Nakladnik: Znanje, 2021.
Naslovnica romana Čokolada: ©Znanje
U što ovoga časa vjerujem?
„Vjerujem da ništa nije važno osim biti sretan“, rekla sam napokon.
Sreća. Jednostavna kao čaša čokolade ili krivudava kao srce.
Gorka. Slatka. Živa. (str. 161.)
Čokolada
Vianne Rocher i njezina šestogodišnja kći Anouk dolaze u francusko mjestašce Lansquenet-sous-Tannes, nošene nježnim proljetnim vjetrom i željom za promjenom.
Nitko nas ne gleda. Kao da smo nevidljive; odjeća nas odaje kao neznanke u prolazu. Uljudni su, tako silno uljudni, nitko ne zuri u nas. … Stanovnici Lansqueneta svladali su vještinu promatranja bez izravnog pogleda. Osjećam im oči poput daha na zatiljku, ne neprijateljske, začudo, ali ipak hladne. (str. 3.)
U centru gradića, preko puta crkve, otvara čokoladarnicu u kojoj prodaje najfinije slastice. Vianne ima i dar – ona je neka vrsta vještice, kao što je bila i njezina majka.
Znam koji su im omiljeni slatkiši. To je dar, profesionalna tajna, kao što vračara zna čitati dlanove. … Iz očiju i s usta čitam im s lakoćom: ovaj s tračkom gorčine uživat će u mojim pralinama od naranče; za ovu sa slatkim smiješkom najbolje su rumene breskvica s mekim punjenjem… Prodajem snove, sitne utjehe, slatke bezopasne napasti… (str. 41.)
Župnik Reynaud u Vianne vidi posebno veliku opasnost za svoje stado jer korizma je – a ona otvara čokoladarnicu!
Umjesto odricanja, posta i samoprijegora, stanovnici malo-pomalo dolaze k Vianne, najprije virkajući u izlog, zatim sramežljivo ulazeći u trgovinu. Naposljetku, dolaze na pijuckanje vruće slatke čokolade, grickanje najukusnijih pralina i dobronamjeran razgovor. Ovog posljednjeg ima najviše, jer Vianne svojom slobodoumnošću i dobrotom sve prihvaća i nikog ne osuđuje, za razliku od svećenika Reynauda. On je sve više i više mrzi, i neprestano smišlja načine na koje bi joj naštetio i potjerao je iz sela. I ne samo nju – svakoga tko misli drugačije.
A lista je podugačka – tu su riječni Ciganin Roux, Josephine, žena koja je napustila muža i Armande, starica koja ne sluša ničija pravila, pa tako ni crkvena.
Zatim, kao šećer na kraju, Vianne počinje pripremati festival čokolade baš na Uskrs.
Crkva i čokolada u sukobu
Vianne je mlada, neudana i samohrana majka. Otvorena je, darežljiva, pažljiva. Za svakoga ima razumijevanja i lijepu riječ.
Župnik Reynaud je ukočen, sklon osuđivanju i licemj98operju. Za korizmu provodi strogi post i čokoladarnica, iz koje se šire najopojniji mirisi, dolazi mu kao šaka u oko.
Gledam u njezin dućan, sav umotan u blistavi papir poput nekog dara koji čeka da ga odmotaju i pitam se koliko je ljudi, koliko duša, već dovela u iskušenje koje nadilazi spas. … Treba je izbaciti. I ono njezino derište. (str. 277.)
Čak i sama Vianne u njemu pobuđuje mržnju – zato što se pokraj nje osjeća kao običan čovjek, pun žudnji, i želja koje ne pristoje jednom svećeniku. Tako to vidi Reynaud – no ni on nije bezgrešan, ma koliko se snažno to trudi biti i takvim se predstaviti.
U župnikovoj je prošlosti jedna velika tajna.
Sukob odricanja i užitka temeljni je sukob ovog divnog romana prepunog mirisa, okusa i nježnog milovanja proljetnog vjetra koji našu junakinju tjera na lutanje, na nestalnost i neupitan odlazak.
I Vianne je žena puna tajni, magije i čarolija. Sve oko nje nekako je mistično. Može li doista znati koji je okus čokolade omiljen njezinim kupcima? Može li iščitati budućnost iz tarot karata?
Koliko je istine u predsmrtnom buncanju njezine bolesne majke? Je li doista čitavo Viannino postojanje izniklo iz laži, tame i zločina?
Prvi put otkako luta, Lansquenet je mami svojom ugodnom ljepotom i šarmom, zvonima koja pjevaju svako jutro i ljudima koji su puno više od onog početnog neprijateljstva kojim zrače.
Sve češće gledam u sunce i pitam se kako bi ga bilo gledati gdje se diže na istom obzorju pet, možda deset, možda dvadeset godina. Od te pomisli obuzima me čudnovata slabost; osjećaj straha i čežnje. (str. 32.)
Hoće li se ovaj put zadržati na istom mjestu? Zauvijek?
Lepršava priča koja to nije
Film Čokolada pogledala sam puno, puno prije nego sam pročitala knjigu. Film obožavam i dan-danas! Juliette Binoche kao Vianne i Johnny Depp kao Roux divan su, bezvremenski par. Ipak, moram priznati, film je romantična drama, lepršav, čaroban.
I roman je sve to, ali i više! Roman je mračan. Ispod sve te čarolije treperi naznaka okrutnosti, zločina, tajni koje mijenjaju ljudske živote nagore.
Glavni negativac je, ironično, svećenik. Onaj koji bi trebao tješiti ovdje ranjava. Koji bi trebao razumjeti, osuđuje. Koji bi trebao prihvaćati, odbacuje. Sve najgore u romanu Čokolada ne čine svjetovni ljudi, već ljudi u mantijama.
Gradić je isprva uskogrudan, no Vianne svojim šarmom pastvu odvlači od hladnoće crkve.
Uskoro se oko lijepe slastičarke stvara krug i drugih koje većina odbacuje. Ti su likovi toliko topli, opisani s toliko ljubavi i nježnosti da ih ne možemo ne voljeti. Kako ne voljeti svojeglavu staru Armande i njezinog mucavog unuka Luca? Kako se stati uz Josephine koja bježi od nasilnog muža pijanca? Kako ne suosjećasi sa starcem koji svog psa voli više nego ljude u gradiću?
Roman Čokolada puno je dublji od filma koji je prema njemu snimljen. Nakon knjige ostajete s mnoštvom pitanja. Ona nema hepi end kao što ga ima film.
O romanu ćete razmišljati. Groziti se. Smješkati se. Čuditi se.
I pitati se kako je moguće u roman o čokoladi, bombonima i pralinama upisati priču o osudi okoline, o pojedincima koji se ne uklapaju, o mržnji. A zatim, priču o prihvaćanju, rastu, ljubavi, budućnosti, posutu s malo čarobnog, šećernog praha.
Vjetar je sad bio u meni i povlačio me nekako neumoljivo, zapovjednički. U samom središtu ostalo je malo, mirno mjesto, čudesno nepomućeno, i gotovo poznat osjećaj nečega novoga. I to je neka vrsta čarolije… (str. 275.)
Ostali naslovi ove autorice:
Joanne Harris britanska je autorica, no majka joj je bila Francuskinja i taj se utjecaj itekako vidi u njezinim romanima. Napisala je više od dvadeset romana, a priču o čokoladi oblikuju sljedeći naslovi:
- Čokolada
- Cipelice kao bombon
- Peaches for Monsieur le Curé – kod nas još nije preveden
- Kradljivica jagoda
Gdje kupiti:
Ako volite čokoladne priče, možda će vam se svidjeti i Okus čokolade u Parizu autorice Jenny Colgan.