Nakladnik: Znanje, 2022.
Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje
Prevela: Mirna Čubranić
Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)
Dok niste znali moje ime – Alice Lee
Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.
Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)
Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.
Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.
Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)
Dok niste znali moje ime – Ruby
I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.
Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)
Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.
I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.
Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.
Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)
Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom.
Žrtva umjesto ubojice
Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.
U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?
I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.
Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.
Klub smrti
Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.
Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)
Ženska priča
Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!
Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.
Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.
No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.
Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.
Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.
Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.
Ostali naslovi ove autorice:
Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.