Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.
Naslovnica romana Bog šume: Mozaik knjiga
Prevela Ivona Širol Files
Tri pravila Kampa Emerson, uključujući i ono posljednje, najvažnije…
Ako se izgubiš, sjedni i viči. (str. 25.)
Bog šume
Godina je 1975.
Louise, savjetnica u Kampu Emerson, otkriva da je jedna od polaznica nestala. I to ne bilo koja!
Tinejdžerica Barbara van Laar, članica bogate i utjecajne obitelji, nije u svom krevetu. Louise zna što to znači i baš joj je zato svaki sljedeći korak pogrešan.
Da se bilo koja druga polaznica kampa pojavila odjevena kao Barbara, odmah bi bila smještena na samo dno društvene hijerarhije… No Barbara van Laar bila je prezanimljiva da ne bi obraćali pozornost na nju, njezin je život bio previše intrigantan i kompleksan. Iako to nitko nije izgovorio naglas, odjednom je cilj svakog polaznika kampa bio sprijateljiti se s njom. (str. 53.)
Mlada inspektorica Judyta Luptack zadužena je za istragu. Vrlo brzo saznaje da je, godinama ranije, nestao još jedan član van Laarovih – ni manje ni više nego Barbarin stariji brat Bear.
Priča nas vodi u prošlost, u vrijeme Bearovog nastanka. Sve vezano uz njegov nestanak obavijeno je tajnama i lažima. Zašto potraga nije organizirana na vrijeme?
… te si je naposljetku dopustio to pomisliti: da se radilo o njegovu dječaku, da se on izgubio i noću luta hladnom šumom, da je možda i ozlijeđen… pa, on bi i dalje bio ondje i tražio ga. Zazivao bi Bearovo ime dok god ga tijelo ne bi izdalo.
(str. 160.)
Što kriju bogati van Laarovi, skriveni debelim zidovima svoga zdanja? Što kriju mještani, godinama ovisni o novcu te imućne obitelji?
I još nešto, jedan je ubojica upravo pobjegao iz zatvora…
Svi su sumnjivi. Svi lažu. Judyta nikome ne smije vjerovati.
Što će pronaći skriveno duboko u šumama Adirondacka?
Ako se izgubiš…
Roman Bog šume automatski me privukao i koricama i sažetkom i autoricom koju volim otkad sam pročitala njezin roman Rijeka svjetla i tame. Čim je stigao, počela sam ga čitati i nisam se pokajala! Preko 500 stranica progutala sam u tri dana! Spoj je to trilera i obiteljske drame, a sve se događa u bliskoj prošlosti, dok još nije bilo mobitela pa se nešto doista i moglo sakriti.
Nije Bog šume klasičan triler i to je ono najbolje. Ovdje se sve samo naslućuje. Čitatelj cijelo vrijeme začarano čita. Gubi se u mračnim šumama koje okružuju kamp Emerson. Pita se zbunjeno, gdje je Bear? Gdje je Barbara? Što kriju njihovi roditelji, svaki labilan na svoj način?
Bogataši se … najviše razljute kad osjete da će ih se smatrati odgovornima za njihova nedjela. (str. 197.)
Dojmu zbunjenosti i zloslutne atmosfere, osim krajolika i likova, pridonose i situacije koje se tek na kraju razjasne. Nije nam jasno tko je tko. Kako su likovi povezani. Ne shvaćamo zašto se poduzimaju određene radnje. Tek na kraju, dok se udaljavamo od priče pogledima se opraštajući od tamnih stabala, sve sjeda na svoje mjesto.
…sjedni i viči
Od prvog sam trenutka znala – svidjet će mi se Bog šume! Kažem, ima dosta stranica, ali čita se brzo i lako. Poglavlja su kratka, a pripovijedaju nam ih brojni likovi. Iako se ovako na prvu čini da bi to moglo biti zamorno – začudo – nije! Likove brzo zapamtimo, uvučemo im se u glave, u njihove boli, tajne, intrige, laži. Pratimo priču majke Alice, zatim male Tracy, Barbarine najbolje prijateljice. Tu su i Louise, savjetnica u kampu, Judyta, inspektorica, Carl, volonter koji je predvodio potragu za malim Bearom…
Sve njihove priče povezane su čvrstim nitima, a na nama je da ih raspletemo… Autorica nas vješto zavarava. Servira nam hrpu mogućih krivaca. Dakako, u bogataškim obiteljima svi su za nešto krivi, ali imaju li veze s nestancima djece?
Uživala sam u svakoj stranici, prisjetila sam se koliko volim pametno napisane romane kojima cilj nije nasilje radi nasilja. Obožavam priče koje nas… A neću reći zastraše… Nije ovo strašna priča. Ovo je potresna priča. Zagonetna. Uzbudljiva i napeta. Nekako tužna i strašna u isti mah.
Evo, sjetila sam se! Volim priče koje me uvuku u svoj svijet i ne puštaju! Bog šume točno je takva priča.
Sili vas da je pročitate i da o njoj razmišljate.
Od mene najveće preporuke – ovo mi je naj knjiga pročitana u listopadu!
To jest, trebala je biti, ali onda sam pročitala Kingovu Rose Madder pa evo… Bog šume druga mi je najbolja knjiga u listopadu!
Ostali naslovi ove autorice
Liz Moore naša je čitateljska publika upoznala i zavoljela romanom Rijeka svjetla i tame koji je i mene oduševio! To je njezin četvrti roman. Prethodna tri, The Words of Every Song, Heft i The Unseen World kod nas još nisu prevedeni.