Liane Moriarty: Tri želje

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.

Naslovnica romana Tri želje: ©Mozaik knjiga

Prevela: Ira Martinović

Liane Moriarty: Tri želje

Tri želje

Lyn, Cat i Gemma Kettle trojke su koje cijeli život privlače pozornost.

Tako je bilo i na komično-kobnoj proslavi njihova trideset četvrtog rođendana kojom je sve počelo.

Katkad se svakome dogodi da postane zvijezda vlastite male produkcije; male komedije, tragedije ili melodrame. … Takva je sudbina snašla tri žene jedne hladne lipanjske noći u Sydneyju. (Zapravo, tu su ulogu igrale cijeloga života, ali te večeri njihova je izvedba bila veličanstvena.) (str. 9.)

Zapravo, sve je počelo puno ranije. One večeri kada je Cat jela špagete i saznala nešto što će njen naizgled savršeni brak poljuljati iz temelja.

Ni životi njezinih sestara nisu savršeni – koliko god to takvim na prvi pogled izgledalo.

Lyn ima uspješnu karijeru, divnu obitelji i polako puca po šavovima pokušavajući to dvoje držati pod kontrolom.

…Lyn je svako jutro započinjala šalicom snažne kave i popisom dnevnih zadataka. Imala je bilježnicu tvrdih korica samo za te popise. Na prvoj je stranici bila zapisana njezina misija, a ispod nje dugoročni, srednjoročni i kratkoročni planovi za ključne dijelove života: posao, obitelji i prijatelje. (str. 90./91.)

Gemma je treća sestra Kettle. I dok su Lyn i Cat jednojajčane blizanke, blještave plave kose i istovjetne jedna drugoj, Gemma je njihova dvojajčana blizanka, vatreno crvenih, divljih kovrča. Već godinama nije bila u ozbiljnoj vezi, bavila se ozbiljnim poslom ili – bila ozbiljna.

Lyn je bila uvjerena da je Gemma ovisna o kemikaliji po imenu feniletilamin, koja božanstveno struji tijelom kad je čovjek zaljubljen. Gemma je očito prekidala sa svim tim simpatičnim dečkima i muškarcima kad bi trebala iz Faze 1 – privlačnost – prijeći u Fazu 2 – intimnost… (str. 56.)

Kako su trojke Kettle postale tako neobične, različite žene?

I koliko će trebati dok im se životi ne raspadnu i ponovo ne spoje u jednu sasvim novu cjelinu?

Do rođendanske večere puno će se toga promijeniti.

Liane Moriarty: Tri želje

Priča puna drame i humora

Tri želje prvi su roman Liane Moriarty koji, po mom mišljenju, nije ništa ni slabiji ni gori od onih koji su je proslavili. Naravno, ne misle svi isto jer je mojoj kolegici bio toliko loš da ga nije pročitala do kraja.

Bilo kako bilo, veoma mi se svidjela priča o trima sestrama, obilježenih neobičnim roditeljima, tužnim životnim situacijama i pogledima koji ih slijede ma gdje se uputile.

Sa svim sam se trima sestrama mogla povezati, svaka od njih ima nešto moje i zato sam baš uživala u čitanju. Tri želje nemaju zagonetku koja se rješava kao u Suprugovoj tajni niti laži koje grade napetost kao u Malim lažima, ali svakako imaju ono nešto. Živopisne su i ljudske. Svaka sestra može biti netko među nama, sa svojim problemima, bolima, željama. A svaka je životna priča obojena pomalo sarkastičnim humorom zbog kojeg nam je bliža.

Računi dolaze bez obzira na to što se čovjeku događa u životu, što je dobro jer životu daje smisao, radiš da možeš platiti račune. Vikendom se odmaraš i stvaraš nove račune. Onda se vratiš na posao da zaradiš za te račune. Zbog posla svakog jutra moraš ustati. To je smisao života. (str. 219.)

Roman je pun drame i stalno se nešto događa. Tu su traume iz prošlosti, nasilje u vezi, pokušaji zatrudnjivanja, ljubavnici i ljubavnice…

No, što god se dogodi, sestre su tu jedna za drugu, uvijek i zauvijek. Nema toga što ovim slavnim trojkama može stati na put!
Kažem slavnima jer ono što je jako simpatično jest da su tu i tamo ubačena kratka poglavlja koja pričaju ljudi, za radnju nebitni i glavnim likovima nepoznati, na čije su živote trojke imale utjecaj. Bilo da su ih razveselile, zadivile ili raznježile, dotakle su im živote i ostale u trajnom sjećanju.

Liane Moriarty: Tri želje

Preporuka?

Nisam objektivna jer volim Moriartycu, a i čini se da je ovo roman koji ili volite ili mrzite. Meni je bio divan! Neću reći čista petica, ali dovoljno dobar da ga preporučim onim čitateljima koji vole obiteljske drame, red suza, red smijeha, red iznenađenja i tako do kraja. Kraja koji neće biti ono što ste očekivali ili željeli našim trojkama, ali svakako stavlja sve na svoje mjesto. Kad zatvorimo posljednju stranicu, sve je baš kako treba biti.  

Ostali naslovi ove autorice:

Liane Moriarty australska je autorica poznata po svojim naslovima:

Pročitala sam sve naslove Liane Moriarty – i dalje mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani više-manje odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Romani Male laži i Devet potpunih neznanaca pretočeni su u mini-serije s Reese Witherspoon i Nicole Kidman u glavnim ulogama.

Trailer za Devet potpunih neznanaca:

Gdje kupiti roman Tri želje:

Mozaik knjiga, webshop Znanje

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Devet potpunih neznanaca: ©Mozaik knjiga

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca

Devet potpunih neznanaca dolazi na desetodnevni odmor u toplice Tranquillum House tražeći promjenu. Neki žele zaboraviti, neki smršavjeti, neki se oporaviti…

… kuća je bila prelijepa. Bijeli balkoni s ogradama poput čipke blistali su na suncu. Vrt je bio bujan i zelen čak i usred ljetne žege…

str. 55.

Neobična vlasnica toplica i organizatorica čitavog programa, karizmatična Ruskinja Masha, obećava im iskustvo kakvo nikada do sada nisu doživjeli.

-Za deset dana nećete biti osoba koja ste danas – ponovila je Masha.

Nitko se nije ni pomaknuo. …

Kakvog li obećanja: biti netko novi, netko drugi, netko bolji.

-Iz Tranquillum Housea izaći ćete sretniji, zdraviji, lakši, slobodniji – rekla je Masha.

Svaka je ta riječ zvučala kao blagoslov.

str. 121.

Svaki od tih devet potpunih neznanaca nosi neki križ – Frances je spisateljica ljubavnih romana kojoj propada karijera, Lars je odvjetnik koji zastupa samo žene u brakorazvodnim parnicama i dvoumi se oko ostvarivanja u očinstvu. Ben i Jessica mladi su par čiji se brak raspada, Tony je bivši ragbijaš kojemu je ozljeda koljena okončala karijeru. Carmel jedino želi smršavjeti jer misli da je to razlog zbog kojeg ju je ostavio suprug. Heather, Napoleon i Zoe tri su člana obitelji koja je nekad bila četveročlana.

Svatko od njih zahtjeva drugačiji pristup, a Masha misli da ima točno ono što im treba.

Masha ih je već zavoljela. Voljela je njihove umišljene mane i prezir prema sebi samima, njihov očigledne laži, njihove šale koje su trebale sakriti bol dok se lome i pucaju pred njezinim očima. Idućih deset dana svi oni pripadaju njoj. Ona će ih poučiti, zaliječiti, pretvoriti u ljude koji bi mogli i trebali biti.

str. 100.

No, Mashine metode nisu nimalo uobičajene.

Čini se da ona, za svoje drage goste, ima na umu nešto više od običnih spa tretmana…

Masha i devet potpunih neznanaca

Masha je žena tajanstvene prošlosti koja nam se tek na kraju otkriva. Bivša nemilosrdna poslovna žena, sada totalno zen i smirena. Kako je to moguće? I koje su to (ilegalne) metode kojima želi podvrgnuti svoje goste?

Pogledala je svoje goste, devetero ljudi koji su sad sklopljenih očiju poslušno čekali njezine upute. Njihove sudbine bile su u njezinim rukama. Promijenit će ona njih, i to ne samo privremeno nego zauvijek.

str. 140.

U svemu joj bespogovorno pomaže bivši bolničar Yao. U Mashu gleda kao u Boga i vjeruje joj svaku riječ.

Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Goste sam već spomenula u sažetku fabule, no otkrit ću vam još nešto. Jako volim kada su likovi ljudi od krvi i mesa, s pravim problemima, nesavršeni i obični. Naših devet potpunih neznanaca baš su takvi – svatko od njih može biti jedan od nas. Njihovi nam se problemi možda čine mali i beznačajni, ali njima su najveći. Žele ih riješiti, no bez muke i truda. Do kraja romana, naučit će da život ne čine samo problemi već sve one sitnice koje nas usrećuju, iznenađuju i povezuju. I da čar životu zapravo daje baš način na koji rješavamo probleme, bili oni veliki ili mali.

Najdraži lik mi je Frances – spisateljica ljubavnih romana u svijetu koji želi samo trilere. Ona je toliko simpatična, zaljubit ćete se u nju već od prve rečenice! Ima dva bivša muža, nedavno je doživjela „ženidbenu prevaru“, muče je valunzi, a ona kroza sve to prolazi zabavljajući se na vlastiti račun, s osmijehom na usnama.

Ovdje nema klasičnih negativaca. Svi su likovi sivkasti. U svakom ćete naći nešto što ćete voljeti. Dobro, možda ne baš voljeti, ali svakako razumjeti.

Za kraj – kraj

Budući da sam pročitala sve naslove Liane Moriarty koji su kod nas prevedeni, i prije čitanja znala sam da će mi se roman Devet potpunih neznanaca svidjeti.

Volim stil pisanja ove autorice – nisu to ni krimići i trileri. To su romani o životu. O malim stvarima koje nas često znaju odvesti na neobična, teška mjesta; u nekom novom, neočekivanom smjeru. Obične stvari često se pretvore u ono što potpuno preokrene naš život. Njezini su romani o ljudima i svemu što je ljudsko – tuzi, gubitku, krivnji, ali i ljubavi, potpori i zajedništvu.

Bio je previše mlad i previše sretan da zna kako ljubav nije dovoljna, premlad da zna kako život može slomiti čovjeka.

str. 222.

Tako je i u ovom romanu. Desetodnevni boravak u neortodoksnim toplicama naših devet potpunih neznanaca mijenja do kosti. Ništa ne ostaje kao što je bilo.

Mashine metode možda jesu malo psihotične, ali izgleda da su polučile uspjeh.

-Večeras počinje mračna noć njihove duše –

-Mračna noć duše?-

-Mračna noć duše nužna je za brz duhovni napredak. … Moramo ih slomiti da bismo ih ponovo izgradili. –

str. 363.
Liane Moriarty: Devet potpunih neznanaca

Najdraži dio romana svakako mi je kraj. Iskreno, obično me krajevi razočaraju – gotovo nikad nije sve rečeno, uvijek ostaju neki upitnici, valjda si autori ostavljaju mjesta za nastavak…

Ovaj roman nije jedan od takvih – kraj je izvrstan! Pratimo što se s našim strancima dogodilo nakon tjedan dana, nakon dva mjeseca, nakon pet godina. Sve je to prožeto finim humorom koji vas naprosto tjera na smiješak.

Svatko doživi kraj baš onakav kakav zaslužuje – i to je ono što nas ispunjava dubokim zadovoljstvom.

Čitajući ovaj debeljuškasti roman, vezala sam se za većinu likova i kad sam vidjela kako im je spisateljica osmislila epilog, bila sam sretna i zbog njih i zbog sebe.

Naravno, devet potpunih neznanaca više nisu neznanci.

A ono što se tek sluti u posljednjem poglavlju, pokazuje koliko ih je zapravo povezao Mashin ludi pokušaj njihova mijenjanja.

Ostali naslovi ove autorice:

Pročitala sam sve naslove Liane Moriarty i moram reći da mi je najdraža Sve što je Alice zaboravila. Klikom na naslov u popisu saznajte što me u tom romanu toliko oduševilo i taknulo u srce.

Naravno, i ostali su romani odlični i svakako vam ih najtoplije preporučujem.

Roman Male laži čak je pretočen je u mini-seriju s Reese Witherspoon i Nicole Kidman u glavnim ulogama:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Liane Moriarty: Sve što je Alice zaboravila

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica knjige Sve što je Alice zaboravila: ©Mozaik knjiga

Roman Sve što je Alice zaboravila na stepenicama

Što je Alice zaboravila?

Nakon pada u teretani i snažnog udarca glavom, Alice zaboravlja prethodnih deset godina svog života. Misli da ima 29 godina, voljenog muža Nicka i bebu na putu.

U stvarnosti, Alice ima gotovo 40, troje živahne djece i usred je ružnog razvoda. Sa sestrom Elizabeth gotovo ne priča, ima neke nove prijatelje (koji joj se sad čak ni ne sviđaju) i začudo, stane u haljinu broj 38, što nikad nije mogla.

Kako se Alice toliko promijenila? Što je pošlo po krivu?

Želi li se Alice uopće sjetiti?

Onaj san ili uspomena ili što već rasplinuo se i nestao poput odraza na vodi, a njezinim umom zaplovile su krhotine sjećanja kao da se budi u nedjeljno jutro nakon dugog, dugog sna.

str. 10.

Suze i smijeh

Dakle, ova knjiga… Toliko me se snažno dojmila već na prvih par stranica. Alicein karakter, način na koji reagira kad čuje usporedbu svog prijašnjeg života (koji misli da živi) i života koji doista živi, njen odnos sa sestrom, Elizabethina privatna teška i vrlo tužna situacija… Sve me to toliko taklo i po običaju, preplakala sam dobar dio knjige.

Radnja je mjestimice toliko dirljiva da boli. Doslovno vas boli ono što se događa u životu jednog od glavnih likova, osjećate njezinu bol, neuspjeh, poraz.

Nisu sve samo suze, roman je protkan humorom blago začinjenim sarkazmom, što je baš moja vrsta humora. Svidjet će vam se način na koji Alice promatra svijet, sad kada opet ima deset godina manje. Sve je nekako naivnije i čišće, Nick je još uvijek onaj pravi, a roditeljstvo nešto blaženo i lako.

Elizabeth je jednom rekla – vrlo odlučno i vrlo bespogovorno – da pravi čovjek nije dopuna, nego da žena prvo mora biti sretna sama sa sobom, na što je Alice kimnula kao da se laže, ali si je mislila, O, ne, pravi čovjek je tvoja druga polovica.

str. 90.

Zanimljiva je i priča o optimizmu, koja je, doduše kratka, ali možemo se u njoj pronaći. Svi smo mi isprva vrlo optimistični i hvatamo se ukoštac sa svojim problemima. Sigurni smo da ćemo iz te bitke izaći kao pobjednici. Ali, što ako ne bude tako? Postajemo ogorčeni i zabrinuti. Želimo odustati od svega. Iako težak, taj kratki odlomak zapravo nas potiče da svoju borbu nastavimo dalje, da budemo optimistični iako su svi izgledi protiv nas.

Roman Sve što je Alice zaboravila na kamenu

Nekad bilo – sad se spominjalo

Sviđa mi se odnos između Aliceine blistave prošlosti i ružne sadašnjosti u kojoj vidimo da nešto nije u redu.

Zašto svi stalno spominju Ginu? Alice nema pojma tko je Gina… Osjećamo natruhe neke tajne koja u njezinom životu možda nije nova, ali budući da ona nema sjećanje na nju, uvučeni smo u taj zbunjujući svijet i skupa s Alice otkrivamo tajne i međuljudske odnose. A oni su se stubokom promijenili otkad je Alice imala 29. Promijenilo se sve ono za što je Alice mislila da se nikad neće promijeniti. I ona se promijenila. Ali, ova joj se verzija nje same nikako ne sviđa (osim onog dijela da je mršava i ima ormar pun skupe odjeće).

I dok ona polako sastavlja djeliće svoje prošlosti i uklapa ih u sadašnjost, brojni prevrati drže nas prikovane za roman. Čitavo se vrijeme nadamo happy endu, iako smo itekako svjesni da on nije obvezan u ovako životnim romanima.

To je još jedan veliki plus ovog romana – svi su likovi toliko životni i oni mogu biti bilo tko od nas. Ja, vi, vaša sestra. Možda prva susjeda? Kolegica s posla? Možemo se prepoznati u tim likovima koji su zbunjeni, koji se traže. Likovima koji pokušavaju funkcionirati u okolnostima u koje ih je život bacio i nekako se iz svega toga izvući sa što manje ožiljaka.

Obitelj i majčinstvo

Sve što je Alice zaboravila pričaju nam tri pripovjedačice: Alice, njezina sestra Elizabeth i njihova baka Frannie. Aliceina priča teče u normalnom pripovjedačkom tonu, u trećoj osobi. Osim sadašnjosti, ona nam pripovijeda i svoju prošlost. Elizabethin nam je glas malo zanimljiviji, pisan u obliku svojevrsnog dnevničkog zapisa. Misli bake Frannie čitamo u obliku veoma duhovitog bloga. Sva su tri glasa različita, ali zajednička im je tema – obitelj i značaj obitelji. Što je zapravo obitelj? Je li to skupina ljudi povezanih krvlju ili ljubavlju? Što znači biti majka? Kako odgajati svoju djecu – treba li biti strog ili popustljiv? Je li ljubav u obitelji bezuvjetna?

Problem prezaposlenih majki problem je koji se provlači romanom. Što znači biti savršena mama? Je li to žena koja „ima pune ruke posla“: aktivna je u zajednici, školi, slobodnim aktivnostima…? Je li to žena zapravo opterećena tom apsurdnom idejom savršene mame i savršene obitelji, koja na kraju dana uopće nema vremena za tu istu djecu i obitelj? Je li bitno biti dobra majka izvana ili je ipak važnije biti dobra majka unutar vlastitih zidova?

Majčinstvo je tema oko koje ovaj roman plete svoje niti, ali ne mogu vam otkriti više od toga. Naravno, veoma ćete brzo sve i sami shvatiti, ali želim da uživate u ovom romanu onako kako sam i ja uživala. Pristupite mu otvorena srca i dopustite mu da vas obuzme. Neće vam biti žao.

Roman Sve što je Alice zaboravila, palme u pozadini

Ostali naslovi ove autorice:

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga