Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Moja sestra, serijski ubojica: ©Znanje
Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi?
Prvo treba prikupiti zalihe.
Drugo, brišu krv.
Treće, pretvore ga u mumiju.
Četvrto, rješavaju se tijela.
Peto, izbjeljuju.
str. 11.-14.
Moja sestra, serijski ubojica
Korede je mlada žena koja radi u bolnici i potajno je zaljubljena u kolegu liječnika Tadea.
I pomalo joj je već dosta svega jer – njezina prekrasna mlađa sestra Ayoola ima nezgodnu naviku, ubija svoje dečke. I naravno, Korede joj uvijek pomaže ukloniti nered. Ipak joj je starija sestra.
Korede je i malo ogorčena – zašto nju muči krivnja dok Ayoola spava snom pravednika, pjeva, pleše i… Dovodi kući nove dečke.
Ona i ne naslućuje moju prisutnost – okrenuta mi je leđima i njiše bokovima u jednu stranu pa u drugu, bosa joj stopala miluju krzneni bijeli sag dok se kreće amo-tamo. … Prije nekoliko dana bacile smo čovjeka u more, a gle je sad, pleše.
Naslanjam se na dovratnik i promatram je, nastojeći i ne uspijevajući shvatiti kako njezin um funkcionira.
str. 37.
Možda bi starija sestra sve to stoički i podnosila, ali mlađa se sekica zagleda u Tadea. I on u nju.
Ayooli nitko ne može odoljeti.
Ne mogu odrediti točan trenutak kad sam shvatila da je Ayoola prekrasna, a ja…nisam. Međutim, znam da sam bila svjesna svojih nedostataka mnogo prije toga.
str. 63.
Korede je na sto muka. Što sad?
Kako riješiti tu neobičnu situaciju?
Uz koga stati – muškarca koji ti se sviđa ili sestru?
Je li to u krvi? … a moja je krv i njezina.
str. 122.
Svoje dileme, tajne i probleme povjerava jednoj jedinoj osobi – pacijentu za kojeg je zadužena, koji leži u komi, bez nade da će se ikad probuditi.
Ljepotica i ružno pače
Čim sam pročitala sažetak ovog romana, znala sam da će mi se svidjeti. Ali, nisam znala koliko! Već od prve stranice, ova vas luda knjiga tjera na čitanje. Prepuna crnog humora i apsurdnih situacija, privezat će vas za sebe!
Na omotu je roman Moja sestra, serijski ubojica opisan kao suvremeni noir, obiteljska crnohumorna drama. On to doista i jest, neobičan, mračan, napet i zabavan. Ovakvu ćete knjigu rijetko susresti dvaput!
Poglavlja su kratka i brzo se čitaju. Nema nepotrebnih opisa ni pripovijedanja. Ovdje je sve – pravo u glavu! Svoju nam priču pripovijeda starija, ružnija sestra Korede (to kaže ona, ne ja). Ayoolu opisuje kao Barbie, a sebe kao vudu lutku. Način na koji Korede vidi svijet je gorko-smiješan. Svjesna je da griješi kad pomaže sestri, kad je pokriva u zločinima, kad joj ide niz dlaku. Unatoč tome, svejedno, pod punom sviješću i zdrave pameti tu je za svoju sestru jer je, ma koliko joj ova išla na živce, bezuvjetno voli.
Povezane sponama koje se ne mogu prekinuti, Korede se uvijek odaziva na svaki Ayoolin poziv, iako zna zašto ju zove. Prvi put. Drugi put. Treći put…
Čak je i Korede svjesna kako se nazivaju ubojice s tri žrtve ili više…
Starija sestra oduvijek je štitila mlađu. Ali nije da Ayoolu treba štititi – svojom magnetskom privlačnošću i senzualnom ljepotom, svi plešu onako kako ona svira. Majka, muškarci, liječnik Tade. I Korede, dakako.
Sad si velika sestra, Korede. A velike seke paze na male seke.
str. 149.
Klasična mala obitelj. Ili ipak ne…
Ayoola je do zla boga iritantan lik. Možda zato što priču gledamo očima starije sestre. Ayoola je toliko bezbrižna da je to neprobavljivo. Dok Korede manijakalno čisti svaku prostoriju na koju naiđe jer od stresa ne može ni spavati ni funkcionirati, Ayoola izlazi, lijepi svakojake slike po društvenim mrežama i, općenito, ne izgleda kao da ju puno nervira način na koji završavaju sve njezine veze.
Njihova majka je neobična – godine je provela u paklu braka, a opet joj nije jasno zašto joj se kćeri ne udaju. Od starije je kćeri odustala, čak i Korede to zna. No nije od mlađe! Svakog mladića kojeg Ayoola dovede kući majka gleda kroz prizmu mogućeg braka. I iako Ayoola ne zna ništa nego biti lijepa i nije ju briga ni za koga osim za sebe, majka ne odustaje od želje da uda bar jednu kći. Svakog mladića dočekuje s velikim osmijehom i hrpom laži o Ayoolinim vještinama domaćice.
Tetka Taiwo također je puna savjeta o tome kako uhvatiti i zadržati muškarca, iako je tetka Taiwo i sama kao kakav muškarac.
Znate, muškarci su vrlo prevrtljivi. Dajte mu što želi i sve će učiniti za vas. Održavajte kosu dugačkom i sjajnom, uložite u dobre tkanine, kuhajte mu, šaljite mu hranu u kuću ili u ured. Laskajte mu pred prijateljima i budite dobri s njima, radi njega. Budite ponizne pred njegovim roditeljima i zovite ih u posebnim prigodama. Ako to budete radile, u tren oka će vam staviti prsten na ruku.
str. 92. – 93.
Pitate se što je s ocem naših dviju (anti)junakinja? Prepuštam vam otkrivanje tog lika, on je poslastica sam za sebe.
Kako se izvući s ubojstvom?
Ayoola ima opravdanje za svaki svoj postupak, bilo to opravdanje istina ili laž. I svi joj vjeruju. Čak i kad laže, a to je većina vremena, ljudi joj apsolutno i potpuno vjeruju. Samo zato jer je prelijepa. Jer ne vjeruju da se u njezinim okicama krije ma i tračak pakosti i zla.
Možda i ne krije, čitatelji to ne saznaju. Možda je samo poglupa, kakvom se čini većinu vremena. Ili je nevjerojatno lukava, može i to biti…
Saznajemo samo da ona radi to što radi, da se iz svega lako izvuče te da, čak i pred kraj, kad mislimo da je napokon dolijala, spretno izmigolji iz ruku pravde.
Jednim dijelom zato jer je pravda ovakva:
Policija u Lagosu nije ni upola toliko učinkovita. Oni čiji je zadatak da čuvaju naše ulice sigurnima većinu vremena provode izvlačeći novac od širega građanstva kako bi podebljali svoje mršave plaće. Nema šanse da su nas već nanjušili.
str. 29.
Drugim dijelom jer je Ayoola prelijepa i svjesna da će svi vjerovati njoj prije nego ikom drugom.
Mogu li se lijepi ljudi izvući s ubojstvom? Ubojstvima?
Dopuštamo li im, na nesvjesnoj razini, bezosjećajnost i sebičnost?
Mogu li se doista lijepi ljudi lakše provući kroz život?
Oprašta li im se stvarno više nego nama običnim smrtnicima?
Pitanja je puno.
A odgovori koje nudi ovaj roman nisu ono što bismo očekivali.
Osim ako ne očekujete satiru.
U tom slučaju, baš ćete to i dobiti!
Ostali naslovi ove autorice:
Oyinkan Braithwaite nigerijska je spisateljica koja je za svoj debitantski roman Moja sestra, serijski ubojica osvojila nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler.