Kategorija: Algoritam

Objavljeno

John Hart: Niz rijeku

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Niz rijeku: ©Algoritam

John Hart: Niz rijeku

Rijeka mi je u najranijem sjećanju. … Sve što me je oblikovalo, dogodilo se uz tu rijeku. Nadomak nje izgubio sam majku, na njezinoj se obali zaljubio. Osjećao sam njezin miris onoga dana kada me otac otjerao. Bila je dio moje duše i mislio sam da sam je zauvijek izgubio.

str. 7.

Niz rijeku

Prije pet godina, Adam Chase optužen je za ubojstvo svog vršnjaka. Iako je oslobođen, otac ga tjera iz kuće budući da ga se maćeha boji – ta ista maćeha koja je svjedočila protiv njega.

Sada, Adama zove stari prijatelj Danny i želi da se vrati kako bi mu povjerio neku tajnu.

Ali stvari se mogu promijeniti, govorio sam sebi. Pogreške se mogu izbrisati, a loše učinjeno može se popraviti. To je ono što me dovelo kući.

Nada.

I bijes.

str. 7.

Adam se vraća, ali ne nalazi Dannyja. Nalazi svoju udaljenu obitelj i Grace, koja je bila još djevojčica kada je otišao. Sad više nije djevojčica. No, kao i svi ostali, zamjera mu što je otišao i ostavio je.

Zamjera mu i Robin, njegova voljena djevojka koja je, dok njega nije bilo, postala policajka.

Dopusti mi da ti nešto objasnim. Ti si ostavio mene. Kužiš? Ti si… ostavio… mene. Posao je bio sve što sam imala. Pet godina, to je bilo sve što sam imala. I radila sam kao sumanuta. … To sam što sam, zato što si otišao. To je moj život. Ne mogu ga isključiti i ti to ne bi trebao očekivati od mene. Ne, kada si me učinio ovakvom.

str. 147.

Cijeli je gradić uvjeren da je Adam kriv za ubojstvo i da je oslobađajuća presuda samo „pravda za bogate“.

To uvjerenje raste jer se uskoro počnu gomilati napadi, leševi, dugovi, laži.

Počinju se otkrivati i brojne obiteljske tajne, za koje većina članova želi da su ostale baš to – tajne.

Što će sve Adam otkriti u svom rodnom gradiću, u svojoj vlastitoj kući?

Tko je ubojica koji se izvukao prije pet godina?

Tko je ubojica koji ubija danas?

I zašto svi dokazi upiru u Adama?

Kako se ono kaže: sve su nesretne obitelji…

Sam pisac ovo kaže za roman Niz rijeku:

Svoje bih knjige opisao kao trilere ili krimiće, ali one se također bave s obitelji. To nije slučajno. … Često kažem da je disfunkcionalna obitelj bogato literarno tlo i to je zaista tako. … Izdaja može jače zapeći, bol duže boli, a sjećanje postaje bezvremenska pojava. Za spisatelja to je pravi dar.

str. 330.

Dosad sam pročitala samo tri Hartova romana, ali priznajem da sam i ja to primijetila – taj fokus na obitelj i odnose unutar nje. Poseban naglasak pisac stavlja na odnos sina i oca, u ovom slučaju na Adama i njegova oca Jacoba.

John Hart: Niz rijeku

Adam nikako ne može oprostiti ocu što je odabrao vjerovati ženi (Adamovoj maćehi) i potjerao ga iz kuće, a samim time i iz rodnog grada. Iako se Adam skrasio u New Yorku, još uvijek ga nešto vuče natrag kući.

Kad se napokon vraća, ni sam nije siguran želi li to ili ne. Na vidjelo počinju izlaziti brojne tajne njegove obitelji, a niti jedna od njih nije ugodna.

Osim toga, Adam je u djetinjstvu doživio ogromnu traumu za koju krivi oca.

Hoće li Adam oprostiti svom ocu ne samo jednu, nego i dvije i tri izdaje? Hoće li ga uspjeti razumijeti?

…život je kratak. Ne dobijemo puno ljudi koji su nam važni. Trebali bismo učiniti što god je potrebno da zadržimo one koje volimo.

Što to govoriš?

Govorim da svi griješimo.

str. 320.

Niz rijeku – krimić do kosti

Roman Niz rijeku pravi je krimić – dogodio se zločin, štoviše, nekoliko njih. Mi ih, vođeni glavnim likom, istražujemo i tragamo za ubojicom. Ubojica je, barem meni, bio potpuno neočekivan. Čitavo sam se vrijeme fokusirala na sasvim pogrešnu osobu i Hartu skidam kapu za rasplet. Ne samo da je iznenađujući, nego potpuno funkcionira! Inače, kad je krivac netko na koga ništa ne upućuje, to mi zvuči lažno, nategnuto i nedovoljno dobro objašnjeno. U romanu Niz rijeku sve je logično – motivi, tragovi, laži, prebacivanje krivnje. Kraj me baš ugodno iznenadio!

Grešnici obično plate za svoje grijehe. …

Iskreno to vjeruješ? …

Da. … Apsolutno vjerujem.

str. 58.

Sve te tajne, nestanci, ubojstva, zataškavanja čine ovaj roman dinamičnim i brzim za čitanje. Iako me nije toliko vukao na čitanje kao trileri, i mogla sam ga bez problema odložiti i baviti se nečim drugim, to ne znači da Niz rijeku nije zanimljiv roman. Dapače, puno se toga događa i fabula je interesantna, samo sam ja više tip za trilere.

Sviđa mi se i stil pisanja. Hart je stvarno majstor opisa – u trenu kad Adam ulazi u sirotinjsko naselje kako bi potražio jednom zlikovca, doslovno mi se pred očima odigrala čitava scena:

U oborima su stajale koze u izmetu do gležnja. Kokošinjci u dvorištima bili su na goloj zemlji ispred kuća s prozorima od plastičnih vrećica… Automobili su krvarili hrđom. Psi, kojima su stršala rebra, odmarali su se u sjeni dok su bosonoga djeca otupjelo trpjela buhe i gliste.

str. 251.
John Hart: Niz rijeku

Ostali naslovi ovog autora:

Na našem blogu pisale smo o romanu Kralj obmane. Ako vas zanima ta recenzija, kliknite na naslov u popisu. Osim njega, pročitala sam još i Posljednje dijete. O njegovoj kvaliteti najviše govori to da sam ga pročitala ima pet godina, ako ne i više, a još ga mogu prepričati!

Svakako preporučujem Harta, pogotovo ako volite kriminalističke romane s primjesom obiteljskih tajni i intriga!

Gdje kupiti roman Niz rijeku:

web shop superknjižara

Objavljeno

John Grisham: Kako preskočiti Božić

Nakladnik: Algoritam, Zagreb, 2001.

Naslovnica knjige Kako preskočiti Božić: © Algoritam

Kako preskočiti Božić ove godine?

Na ovo su nam pitanje pokušali odgovoriti supružnici Luther i Nora Krank u ovom urnebesno zgodnom i simpatičnom roman koji će vas zabaviti i opustiti ovog Božića. Što se događa kada obitelj Krank odluči preskočiti Božić, savršeno zabavno i s puno duha napisao  je John Grisham. Premda smo od ovog pisca navikli uglavnom na sudske trilere i ozbiljniju kriminalističku literaturu, Kako preskočiti Božić predstavlja prekrasan odmak od njegovog uobičajenog žanra i svojim duhovitim dijalozima i brzom i zanimljivom radnjom uvodi nas u svijet predblagdanskog božićnog ludila.

John Grisham Kako preskočiti Božić

Umjesto Božića- krstarenje

Zamislite godinu bez Božića. Bez gužve u trgovinama, bez napornog spremanja kolačića, naporne rodbine koju morate posjetiti, neželjenih darova s kojima ne znate što biste. Upravo takav Božić zamislili su supružnici Luther i Nora Krank. Nakon što im kćer jedinica odlazi na jednogodišnji humanitarni rad u istočni Peru, Luther i Nora nemaju razloga kući slaviti Božić i odluče ga preskočiti, na užas zgranutih susjeda. Uz to Luther, koji je računovođa, izračunao je da ih svake godine Božić stoji enormnu svotu novaca koju će ove godine uspjeti uštedjeti. Da ipak ne razočara suprugu, Luther odluči počastiti suprugu i sebe desetodnevnim krstarenjem na luksuznom brodu Otočna princeza. Ali, ne ide sve po planu….

Dobit:

-Nema kupovanja ni slanja božićnih čestitki (prodavači će biti  razočarani)

-Nema troška za kupovinu božićnog drvca (ionako je to posao koji traje i Luther se uvijek iznervira)

-Nema postavljanja božičnog snješka na krovu kuće (što je, po Lutherovom mišljenju, suluda ideja u kojoj sudjeluje cijeli kvart)

-Nema kupovanja svečane odjeće za domjenke (pogotovo ženine haljine koju je prošle godine obukla samo jednom)

-Nema uplate novca različitim humanitarnim udrugama koje kucaju na vrata svakog Božića (već im je dao pozamašan iznos tijekom godine)

Posljedice:

-Ljutnja cijelog kvarta zbog izbjegavanja Božića (ali može se on nositi s tim)

-Pogoršanje odnosa sa susjedima

-Neokićena kuća i dvorište (vlasnici otputovali)

John Grisham kako preskočiti Božić

Kćerka se neplanirano vraća za Božić

Kada su Luther i Nora sve do detalja isplanirali, Blair javlja da se s zaručnikom kojeg je upoznala u Peruu, vraća za Božić. I, tada uistinu nastaje pakao: nema bora, nema žaruljica, nema hrane i pića, nema ni susjeda s kojima se tradicionalno slavio Božić. Što se dalje događalo ne smijemo otkrivati, ali isplati se pročitati jer je duhovito, zabavno i nepretenciozno. Svidjela mi se knjiga, nadam se da će i vama. Ako je već niste pročitali učinite to, nećete požaliti. Oni koji žele mogu pogledati i film ekraniziran po knjizi, koji je isto tako dobar i zabavan.

„ Blair dolazi kući i dovodi zaručnika“

 I očekuje božićno drvce?

Da.

I Snješka?

Svakako.

A što je s tradicionalnom zabavom na Badnjak?

I to. (str. 198.-199.)

Trailer za film

O autoru:

John Grisham (1955.) američki je pisac pravosudnih trilera koji su prodani u više od 230 milijuna primjeraka. Djela su mu prevedena na više od pedeset jezika. Živi u Virginiji i Mississippiju. Na hrvatski mu je prevedeno 20-ak romana od kojih su mnogi i ekranizirani: Priziv, Komora, Čudotvorac, Klijent, Slučaj Pelikan, Tvrtka i naravno, Kako preskočiti Božić.

Gdje kupiti:

V.B.Z.

A ako ne znate što čitati u ovo božićno vrijeme, inspiraciju potražite u našem popisu 10 knjiga koje morate pročitati ovih praznika!

Objavljeno

Kathryn Stockett: Sluškinje

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Sluškinje: ©Algoritam

Kathryn Stockett: Sluškinje

Brinem se za bjelačku djecu, eto, to ja radim, a uz to i kuham i čistim za sve. Dosad sam već podigla na noge sedamnaestero djece. Znam kako ih uspavati, kako da prestanu plakati i kako da obave svoj jutarnji ritual na kahlici prije nego što njihove mame ustanu iz kreveta.

Aibileen, str. 7.

Sluškinje

Jackson, Mississippi, 1962. godina

Aibileen

Aibileen je crna sluškinja koja radi za bijelu obitelj Leefolt. Jedina je majka maloj Mae Mobley koju prava mama, gospođa Leefolt ne želi ni pogledati jer, eto, nije dovoljno umiljata.

„Curice”, kažem. „Želim da zapamtiš sve što sam ti rekla. Sjećaš li se što sam ti rekla? … O tome što si ti?“

A onda ona reče, baš kao što sam htjela da kaže. „Ti si draga”, reče, „ti si pametna. Ti si važna.” 

str. 439.

You is kind, you is smart, you is important – isječak iz filma The help

Minny

Minny je crna sluškinja koja nikako ne može zadržati posao jer svakoj bijeloj gospođi kaže što je spada. A bijele gospođe ne podnose kad im se drsko odgovara.

Pravilo Broj Jedan kad radiš za Bijelu Gospođu: nikoga se ništa ne tiče. …

Pravilo Broj Dva: nemoj da te ta Bijela Gospođa ikad nađe sjediti na njezinom zahodu. …

Pravilo Broj Tri: kad kuhaš hranu za bijelce, kušaš je drugom žlicom. Ako staviš žlicu u usta, i misliš da te nitko ne gleda, pa je staviš natrag u lonac, odmah je možeš baciti.

Pravilo Broj Četiri: upotrebljavaš istu čašu, istu vilicu, isti tanjur svaki dan. …

Pravilo Broj Pet: jedeš u kuhinji.

Pravilo Broj Šest: nikad ne udaraš njezinu djecu. Bijelci to vole raditi sami.

Pravilo Broj Sedam: ovo je posljednje … Nema drskog odgovaranja.  

str. 44./45.

Skeeter

Mlada Eugenia Skeeter Phelan dolazi kući, u Jackson, Mississippi, nakon završenog fakulteta. Majka joj je razočarana jer je djevojka, nakon četiri godine studiranja, kući donijela SAMO diplomu. A sve prave djevojke, nakon fakulteta, kući dovedu muža. Ali, Skeeter nije obična južnjačka djevojka.

„Mama”, kažem, želeći samo prekinuti ovaj razgovor, „bi li zbilja bilo tako strašno kad ne bih pronašla muža?” 

str. 61.

Njih se tri upoznaju i sprijateljuju pod neobičnim i nadasve opasnim okolnostima: Skeeter želi napisati knjigu o sluškinjama, želi čuti glasove tih crnih žena koje ostavljaju svoju djecu kako bi mogle odgajati bjelačku. Aibileen i Minny joj potajno pomažu. Potajno, jer ni same nisu svjesne koliko riskiraju svoje živote – ne samo da se druže s bjelkinjom, nego joj i iznose sve prljave tajne uglednih bijelih južnjačkih obitelji.

U travnju je Carl Roberts ispričao vašingtonskim novinarima što znači biti crnac u Mississippiju … Robertsa su pronašli ožigosanog poput stoke, obješenog na drvo pekan oraha. Ubili su Carla Robertsa zato što se izjasnio, zato što je govorio.  

str. 241.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Sluškinje s velikim S

Roman Sluškinje dirne vas u ona mjesta u srcu za koja niste ni znali da ih imate.

Dok čitate ove retke, osjećate sve ono što su osjećale i sluškinje. Osjećate se poniženo, nemoćno, inferiorno. Isto tako, ako ste pripadnik bijele rase, neugodno vam je i ljuti ste, samo zato jer ste pripadnik rase koja se, u nekom trenutku povijesti, smatrala boljom samo zbog boje kože.

Nadamo se da su ti dani prošli, ali itekako svjesni situacije u nekim dijelovima svijeta (bilo bi previše optimistično nadati se da je tako samo u Americi), čitamo ovu knjigu i shvaćamo da je ona danas jednako aktualna kao i u vrijeme koje opisuje. Pitamo se, koliko se zapravo toga promijenilo od šezdesetih godina do danas? Jesmo li danas bolji ljudi? Jesmo li danas manji rasisti?

Naravno, više nema odvojenih autobusa, odvojenih knjižnica i zahoda.

Ipak, koliko se okrenula naša svijest? Ima li i danas ljudi koji se smatraju superiornima samo zato jer pripadaju većini? Ima li i danas ljudi koji se smatraju „jednakijima“ i izdvajaju ostale, koji se po nečemu razlikuju? Ne trebam vam ja odgovoriti na to pitanje. Svi smo itekako svjesni svijeta u kojem živimo…

Žene koje traže promjenu

Aibileen, Minny i Skeeter glasovi su ljudi (žena?) koji čeznu za promjenom. Ljudi koji su spremni žrtvovati sve kako bi nešto krenulo nabolje. Sve tri su toliko različite, a opet toliko slične, ujedinjene u želji da svijet u kojem žive učine malo boljim, malo ljepšim mjestom.

Aibileen i Minny su crne sluškinje; ova prva gotovo da i nema obitelj, a ova je druga ima i previše. Svaka podnosi svoj dio muke – Aibileen svoju samoću, svoju šutnju, svoje „otrovno sjeme“ koje u njoj raste. Minny naizgled ne podnosi ništa, svima odbrusi točno ono što ih ide. Uranjajući dublje u njezinu priču, vidimo da i Minny trpi puno toga – ne samo od svoje rasističke poslodavke gospođe Hilly, nego i od onih od kojih bi to najmanje trebala očekivati.

Skeeter je bijela, no kao da je crna – nije se udala, a već ima dvadeset i tri godine – u Jacksonu, Mississippi, to je tek malo bolje od toga da je crna. Svi su usmjereni na to da joj nađu supruga, ali ne i ona. Ona samo želi pisati. I živjeti što dalje od svoje majke.

„Umorna sam od pravila“, rekoh.    

Skeeter, str. 159.

Sluškinje s malim s. Ili ipak?

Kažu da je dobra sluškinja poput prave ljubavi. Imaš samo jednu u životu.  

str. 372.

Ono što ovu knjigu čini toliko bolno dirljivom i iskrenom nije zapravo mržnja između dvije rase. Ovo nije knjiga o mržnji, ne uopće. Ova je knjiga, zapravo, od prve do posljednje stranice, knjiga o ljubavi. Ispod svih rasističkih postupaka, ispod riječi gnjeva i bijesa, ispod osuđujućih pogleda, čitajući rečenice ovog romana, čitamo o ljubavi. Između crnih sluškinja i bijele djece koju odgajaju, koja ih zovu mamama; između crnih sluškinja i njihovih gazdarica koje ovise o njihovoj brizi, snazi i prihvaćanju. Između crnih sluškinja i gazdarica koje im, potajno, da nitko ne vidi, pomažu, zahvaljuju i prema njima se odnose s poštovanjem.

Ako neka bijela gospođa bude pročitala moju priču, to je ono što želim da zna. Reći hvala, kad to zaista misliš, kad se sjetiš što je netko učinio za tebe … to je tako dobro.  

str. 261.

Iako Skeeter isprva dolazi samo s idejom pisanja knjige, misleći da će ona zapisivati priče sluškinja, uskoro shvaća da će se i njezina vlastita priča naći na stranicama knjige. I Skeeter je, dok je bila mala, imala sluškinju koju je veoma voljela, sluškinju koja ju je odgajala i na neki joj način bila više od majke. Nikad zadovoljna vlastitom kćeri, Skeeter je majka od djetinjstva do danas obasipala samo neodobravanjem, dok ju se sluškinja obasipala onim što je djevojčici trebalo – ljubavlju i pažnjom.

Bilo je predivno imati nekoga tko bi te pogledao nakon što bi se tvoja vlastita majka nasmrt preplašila zato što si čudovišno visoka i kovrčava i, eto, čudna. Nekoga čije su oči jednostavno govorile, bez riječi, Meni si ti u redu. 

str. 69./70.
Kathryn Stockett: Sluškinje

Knjiga i film – imamo li pobjednika?

Ne znam jeste li gledali film snimljen prema ovoj knjizi, ali nećete pogriješiti ako ga pogledate. Rijetko je koji film dorastao knjizi, no ovdje je to slučaj.

I kad bi me netko pitao u čemu sam više uživala, ne bih mu znala odgovoriti.

I knjiga i film su izvrsni!

Iako se i knjiga i film u originalu zovu The help, kod nas je knjiga prevedena Sluškinje, a film, nekim čudom, Tajni život kućnih pomoćnica, što nikako ne odgovara radnji.

Drama The help bila je nominirana za filmsku nagradu Oscar u nekoliko kategorija, uključujući i onu za film godine (najbolje filmsko ostvarenje?). Iako nije osvojio nagradu u toj kategoriji, Oscara je za najbolju sporednu ulogu osvojila Octavia Spencer, glumica koja je briljantno utjelovila Minny Jackson.

Kontroverze

Za ovo književno i filmsko ostvarenje vežu se brojne kontroverze. Neki smatraju da se djelo uopće ne bavi pravima Afroamerikanaca već da se njime i dalje veličaju bijelci, koji su predstavljeni kao spasitelji potlačene crne rase.

Viola Davies, glumica koja je u drami utjelovila Aibileen, izjavila je da, da može ponoviti, ne bi snimila ovaj film.

Neću ulaziti u razloge zbog kojih ljudi smatraju da knjiga i/ili film nisu dobri ili da šalju pogrešnu poruku. Oni su preduboki i preopširni da bismo ih mogli razumjeti mi koji ne živimo u tim i takvim okolnostima.

Po mom skromnom mišljenju, i knjiga i film su izvrsni, dirljivi, iskreni, poučni i – zabavni.

Uživala sam u svakoj stranici knjige i svakoj minuti filma.

Trailer za film The help

Ostali naslovi ove autorice:

/

Gdje kupiti:

Web shop Školska knjiga