Nakladnik: Znanje, 2021.
Naslovnica romana Ispovijesti Frannie Langton: ©Znanje
Ispovijesti Frannie Langton
Godina je 1826. i cijeli je London potresen stravičnim, skandaloznim zločinom. Ubijeni su poznati znanstvenik George Benham i njegova ekscentrična supruga Marguerite, a čini se da ih je ubila ni manje ni više nego njihova sluškinja, mulatkinja Frannie Langton!
Frannie je strpana u zatvor, suđenje se odvija vrlo brzo pod budnim okom sablažnjene javnosti, a sama se optuženica, čini se, ne sjeća što se zapravo dogodilo te kobne noći.
Optužba, kao ni svjedoci, nemaju milosti za Frannie i svojim riječima ocrtavaju zlokoban portret lijepe, mlade no zle spletkarošice, zavodnice, kurve, kradljivice…
Bila je svoja vlastita najgora neprijateljica. Ja sam oduvijek željela biti damina poslužiteljica, ali ona je željela biti dama. (str. 149.)
Odvjetnik obrane daje joj papir i olovku, nukajući je da zapiše nešto – bilo što – što bi je moglo osloboditi vješala.
Djevojka počinje pisati, no to nije ispovijest kakvu branitelj očekuje. I premda upućene njemu, ispovijesti Frannie Langton najmanje se bave ubojstvom i obranom.
No moja priča govori o ljubavi, a ne samo o ubojstvu, iako znam da to nije vrsta pripovijesti kakvu ste očekivali. … Ne, to je moje izvješće o sebi samoj, o mom životu… (str. 10.)
Prije nego dođe do noći zločina, Frannie će nam ispričati šokantnu priču o ropstvu. O svome djetinjstvu, provedenom na plantaži šećerne trske. Svome mladenaštvu i događajima koji su je doveli u Benhamov dom. O zabranjenoj vezi u koju je uletjela bez imalo kajanja i straha.
…kad sve to zapisujem, imam dojam da mi u glavi netko zamahuje čekićem tuge i prisiljava me da se suočim s onim što je u meni, na svu sreću, vrlo dugo bilo zamagljeno. Kad sad zalazim u sjećanje, žarko poželim da me izda i da mi laže, no ondje pronalazim samo neublaženu istinu. (str. 47.)
I naposljetku, ispričat će nam istinu.
Frannie Langton – velika očekivanja
Ispovijesti Frannie Langton privukle su me ne samo pomalo kontroverznim sažetkom, već i prekrasnim koricama kojima se naprosto nisam mogla nadiviti kad sam roman napokon primila u ruke. Teška srca priznajem da me sam sadržaj i nije toliko oduševio…
Ne poričem da roman ima kvalitetnih strana koje će nekog čitatelja sasvim zarobiti, no ja nisam bila jedna od njih. Iskreno, malo mi je žao, jer sam stvarno imala velika očekivanja.
Krenut ću od teme – ropstvo je zaista interesantna, strašna i izuzetno privlačna tema koja ovdje nije do kraja iskorištena. Frannie o svojem ropstvu govori ravnodušnim tonom, iako su riječi koje čitamo užasne. Zločin o kojem se pripovijeda, a koji se događao za vrijeme njezina djetinjstva na plantaži koju je vodio pomalo poremećeni Langton, trebao bi nas potresti do kosti, no tako je ofrlje opisan, tek ovlaš spomenut, da sam ja (koja inače plačem na sve i emotivno se vezujem uz svaki drugi knjiški lik) ostala potpuno ravnodušna.
Zabranjena veza u koju Frannie Langton ulazi nakon dolaska u London u novijoj je književnosti već toliko puta ispričana da nisam bila šokirana. Uostalom, možda bi takvo nešto bilo bauk u 19. stoljeću. Danas, nema šanse.
…postoji mnogo načina da se bude lud… a ljubav je najsigurniji. (str. 224.)
Ni Frannie mi se, kao glavni lik, nije baš svidjela. Prema njoj nisam osjećala nikakvo suosjećanje što je, složit ćete se, jako loše kad roman govori o robinji optuženoj za ubojstvo. Ipak, slutim da je to napravljeno s namjerom jer, iako je Frannie naporna, želimo saznati visi li na kraju. I želimo otkriti kako se zbog toga osjećamo.
Zašto ipak pročitati?
Premda ovaj odlomak gore sugerira da Ispovijesti Frannie Langton treba zaobići, tome uopće nije tako. Zašto?
Ako zanemarimo onaj moj argument da je svaka knjiga vrijedna čitanja i da svaka knjiga ima svoju publiku, Ispovijesti imaju i gomilu dobrih strana zbog kojih će, vjerujem, nekima od vas biti omiljeno štivo.
Za početak, jezik je predivan, kao i stil pisanja. Bogat, kićen, raskošan. Rečenice su na trenutke emotivne i potresne.
-Neprestano zaboravljam. – …
-Što zaboravljaš? –
-Da me više nitko ne posjeduje. – (str.95)
Likovi koji nisu sama Frannie bolje su portretirani. Langton i Benham su znanstvenici koji su ludi u onom najgorem smislu. Od njihovih istraživanja moglo bi vam se smučiti, čak i ako im nije posvećeno previše prostora. „Ekscentrična“ (čitaj, luda) Marguerite najzanimljiviji je lik. Emocionalno nestabilna, mjestimice okrutna, ne znamo bismo li je žalili ili bismo se veselili njezinom okrutnom kraju.
Jedno vrijeme nisam znala koga bih više žalila, njega ili nju. Jednom sam ih čula kako se svađaju. Ona mu je predbacivala da je samo površinski bogat, a on joj je odgovorio da onda posve odgovaraju jedno drugom, jer je ona lijepa samo na površini. (str.220.)
Radnja je dinamična, ali po mom mišljenju, ispripovijedana pomalo monotono. Puno se toga događa i ako imate strpljenja, uživat ćete u polaganom otkrivanju svega što je jadnu Frannie Langton dovelo do smrdljive ćelije u zatvoru Old Bailey.
Ostali naslovi ove autorice:
Ispovijesti Frannie Langton debitantski su roman autorice Sare Collins koja je, zanimljivo, godinama radila kao odvjetnica. Prema ovom nagrađivanom romanu snimat će se i tv-serija.