Nakladnik: Vorto Palabra, 2022.
Naslovnica romana Nasljednici: ©Vorto Palabra
Nasljednici
Početkom proljeća, ljudi se vraćaju s mora natrag u svoju pećinu. Predvodi ih stari Mal, koji je teško bolestan. Tu je i starica, čuvarica i nositeljica vatre koja život znači.
Ostatak ljudi čine Lok, Fa, Ha, Nil, djevojčica Liku i najnoviji.
Kad se ljudi vrate s mora, ima malo hrane. Nema još ni bobica, no voća, ni meda, ni gotovo ničega za jelo. Ljudi su mršavi od gladi i moraju jesti. Ne vole okus mesa, no moraju jesti. (str. 50.)
Dok se starica brine za umirućeg, ostali se raspršuju u potrazi za hranom.
Ljudi ne vole ubijati i vjeruju da se to ne smije, no nemaju ništa protiv jedenja strvine koju je ubio netko drugi. Uglavnom se hrane biljkama i njihovim plodovima, no znaju da meso daje snagu i zato ga ili jednu sirovog, ili pripremaju na vatri.
Liku je čučnula kraj srne i pojela komad jetre koji joj je pružila Fa. Zrak između stijena prijetio je nasiljem i znojem, ispunjen teškim vonjem mesa i zlobe. (str. 48.)
No ovog proljeća ništa nije kao prije. U zraku se osjeti miris novoga. Livade su pune njegovih otisaka, kamenje i stabla puni su tragova i mirisa drugoga.
Bio je to drugačiji glas; to nije bio glas ljudi. Bio je to glas drugoga. Odjednom ga je obuzelo uzbuđenje. Očajnički je bilo važno da vidi tog čovjeka kojega je nanjušio i čuo. Potrčao je oko čistine, besciljno, urlajući iz svega glasa. Tada je nanjušio miris drugoga na vlažnoj zemlji i krenuo za njim… (str. 69.)
Ljudi počinju nestajati i umirati.
Prijetnja drugog nadvila se na ionako malu skupinu preostalih ljudi.
Homo sapiensi – nasljednici LJUDI
Nasljednici su pisani iz perspektive neandertalaca. Oni imaju vatru, no do nje su došli pukim slučajem i ne znaju je sami zapaliti.
Neandertalci se nazivaju LJUDIMA i misle da su jedini ljudi na svijetu. Jako su dlakavi, hodaju pogrbljeno, često i na sve četiri. Niski su, snažni su i nabijeni, niskog čela i širokih nosnica. Jako malo govore, ali sporazumijevaju se nekom vrstom telepatije, šaljući jedni drugima slike, iz glave u glavu.
Mal je imao puno slika što znači da je bio veoma pametan, mogao je predvidjeti budućnost i zbog svega toga bio je predvodnik. No kad Mal umre, a ostali počinju polako nestajati i umirati, predvodnik postaje Lok, a Lok nema puno slika.
I ne samo to, Lok kao da i nije odrastao, priprost je (čak i za svijet neandertalaca), zaigran, lako gubi fokus. Kad prvi put ugleda nove ljude, fasciniran je koliko i uplašen.
Lok je upravo shvatio još nešto. Kako su se novi ljudi kretali nije bilo nalik ničemu što je ikada vidio. Ravnotežu su održavali na nogama, struk im je bio tanak poput osinjeg, pa kada su pomicali tijelo njihali su se natrag i naprijed. Nisu gledali u zemlju, već ravno naprijed. (str. 131.)
No, novi ljudi, koliko su god oni zapravo mi, prikazani su na način koji nam se nimalo neće svidjeti. Čitatelj je cijelo vrijeme uz neandertalce, navija za njih iako mu je već jasno da ih više nema, da su potisnuti, nestali, istrijebljeni od strane novog, drugog, modernog čovjeka. Nas. Homo sapiensa.
I da se vratim na likove neandertalaca – najzanimljivija je svakako Fa. Ona je pametna i inovativna, i iako je Lok predvodnik, ona je ta koja vodi njega. Onda dugo prije njega (i nas) shvati što će se dogoditi sa svijetom ljudi. Zato njen kraj ostavlja najviše upitnika nad glavama.
Al’ me namučio!
Nasljednici Williama Goldinga zahtjevan su roman koji, unatoč malom broju stranica, nećete pročitati u jedno popodne. Moram priznati, mene su namučili i prva asocijacija koja mi padne na pamet kad se prisjetim ovog romana jest – ZBUNJUJUĆE. Veoma zbunjujuće. Budući da nisam sigurna jesam li sve shvatila kako treba, sve što vam iznosim u ovoj recenziji može i ne mora biti točno. Pokušala sam istražiti što teorija književnosti kaže o romanu Nasljednici, ali te informacije nisam uspjela naći pa je ovo što čitate isključivo moje, bez ikakvog utjecaja prethodnih znanja.
Na stražnjoj korici knjige piše da su Nasljednici zastrašujuća vizija novog svijeta. Meni radnja nije bila zastrašujuća ni jeziva, mada, od prvog se poglavlja na čitatelja širi neka vrsta neugode. Znamo da je glavnim likovima kraj neizbježan i on kao takav lebdi iznad svih poteza glavnih likova. Mi čitatelji znamo kako će sve završiti – znamo gdje ih njihovi postupci vode. Kraj je loš, kraj je nestanak. A Lok, Fa i društvo ne mogu napraviti apsolutno ništa kako bi si promijenili zacrtanu sudbinu.
Novi ljudi su poput vuka i meda, pokvarenog meda i rijeke. …
Oni su poput šumskog požara. …
Pregazili su nas poput šupljeg trupca. Oni su poput zime. (str. 178./179.)
Rečenice su tu i tamo stvarno okrutne, zorne i krvave, pogotovo one u kojima Liku jede jetru srne ili one koje opisuju parenje ljudi.
Ako tražite roman uz koji ćete se odmoriti, opustiti i pustiti mozak na pašu, Nasljednici to definitivno nisu. No, ako tražite intelektualni izazov, nešto o čemu ćete promišljati, ovo je roman za vas. I vjerujem da je to jedan od onih romana koji su sve javniji i bolji svakim novim čitanjem no iskreno, ja ga ne bih opet čitala.
Ostali naslovi ovog autora:
William Golding autor je glasovitog romana Gospodar muha i dobitnik je Nobelove nagrade za književnost. Roman Nasljednici, objavljen 1955. godine, njegov je drugi po redu napisan roman, i on ga je smatrao svojim najboljim ostvarenjem.
Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Rebecca Daphne de Maurier.
Gdje kupiti roman Nasljednici:
Vorto Palabra, web shop Znanje