Marius Gabriel: Parižanke

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Parižanke: ©Stilus

Prevela Sanja Ščibajlo

Marius Gabriel: Parižanke

Mrvicu povijesti kao uvod – nemojte preskočiti

Roman Parižanke, osim svojom pričom, oduševio me povijesnim činjenicama utkanima u radnju. Od tri Parižanke, tri žene koje vode priču, dvije su bile stvarne i – veoma poznate.

Poznatija od te dvije svakako je Coco Chanel. Slavna francuska dizajnerica, proslavljena parfemima, kostimićima i malom crnom haljinom, nacizam je, bar tako piše po bespućima interneta, doista vidjela kao sredstvo da se domogne svojih ciljeva. Zbog ljubovanja s nacističkim oficirom i općenito pozitivnog odnosa prema nacizmu mnoge je godine provela u izgnanstvu u Švicarskoj. Njezina prva kolekcija nakon Drugog svjetskog rata u Francuskoj je bila bespoštedno napadnuta, ali uskoro uspjela je povratiti mjesto na vrhu modnog svijeta. Više od trideset godina provela je živeći u slavnom hotelu Ritz.

Ne možeš sakriti tajne pred hotelskim osobljem. Ali sjajna stvar u vezi Ritza bila je ta da su te tajne vjerno čuvali, da te nikada nisu prodali ni izdali. Bila je to odlika svakog doista vrhunskog poduzeća. (str. 16.)

Arletty je bila slavna francuska glumica za koju ja, evo priznajem, do ovog romana nikada nisam čula. Kao što je navedeno u Parižankama, glumila je u filmovima koji se danas smatraju remek-djelima, s puno strasti i seksipila, što tada nije bilo baš, pa… konvencionalno. Zaljubila se u nacističkog bojnika i tu vezu nije skrivala zbog čega je bila osuđena za kolaboraciju. Od tog se udarca njezina karijera nikad nije oporavila.

„Zaljubila sam se.“
„Zaljubila! …u nacističkog časnika! … Ti ne samo što si izdala mene – izdala si svoju zemlju.“
„Nikada nisam imala dara za domoljublje.“
(str. 212.)

Treća žena, ovaj put izmišljena, zove se Olivia. Isprva slikarica, ratne okolnosti natjeraju je na posao sobarice u slavnom Ritzu.

Ali ona je bila strastveno zaljubljena, a muškarac kojega je voljela nije razmišljao o bježanju iz svoga grada ili svoje domovine. Zato je ostala. (str. 84.)

Parižanke

Olivia Olsen Amerikanka je koja u Parizu, prijestolnici umjetnosti, želi postati slavna slikarica. No Drugi svjetski rat bjesni Europom i grad romantike uskoro postaje grad okićen zastavama s kukastim križevima. Olivia je zaljubljena i ne želi se vratiti u Ameriku. Silom prilika zapošljava se u Ritzu, blještavom hotelu za bogate i bogatije.

Ritz je … bio složeni svemir sačinjen od dvaju svjetova. U jednom su gosti živjeli šarmantnim životima, okruženi ljepotom, nedotaknuti neispunjenim potrebama ili tjeskobom. U drugom se osoblje mučilo radeći dan i noć kako bi takvo stanje ostalo nepromijenjeno. (str. 52.)

Marius Gabriel: Parižanke

Uskoro postaje nezamjenjiva, no u hotel se useljavaju zapovjednici, generali i ostali pod Hitlerovim zapovjedništvom.

Ton koji su zauzeli podsjetio ju je na dobroćudna čudovišta iz švedskih bajki koje su joj pričali dok je bila dijete – priče o čudovištima koja bi vas posadila sebi na koljeno, ali čija bi se nasmijana usta rastvorila širom i odgrizla vam glavu. (str. 198.)

Goneći osobnu osvetu, Olivia se odlučuje za špijunažu vojnog vrha. Upoznaje Coco Chanel i Arletty, koje obje, na teritoriju luksuznog hotela, vode svoje privatne bitke.

…ovaj rat neće biti nalik ostalima, neće se voditi na udaljenim bojištima. Bit će to rat u kojem će strojevi sijati bombe po bespomoćnim gradovima, po ženama i djeci. (str. 70.)

Parižanke – povijest odjevena u elegantno ruho

Parižanke su roman koji mi je preporučilo mnoštvo prijatelja na Facebooku tako da sam znala da me čeka nešto jako dobro! Budući da volim povijesne romane ratne tematike, ali da u svemu tome ima i malo ljubavi i špijunaže, Parižanke su me osvojile gotovo odmah. Još kad sam, nakon čitanja, saznala da je pola radnje istina i da se priča zapravo plete oko činjenica… Mojoj sreći nije bilo kraja!

Ovaj me roman zapravo dosta podsjeća na Slavujevu pjesmu Kristin Hannah. Imamo Francusku pod opsadom, okupatore koju uzimaju tuđe. Bila to kuća ili žena… Snažne ženske likove koji pokazuju kako se ne bore samo oni koji nose puške. Ponekad, čini se, istinska snaga i hrabrost ne leže u oružju, nego u spretnosti, upornosti i, zašto ne, ljepoti.

Nemam većih zamjerki, dapače, rado ću čitati i drugi roman ovog autora, Dizajner, koji me odavno čeka na polici. Samo ću spomenuti da bih voljela da je autor Olivijine patnje dočarao malo… pa neću reći detaljnije jer detalja svakako ima. Reći ću ljudskije jer, iako je njezina žrtva bila velika i brutalna, nije me dublje dotakla. Kao je su zadnja poglavlja napisana pomalo hladno i s distancom – mislim, tako se meni učinilo, možda vama neće.

Sve ostalo jako mi se svidjelo. Najdraža mi je bila Arletty, njezina tužna životna priča, njezin inat i način na koji se probijala svijetom. Puno je griješila, ali njoj, za razliku od mnogih drugih, nije bilo oprošteno.

Parižanke se, vjerujem, mogu čitati u bilo koje godišnje doba. U proljeće na terasi, ljeti na nekoj vrućoj plaži. Ali, po mom skromnom mišljenju, najbolje su za kasnu jesen i ranu zimu. Deka, vatra, kiša ili snijeg. A u ruci one. Tri žene, tri Parižanke i priča u kojoj ćete se izgubiti.

Marius Gabriel: Parižanke

Ostali naslovi ovog autora:

Marius Gabriel autor je za kojeg je ženski časopis Cosmopolitan napisao da će „vas primorati na čitanje, sve dok vam ne zagori večera“. Seksističku preporuku na stranu, ovaj je pisac napisao čak 33 ljubavna romana, čime je financirao svoje poslijediplomsko istraživanje. Osim toga, autor je i nekoliko povijesnih romana, a kod nas su prevedeni Dizajner i Parižanke.

Gdje kupiti roman Parižanke:

Stilus – trenutno nije dostupna, ali stavljam link na Stilusov webshop, možda se jednom pojavi.

Ako volite romane koji govore o Drugom svjetskom ratu, ne propustite naše osvrte na sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mrežaLovkinjaZagonetka ružeDijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Slavujeva pjesma: ©Znanje

Prevela Mirjana Čanić

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Ako sam u ovom svom dugom životu nešto naučila, to je da u ljubavi otkrivamo tko želimo biti, a u ratu – tko jesmo. (str. 1.)

Slavujeva pjesma

Danas, neimenovana žena oprašta se od doma u kojemu je provela pola života.

Na tavanu pronalazi stari kovčeg prepun uspomena i prisjeća se prošlosti…

Francuska, 1939. godina. Vianne Mauriac oprašta se od voljenog supruga koji je mobiliziran i odlazi u rat. Sve joj se čini nevjerojatnim, cijela ta pošast koja je zahvatila Europu. Nacisti, kukasti križevi i tenkovi… Bila je uvjerena da to zlo nikada neće stići u njezin gradić.

No stiglo je. Vianne ostaje sama s kćeri, a u njezinu se kuću doseljava njemački časnik.

Njezin je ljubljeni grad nalikovao nekoć prelijepoj kurtizani, ostarjeloj i omršavjeloj, iznurenoj, napuštenoj. U manje od godinu dana, taj je veličanstveni grad bio otrgnut od svoje suštine beskonačnim topotom njemačkih čizama na ulicama, unakažen zastavama s kukastim križevima koje su se vijorile sa svakog spomenika. (str. 165.)

Viannina mlađa sestra Isabelle izbačena je iz još jedne škole. Dok s tisućama Parižana bježi od vojnika i rata, zaljubljuje se u mladog partizana koji joj slama srce. Brinući se malo ili nimalo za vlastiti život, divlja se Isabelle pridružuje Pokretu otpora. Zadatci koje obavlja isprva su lakši, ali kako se zahuktava rat, tako i Isabelle obavlja sve teže i teže poslove. Vrlo brzo, njezin je život, kao i životi svih onih koje voli, u velikoj opasnosti.

Kako će i koliko rat uništiti živote otuđenih sestara Vianne i Isabelle?

Ima li života nakon rata ili ga on nepovratno oštećuje, toliko da je, kada sve završi, nemoguće nastaviti dalje?

-Znaš li što sam shvatila u logorima? …
Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjeli promijeniti moju dušu. Moje tijelo… to su slomili prvoga dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učinio, učinio je tvome tijelu. A tijelo će zacijeliti.
(str. 460.)

Dvije sestre, dva različita života

Vianne i Isabelle oduvijek su različite. Još od djetinjstva, otkad im je umrla majka, a otac ih napustio iz nekih svojih razloga, sestre su se, umjesto zbližavanja, potpuno udaljile.

Vianne je poštovala pravila, a Isabelle ih je kršila. Čak i dok su bile djevojčice, dok su tugovale, drukčije su izražavale osjećaje. Vianne je utihnula nakon majčine smrti, … dok je Isabelle bjesnjela, bježala i tražila pažnju. Majka je obećala da će jednoga dana biti najbolje prijateljice. Sada se, više nego ikad, to činilo nevjerojatnim. (str. 98.)

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

I zato, kada u jeku rata neobuzdana Isabelle stiže na vrata Viannina pitomog kućerka, slutimo da će razlike ovih sestara biti jedan od glavnih pokretača radnje. Isabelle želi nešto napraviti, želi se boriti, no Vianne mora misliti na kćer i želi šutjeti, želi se skriti i biti nevidljiva do kraja rata. Kada se k njima doseljava nacistički vojnik, Isabelle je revoltirana. Vianne pak, svjesna da se zlo vrlo lako dogodi, prihvaća njega i svako zrnce dobrote koje joj ponudi. Shvaća da ljudi nisu samo dobri i zli te da postoji mnoštvo onoga između. Iako s ljubavlju i vječnim strahom očekuje suprugov povratak iz rata, mladi joj se vojnik sve češće uvlači u misli.

Gadne se stvari događaju, madame. Nemoguće stvari. Učio sam da budem vojnik, da se borim za svoju zemlju i da se moja obitelj ponosi mnome. Bio je to častan odabir. Što će misliti o nama kad se vratimo? Što će misliti o meni? (str. 278.)

Dirljiva priča o ljubavi i ratu

Iako nisam čitala puno romana ove autorice, shvaćam zašto je milijuni čitatelja toliko vole. I dok me prethodno pročitani roman Njezina bitka i nije nešto oduševio, Vučja djevojčica i ovaj sad, Slavujeva pjesma, jako su mi se svidjeli.

Slavujevoj pjesmi doista ne nalazim mana. Čak me malo podsjetila na moj najdraži ratni roman Aliceina mreža, a kad to kažem, onda znate da je stvarno i više nego dobar.

Priča o dvjema sestrama i načinima na koje pridonose ratu jako je emotivna i iako nećete plakati, nekoliko ćete puta progutati knedlu koja će vam se stvoriti u grlu. Radnja je dirljiva, ali zapravo, ne izvještačeno i zato je životna i sa svime što se događa lako se možemo povezati. Odnosno, lako se možemo zamisliti u cipelama naših glavnih junakinja, bilo da stremimo sigurnosti i šutnji kao Vianne, ili da smo ratoborni i neobuzdani, kao Isabelle.

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Slavujeva pjesma, nezaobilazno, nosi i snažnu anti-ratnu poruku.

-Teško je zaboraviti… I nikad neću oprostiti.
-Ali ljubav mora biti snažnija od mržnje. Ili za nas nema budućnosti.
(str. 445.)

Ona nam govori ono što svi odavno znamo, ali uvijek se valja podsjetiti – rat ne utječe samo na vojnike. Rad dotiče sve. Žene koje čekaju očeve, muževe, braću da se vrate s fronta. Djecu koja gube djetinjstvo. One koji pomažu iz sjene. I one koji šute i samo se trude preživjeti.

E tu se sad, dakako, postavlja pitanje. Što smo sve spremni napraviti za domovinu? Što smo spremni napraviti za ljude koje volimo? I ono najvažnije – kome ćemo prije priteći u pomoć? Domovini ili voljenoj osobi? Jer ponekad… Ponekad to dvoje stoji na različitim stranama.

Najbolji dio – tajnovita žena s početka

Ono što je mene odmah uvuklo u priču je tajnovita žena koju susrećemo na početku i koja nam pripovijeda svoj život. Jasno nam je da je ona jedna od sestara, no koja? Želeći saznati tko nam priča strašnu priču o Drugom svjetskom ratu, počela sam čitati i… Nisam uspjela stati.

Slavujeva pjesma pročitana je učas. Pred očima su mi promicale pitoreskne slike francuskog sela, okrutnosti rata, prijateljstvo, obitelj, ljubav.

Neke priče nemaju sretan kraj. Čak ni one ljubavne. Možda pogotovo ove ljubavne. (str. 413.)

Roman na ponajbolji način ujedinjuje sve navedeno. Nema preživljavanja bez ljubavi, ona je glavni pokretač svega. Isprepliće se s tragedijom – jer što je rat doli tragedija? I tako ujedinjena, ta dva motiva pričaju nam emotivnu, tešku, napetu, toplu i predivnu priču o ljudima koji su dali najviše od sebe onda kada je to najviše trebalo.

Od mene preporuka!

I ako ste nježnijeg srca, svakako pripremite maramice!

Kristin Hannah: Slavujeva pjesma

Ostali naslovi ove autorice:

Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.

Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčica doći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.

Gdje kupiti roman Slavujeva pjesma:

Znanje

Ako volite romane koji govore o Drugom svjetskom ratu, ne propustite naše osvrte na sljedeće romane:

Kate Quinn: Aliceina mreža, Lovkinja, Zagonetka ruže, Dijamantno oko

Leila Meacham: Vilin konjic

David Benioff: Grad lopova

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Marius Gabriel: Parižanke

Kate Quinn: Dijamantno oko

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Dijamantno oko: ©Znanje

Prevela Mirjana Valent

Kate Quinn: Dijamantno oko

„To me je naučilo da ne smijem promašiti“, rekla sam iskreno.
„Metu?“
„Bilo što.“
I to je moja tajna, ako ste znatiželjni. Jeste, zar ne? …kako djevojka poput mene … postane snajperistica i ubije stotine ljudi? Koja je njezina tajna?
(str. 33.)

Dijamantno oko – Amerika

Godina je 1942. Zagonetni snajperist, još zagonetnijih namjera, promatra Ljudmilu Pavličenko, rusku snajperisticu i nacionalnu heroinu koja se proslavila ubivši više od tristo nacista.

Ljudmila Pavličenko, stara dvadeset šest godina; studentica četvrte godine povijesti… Viša znanstvena novakinja u javnoj knjižnici… – prije rata. Poslije rata: trinaest mjeseci kontinuiranih borbi protiv Hitlerovih snaga na ruskoj bojišnici.
Nadimak: Gospođa Smrt.
(str. 6.)

Slavna Pavličenko stiže u Ameriku, u goste prvoj dami Eleanor Roosevelt. Pokušat će od njenog supruga predsjednika izmoliti podršku Rusiji za obranu od okrutnog agresora.

Prva dama Amerike i Gospođa Smrt sprijateljuju se na sveopće iznenađenje. A mi čitatelji pratimo priču koja je Ljudmilu dovela ne samo do susreta s predsjednikom Rooseveltom, nego i do krvavih borbi na Istočnom frontu.

Dijamantno oko – pet godina ranije

Ljudmila Mila Pavličenko tek je dvadeset i jednogodišnjakinja, a već odgaja petogodišnjeg sina, jedino dobro proizašlo iz braka s mrskim joj Aleksejem. Studira, radi i kreće na streljaštvo samo kako bi sinu pokazala da mu ne treba otac da bi ga naučio kako biti muškarac.

Toga dana čula sam je prvi put: pjesmu koju je puška mogla pjevati u mojim rukama, s kundakom oslonjenim na rame, prstom svinutim kroz okidač. (str. 32.)

Mila otkriva da joj pucanje i više nego leži, a kad u Rusiju dolazi rat, među prvima se prijavljuje za odlazak na bojište. Tamo je njezin talent ne samo prepoznat, već i dobrodošao, pa nakon napornog treninga postaje jedna od prvih snajperistica ikad.

Za snajperista, uspješan bi dan mogao biti onaj s deset pogođenih meta ili onaj bez ijednog ubijenog… Ali neuspješan dan za snajperista je onaj kada promaši i sam pogine. I stoga ono vječno pitanje – Kako je to biti snajperist? – nema odgovora. (str. 92.)

Biti žena u muškoj vojsci nije lako, ali Ljudmila ima partnera Kostju, šutljivog snajperista koji joj u svakom trenutku čuva leđa.

Boreći se u krvavom ratu koji ne bira žrtve, Gospođa Smrt upoznat će smrt iz prve ruke. No nacisti nisu jedino s čime se bori. Uz glad, rane, okrutnost neprijateljske vojske i Alekseja koji se pojavljuje poput neugodna osipa – tu je zgođušni general Ljonja koji prijeti ukrasti joj ono što najbolje čuva – srce.

Kate Quinn: Dijamantno oko

Prva u 2024.!

Dijamantno oko novi je roman neprikosnovene kraljice povijesnih romana Kate Quinn. Moram priznati, jedva sam dočekala prijevod! I baš sam taj roman odabrala za prvo čitanje u 2024. godini jer čvrsto vjerujem u sljedeće – kakav roman prvi pročitaš u novoj godini, takva će ti biti cijela godina! Nisam se prevarila, mada, Dijamantno oko zasad mi je najslabiji roman koji je ova autorica napisala na temu povijesti 20. stoljeća.

Dopustite mi objašnjenje. Aliceina mreža zauvijek će mi ostati njen najbolji roman i ne vjerujem da će Quinn ikad išta napisati što će se meni toliko svidjeti. Taj roman preporučujem svima i svugdje i još uvijek pamtim one osjećaje koji su se komešali u meni dok sam čitala.

Zagonetka ruže druga mi je po redu. Oduševila me, dala bih joj čistu peticu, ali nije dostigla Alice i njezinu špijunsku mrežu. E sad, Lovkinja i Dijamantno oko na istoj su mi razini. Tako da, ako ste se zaljubili u Lovkinju, kao što se zaljubila moja kolegica koja je za nju pisala recenziju, svidjet će vam se i priča o Mili Pavličenko. Meni jednostavno nije izazvala onaj koloplet osjećaja koji sam očekivala. Nekako, nisam se uspjela povezati s Milom.

Premda se autorica stvarno trudila opisati strahote rata te udahnuti Ljudmili tračak duše, cijelo mi je vrijeme bila pomalo plošna. Možda je to zato što mi je sada teško promatrati Rusiju kao žrtvu, možda zato što Mila mjestimice djeluje toliko naivna da postaje blesava sa svim tim pričama o hrabrosti i žrtvovanju za domovinu. Ipak, dopuštam mogućnost da je Kate Quinn i htjela da Mila zvuči kao propagandni poster.

Prvi snajper Rusije

Ako ste nakon svega navedenog zaključili da mi se roman nije svidio, varate se. Ne može se meni ne svidjeti nešto što Quinnica napiše! Ovo su samo slabosti koje su utjecale na sveukupan dojam.

Krećem sad s onim u čemu sam uživala. Kraj, epilog, bilješka autorice i povijesne fotografije – čisto savršenstvo! Ako ste poput mene i nikad prije niste čuli za ovu junakinju Drugog svjetskog rata, uživat ćete otkrivajući njezinu životnu priču. Zanimljive su kontroverze koje je prate, počevši od rođenja djeteta u ranoj dobi do drugog braka i neobičnog ponašanja na putovanju po Americi.

„Ovako stvari stoje, Ljudmila Mihajlovna,“ naposljetku je rekao snimatelj tonom kao da ga sve to zabavlja, „nije me briga što ste osjećali kad ste povukli okidač. Ljudima upravo sada trebaju junaci, a vi ste odabrani za tu ulogu, pa kažite nekoliko lijepih stvari o tome kako vas je nadahnulo junaštvo vaših drugova po oružju i vodstvo Partije… I smiješite se.“ (str. 219.-220.)

Ono što Mila ima, a druge Quinničine žene možda nisu imale u tolikoj mjeri, jest iskričav humor koji njenom liku ipak daje određenu dozu simpatičnosti.

Moji memoari, službena verzija: Prije napada čeličiš se mislima o domovini i drugu Staljinu.
Moji memoari, neslužbena verzija: Prije napada obično osjećaš mučninu
. (str. 72.)

Sa zanimanjem istražujemo razlike između Mile, ljupke snajperistice koju SSSR koristi u propagandne svrhe i Gospođe Smrti, preciznog oka koje je došlo glave više od službeno zapisanih 309 neprijatelja.

Izvrstan mi je bio i lik tajanstvenog snajperista čija podpriča odlično obogaćuje Ljudmilinu, koliko-toliko baziranu na povijesti i na stvarnoj ženi. Naime, snajperist je sasvim sigurno izmišljen lik. Osim ako nije.

Ako ste ljubitelj Kate Quinn, Dijamantno oko će vas ili oduševiti ili ćete mu oprostiti mali pad u kvaliteti. Zažmirit ćete na jedno oko i s nestrpljenjem očekivati nove hitove ove majstorice povijesnih romana.

Kate Quinn: Dijamantno oko

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn je, prema New York Timesu i USA Today, najprodavanija autorica povijesnih romana.

Njezini romani koji se bave poviješću 20. stoljeća su, redom:

  • Aliceina mreža
  • Lovkinja
  • Zagonetka ruže
  • Dijamantno oko.

Navedeni romani nisu povezani sadržajem pa ih možete čitati proizvoljnim redoslijedom.

Gdje kupiti roman Dijamantno oko:

Znanje

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zagonetka ruže: ©Znanje

Tri djevojke tijekom rata… Nekoć najbolje prijateljice.
Sve do dana iskrcavanja Saveznika u Normandiji, kada su se razdvojile i postale dvije djevojke koje ne mogu smisliti jedna drugu, dok se trećoj zameće trag u umobolnici.
(str. 10.)

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Zagonetka ruže – početak

Godina je 1940. U Europi bukti Drugi svjetski rat, a u Engleskoj, na imanju Bletchley Park skupina mladića i djevojaka, u najstrožoj tajnosti, razbija neprijateljske vojne šifre.

Posao koji ovdje obavljamo toliko je tajan da ćemo vam reći samo ono što trebate znati, a vi nikada nećete pokušavati saznati više. Osim što ćete čuvati tajnost unutar ovih zidina, pazit ćete što govorite i izvan njih. Naziv ovoga mjesta nikada nećete spominjati… Najvažnije od svega, nikada nećete odati bilo kome prirodu svog posla. (str. 44.)

Tu se nađu tri sasvim različite djevojke.

Osla Kendall, „budalasta debitantica“, iz bogate je obitelji i čini se da ima sve, uključujući i ljubav zgodnog princa Phillipa od Grčke. Željna je dokazivanja i želi pokazati da nije samo dokona pripadnica visokog društva. U BP je dovodi izvrsno poznavanje njemačkog jezika.

Mab Churt, visoka, markantna djevojka iz siromašnog dijela Londona dolazi u BP s jednim ciljem – naći dobrog muža.

Njezin pomno smišljen životni plan uvijek je podrazumijevao da će se udati, ali u njemu nije bilo ni riječi o tome da će biti voljena – jer ljubav se događa u romanima, a ne u stvarnom životu. (str. 348.)

Ona je djevojka koja je, zbog velike tajne u prošlosti, bila prisiljena ranije odrasti i uozbiljiti se.

A tu je i Beth Finch – genijalna dešifrantica po budnim okom okrutne majke, plašljiva i tiha. Sve dok ne upozna Oslu i Mab i ne zaposli se u BP-u. Njih tri u kratko vrijeme postaju cimerice i najbolje prijateljice.

Djevojka koja je u stanju prekršiti mjere nacionalne sigurnosti kako bi utješila osobu čija je obitelj na ruti predstojeće invazije – to se zove prijateljicom. (str. 129.)

No kraj rata donosi veliku izdaju zbog koje prijateljstvo puca, a jedna od njih zatvorena je u umobolnicu, kako nikad nikome ne bi otkrila ono što zna.

Zagonetka ruže – sedam godina poslije

Dvanaest dana prije vjenčanja buduće kraljice Elizabeth i Phillipa od Grčke, dvije danas otuđene prijateljice primaju šifriranu poruku iz umobolnice. Poruku im je poslala treća od njih, a u njoj stoji da treba njihovu pomoć. Nekadašnje prijateljice, a današnje neprijateljice, moraju joj pomoći u razbijanju šifre koju zove „zagonetka ruže“ i u kojoj stoji sve – tko je izdao cijeli BP prodajući informacije i tko ju je zapravo zatvorio u umobolnicu.

-Što se praviš blesava; izdaja ne poznaje zastaru. U svojoj poruci ona piše da izdajnik još uvijek predstavlja prijetnju… –
-Meni to zvuči kao paranoja luđakinje. – …
-Paranoja ili samo razmišljanje nekoga tko je radio u BP-u? Pogledaj nas dvije. … Izabrale smo stol najudaljeniji od svih, pa ipak šapćemo i prestajemo govoriti svaki put kad netko prođe blizu nas. Prošle godine, kada su mi popravljali zub, toliko sam se brinula da ću pod utjecajem kloroforma izbrbljati neku tajnu pa sam tražila da cijeli zahvat obave bez njega. Bilo je to mučenje. …
-A ja tijekom poroda nisam htjela uzeti ništa protiv bolova. … Iz istog razloga.

(str. 285.)

Posljednji put, bivše se prijateljice udružuju u zajedničkom pothvatu – spasiti onu treću, razbiti zadnju, najtežu šifru i razotkriti izdajnika.

Rok je kraljevsko vjenčanje.

Hoće li uspjeti?

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Kraljica ponovo oduševljava!

Kate Quinn opravdano nazivam kraljicom povijesnih romana jer – čini se da žena ne može pogriješiti! I premda sam uživala u rimskoj tetralogiji koju sam čitala još davnih dana na fakultetu, ovi romani koji govore o novijoj povijesti izuli su me iz cipela! Sve je počelo Aliceinom mrežom, nastavilo se Lovkinjom i sad, naravno, još jednom potvrdilo romanom Zagonetka ruže.

Ne znam što mi se svidjelo više. Snažni ženski likovi, njihove životne priče, povezanost i odanost. Tajnoviti posao dešifriranja, luckasti matematičari. Svaki dio uklapa se u savršenu cjelinu romana o ratu, prijateljstvu, ljubavi, tragediji i izdaji.

Pojedine rečenice lome nam srce, suosjećamo s likovima, želimo ih osloboditi patnje i upozoriti na strašne događaje koje naslućujemo.

Mab se sjetila da je pročitala neku glupost o tome kako tuga oplemenjuje… kakvo smeće. Tuga nije činila čovjeka plemenitim. Činila ga je sebičnim i mrskim.
(str. 443.)

Pa i onda, kad se sve čini savršeno, preokret dolazi poput udarca i izbija nam dah iz pluća. Trepćemo u nevjerici – zar je moguće? No, moguće je, i svaku ćete emociju likova i sami osjetiti. Naravno, nekoliko sam puta i zasuzila jer je svaka situacija tako dobro, realno opisana da vam se čini da se odvija pred vama.

Povijesna pozornica

Kao i druga dva gore spomenuta romana, tako je i Zagonetka ruže temeljena na istinitoj povijesnoj podlozi. Bletchley Park doista je i postojao te su u njemu boravili dešifranti koji su danonoćno razbijali kodove na svojim uređajima Enigma i „bomba“. Autorica vrlo lijepo tumači kako su čak i naše tri junakinje Osla, Mab i Beth temeljene na stvarnim ženama i puno se njihovih karakteristika temelji baš na ličnostima tih žena. Volim kad su romani napisani toliko stvarno da mi se čini da gledam u prošlost. To je velika prednost i romana Zagonetka ruže. Nakon što ga pročitate, ostat ćete u limbu između stvarnosti i mašte. Pitat ćete se koliko je toga istina, što se točno dogodilo, a što nije.

Ne znam jeste li to shvatili iz sadržaja, ali vrlo bitan lik je i princ Phillip – stvarni engleski princ koji je oženio kraljicu Elizabetu, koja je, vjerovali ili ne, također lik ovog romana.

Stvarnost i mašta toliko su vješto isprepleteni da nam se čini da se sve događalo upravo ovako – kao da je baš ova grupa genijalnih ljudi prevagnula jezičac na vagi i pobijedila naciste.

Ako imate ikakve sumnje oko toga trebate li zagristi ovaj gotovo 700 stranica debeo komad, ne dvojite ni trena. Iako će mi Aliceina mreža vjerojatno zauvijek ostati najdraži roman Kate Quinn, i Zagonetka ruže je još jedno njezino maestralno ostvarenje koje će vam ostati u glavi i dugo nakon čitanja.

Kate Quinn: Zagonetka ruže

Ostali naslovi ove autorice:

Kate Quinn proslavljena je autorica je brojnih povijesnih romana. Napisala je tetralogiju o Rimskom Carstvu:

  • Ljubavnica Rima
  • Kćeri Rima
  • Gospodarica Rima
  • Gospa iz Vječnoga Grada

Što se tiče novije povijesti, autorica je zasad objavila tri presavršena romana u koje ćete se zaljubiti na prvo čitanje i odmah ih poželjeti na svojim policama! Govorim vam iz iskustva – to su tri romana koja su me oduševila, potresla, dotaknula i koje s ponosom ističem na svojim policama. Tematiziraju Prvi i Drugi svjetski rat, u njima se miješaju prošlost i sadašnjost i toliko su dobri da nećete moći prestati čitati. Nisu međusobno povezani i možete ih čitati proizvoljnim redoslijedom:

Gdje kupiti roman Zagonetka ruže:

Znanje