Nakladnik: Hena com, 2023.
Naslovnica knjige Listanje kupusa: ©Hena com
Nedavno sam negdje pročitala da je Listanje kupusa najbolji ratni roman napisan na ovim prostorima. Ne mogu se složiti s tim. Listanje kupusa najbolji je antiratni roman napisan u posljednjih nekoliko godina. Književnoj publici predstavljen je kao križanac slavnog serijala Enid Blyton 5 prijatelja i filma Ostani uz mene, nastalog po scenariju Stephena Kinga.
Samo, za razliku od nama znanih 5 prijatelja, ovih Beloševih 5 prijatelja ne žele avanture ni svakojaka iskušenja koja će iskusiti. Oni žele upravno suprotno. Da bude sve kako je bilo prije. Ali to nije više moguće. Godina je 1991. i rat je pred vratima. Samo petorka jedanaestogodišnjaka i pokojeg dvanaestogodišnjaka toga još nije svjesna.
Odjavna špica mog djetinjstva počela je u proljeće, a završila na jesen-listanjem kupusa. Kupus se bere tako da mu se s postolja od lišća odreže glava. Mi smo imali više sreće. str. 7.
An družina
Četiri dječaka iz Borova Naselja, Zoran, Dragan, Bojan i Goran te jedna djevojčica, Nikolina, nerazdvojni su jedanestogodišnjaci zaokupljeni samo njima bitnim stvarima: stripovima, pop glazbom, presnimavanjem video i audio kazeta, utrkivanjem biciklima. Družina pod kodnim imenom “An družina” svakodnevno se sastaje nakon škole i vikendima, a kuće njihovih obitelji “zajedničke“ su kuće, dobro poznate svim članovima družine. Uostalom, poznavale su se i obitelji, koje su sve odreda radile u tvornici Borovo. Sve do dana kada iz tog radničkog kvarta u proljeće 1991. počinju nestajati djeca…
Koje si nacionalnosti?
Pitanje koje se nikad nije postavljalo, pitanje na koje se čak nije ni znao odgovor, postalo je pitanje svih pitanja. Tako Zoran saznaje da je po ocu Hrvat, mada mu je očuh Srbin. Draganovi i Goranovi su Srbi, a Bojan i Nikolina su pak Hrvati. Objasnili su im to stariji nakon što su započeli referendumi i barikade na cestama, a razredi se brojno prepolovili. Pa gdje su otišli njihovi razredni kolege?, pitala se An družina, pokušavajući shvatiti što se oko njih događa. Kad jednog dana nestanu Dragan i Goran, za ostale dileme više nema: kreću u potragu za njima…
Bilo je to ono što smo nas četvorica oduvijek htjeli, da nas svijet pusti na miru kako bismo se mogli družiti. Kad nam je svijet to oduzeo, morali smo nešto poduzeti i sami vratiti prijateljstvo, bez obzira na nacionalnosti, referendume, barikade i nestajanje. str. 246.
Dojam o djelu
Nakon čitanja romana Listanje kupusa oko vam zasuzi, a u grudima osjetite pritisak kao da netko gura mlinski kamen na vas, i pritišće, pritišće, a vi se ne opirete. Puštate. Upravo to mi se dogodilo sa zadnjom pročitanom stranicom ovog romana. Pustila sam da me tuga obuzme i dala joj vremena da procesuira svaku stranicu romana. Od onog lijepog, bezbrižnog, dječjeg na početku, tuga se lagano širila na okrnjene razrede, ulice u kojima se više ne čuje smijeh, pošalice i jurnjava razdragane djece, do obitelji koje se počinju dijeliti na ti si ovo, a ja sam to pa dalje, do praznih kuća i stanova napuštenih u hitnji. Tuga zatim ide sve brže i brže do krešenda u kojem se pretvara u nevjericu, užas, smrt, beznađe…
Roman je jednostavno fantastičan. Ratno djetinjstvo ispričano očima djeteta, dvanaestogodišnjaka, koji je samo želio da sve bude kao prije bez obzira na posljedice, priča je koja se ne zaboravlja. Povijesne okolnosti koje su uslijedile oduzele su normalnost odrastanja tisućama i tisućama djece. Zoran, Dragan, Bojan, Goran i Nikolina imaju samo jednu želju koja u očima njihovih roditelja više nema smisla – biti prijatelji.
Silom razdvojeni voljom odraslih, pokušat će sakupiti krhotine svoga prijateljstva. Ali ono nikad više neće biti isto. Mrtva tijela koja plutaju po rijeci, granatirana rodna kuća, poginuli rođaci s jedne i druge strane, egzodus izbjeglica u Dalmaciju, obilježili su ih za cijeli život. Vjetrovi rata, noseći sve pred sobom, malo po malo otpuhali su i njih.
Obavezno pročitajte ovaj roman. Sigurna sam da ćemo za autora Igora Beleša još čuti. Listanje kupusa dijelom je autobiografska proza, a dijelom fikcija koja se oslanja na povijesna događanja.
Predvečerje je izmamilo i novopridošle komarce, koji nisu marili što se broj stanovnika u naselju prepolovio. Oni nisu birali između srpske ili hrvatske krvi.
str. 212.
O autoru
Igor Beleš, rođen u Vukovaru 1978., danas živi u Rijeci. Djetinjstvo je proveo u Borovom Naselju, u vremenu koje je pokušao djelomično iz sjećanja prenijeti na ovu knjigu. Bavi se glazbom, piše i čita knjige.