Nakladnik: Sonatina, 2026.
Naslovnica romana U predvorju smrti: ©Sonatina
Preveo Nebojša Buđanovac
U predvorju smrti
Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.
Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“
(str. 23.)
Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.
Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.
Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)
Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…
Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)
Ova priča temelji se na…
Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.
„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“
Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)
Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.
Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…
Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji.
Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)
Preporuka
Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…
U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.
Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
- Ubojica Krucifiks
- Krvnik
- Noćni vrebač
- Kipar
- Jedan po jedan
- Zlotvor
- Ja sam smrt
- Pozivatelj
- Galerija mrtvih
- Lov na zlotvora
- Krvlju zapisano
- Genesis
- U predvorju smrti.