Oznaka: književni klasik

Objavljeno

Ira Levin: Rosemaryna beba

Nakladnik: Vorto Palabra, 2025.

Naslovnica romana Rosemaryna beba: ©Vorto Palabra

Prevela Martina Pranić

Ira Levin: Rosemaryna beba

Rosemaryna beba – savršen dom

Rosemary i Guy Woodhouse mladi su imućni par koji traži savršeno mjesto za život i osnivanje obitelji. Guy je stariji. Glumac je i premda dobro zarađuje, još se nije dogodila ona savršena uloga koja bi ga lansirala u zvijezde. Nekako uvijek netko drugi dobije tu glavnu ulogu…

Rosemary je veoma, veoma mlada. U supruga gleda s divljenjem i beskompromisnom vjerom. Želja joj je imati savršen dom i u njemu točno troje savršene djece. Ipak, čini joj se da Guy stalno odgađa djecu…

Kad pronađu prvo s njezina popisa – savršen stan u starinskoj zgradi Brafmord, sreći supružnika Woodhouse nema kraja.

„Ne znam jeste li svjesni … ali zgrada Bramford bila je početkom dvadesetog stoljeća na vrlo lošem glasu.“ (str. 25.)

Iako ih prijatelj Hutch dobronamjerno i u šali pokušava upozoriti na zloglasnost te zgrade, njih se dvoje ne obaziru.

„Ne pokušavam reći … da ćete se useliti u Bramford i da će vam ba glave pasti glasovir, da će vas pojesti neke usidjelice ili da ćete se pretvoriti u kamen. Samo kažem da postoje i određene okolnosti koje treba uzeti u obzir, povrh razumne najamnine i kamina koji radi: ta zgrada ima visoku stopu neugodnih incidenata.“ (str. 28.)

I uskoro su useljeni!

Susjedi su uglavnom simpatični starčići i svi im žele dobrodošlicu.

A ponajviše supružnici Castevet. Toliko su prijateljski nastrojeni da to nije normalno. Ili u ovoj zgradi jest?

Rosemaryna beba

Da vas ne zamaram uzrocima, načinima i razlozima, Rosemary je uskoro trudna!

Juhu, prvo od njezine troje savršene djece već je u trbuhu! Naivno misleći da joj žele dobro, objeručke prihvaća pomoć Castevetovih.

Dok ju je privjesak škakljao između grudi, na prstima se vratila do kreveta i uvukla se unutra. Navukla je pokrivač i, sklopivši oči, položila glavu na jastuk. Ležala je duboko dišući i ubrzo zaspala, a ruke su joj na trbuhu štitile embrij duboko u njoj. (str. 139.)

Trudnoća je neobična, a koja nije?

Bol se pojačao. postao je tako neumoljiv da je nešto u Rosemary popustilo – njezina sposobnost da se odupire i uopće se prisjeća osjećaja dobrobiti – tako da je prestala reagirati, prestaa je spominjati bol… Dosad je bol bio nešto u njoj; sad se ona našla u njemu; postao je sama atmosfera, prolazak vremena, cjelina njezina postojanja. Tako otupjela i iscrpljena, počela je više spavati i više jesti – osobito mesa koje je praktički sirovo. (str. 173.)

Pogotovo kad je liječnik uvjerava da je sve u najboljem redu.

Ipak, Rosemary će vrlo brzo shvatiti da joj nisu svi prijatelji i da joj svi ne žele dobro.

U ludoj završnici ovog romana, naučit ćemo kako se majčina ljubav nešto najjače na svijetu. I kako ljudskoj ludosti nema kraja…

Književni i filmski klasik

Još otkad sam pogledala film Rosemaryna beba i automatski se u njega zaljubila (stvarno, ali stvarno volim horore u svakom obliku), želim pročitati roman prema kojem je nastao. I tko zna bih li ga ikada i pročitala da Vorto Palabra nije odlučio ovom književnom klasiku podariti novo ruho.

Poslano – primljeno – pročitano! U roku keks!

Stil pisanja vrlo je jednostavan, rečenice su kratke i jezgrovite. Nema tu bespotrebnih opisa i naklapanja, mada i da ih ima, ne bih se ljutila. Jezik je također jednostavan, rečenice nisu kićene, ali apsolutno sve je rečeno.

Roman je žanrovski jako neobičan, premda stalno ponavljam da je horor. Ono što trebate znati jest da u ovom romanu zapravo ništa nije eksplicitno strašno. Sve je prikriveno, sve može biti i ne mora. Strah je stvoren atmosferom. Otkad saznaje da je trudna, sve oko Rosemary je tjeskoba i bol. Njezini su susjedi toliko naporni, radnja se odvija gotovo isključivo u zatvorenom prostoru pa ambijent zrači klaustrofobijom, neugodom, lošim predosjećajem. Rosemaryna naivnost izvrsno je dočarana i u potpunoj suprotnosti s prepredenošću njezinih susjeda, ali i ne samo njih.

Ovaj nas roman uči da su prijateljska lica često fasada, da je jedina bezuvjetna ljubav ona majčina (nažalost?) te da normalni ljudi jednostavno nisu (toliko) srdačni. 

Ira Levin: Rosemaryna beba

Između sna i jave

Baš kao što na koricama piše, cijeli je roman između sna i jave. Ako zanemarimo film, koji je ipak ponešto rezolutniji u onome što se jest, a što nije dogodilo, mi doista ne znam što je san, a što java. Koliko se radnje zbiva u Rosemarynoj glavi, a koliko u stvarnosti? Na primjer, glasovita scena u kojoj je začeta Rosemaryna beba. Moramo se zapitati, koliko je toga bilo stvarno? Pa još i taj kraj… Uf…

Ovo je jedna od onih knjiga koju je teško opisati običnim riječima. Jednostavno, moćna je. Moćna u svojoj atmosferi snovitosti i nezemaljskoga. U atmosferi zla koja je prisutna, ali nedefinirana. U ozračju straha, straha majke za dijete, a potom i za vlastiti život.

O kraju imam mnogo toga za reći, ali neću. Ako niste gledali film, navalite na roman! Želim da ga doživite u cijeloj njegovoj punini.

Rosemaryna beba jedan je od onih romana koji neće biti nešto najbolje što ste pročitali, ali zrnce njega ostat će u vama dok god ste živi.

Od mene preporuke!

Ostali naslovi ovog autora

Ira Levin (1929.-2007.) bio je američki pisac, najpoznatiji po romanu Rosemaryna beba, remek-djelu horora koji uspijeva, bez praktički ijedne kapi krvi, do kosti prestrašiti svakog čitatelja. Ovaj autor stravu gradi jezivom atmosferom i izvrsnom psihologijom likova.
Neki njegovi romani, a sigurno ste čuli bar za još jedan, jesu Stepfordske supruge, Momci iz Brazila, Smrtonosne zamke…

Napisao je čak i nastavak romana Rosemaryna beba, koji kod nas nije preveden, a zove se Son of Rosemary. Na Goodreadsu piše da je preloš.

Evo i trailera za film snimljen prema ovom romanu, u režiji Romana Polanskog. Film je to koji vjerno prenosi paranoju i tjeskobu svog književnog predloška te do dana današnjeg ostaje jedan od najboljih horora ikad snimljenih.

Gdje kupiti roman Rosemaryna beba

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Nakladnik: Vorto Palabra, 2023.

Naslovnica romana Prokletstvo kuće Hill: ©Vorto Palabra

Prevela: Anja Majnarić

Kuća Hill, nimalo razumna, stajala je sama spram svojih brda, čuvajući u sebi tamu; stajala je tako osamdeset godina i mogla bi još osamdeset. … tišina se ustrajno slijegala na drvo i kamen kuće Hill, a što god ondje hodalo, hodalo je samo.
(str. 17.)

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Prokletstvo kuće Hill – istraživanje

Doktor Montague znanstvenik je koji želi dokazati postojanje paranormalnog. Nakon što sazna za kuću Hill i prouči njezinu povijest, zaključuje da se u njoj itekako manifestira nadnaravno zlo i da bi bila idealna za njegovo istraživanje. Zato je unajmljuje i odluči u njoj provesti ljeto. Prvi njegov pomoćnik bit će Eleanor Vance, odabrana zbog svog iskustva s poltergeistom.

Eleanor Vance bile su trideset dvije godine kad je došla u kuću Hill. Jedina osoba koju je istinski mrzila, sad kad joj je majka umrla, bila je njezina sestra. (…) Njezino je ime došlo do dr. Montaguea jer im se jednog dana (…) kamena kiša sručila na kuću… (str. 21./22.)

Drugi pomoćnik je samo Theodora. Ona je odabrana zbog svoje vidovitosti.

Theodorin je svijet bio mjesto ushita i pastelnih boja; na popis dr. Montaguea dospjela je (…) jer je nekako uspjela, razveseljena i uzbuđena vlastitom nevjerojatnom vještinom, ispravno pogoditi osamnaest od dvadeset karata…
(str. 23.)

Treći je pomoćnik tu samo silom prilika. On je Luke Sanderson, budući vlasnik kuće Hill.

Luke Sanderson bio je lažac. Bio je i lopov. Njegova teta, vlasnice kuće Hill, rado je isticala kako njezin nećak ima najbolje obrazovanje, najbolju garderobu, najbolji ukus i najgore prijatelje od svih ljudi koje je ikad upoznala… (str. 24.)

Prokletstvo kuće Hill

Kada se četvero istraživača okupe u kući, smjesta ih odbija strava koju kuća odašilje.

Kuća je bila ogavna. Zadrhtala je i pomislila, riječima koje su joj same nadolazile na pamet, kuća Hill je ogavna, kužna je; bježi odavde smjesta. (str. 51.)

No, u kući ima i nešto privlačno, nešto što ih zove da se približe, da uđu, da dotaknu i vide.

Sablasna prisutnost u kući jača je iz dana u dan, okreće njih četvero jedne protiv drugih, mami ih dublje u sebe i plaši istinskom stravom.

„Ako smo Luke i ja pozvani van, a vi ste držane zatočene unutra, ne čini li vam se“ – i glas mu je bio vrlo tih – „ne čini li vam se da je namjera, nekako, da se razdvojimo?“ (str. 167.)

Jezivi događaji jure nezaustavljivom brzinom i kuća će dobiti ono što je htjela. Jer kuća Hill odvajkada proždire svoje stanare. Ni ovaj put neće biti izuzetak.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Is this sh*t real?

Dok sam čitala, pažnju su mi zaokupljala dva pitanja. Prvo je ono tehničke prirode i na njega imam odgovor. Druga nejasnoća može biti, i ne mora; ona je samo zapažanje i kad sam to uočila, priča se podigla na sasvim drugi nivo.

Prvo pitanje je pitanje poglavlja. Kad budete čitali, vidjet ćete da su brojevi poglavlja svakakvi. Nekad se slijede, nekad ne. Moja draga kolegica blogerica s Instagram profila @fokusnaknjigu pitala je izdavača u čemu je stvar. Odgovorili su da u knjizi postoje poglavlja i poglavlja unutar poglavlja, zato su takvi brojevi. U svakom slučaju, ne osvrćite se na brojeve, nisu važni.

Druga stvar o kojoj sam mislila dugo nakon čitanja jest – što ako se zapravo ništa nije dogodilo? Što ako je sve u Eleanorinoj glavi? Čitajući ćete, naime, vrlo brzo shvatiti da je Eleanor glavni lik i da se sve vrti oko nje. Neki se jezivi događaji događaju samo njoj i kuća svu svoju pažnju usmjerava na nju. Zašto? Možda zato što je njezina (samo)svijest oštećena godinama brige za majku i toksičnih obiteljskih odnosa? Čitav život ona čezne za bliskošću, povezanošću, pripadanjem. Možda je jedini način na koji to može imati njezina vlastita mašta?
Neki prizori u priči, vidjet ćete, uključuju druge ljude, ali kao da se događaju mimo njih. Kao da je samo jedan pravi akter ove priče…

Nadam se da vas nisam previše zbunila… No, dok budete čitali, razmišljajte o mojim riječima. Vidjet ćete da se neki dijelovi samo naizgled uklapaju u priču. Kao puzzla koju trebate snažno pritisnuti da se uklopi. Odgovara, ali nasilu.

„Nervozni?“ upitao ju je doktor i Eleanor je kimnula.
„Samo zato što se pitam što će se dogoditi“, odgovorila je.
„I ja. … Imate osjećaj da će se nešto – što god to bilo – uskoro dogoditi?“
„Da. Kao da sve iščekuje.“ (str. 155.)

Prokleto dobra priča

Prokletstvo kuće Hill roman je koji vuče na čitanje ne samo savršenom naslovnicom, već i sadržajem koji je kao pjev sirena za sve nas ljubitelje horora. Ova je priča, tako kažu, začetak svih ostalih priča o ukletim kućama, a prema riječima kralja horora, Stephena Kinga, ovo je najsavršenija priča o ukletoj kući koju je ikad pročitao.

Trebam li išta više dodavati? Nije li to dovoljan mamac za čitanje?

Nadam se da jest jer u ovoj recenziji neću puno duljiti s tim što mi se svidjelo (SVE). Sama atmosfera uklete kuće u kojoj nešto „hoda samo“ dovoljno je zlokobna da se naježite. Shirley Jackson piše kao da se poigrava čitateljem baš kao što se kuća poigrava svojim stanarima. Ne znamo što se događa, ali događa se. Čujemo smijeh, osjećamo hladnoću, krajičkom oka vidimo da se nešto pomiče. Sve se odvija brzo i sporo u isti mah. Događaji su opisani premalo i konfuzno, kao da se događa nešto van našeg razumijevanja, nešto toliko strašno da se ne može pojmiti.

Kraj je sjajan i totalno u Jacksoničinom stilu. Nisam ga i jesam očekivala, kao i sve u ovom romanu. Prokletstvo kuće Hill mora se naći na vašoj listi za čitanje. Čak i ako ne volite horore, ovo je klasik, onaj od kojeg je sve počelo.

Shirley Jackson: Prokletstvo kuće Hill

Uklete kuće u književnosti

Shirley Jackson i njezin roman Prokletstvo kuće Hill pioniri su motiva uklete kuće, koji danas, u strašnoj književnosti horora i psiholoških trilera, više nije toliko rijedak. Ako te kuće i nisu uklete u punom smislu riječi, onda su svakako poprište nadnaravnih, neobičnih, zloslutnih događaja.

Sjetimo se tako predivnog i zastrašujućeg imanja Manderley iz Rebecce Daphne du Maurier. Tu su, naravno, i prokleta Marstenova kuća u kojoj zlo spava i čeka iz Tajni Salema Stephena Kinga, a ne smijemo zaboraviti ni hotel Overlook iz Isijavanja istog autora.

Osamljeno imanje Bly (Okretaj zavrtnja, Henry James) i njegov suvremeni pandan, ekstremno moderna kuća Heathbrae (Okretaj ključa, Ruth Ware) imaju vlastiti život i svojom škripom, vratima i svjetlom izluđuju mlade guvernante koje u njima pokušavaju živjeti.

I Motel Zalaz Simone St. James suvremeni je roman o zgradi proganjanoj paranormalnim aktivnostima. Izvrsno donosi atmosferu nelagode zbog koje se neprestano osvrćete oko ramena.

Sve su te zgrade leglo nadnaravnih događanja, sve odreda zle i jezive, sve dom stvorenjima koja nikako ne želimo u svojoj blizini… One su svijet duhova, sablasti, vampira i ogorčene služinčadi koja možda nije nadnaravna, ali njihova pokvarenost i prepredenost čini ih takvima…

Kao obožavateljica horora, moram reći da su mi omiljeni baš oni o ukletim kućama. Obožavam osjećaj „prisutnosti“ koji vješt pisac lako prenese na čitatelja. Volim kad se ježim od riječi kojima se plete strašna priča i kad se osvrćem na svaki šum koji uhvatim krajičkom uha.

Prokletstvo kuće Hill nije me prestrašilo, ali sam se zamislila nad nekim prizorima i duboko su me se dojmili. Mogu samo zamisliti kako je bilo čitateljima te davne 1959., kada su po prvi put u ruke primili sablasnu priču o kući zla…

Ostali naslovi ove autorice:

Shirley Jackson rođena je u San Franciscu 1916. godine. Kada je njezina kratka priča Lutrija prvi put objavljena 1948., čitatelji su bili zgroženi. Ipak, priča je s vremenom postala jedna od najznamenitijih američkih kratkih priča uopće.
Napisala je šest romana; kod nas su prevedeni Prokletstvo kuće Hill iz 1959. i Oduvijek živimo u dvorcu iz 1962. godine. Autorica je i dvjestotinjak kratkih priča.

Prema romanu Prokletstvo kuće Hill snimljena su dva filma, 1963. godine i 1999. I dok je ova prva bila izuzetno uspješna, drugu su popljucale i publika i kritika.

Na Netflixu možete pronaći seriju također inspiriranu ovim romanom, no prema onome što vidim, osim imena likova i same uklete kuće, ništa drugo nema veze s Prokletstvom kuće Hill. Priča je drugačija, premisa je drugačija, sve, sve, sve…

Gdje kupiti roman Prokletstvo kuće Hill:

Vorto Palabra, web shop Znanje

Objavljeno

Daphne du Maurier: Rebecca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Rebecca: ©Mozaik knjiga

Prevela: Svetlana Grubić Samardžija

Daphne du Maurier: Rebecca

Nova gospođa de Winter

Glavna junakinja ovog romana je nekoć naivna i bojažljiva bezimena djevojka koja sada, sa svojim pratiocem, boravi po hotelima prisjećajući se velebnog zdanja u kojem su nekoć živjeli.

Kuća je bila grobnica, naš strah i patnja ležali su u ruševinama. Neće biti uskrsnuća. Kad budna pomislim na Manderley, neću biti ogorčena. Trebam ga zamišljati onakvim kakvim je mogao biti da sam ondje mogla živjeti bez straha. (str. 8.)

Sad žive u miru, bez negdašnjih uzbuđenja, strahova i utvara, a ona nam govori kako su se našli tu gdje jesu.

Naime, dok je radila kao družbenica za napornu bogatašicu, gospođu Van Hopper, u mondenom odmaralištu u Monte Carlu junakinja upoznaje dvostruko starijeg Maxima de Wintera. Svi znaju o strašnoj nesreći koja ga je zadesila i koja je odgovorna za bljedilo njegove kože, podočnjake i vječito natmureno lice.

-To je Max de Winter – rekla je – vlasnik Manderleya. Sigurno si čula za to. Izgleda loše, zar ne? Priča se da ne može preboljeti ženinu smrt… (str. 16.)

Nekim čudom, de Winter se zagleda u junakinju. Nakon samo dva tjedna potajnih sastanaka oni se nabrzaka vjenčaju i on je vodi na Manderley, svoje voljeno imanje. Junakinja ne može vjerovati sreći, oduševljena je udajom za voljenog čovjeka. Ipak, ne može ne zapitati se kako će popuniti ogromnu prazninu koju je ostavila pokojna gospođa de Winter, Rebecca.

Smiješila sam se sama sebi obujmivši koljena na klupi kod prozora. Mislila sam kako je to divno, kako ću samo biti sretna. Udat ću se za muškarca kojeg volim. Bit ću gospođa de Winter. Bilo je glupo osjećati bol u želucu kad sam tako sretna. Živci, naravno. (str. 69.)

Rebecca je, kako nova gospođa de Winter uskoro saznaje od služinčadi, bila savršena u svemu. Bila je predivna, dobra, draga, vodila je imanje, priređivala zabave… Nema tko ju nije volio!

Daphne du Maurier: Rebecca

Rebecca

A najviše ju je voljela njena najodanija sluškinja i bivša dadilja, gospođa Danvers.

Ponovno sam ju pogledala i ponovno susrela njezin pogled, onako taman i mračan, na tom bijelom licu koje mi je, nisam znala zašto, ulijevalo čudan osjećaj nemira, zle slutnje. Pokušavala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kao da su me prikovale te oči bez sjaja i bez imalo naklonosti prema meni. (str. 89.)

Gospođa Danvers uopće nije oduševljena Maximovom brzom ženidbom i od prvog trenutka čini sve da novoj gospođi de Winter zagorča život. Ali njoj je život dovoljno gorak i bez svakodnevnih muka koje joj Danversica priprema. Rebeccini su tragovi posvuda. Cijela kuća odiše njezinim stilom i ukusom. Sobama kao da još uvijek lebdi dašak Rebeccinog parfema.

…pomislih kako ja nisam prva koja se tako odmarala na tom naslonjaču; jedna druga je to radila prije mene i sigurno je ostavila trag… (str. 95.)

Svakodnevno je proganja pitanje – voli li Maxim još uvijek Rebeccu. I ono najvažnije, kako se boriti protiv nekoga tko je mrtav i pokopan?

Rebecca, uvijek Rebecca. Gdje god sam hodala u Manderleyu, gdje god sam sjedila, viđala sam Rebeccu, čak i u mislima i u snovima. … Rebecca, uvijek Rebecca. Nikada se neću riješiti Rebecce. (str. 281.)

A onda joj Maxim otkriva šokantnu tajnu koja bi njihove živote mogla uništiti do temelja.

Daphne du Maurier: Rebecca

Mit imena Rebecca

Rebecca je jedan od onih klasika čija zanimljivost i aktualnost ne prestaje čak ni prolaskom gotovo stotinu godina od prvog objavljivanja. Ovaj gotički roman i današnjem čitatelju pruža isti onaj užitak čitanja kakav je jamačno pružala i davne 1938. godine.

Za Rebeccu svi znamo i neću posebno pametovati. Reći ću samo da ovo nije niti horor niti nadnaravni roman od kojeg će vas podilaziti jeza – a na taj je način najčešće opisivan. Ima nekoliko dijelova koji koketiraju s nadnaravnim, ali sve se vrlo brzo logično objasni. Ipak, to ne umanjuje uživanje u čitanju, dapače, ako niste ljubitelj duhova i utvara, velika je vjerojatnost da ćete voljeti Rebeccu.

I samoj mi se roman jako svidio i uopće nisam imala osjećaj da čitam nešto što je već postalo klasik. Rebecca je doista svevremena i vjerujem da će takvom i ostati. Mijenjat će se samo pitanja koja obuzimaju čitatelje kad zatvori posljednju stranicu. Meni su se po glavi najčešće motala ova: Zašto glavna junakinja nema ime? Što to simbolizira? Vjerujem da je riječ o životu u Rebeccinoj sjeni – glavna junakinja, premda živa, manje je važna nego savršena, premda mrtva Rebecca. Sve je Rebeccino i sve je njoj podređeno – iako je više nema. Premda, ako je riječ o tome, jači bi dojam na čitatelja ostavilo junakinjino ime, spomenuto na samom kraju, kada se situacija ipak okreće u njezinu korist.

Za zaključak, ako još uvijek ima čitatelja koji nisu pročitali ovaj slavni roman Daphne de Maurier, svakako preporučujem čitanje! Radnja je napeta i drži pozornost, opisi Manderleya su bajkoviti i zastrašujući u isto vrijeme, a zagonetka same Rebecce golica maštu gotovo do samoga kraja.

Ostali naslovi ove autorice:

Daphne du Maurier (1907. – 1989.) rođena je u Londonu, a pisala je romane, drame, kratke priče i biografije. Najpoznatija je po priči Ptice i romanu Rebecca, a oba je ta naslova ekranizirao slavni Alfred Hitchcock.

Hitchcockova Rebecca iz 1940. godine:

Netflixova Rebecca iz 2020. godine:

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Rebecca:

Mozaik knjiga, web shop Znanje