Oznaka: john hart

Objavljeno

John Hart: Tišina

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Tišina: ©24 sata d.o.o.

Prevela: Ana Briški Đurđevac

Nema ‘normalnog’ u Tišini. Ima samo priča i magije. (str. 322.)

John Hart: Tišina

Tišina

Deset godina nakon događaja iz romana Posljednje dijete, iz kojih je dječak – danas mladić – Johnny Merrimon izišao duboko i zauvijek promijenjen, vraćamo se u Sjenovitu Tišinu.

Sjenovita je Tišina nepregledan prostor beskrajne divljine i opasnog močvarnog područja. Zloslutna je to šuma, obavijena maglom, u kojoj ljudi nestaju. Ili još gore, vraćaju se uništeni, ludi, slomljeni.

Gusta šuma. Nazubljene stijene. Grane su se spuštale do tla i skrivale sjene u kojima se naziralo nešto opako; prsti stisnuti oko slomljena kamena; oči su virile iz sumraka, ali samo u naznakama, kao razrezi u tami. (str. 211.)

Nešto neljudsko postoji u Tišini.

Tamo danas živi Johnny, sam i odsječen od svijeta. Jedina mu je veza s vanjskim životom najbolji prijatelj iz djetinjstva, Jack, koji je taman postao odvjetnik. Njih dvojica ne mogu biti različitiji, no vežu ih spone koje nije moguće prekinuti.

Tijekom godina odrastanja, Johnny je pragmatično zaključio da su ljudi okrutni, sebični i niski. I Jack je to znao – zato je zakon bio važan… Tamo gdje je Johnny odabrao vidjeti uzrok i posljedicu, Jack je vidio božju ruku i ruku samoga đavla. To nije bila hiperbola ili lažno uvjerenje; znao je to kao što je poznavao sebe: svijet je bio sjenovit i dubok, zlo je bilo stvarno i imalo je lice. Zbog toga je Jack tražio red, solidnost, kontrolu. (str. 37.)

Kad se nad Johnnyjem nadvije prijetnja mogućeg ostanka bez Tišine, magija u njoj odlučna je ne dopustiti da se to dogodi.
Iz prošlosti, daleke, daleke prošlosti, vrebaju duhovi strašniji od svega što možemo iti zamisliti.

Tišina – prvi dojam koji se (ne)može popraviti

Budući da sam pročitala sve dosad kod nas objavljene romane Johna Harta, doista sam očekivala da će i Tišina biti još jedan odličan krimić čiju ću radnju progutati, ali koju ću nakon nekog vremena ipak (uglavnom) zaboraviti. Ignorirala sam rečenicu sa stražnjih korica, da „John Hart još nikada nije napisao nešto ovakvo“.
Tako da – da – ostala sam nemalo iznenađena kada sam shvatila da je Tišina ogroman odmak od krimića i da je, ne znam… Neuvjerljiv horor? Priča o ljubavi i prijateljstvu s elementima magije koja se u tu priču ne uklapa?

John Hart: Tišina

Uopće nisam bila oduševljena… Međutim, bilo bi lako kad bi se moja recenzija zaustavila samo na tome da mi se ovaj roman ne sviđa. Puno je kompliciranije jer je priča, koliko god bila neuvjerljiva, nejasna, isforsirana, toliko dobro napisana da vuče na čitanje.

„Ponovi to.“
„Ha?“
„Upitao si što je ubilo Boyda, a ne tko. Zašto si to tako rekao?“…
…razmišljao je o tome kad su nastavili dalje.
Što je ubilo Williama Boyda?
Što?
Pitanje je bilo ispravno. (str. 151.)

Svi događaji i gotovo svi likovi nisu mi sjeli. Nisam im vjerovala, nisu mi bili stvarni. Počevši od Johnnyja, koji je glavni lik i za kojeg trebamo navijati.

Čitajući Posljednje dijete, znam da sam bila oduševljena. Čitajući roman Tišina, nisam imala osjećaj niti da je riječ o nastavku, niti da je riječ o istim likovima. Ipak, sve je to umotano u neodoljiv paket piščeva ogromna talenta. Roman se doista čita kao da su sve kockice na svom mjestu. Napet je, poglavlja se brzo izmjenjuju i čitavo smo vrijeme rastrgani između vjere i sumnje u nadnaravno. Želimo otkriti što to skriva Sjenovita Tišina, kakvo je to zlo koje se onuda mota i zašto nestaju svi koji joj se ne sviđaju.

Preporuke ili ne?

Mislim da dosad nisam pročitala toliko kontradiktornu knjigu. Sama mi se radnja uopće ne sviđa i mada je kraj zadovoljavajuć, nije mi sjeo i opet – nije mi bio uvjerljiv. Znam da sam to nekoliko puta ponovila, ali doista, nikako se nisam mogla uživjeti u fabulu. Već sam rekla da mi je Johnny išao na živce, sav uživljen u ulogu tragičnog junaka. No, njegov malo realniji prijatelj Jack čini mu dobru protutežu i donosi nam dašak razuma i ljudskosti.

Rekoh, najveće pohvale idu stilu pisanja koji čini da nam gotovo četiristo stranica neobičnog (u najmanju ruku) štiva prođe lako, brzo i bezbolno. Sviđa mi se i linija koja prati prijateljstvo, ljubav i odanost te nam pokazuje kako je moguće imati prijatelja za cijeli život, onoga koji će riskirati sve kako bi nam pomogao.

Ako volite neobične knjige, ako tražite nešto što će biti odmak od vašeg uobičajenog štiva, svakako pokušajte s romanom Tišina. Čitateljsko uzbuđenje je zajamčeno. Vjerojatno ćete nekoliko puta zakolutati očima u nevjerici, iživcirano poklopiti knjigu jer – Johnny, na kraju ćete se pitati što ste to uopće upravo pročitali, ali, bit će dobro.

Sav taj kovitlac suprotstavljenih osjećaja. Sviđa li mi se ili ne? Preporučiti ili ne? Zaboraviti je ili ne?
Tišina je svakako roman za kvalitetnu književnu raspravu.

John Hart: Tišina

Ostali naslovi ovog autora:

John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.

Autor je šest romana:

Gdje kupiti roman Tišina:

web shop Znanje

Objavljeno

John Hart: Put iskupljenja

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Put iskupljenja: ©24 sata d.o.o.

Prevela: Ira Martinović

Pravda je katkad važnija od zakona. (str. 129.)

John Hart: Put iskupljenja

Put iskupljenja

U gradu koji je zbog visoke nezaposlenosti, siromaštva i porasta nasilja na samom rubu, isprepliću se tri priče.

Gideon – četrnaestogodišnji dječak koji je odlučan ubiti čovjeka koji mu je ubio majku.

Elizabeth – suspendirana policajka protiv koja je pod povećalom unutarnje kontrole, ali i cijele javnosti zbog takozvanog mučenja i ubojstva dvojice crnih muškaraca. Koji su oteli te gotovo dva dana silovali i mučili bogatu bijelu tinejdžericu.

I tko sam sad? To pitanje nije bilo lagano. Bila je u pet ozbiljnih veza i sve su završile u slijepoj ulici. Bila je kći svećenika…, pušila je i pila, a sad joj je i ugled detektivke bio u pitanju. … Bi li išta od toga promijenila da može?
Možda, pomislila je.
Vjerojatno ne bih.
Sve je to imalo razlog. Posljedice su bile važne, ali važni su bili i razlozi.
Katkad su razlozi bili važniji. (str. 55./56.)

Adrian – nekoć slavan policajac, danas zatvorenik koji nakon dugih trinaest godina napokon izlazi na slobodu, lica, tijela i duše punih ožiljaka.

Adrian je dodirnuo ožiljke na licu i nagnuo se bliže k ogledalu. Zatvorska ogledala nisu bila staklena, već od ulaštenog metala i nisu nimalo vjerno prikazivala čovjekovu dušu. Okrenuo je glavu na jednu pa na drugu stranu. Bore su bile dublje nego što je mislio da će biti, oči veće i mračnije. (str. 48.)

I netom nakon Adrianova izlaska iz zatvora, baš kao i prije trinaest godina, na oltaru zabačene crkvice pronađen je leš mlade žene, zamotan u bijelo platno…

Adrian i Elizabeth slijede svoj put iskupljenja

Adrian, u prošlosti poznat i pomalo arogantan policajac, proganjan je prošlošću, u kojoj biva optužen za okrutno ubojstvo, osuđen i zatvoren. Sve ono što je bio prestaje i on postaje nešto drugo – zatvorenik. U zatvoru koji vodi okrutni upravitelj, Adrianove prave muke i borba tek počinju. Jer Adrian krije tajnu za koju vrijedi mučiti i ubiti. Sada, na slobodi, u rasulu koje je ostavio iza sebe kad je prisiljen na život iza rešetaka, Adrian tajnu čuva pod cijenu svog života.
A kada se opet počnu događati ubojstva, baš kao ono zbog kojeg je on osuđen, opet će se naći pod povećalom nekadašnjih kolega. Nitko mu ne vjeruje. Osim Elizabeth.

John Hart: Put iskupljenja

Elizabeth muku muči i sama sa sobom. Dok čeka pokretanje ne samo disciplinskog postupka, nego i mogućeg sudskog – koji bi vrlo vjerojatno mogao završiti i dugom zatvorskom kaznom – odlučna je zaštititi one koje voli. Tu su, prije svega, Gideon, dječačić za kojeg se silno vezala nakon smrti njegove majke. Zatim, tu je i Channing, djevojka koju je Elizabeth spasila iz ruku bešćutnih otmičara, ispucavši u njih osamnaest metaka. I Elizabeth nešto krije, nešto što se nikad ne smije saznati.

-Sve će biti kako treba.
-Obećavaš? …
-Ranjena si… A rane zacijele.
-Uvijek?
-Ako si snažna, da. … I ako si na pravoj strani. (str. 212.)

A onda joj se put križa s Adrianovim. Ona je jedina koja mu vjeruje i koja ostaje na njegovoj strani, gdje je i bila čitavo ovo vrijeme.

Bit će njih dvoje protiv svih. A smrtonosnih je tajni više nego što možemo i zamisliti.

Oprezno s prijateljstvima… Neka imaju cijenu. (str. 65.)

Obitelj i tajne – klasični John Hart

Hart je autor šest romana, a ja sam ih pročitala sve i mogu se samonazvati stručnjakom za njegovo pisanje. Kao i u ostalim romanima, čije recenzije možete pročitati dolje, klikom na njihove naslove, i u romanu Put iskupljenja dvije su glavne odrednice – obiteljski odnosi i tajne.

A tu je i ubojica – pomahnitali lovac na dječju nevinost koja iskri u oku žene tik prije smrti.

Nikad oni neće shvatiti zašto je umrla, ni zašto je odabrao baš nju, ni zašto ju je ostavio da je pronađu. Značila mu je mnogo više nego što će itko od njih ikad moći razumjeti: nije bila tek žena, ili tek tijelo, ili tek dio nekakve slagalice.
U smrti je bila dijete.
Sve su one na kraju bile tek djeca. (str. 120.)

John Hart: Put iskupljenja

Iskreno, ubojicu nije toliko teško pogoditi, ali bit romana Put iskupljenja ionako nije u samoj potrazi za ubojicom. Uzbudljivije je, zapravo, pogađati koji su ga nagoni na to natjerali. Uzbudljivije je, i meni zanimljivije, otkrivati sve ono skriveno u Adrianu i Elizabeth, a toga ima poprilično, vjerujte mi. Nikad ne znate gdje će vas koje otkriće odvesti.

Isprva brz, kasnije malo sporiji, Put iskupljenja je roman koji svoju napetost gradi na međuljudskim, ponajprije obiteljskim odnosima. I svemu lošem, ali i dobrome, što iz njih može proizaći.

Možemo li se ikad iskupiti za velike, prave grijehe? Ima li oprosta za ubojice i silovatelje? Koliko je zločinac zaista zao ako istinski želi oprost, ako samovoljno krene na put iskupljenja, čini svoju pokoru i ne ponavlja zlodjelo? Može li se ijedan zločin učiniti iz ispravnih pobuda? Može li biti opravdan? Sve su to pitanja kojima se bavi ovaj intrigantni roman.

I ni na jedno nećete dobiti odgovor.

Njega morate, kao i uvijek, dokučiti sami.

Ostali naslovi ovog autora:

John Hart (1965.) autor je poznatih kriminalističkih i triler romana. Bivši je odvjetnik-branitelj i broker, a sada je pisac na puno radno vrijeme. Više o njemu možete saznati na njegovoj web stranici.

Autor je šest romana:

Gdje kupiti roman Put iskupljenja:

web shop Znanje

Objavljeno

John Hart: Željezna kuća

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2017.

Naslovnica romana Željezna kuća:©24 sata d.o.o.

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća

U domu za nezbrinute dječake Željezna kuća odrastaju braća Michael i Julian.

Usred doline nalazila se zgrada. Bila je sačinjena od cigle i kamena i prostirala se na tri kata. Imala je dva odvojena dugačka krila s obje strane glavne građevine. Jedno krilo bilo je potpuno mračno, prozori prazni, poneki prekriveni daskama. Dalje su se pružale manje građevina i nesređeno dvorište. Među zgradama su se kretale pognute osobe. Sitne. Djeca. (str. 46.-47.)

Okruženi nebrigom, nasiljem i svakojakim okrutnostima, Michael se bori šakama, snagom i hrabrošću, a Julian bježanjem i vjerom u starijeg brata.
I taman kada im je sve trebalo krenuti u dobrom smjeru, Julian ubija drugog dječaka – posebno okrutnog štićenika doma. Želeći zaštititi brata, Michael preuzima krivnju i bježi.

Godinama kasnije, Michael je iskusni plaćenik njujorške mafije. Svojom spretnošću, hrabrošću, pameću i snagom popeo se gotovo do samoga vrha.

Bio je borac i ubojica, princ ulice kojeg su se ostali toliko bojali da je rijetko bio prisiljen ubijati. Njegova je pojava bila sasvim dovoljna. Njegovo ime. Prijetnja koju je to ime predstavljalo. (str. 21.)

Kada se zaljubi u lijepu Elenu, želi vam iz organizacije što mu nakratko i uspijeva.

No Michaelova je sloboda kratkoga vijeka. Šef mafije koji mu je dao slobodu umire, a njegov sin, oduvijek ljubomoran na Michaela, želi osvetu.

Mafija ne bira sredstva želeći natjerati Michaela da pati. Najokrutniji ubojice kreću u lov.

Michael mora zaštititi one koje voli. Ne samo Elenu, već i brata kojega je davno izgubio.

Bježeći od mafije, Michael se upliće u neobičnu, ali i opasnu obiteljsku situaciju svog brata. Pojavljuju se tragovi koji ga vode do istine o vlastitom podrijetlu.

A svi tragovi vode natrag u Željeznu kuću…

John Hart: Željezna kuća

Obiteljske tajne

Michael i Julian braća su rođena s jedva godinu dana razlike. Oduvijek su u domu Željezna kuća gdje trpe različita zlostavljanja i okrutnosti većih i zločestijih štićenika doma.

Michael je jači i snažniji, no na Julianu, i psihički i fizički slabijem, dom ostavlja velike traume od kojih se ne uspijeva oporaviti niti dvadeset godina kasnije.

Crnilo je bilo poput otoka, a ako ostane na njemu, ništa mu neće moći nauditi. Sam je stvorio taj otok kako bi mogao otići tamo kad stvari postanu gadne, ili strašne, ili teške. Otok je bio siguran i samo njegov. (str. 121.)

Iako su desetljećima razdvojeni, čim Michael shvati da će mafija krenuti na Juliana kako bi naudila njemu, kreće k bratu i napravit će sve da ga zaštiti, kao i godinama prije.
Međutim, Julianova je obiteljska situacija komplicirana. Otac je nezainteresirani političar koji u svemu vidi samo svoj dobitak ili gubitak. Majka je pretjerano zaštitnički nastrojena žena mutne prošlosti, a tu je i njezin tjelohranitelj koji o svemu zna više nego što bi trebao.

Kada se zaredaju ubojstva, a Elena pobjegne grozeći se Michaelove ubilačke naravi o kojoj nije ništa ni znala ni slutila, Michael shvaća da se upetljao u priču puno dublju od one početne.

Sve je nekako povezano – njegova prošlost i njegova sadašnjost.

Da riješi jedno, morat će se potruditi raspetljati drugo. No tajne se prošlosti ne daju razmrsiti tako lako.

Na svijetu je bilo i vještijih ubojica od Michaela. Nije mogao pogoditi metu s nemoguće udaljenosti niti se bavio eksplozivima, trovanjem ili masovnim ubojstvima. U ovaj je posao ušao boreći se za vlastiti život i u tome je bio dobar. … Još kao dijete shvatio je da je bolje biti okrutan nego blag; brz umjesto spor. Naučio je krasti, spletkariti, ranjavati; bio je to njegov talent – snaga uma. (str. 34.)

John Hart: Željezna kuća

Željezna kuća – roman koji iznenađuje

Moram priznati, naslovnica romana Željezna kuća isprva me baš odbijala i uporno sam odugovlačila čitanje. Naravno, još se jednom pokazala istinitom ona Ne sudi o knjizi po koricama.
Željezna kuća klasični je John Hart – krimić koji se napeto čita od početka do kraja! Dakle, nije to triler koji će se zezati s vašom glavom, ali je itekako dobar akcijski krimić koji ne možete prestati čitati jer glavni lik ili bježi, ili saznaje tajne iz prošlosti ili pokušava spasiti ovog ili onog… Ta njegova nastojanja toliko su zanimljiva da nikako ne odlažemo roman!

Većina mi se likova svidjela jer su jako dobro okarakterizirani, pogotovo siroti Julian čiji su strahovi i traume detaljno i vjerodostojno opisani. Ispod površine svakog lika krije se nešto više i to mi je super jer nitko nije onakav kakvim se čini na prvi pogled.
Osim Michaela koji je klasični akcijski junak. Sposoban za sve, spretan, mentalno jak, dosjetljiv… S druge strane, ima nježno i neiskvareno srce, Elenu voli svim srcem i želi joj osigurati dobar i pošten život.

Postoji razlika između ljubavi i uspomene na ljubav. Uspomena je topla, ali beznačajna. Voljeti nekoga znači da ćeš sve učiniti za tu osobu. Spaliti mostove. Srušiti kuće. Zbog ljubavi je normalan život nevažan. (str. 157.-158.)

Elena je, s druge strane, meni bila strašno iritantna. Cmoljava, neodlučna, nesposobna misliti dva koraka unaprijed. Ipak, koliko god me iritirala, sve jedno sam navijala za nju i Michaela. Ah, ta ljubav!

Dosad sam pročitala četiri Hartova romana i ovaj mi je, zasad, najdojmljiviji.

Brz, napet, pun akcije. Ako volite takve romane, navalite!

Ostali naslovi ovog autora:

Romani nisu povezani, poredala sam ih prema godini izlaženja, od najstarijeg do najnovijeg.

Gdje kupiti roman Željezna kuća:

webshop Znanje

I dosad smo čitale romane slične tematike – škicnite našu recenziju romana Siroče X Gregga Hurwitza.

Objavljeno

John Hart: Niz rijeku

Nakladnik: Algoritam, 2010.

Naslovnica romana Niz rijeku: ©Algoritam

John Hart: Niz rijeku

Rijeka mi je u najranijem sjećanju. … Sve što me je oblikovalo, dogodilo se uz tu rijeku. Nadomak nje izgubio sam majku, na njezinoj se obali zaljubio. Osjećao sam njezin miris onoga dana kada me otac otjerao. Bila je dio moje duše i mislio sam da sam je zauvijek izgubio.

str. 7.

Niz rijeku

Prije pet godina, Adam Chase optužen je za ubojstvo svog vršnjaka. Iako je oslobođen, otac ga tjera iz kuće budući da ga se maćeha boji – ta ista maćeha koja je svjedočila protiv njega.

Sada, Adama zove stari prijatelj Danny i želi da se vrati kako bi mu povjerio neku tajnu.

Ali stvari se mogu promijeniti, govorio sam sebi. Pogreške se mogu izbrisati, a loše učinjeno može se popraviti. To je ono što me dovelo kući.

Nada.

I bijes.

str. 7.

Adam se vraća, ali ne nalazi Dannyja. Nalazi svoju udaljenu obitelj i Grace, koja je bila još djevojčica kada je otišao. Sad više nije djevojčica. No, kao i svi ostali, zamjera mu što je otišao i ostavio je.

Zamjera mu i Robin, njegova voljena djevojka koja je, dok njega nije bilo, postala policajka.

Dopusti mi da ti nešto objasnim. Ti si ostavio mene. Kužiš? Ti si… ostavio… mene. Posao je bio sve što sam imala. Pet godina, to je bilo sve što sam imala. I radila sam kao sumanuta. … To sam što sam, zato što si otišao. To je moj život. Ne mogu ga isključiti i ti to ne bi trebao očekivati od mene. Ne, kada si me učinio ovakvom.

str. 147.

Cijeli je gradić uvjeren da je Adam kriv za ubojstvo i da je oslobađajuća presuda samo „pravda za bogate“.

To uvjerenje raste jer se uskoro počnu gomilati napadi, leševi, dugovi, laži.

Počinju se otkrivati i brojne obiteljske tajne, za koje većina članova želi da su ostale baš to – tajne.

Što će sve Adam otkriti u svom rodnom gradiću, u svojoj vlastitoj kući?

Tko je ubojica koji se izvukao prije pet godina?

Tko je ubojica koji ubija danas?

I zašto svi dokazi upiru u Adama?

Kako se ono kaže: sve su nesretne obitelji…

Sam pisac ovo kaže za roman Niz rijeku:

Svoje bih knjige opisao kao trilere ili krimiće, ali one se također bave s obitelji. To nije slučajno. … Često kažem da je disfunkcionalna obitelj bogato literarno tlo i to je zaista tako. … Izdaja može jače zapeći, bol duže boli, a sjećanje postaje bezvremenska pojava. Za spisatelja to je pravi dar.

str. 330.

Dosad sam pročitala samo tri Hartova romana, ali priznajem da sam i ja to primijetila – taj fokus na obitelj i odnose unutar nje. Poseban naglasak pisac stavlja na odnos sina i oca, u ovom slučaju na Adama i njegova oca Jacoba.

John Hart: Niz rijeku

Adam nikako ne može oprostiti ocu što je odabrao vjerovati ženi (Adamovoj maćehi) i potjerao ga iz kuće, a samim time i iz rodnog grada. Iako se Adam skrasio u New Yorku, još uvijek ga nešto vuče natrag kući.

Kad se napokon vraća, ni sam nije siguran želi li to ili ne. Na vidjelo počinju izlaziti brojne tajne njegove obitelji, a niti jedna od njih nije ugodna.

Osim toga, Adam je u djetinjstvu doživio ogromnu traumu za koju krivi oca.

Hoće li Adam oprostiti svom ocu ne samo jednu, nego i dvije i tri izdaje? Hoće li ga uspjeti razumijeti?

…život je kratak. Ne dobijemo puno ljudi koji su nam važni. Trebali bismo učiniti što god je potrebno da zadržimo one koje volimo.

Što to govoriš?

Govorim da svi griješimo.

str. 320.

Niz rijeku – krimić do kosti

Roman Niz rijeku pravi je krimić – dogodio se zločin, štoviše, nekoliko njih. Mi ih, vođeni glavnim likom, istražujemo i tragamo za ubojicom. Ubojica je, barem meni, bio potpuno neočekivan. Čitavo sam se vrijeme fokusirala na sasvim pogrešnu osobu i Hartu skidam kapu za rasplet. Ne samo da je iznenađujući, nego potpuno funkcionira! Inače, kad je krivac netko na koga ništa ne upućuje, to mi zvuči lažno, nategnuto i nedovoljno dobro objašnjeno. U romanu Niz rijeku sve je logično – motivi, tragovi, laži, prebacivanje krivnje. Kraj me baš ugodno iznenadio!

Grešnici obično plate za svoje grijehe. …

Iskreno to vjeruješ? …

Da. … Apsolutno vjerujem.

str. 58.

Sve te tajne, nestanci, ubojstva, zataškavanja čine ovaj roman dinamičnim i brzim za čitanje. Iako me nije toliko vukao na čitanje kao trileri, i mogla sam ga bez problema odložiti i baviti se nečim drugim, to ne znači da Niz rijeku nije zanimljiv roman. Dapače, puno se toga događa i fabula je interesantna, samo sam ja više tip za trilere.

Sviđa mi se i stil pisanja. Hart je stvarno majstor opisa – u trenu kad Adam ulazi u sirotinjsko naselje kako bi potražio jednom zlikovca, doslovno mi se pred očima odigrala čitava scena:

U oborima su stajale koze u izmetu do gležnja. Kokošinjci u dvorištima bili su na goloj zemlji ispred kuća s prozorima od plastičnih vrećica… Automobili su krvarili hrđom. Psi, kojima su stršala rebra, odmarali su se u sjeni dok su bosonoga djeca otupjelo trpjela buhe i gliste.

str. 251.
John Hart: Niz rijeku

Ostali naslovi ovog autora:

Na našem blogu pisale smo o romanu Kralj obmane. Ako vas zanima ta recenzija, kliknite na naslov u popisu. Osim njega, pročitala sam još i Posljednje dijete. O njegovoj kvaliteti najviše govori to da sam ga pročitala ima pet godina, ako ne i više, a još ga mogu prepričati!

Svakako preporučujem Harta, pogotovo ako volite kriminalističke romane s primjesom obiteljskih tajni i intriga!

Gdje kupiti roman Niz rijeku:

web shop superknjižara

Objavljeno

John Hart: Kralj obmane

Nakladnik: 24 sata d.o.o., 2018.

Naslovnica romana Kralj obmane: © 24 sata d.o.o.,

John Hart: Kralj obmane

… dovoljno sam star da znam ponešto, a najvažnije je ovo: život je prokleto kratak. Dokuči što ti želiš. Budi svoj čovjek i bit će ti bolje.

str. 46.

Kralj obmane

Jackson Pickens, zvani Work, branitelj je po službenoj dužnosti – veoma nizak položaj za nekoga čiji je otac Ezra Pickens, jedan od najpoznatijih i najbogatijih odvjetnika u Sjevernoj Karolini.

Kada Ezrino tijelo bude pronađeno s dva metka u glavi, čini se da svi dokazi upućuju samo na jednog krivca – Worka, koji je jedini očev nasljednik.

A petnaest milijuna dolara više je nego dobar motiv za ubojstvo.

Ali, je li novac i jedini motiv?

Tko je kralj obmane?

Za početak, rijetko sam kada susrela glavni lik koji mi je bio iritantan onoliko koliko je to bio odvjetnik Work. Odrastao muškarac potpuno pod vlašću (sad već) pokojnog oca i isprazne supruge, mizogin, sebičan i slab… Mislim da sam polovicu knjige navijala protiv njega. E sad, dopuštam mogućnost da je to pisac napravio i namjerno, kako bismo imali uvid u rast i razvoj lika, kako bi nam promjena od slabića do svojevrsnog junaka na kraju bila očigledna i logična. Iskreno, nije me zadivilo. Zadivilo me to što tako antipatičan čovjek ima čak dvije žene u svom životu i obje ga žele – iz ovih ili onih razloga.

Nisu mi se svidjeli ni ostali, ne likovi kao takvi, nego plošnost kojom su prikazani. Detektivka Mills čas je napadno zla, a čas napadno dobra, tako da nam ostaje nedefinirana i ne znamo što bismo o njoj mislili. Supruga Barbara prazna je lutka kojoj je važan samo privid, osim kad nije, a sestrina ljubavnica Alex je psihotična, zla i luda, osim u zadnja dva poglavlja gdje je zapravo skroz normalna.

Svidjeli su mi se skitnica Max koji ima svoje duhove koji ga progone, liječnik Stokes i neimenovana sutkinja; lijepo su oblikovani, životni, ljudi koje svatko od nas susretne tijekom života.

Stil pisanja romana Kralj obmane

Možda vas iznenadi otkriće ubojice, mene i jest i nije. Tek pretkraj knjige taj lik iskače s nekakvim motivom pa mi je to malo nategnuto, ali uklapa se u priču i nije loše zamišljeno.

Ono što mi se jest svidjelo je stil pisanja: rečenice su skladne, kratke i pitke. Opisi su životni i zbilja dočaravaju atmosferu. Osjećamo kao da smo s glavnim likom u mračnom uredu i samo očekujemo da nas netko mlatne po glavi. Povremeno miješanje prošlosti i sadašnjosti tjera nas da čitamo dalje i što više uranjamo u prošlost, manje smo sigurni da nam se glavni lik sviđa, ali istovremeno počinjemo razumijevati zašto je takav kakav je.

John Hart: Kralj obmane

Simbolika obitelji

Sviđa mi se i što roman ima svojevrsnu poruku. Govori o važnosti obitelji te o bratsko-sestrinskoj ljubavi, o tome kako nas obitelj oblikuje i kako smo zbog nje baš to što jesmo, sa svim svojim manama i vrlinama. Sam kraj je zanimljiv, ne onaj klasični happy end, nego caka koju odvjetnik Work pronalazi kako bi se osvetio onima koji su ga povrijedili i njihove klauzule, smišljene da mu naštete, okreće protiv njih. Simbolična je i djevojčica koju slutimo na kraju – zašto, morat ćete pročitati sami jer ne želim previše spoilati radnju romana.

Uvijek sam slušao o posljednjem smijehu… Nikad nisam znao da posljednji smijeh može biti nešto stvarno, nešto čega se možeš sjetiti i što ti može nedostajati.

str. 63.

Kralj obmane više je sudski triler nego klasičan krimić ili (ne daj Bože) psihološki triler. Žao mi je što pisac nije dublje opisao likove jer za to je imao prostora. Ostalo mi je bilo u redu, nije roman koji ću pamtiti do kraja života, ali je odličan kao ljetno štivo na plaži, kada zapravo i želimo razbibrigu i zabavu.

Ostali naslovi ovog autora:

Gdje kupiti:

Stilus knjiga