Oznaka: profil

Objavljeno

Jurica Pavičić: Crvena voda

Nakladnik: Profil Knjiga, 2017.

Naslovnica romana Crvena voda: ©Profil

Večer je. Voda je zagasito modra. A onda voda od modre najednom postaje crvena. Voda poprima boju krvi i počinje rasti, kao u biblijskoj egipatskoj poplavi. Crvene vode rastu i rastu. (str. 328.)

Jurica Pavičić: Crvena voda

Crvena voda

Rujan 1989. Nakon fešte u malom dalmatinskom mjestu nestaje sedamnaestogodišnja Silva. Policija već sutradan počinje istragu, no kako dani prolaze, tako ona zapinje i tapka na mjestu.

Silvina obitelj, šutljivi otac Jakov, majka Vesna i brat blizanac Mate, počinje se raspadati onog trenutka kad saznaju za djevojčin nestanak.

Tako pamti Vesna tu večer. Pamti je do dan-danas. Jer, danas zna. Zna ono što tada još nije znala. Zna da je to posljednja večer njihova normalnog života. (str. 11.)

Dani prolaze, Silvi ni traga ni glasa. Otac provodi vlastitu istragu, a onda se polako zatvara u sebe. Majka se ne predaje, pritišće policiju, pritišće sina i muža, no saznanja nema.

Silva, di si? – pisao se Jakov. Silva, javi se. Silva, di si? Javi nam di si.
Ali odgovora nije bilo. Umjesto odgovora stizala je samo šutnja. (str. 89.)

Prolaze mjeseci prolaze godine. Rat dolazi i odlazi. Silvin nestanak svakog je dana sve manje bitan, pogotovo kad se sazna da je planirala otputovati. Dolazi novo vrijeme, stvorena je nova država. Nekadašnji osumnjičenici postaju ratni heroji. Nekadašnja perspektivna mladež propada. Malo se mjesto razvija pod pritiskom turizma. Silve i dalje nema.

To je davna prošlost. Davna i bolna. Drugo je vrijeme, druga država. Drugi smo mi. (str. 174.)

Čitavih dvadeset i sedam godina, Mate  traga za svojom sestrom blizankom i ne uspijeva se smiriti. Neće ni uspjeti dok je ne nađe, živu ili mrtvu. A život ide dalje… Samo Slive nema.

-Ne- kaže. – Nikad je nisu našli. NE zna se što je s njom.
-Jadni joj otac i mater – odgovara Sanja. – Zamisli tu noćnu moru. Ne može čovjek gore zamisliti. (str. 115.)

Jurica Pavičić: Crvena voda

Obiteljska tragedija

Priču o Silvinom nestanku i tragediju koja je zauvijek obilježila i promijenila njezinu obitelj pripovijeda nam nekoliko likova. Njezini najbliži, majka Vesna, otac Jakov, blizanac Mate, našli su se u situaciji koju nisu mogli zamisliti niti u najgorim noćnim morama. No to nije sve. Kako policijska istraga napreduje, otkriva se da Silva nije bila ona za koju se izdavala. Silva je djevojka koja je čuvala brojne tajne. Meni osobno toliko odbojna i nesimpatična; okarakterizirana toliko savršeno da je vidimo ispred sebe. Svi znamo taj tip djevojke, da vam ne duljim i ne namećem svoje viđenje njena lika i djela. Lijepa (čak najljepša), vragometna, pametna. Promućurna, zahtjevna. Najbolje od svega je to što mi čitatelji otkrivamo Silvu malo pomalo, točno onako kako napreduje policijska istraga, u isto vrijeme kad i njezina obitelj.

Uz obitelj, priču nam pripovijeda i policajac simboličnog imena Gorki, imena koje je u jednoj državi budilo poštovanje, u drugoj prijezir. Tu su i brojni drugi likovi, povezani Silvinim najprije životom, a poslije i nestankom.

Pavičić majstorski piše život dalmatinskog mjestašca. Zatvorene škure, mrke poglede, stisnute usnice. Malomištanska pravda na više mjesta ostavlja nam gorko-slatki okus u ustima. Ali što god mještani naprave, koga god okrive; u koga god policija posumnja i ma kakav trag otkrije, ne nalaze ono najvažnije – Silvu.

Na ulici nije bilo nikoga. Ali Mate je znao: iza svih tih škura, balatura i grilja priča se samo o njegovoj sestri. Dok u pozadini radi TV, dok večeraju, dok kuhaju čaj ili peru pjate, mještani govore o Silvinom nestanku. (str. 32.)

Crvena voda – za svaku preporuku

Crvena voda jedan je od onih romana koji se mora naći na vašoj listi za čitanje, pogotovo sada, u Mjesecu hrvatske knjige! Kako Pavičić piše, to nisu istine! Priča o Silvinom nestanku slojevita je, mučna, tužna. Razvlači se godinama, desetljećima. Svaki mali trag znači i nešto i ništa u isto vrijeme. Može li osoba potpuno nestati s lica Zemlje? Može li mlada djevojka nestati bez ikakva traga?

U drugim obiteljima postoje rođendani, postoje imendani, godišnjice braka. U njihovoj uza sve to postoji i taj dan. Tako su ga Jakov i ona zvali: Onaj dan, Taj dan. Dvadeset i treći rujna, dan kad je Silva nestala. (str. 98.)

Jurica Pavičić: Crvena voda

Uživala sam u svakoj stranici. U savršeno prikazanoj atmosferi propadanja jedne i nastanka nove države. U intrigama i lažima malog mjesta, u tajnama koje se samo šapuću, ali svi ih znaju.

A rasplet? Rasplet je genijalan! Roman mi je preporučila mama (inače gospođa sklona spoilanju) i jedva sam je zaustavila kad je počela prepričavati. Onda sam u dva dana progutala svih ovih 350 stranica i naravno, odmah otišla kod mame na kavu na razglabanje o knjizi. Ona rasplet nije pogodila, ali dobro je protumačila neke stvari koje su meni potpuno promakle. Ipak, ja sam pogodila rasplet pa sam joj potanko objašnjavala koji su me tragovi do tamo doveli. Uglavnom, vrlo kvalitetno majka-kći druženje, a za sve je zaslužna Crvena voda!

Ovo je jedan od onih romana koji se ne zaboravljaju jer njihova kvaliteta ne leži u zapletu. Kvaliteta ovog romana izvire iz svake izvanredno napisane rečenice, iz smisla, iz povezanosti svakog poglavlja, svake scene… I budući da se sve odvija u Hrvatskoj, točno možemo zamisliti i gradić i likove i sve.

Da ne duljim… Uzmite Crvenu vodu! Ne da se nećete pokajati, nego ćete trčati u najbližu knjižnicu ili knjižaru po još!

Ostali naslovi ovog autora

Jurica Pavičić hrvatski je romanopisac, scenarist, pisac kratkih priča i novinar. Literarni ugled stekao je svojim kratkim pričama te trilerima i kriminalističkim romanima u kojima miješa socijalnu analizu s mračnom vizijom ljudske prirode i kompleksnim moralnim situacijama. Dobitnik je više književnih nagrada. Njegov roman Crvena voda dobio je nakon prijevoda na francuski 2021. godine nagrade Le Points i nagradu Grand Prix de la litterature policiere za najbolji europski kriminalistički roman.

Na blogu Mala od knjiga možete pročitati osvrte na njegove sljedeće romane:

Toliko sam se zaljubila u Pavičićevo pisanje da ćete uskoro moći čitati osvrte na SVA njegova djela.

Gdje kupiti roman Crvena voda

Profil Knjiga

Objavljeno

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge; Olive, iznova

Nakladnik: Profil, 2020.

Naslovnica romana Olive Kitteridge i Olive, iznova: ©Profil

Prevele Tatjana Jambrišak (Olive Kitteridge) i Patricija Horvat (Olive, iznova)

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

Olive Kitteridge i Olive, iznova

Ova dva romana zapravo su zbirke priča povezanih glavnom junakinjom,  osebujnom Olive Kitteridge. Priču po priču, saznajemo sve više o Olive i oblikujemo svoje mišljenje o njoj. Nekima će se odmah svidjeti i s njom će se povezati. Nekima će ta ljubav doći kasnije, kao meni. Nekima se Olive uopće neće svidjeti i to je u redu, ona se niti ne želi svidjeti svima.

„Zdravo, Olive“, rekao je prilazeći joj. Htio ju je zagrliti, ali mu se činilo da kraj nje stoji tama kao neki poznanik koji ne namjerava otići. (Olive Kitteridge, str. 11.)

Zapravo, pravo je čudo da vam se Olive uopće svidi. Ona je krupna gospođa, bez dlake na jeziku. Iskrena do bola. Neobična. Nadahnjujuća. Kažem, pravo je čudo da vam se Olive ne svidi!

Jer gledajte, ona je, ovako na prvu, doista neugodna i prvi nam je poriv maknuti se od nje. Ali kad zagrebete malo ispod površine, ona je toliko divna da ćete se zaljubiti!

Ljudi ili ne znaju kako se osjećaju u vezi s nečim ili odluče da nikad neće reći kako se doista osjećaju u vezi s nečim.
I zato mu je nedostajala Olive Kitteridge. (Olive, iznova, str. 13.)

Iskreno, cijeli sam prvi dio pročitala čudeći se kako se ljudima roman sviđa. Mislim, jasno mi je kako im se roman sviđa, divno je napisan, rečenice su tako lijepe, sve je dosta emotivno…

Ali kako im se Olive sviđa… Bila mi je nepoznanica do drugog dijela. Tada… Ne znam. Kao da me nešto obasjalo. Odjednom, postala mi je divna! I samo sam se nadala da mi neće umrijeti u zadnjoj priči. Ne znam kako bih se s tim pomirila…

Neka bude brzo, razmišljala je misleći na svoju smrt – o tome je mogla misliti nekoliko puta dnevno. (Olive Kitteridge, str. 235.)

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

O čemu se radi?

Ha, zapravo, radi se ni o čemu (sad zamislite onog smješka što sliježe ramenima). Nema neke radnje koju možemo slijediti. Čitamo priču po priču. U nekima je Olive glavni lik, u nekima jedva sporedni. U nekima se spominje možda u jednoj rečenici. Ipak, utjecaj koji ima na likove mjestimice je životno važan, kao u priči u kojoj svojim neprekidnim brbljanjem i dosađivanjem sumještanina odgovori od samoubojstva.

… gospođa Kitteridge nam je jednom rekla na satu matematike – nikad to neću zaboraviti – … okrenula se prema razredu i rekla: ‘Svi vi znate tko ste. Ako se samo pogledate i poslušate, znat ćete točno tko ste. I nemojte to zaboraviti.’ (Olive, iznova, str. 217.)

Upoznajemo i njezina muža Henryja, za kojeg svi govore kako je ugodan i drag, njena sušta suprotnost, no čitajući pitamo se – je li tome doista tako?

Onda, njezin sin. Dobar, loš, zao?

Prvi roman dosta je nedorečen što se tiče karakterizacije likova jer mi stvarno nije bilo jasno kakav je tko, nisam mogla pročitati ni samu Olive. Drugi dio puno mi je bolji i popunio je neke velike praznine. U njemu je Olive ajmo reći napokon sretna.

Olive je tad iznenada palo na um kako nije bila sretna ni prije… Nije znala zašto joj se to odjednom razbistrilo. Spoznaja o tom izostanku sreće javljala joj se samo povremeno, ali obično dok je bila sama. (Olive, iznova, str. 33.)

Otkrila je neke nove stvari, upoznala nove ljude, vidjela da se život svakoga dana mijenja i iako nije fan promjena, treba ih prihvatiti jer one neminovno dolaze.

Elizabeth Strout: Olive Kitteridge

Čitati ili ne čitati Olive Kitteridge?

Ha, gledajte… Ovisi o tome što volite… Olive definitivno nije lagano štivo jer ni ona nije lagana žena.

Olive je krupna žena. Ona to zna, sli nije uvijek bila krupna i još se na to navikava. Istina je da je oduvijek bila visoka i često se osjećala nezgrapno, ali to da je krupna, to se pojavilo s godinama… (Olive Kitteridge, str. 62.)

Sve je lijepo napisano, ali nije jednostavno za čitanje. Treba puno toga pohvatati jer čak i kad se ništa ne događa – događa se život. A njega u Olive ima. Ima itekako!

Već sam rekla, prvi me dio nije nešto oduševio, ponajviše me zbunjivao. Drugi dio me očarao. I sama Olive, njen život i svi ti mali, a opet tako veliki životi koji se oko nje pletu. Više sam se puta nasmijala, a bome mi je i nekoliko trenutaka bilo malo teško oko srca.

Jer kod Olive, baš kao i u životu, vrijeme stalno prolazi. Bila je gospođa u godinama i kad smo je upoznali – pa zamislite samo koliko je godina sada u toj gospođi! Boreći se s ljepotom i ružnoćom života bilo cinizmom, bilo crnim humorom ili golom, grubom istinom, Olive hrabro kroči naprijed.

Meni se jako, jako svidjela, pogotovo kad sam je dobro upoznala. Teška je i zahtjevna. Odaje dojam da ju je teško voljeti. Ipak, evo priznajem, pronašla sam u njoj dobar dio sebe.

Iskreno vjerujem da ćete i vi.

Ostali naslovi ove autorice

Elizabeth Strout američka je spisateljica i dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, i to baš za roman Olive Kitteridge. Osim njega te svojevrsnog nastavka Olive, iznova, napisala je i romane Sve mi ispričaj, Amy i Isabelle, Zovem se Lucy Barton, O, Williame! te Lucy kraj mora. Tri potonja imaju istu junakinju, Lucy Barton, pa čine svojevrsnu cjelinu, a najbolje od svega jest to što u Sve mi ispričaj Lucy upoznaje Olive! Dakle, sve se na kraju pomiješa!

Gdje kupiti romane Olive Kitteridge i Olive, iznova

Profil

Objavljeno

Karen M. McManus: Lažljivac među nama

Nakladnik: Profil, 2018.

Naslovnica knjige Lažljivac među nama: ©Profil

Prevela Andrea Pongrac

Karen M.Manus Lažljivac među nama

Iako u naravi roman za adolescente, Lažljivac među nama može zadovoljiti i nešto stariju publiku čitatelja. Četvero tinejdžera, srednjoškolaca, osumnjičeno je da je netko od njih skrivio ubojstvo petog učenika, vrlo neomiljenog Simona, voditelja školskog bloga koji otkriva vrlo neugodne činjenice o učenicima. Učenici su s bizarnim razlogom zadržani na produžnoj nastavi u učionici, a od njih pet samo je četvero živo napustilo učionicu. Petom, Simonu, pozlilo je i ubrzo je proglašen mrtvim.

Bronwyn

Bronwyn, pametna djevojka, odlikašica, tipičan je lik srednjoškolske štreberice. Kandidatkinja za upis na prestižni Yale, ne može sebi dopustiti greške. Sve radi po pravilima i nije popularna zbog svoje inteligencije i pametovanja drugima. Ipak, i ona ima svoju malu tajnu koju je Simon otkrio i prijeti da će je objaviti.

Cooper

Cooper je mladi perspektivni sportaš koji može birati sveučilište zbog svojih sportskih uspjeha. U vezi je s djevojkom koja ga obožava, ali Cooperu to nije dovoljno. On cijelo vrijeme ima osjećaj da mu netko nedostaje. Nažalost, njegovu tajnu zna i Simon.

Addy

Addy je ljepotica, kraljica maturalne večeri. Ima stalnog dečka i čini se da joj sve ide glatko do večeri kad se malo više popilo. Što je Addy zgriješila? Simon zna.

Nate

Nate je omiljen kod djevojaka zbog izgleda i pedigrea „lošeg“ dečka. Povremeni školski diler, na uvjetnoj je kazni nakon što je uhvaćen s drogom. Je li Nate prekršio uvjetnu ili ne? Simon zna.

Osoba za koju su glasine točne i koja se raspala nakon Simonove smrti, ta je osoba ubojica! str. 196.

Dojam o djelu Lažljivac među nama

Četvero učenika. Svatko ima tajnu za koju misli da je nitko ne zna, ali varaju se. Simon zna sve. Štoviše, on tajne objavljuje cijeloj školi na svom blogu i nitko nije pošteđen. Ali Simon je mrtav, otrovan. Njegove tajne otkrivaju se i nakon njegove smrti.  Četvero učenika koji nikad nisu bili prijatelji optuženi su za Simonovo ubojstvo i moraju udružiti snage kako bi otkrili tko je ubojica. Netko od njih četvero ili pak netko peti?

Roman je zanimljiv miks potpuno različitih osobnosti koje su se spletom okolnosti (a zapravo s nečijom namjerom) našle na jednom mjestu, mjestu ubojstva. I svi su osumnjičeni. I svi su krivi za nešto.

Likovi su dobri, uvjerljivi, iako imam malu zamjerku. Autorica je u odabiru likova koristila prokušane stereotipe: školsku ljepoticu, štrebericu, lošeg dečka, sportaša i onog petog, neprihvaćenog. Čitatelju se lako se prebaciti u školsko okruženje i klimu u kojoj je uvijek bilo onih koji ugnjetavaju druge i onih koji su žrtve.

Roman zapravo govori o vršnjačkom nasilju i tehnologiji koja se probila u sve sfere našeg života. Tehnologija je postala okrutni moralni egzekutor . Informacije, bile istinite ili izmišljene, objavljuju se bez pristanka osobe velikom broju ljudi. Nekoga će te objave jako zaboljeti.  Toliko da je objava vrijedna ubojstva.

Karen M.Manus Lažljivac među nama

To su uglavnom motivi koji se pojavljuju u ovom romanu. Roman se čita brzo, tempo je postojan, a jezik pitak. Možete se poistovjetiti s likovima i zajedno s njima tražiti krivca. Rasplet je donekle očekivan, ali to mi nije zasmetalo.

Roman sam pročitala u par dana. Zabavio me.

Pozdravljam ideju autorice da se pozabavi temom utjecaja tehnologije na sustav vrijednosti mladih osoba.

Četvero zgodnih i istaknutih srednjoškolaca nalazi se pod istragom zbog upletenosti u slučaj ubojstva. str. 156.

O autorici

Karen M. McManus živi u državi Massachusetts. Diplomirala je novinarstvo. Novinarsko znanje danas najviše koristi pri pisanju izmišljenih zapleta u svojim romanima. Dosad je objavila šest romana koji su svi bili na top-listama prodavanosti diljem svijeta, a dobivali su i izvanredne kritike.

Roman Lažljivac među nama na prvome je mjestu ljestvice bestselera New York Timesa  proveo više od pet godina. Po njemu je snimljena serija koja se može pogledati na Netflixu. Romani Karen M. McManus prevedeni su na 43 jezika.

Gdje kupiti roman Lažljivac među nama

Profil