Nakladnik: Mozaik knjiga, 2021.
Naslovnica romana Pravi se mrtva: ©Mozaik knjiga
Pravi se mrtva
Farma leševa Westerley, kako joj i samo ime kaže, nije za one slabijeg želuca.
Donirani su leševi tamo u raznim stadijima raspadanja, u različitim prirodnim okruženjima, a znanstvenici te istraživačke ustanove proučavaju utjecaj vremena, okoliša, kukaca i sličnog na sam čin raspadanja tijela.
Detektivka istražiteljica Kim Stone i njezin tim tamo dolaze za nagradu – jer su uspjeli raskrinkati još jedan lanac prostitucije i trgovine ljudima.
No, učenje prilično brzo pada u vodu kad Kim pronalazi tijelo – leš koji definitivno nije doniran.
Mlada je djevojka ubijena brutalnim premlaćivanjem i ostavljena tamo, u Westerleyu. Ima li boljeg mjesta za odbacivanje trupla od farme leševa?
Bila je to potpuno odjevena žena lica pretvorena u kašu, okrenuta prema plavome nebu.
Stotine su joj muha zujale nad krvavim licem. (str. 34.)
Kim Stone odmah se baca na rješavanje slučaja. Pritisak postaje još veći kada je pronađena i nova žrtva – na istom mjestu. Kim je sada sigurna da mjesto nije tek tako odabrano i da tu ima neki trag koji im promiče.
U isto vrijeme, Stone je primorana ostvariti neku vrstu dogovora s omraženom novinarkom Tracy Frost. Detektivkin je dio pozabaviti se starim neriješenim ubojstvom neimenovanog muškaraca pronađenog odrezanih šaka.
Stari su slučajevi bili izvor frustracije svakom policajcu. Mučili bi vas poput razgovora koji je završio prije nego što ste uspjeli reći svoje. Zavukao bi vam se u podsvijest i ostao tamo sve dok ga ne riješite. Ako biste imali sreće. (str. 31.)
Oboružana čeličnom voljom i upornošću, detektivka Stone baca se na istragu čak dvaju zločina.
A onda nestaje i Tracy Frost.
Budući da se ubojica brzo rješava svojih žrtava, vremena na Tracy sve je manje.
Kim i njezin tim svjesni su da rješenje slučaja moraju tražiti u prošlosti.
Ono što će otkriti utjecat će na sve aktere – i policajce i zločince.
Što ima nova s Kim Stone
Novi slučaj detektivke istražiteljice Stone donosi nam i neke nove crtice iz njene prošlosti, ali i sadašnjosti.
Već znamo da je odrasla po udomiteljskim obiteljima, a napokon saznajemo i zašto se vratila u sustav, a imala je udomitelje koje je voljela i koji su voljeli nju.
Kim nam se otkriva kao snažna žena, obilježena traumama iz kojih proizlazi izbjegavanje dubljih veza s ljudima. No, tu je njezin tim, ponajprije Bryant, koji i u ovom nastavku ostaje njezin najbolji prijatelj. Sancho Pansa njezinom Don Quijoteu.
-Čujem vas – odgovorio je Bryant pjevno.
-Molim? – upitala je.
-Promjena u vašem glasu. Vrlo jasna. … Promjena kad slučaj više nije slučaj nego osobni zadatak. … Svaki slučaj započnete sa željom zadovoljiti pravdu. Naposlijetku i neizbježno motivacija vam se promijeni kad bolje upoznate žrtve… Nije više pravda ono što vas tjera pronaći ubojicu. … Sad je osobno. – (str. 279.)
Kim svakom slučaju pristupa na osobnoj razini. Vezuje se za žrtve i uporna je u traženju pravde. Tako je i u romanu Pravi se mrtva. Kim i njezin tim neće stati dok ubojicu ne privedu pravdi.
Grozila se anonimnosti kod svojih žrtava. Za života je svaka od njih imala ime, osobnost, prošlost… strahove i nade. Svaka je za života imala odnose s drugima, ostavljala dojam na druge. … Svaka je žrtva ostavila za sobom nekakav trag, negdje. (str. 45.)
A iz prethodnih nastavaka znamo da to nije tako lako kako na prvi pogled izgleda.
Pravi se mrtva – četvrti slučaj
Pravi se mrtva krimić je koji se čita u jednom dahu! Poglavlja su kratka, jednostavna i brza, a svako završi mamcem pa čitamo sljedeće i sljedeće i tako dok ne progutamo cijelu knjigu! Izmjenjuju se čas prošlost, čas sadašnjost što radnju čini dinamičnom, napetom i veoma zanimljivom. Tjera nas da saznamo što je bilo dalje!
Ovaj mi je nastavak zapravo najmanje drag, ali to ne znači da je išta slabiji od prethodnika. Jednostavno, više bih voljela da su slučajevi na kojima radi detektivkin tim malo detaljnije razrađeni – ovako su mi oba prezentirana prilično suhoparno.
Svidio mi se ubojica, no i on mi je nekako površno opisan. Mislim da bismo imali bolji doživljaj te psihoze da joj je pridano malo više pažnje.
Eto, to mi je jedina zamjerka. Sve ostalo je veoma dobro. Užurbanost koja obilježava atmosferu romana pa se i mi čitatelji uživljavamo u lov za ubojicom. U određenim poglavljima javlja se osjećaj da nešto nije u redu, a ne možemo proniknuti što – to mi je isto jedan od pluseva.
Moje su pretpostavke na kraju bile točne (shvatila sam što nije bilo u redu), ali roman je toliko brzog ritma da ne stignete pomisliti – Aha, znala/znao sam! Prihvatite to rješenje kao nešto što ste napola riješili vi, a napola Kim.
Sve u svemu, volim Marsonsicu i jako se radujem novim nastavcima, a negdje sam uhvatila informaciju da će ih biti, ako me sjećanje služi, 28!
P.S. ovo se ne tiče radnje, ali reći ću (opet) da u sinopsisu na stražnjoj korici knjige ima potpuno netočna informacija o radnji i to me baš naljutilo!
Ostali naslovi ove autorice:
- Nijemi vrisak
- Izopačene igre
- Izgubljene djevojčice
- Pravi se mrtva
- Mrtva istina
- Kobno obećanje
Klik na naslov Izgubljene djevojčice dovest će vas na našu recenziju tog romana, a naći ćete i moj savjetić vezan za redoslijed čitanja te intervju jednog portala s Angelom Marsons.
