Oznaka: dokumentarno-literarni

Objavljeno

Neige Sinno: Tužni tigar

Nakladnik: Petrine knjige, 2025.

Naslovnica knjige Tužni tigar: ©Petrine knjige

Prevela Ivana Šojat

Neige Sinno Tužni tigar

Zašto Tužni tigar?

Pročitala sam intervju s urednicom Petrinih knjiga koja je objasnila zbog čega su odlučili objaviti ovu knjigu. Rekla je da je moć književnosti u tome da nas uzdrma i ostavi trag. Mene je ova knjiga baš uzdrmala, a uvjerena sam da će i na svakoga tko je pročita ostaviti trag.

Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha.

Naslov je alegorijski podsjetnik na knjigu Tiger Margaux Fragoso koja piše o djevojčici koju zlostavlja susjed. Tigar, divlja mačka, predator je, krvoločna životinja zastrašujuće ljepote. Naravno, tigar može biti i čovjek.

Kod djeteta su vrata uvijek širom otvorena. Dijete ne može otvoriti ili zatvoriti vrata pristanka. str. 102.

Obitelj

Neige i njezina godinu dana mlađa sestra još su u krhkoj dječjoj dobi kad se rastaju njihovi roditelji. Njihov otac ih posjećuje u početku redovito, a zatim sve rjeđe kad njihova majka pronađe novog partnera. Novi muškarac u njihovom životu je atraktivan, iznimno popularan čovjek, vrlo cijenjen turistički djelatnik, sportaš, planinar.

Neige od početka osjeća zadršku kad je očuh pokušava aktivno uključiti u obiteljski život tvrdeći da joj želi biti pravi otac, da je voli i da sve što radi, radi iz ljubavi. U trenutku kad je počinje seksualno zlostavljati, Neige ima samo sedam ili malo više godina (točan broj godina Neige je potisnula zbog traume). Ranjiva i neiskusna djevojčica postaje objekt u rukama seksualnog predatora. Očuh joj prijeti da ne smije nikome izdati njihovu tajnu. Neige je zabrinuta za mlađu sestru i godinama šuti, dok njezina majka ništa ne sumnja.

Ja koja imam loše vizualno pamćenje, još i danas se sjećam detalja tih mjesta. Ponekad mi se čak vraćaju i mirisi. Jamačno sam dugo bila nepomična i promatrala oko sebe dok je on radio ono što je imao za raditi. str. 99.

Dojam o djelu

Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.

Vrlo iskreno, a istovremeno na jedan analitički, pomalo hladan način, kao da se radi o nekome drugome, a ne o njoj samoj, autorica progovara o zlostavljanju koje je doživjela kada ju je očuh seksualno zlostavljao i silovao tijekom cijelog djetinjstva.
Takav pristup, koji odvaja racionalan um od emocija, sigurno je pomogao autorici da proživi i preživi sve strahote ispričane u knjizi Tužni tigar.

Ovaj autobiografski esej prati djetinjstvo djevojčice koja se cijelo vrijeme pita zašto je baš ona izabrana da bude očuhova seksualna žrtva. Ne nalazi sebe kao lijepu djevojčicu, nije koketna, nije čak ni odveć razvijena. Neige Sinno opisuje očuhovo zlostavljanje do bolnih detalja da nitko, baš nitko, ne može ostati ravnodušan.

Zašto to čini? Objasnila je to autorica u jednom citatu:

Rečenicu koju je izgovorio povjesničar svjetskih ratova, a koja me je godinama progonila- “siluju zato što mogu” – sad osjećam želju primijeniti na vlastitom primjeru. Zašto pišem ovu knjigu? Zato što mogu. str. 185.

Neige Sinno Tužni tigar

Upozorenje autorice

Knjiga je napisana s namjerom da se upozori na činjenicu da upravo sada, u ovom trenutku, postoji netko u našem susjedstvu, okolini, rodbini ili krugu poznanika tko je potencijalni zlostavljač i tko samo vreba svoju nevinu žrtvu. Nažalost, svijet je pun sadista, pedofila i bolesnih umova koje je teško otkriti. Najčešće se to dogodi tek kada se, nakon puno godina zlostavljanja, žrtva odluči povjeriti nekome i prijaviti zlostavljača.

Neige je to učinila tek s dvadeset godina, kada se povjerila majci, i tada zajedno odlučuju prijaviti zlostavljača. Iako je sve priznao i bio osuđen na devet godina zatvora, u zatvoru je bio puno manje. Na kraju je izašao kao slobodan čovjek i normalno nastavio život s drugom ženom s kojom je dobio i djecu.

Što je od svega ostalo Neige? Rekla bih samo gorčina, šutnja i urlik. Urlik na reakciju okoline koja ne vjeruje da je taj tako “dobar i plemenit “ čovjek mogao raditi takvo nešto; urlik na pravosudni sustav koji pomiluje zločinca zbog “dobrog” vladanja, urlik zbog traume koja je cijelom njenom životu promijenila  okus, miris  i boju. Ali, ono što Neige sa sigurnošću zna i zbog čega piše jest ovo – Ignorirati ga ili zaboraviti nije opcija. Jer jednom žrtva – uvijek si žrtva.

O autorici

Neige Sinno (1977.) francuska je spisateljica, prevoditeljica i profesorica književnosti, poznata po hrabrom i snažnom emotivnom pripovijedanju. Rođena je u mjestu Vars u departmanu Hautes-Alpes, a veći dio života provela je između Europe i Latinske Amerike istražujući teme identiteta, sjećanja i traume.

Knjiga Tužni tigar inspirirana je  pjesmom »The Tyger« Williama Blakea. Knjiga je izazvala široke društvene rasprave, osvojila brojne nagrade i postala obavezno štivo za sve koji žele razumjeti duboke traume i proces iscjeljenja preko književnosti.

Gdje kupiti knjigu Tužni tigar

Petrine knjige

Tematski najbliže Tužnom tigru što smo dosad čitale jest knjiga Djevojčica Camille Laurens pa svakako pročitajte i taj osvrt.

Objavljeno

Lora Tomaš: Slani mrak

Nakladnik: Hena com

Naslovnica knjige Slani mrak ©Hena com

Jedini način da se umakne nevolji je da se ostari.str.147.

Lora Tomaš Slani mrak

Ta marčana bura sedmog, sedamnaestog i dvadeset sedmog. Točna je kao sat svake godine. str 22.

Homage otoku

Dogo nisam pročitala bolji homage nekom otoku nego što je to knjiga Slani mrak Lore Tomaš. Toliko  sam se prepoznala u ovoj knjizi da sam u njezinom životopisu pomno tražila o kojem je otoku riječ jer je toliko sličan, da ne kažem isti, „mom“ otoku u kojem sam provela najljepše dane djetinjstva i kojemu se uvijek s radošću vraćam. Ali naravno da to nije isti otok, ali zapravo na neki način i jest. Slani mrak je prekrasan literarni  mozaik svih naših otoka na  kojima žive, u rijetko naseljenim kamenim kućama, uglavnom udovice i poneki udovac, a  zanimanja su svedena na jedan. Jedan poštar, jedan prodavač, jedan dućan, jedan doktor (ako imate sreće) i jedan pop (svećenik).

Bili jednom čovjek i žena koji se nikad nisu makli s otoka. On jednom u bolnicu, na dva mjeseca, ona njemu u posjetu, na dva dana.str.47.

Oni koji su ostali

Otočke priče ispričane iz pera Lore Tomaš u knjizi Slani mrak toliko su autentične i žive, da u njima prepoznajete ćakule naših djedova i baka, tetki, rođaka  i rodbine, onih što su ostali i onih što su otišli u bijeli svijet. Uglavnom je to Australija ili Južna Amerika. Šaroliki je to koloplet originalnih likova za koje ne znate jesu li takvi sami po sebi ili ih je oblikovala otočka izoliranost i osamljenost.

Tako autorica priča o staroj Mari, njezinom djetinjstvu, mladosti, pa sve do starosti bremenite sljepoćom. Ali ne da se Mare, žilava je Mare kao i sve otočke žene. Tu je i Šime, prvak na balote-šampion su ga zvali. Šimun, jedini u povijesti otoka koji je imao gliser. Dida koji je igrao nogomet s Nijemcima i Englezima, a sada prati povijest otoka pišući knjigu, pa zna da se nitko već pedeset godina nije rodio na otoku, a zadnji se rodio 1936. Zatim, Ane koja je s mužem pomorcem putovala po cijelom svijetu i nauživala se morskih bolesti, ali tamo i djecu napravila, pa oni koji su se rodili na trajektu ili u polju, a sve ih je krstio i one umrle otpratio Don Srida i tako dalje i tako dalje…bogata je otočka povijest.

Vlasnik i blagajnik dućana nekad je bio predsjednik mjesnog odbora dok ovaj nije raspušten zbog neučinkovitosti. str 24.

Boćanje

Boćanje  ili balote je tradicionalni sport popularan naročito na Mediteranu, a kod nas naročito na otocima i manjim primorskim mjestima. Misli se da potječe iz Italije, ali to nije sa sigurnošću potvrđeno.

 U našem jeziku, ovu igru zovu i bućanje, odnosno igrati na buće ili na balote. Izraz bućanje i buće prevladava u Zagori i zapadnoj Hercegovini, dok izraz balote u Hrvata prevladava na hrvatskim otocima.

Boćanje je sport koji je ujedino razbibriga, druženje uz malo sportskog nadmetanja koji ide uz neizostavnu viku i „beštimje“ svakog odraslog  muškog stanovnika na otoku.

Dojam o djelu

„Nijedan čovjek nije otok sam za sebe“-poznati je Donneov stih, početak Hemingwayeva romana, ali isto tako nijedan otok nije samo mrva kopna nasred plavetnila. Otok su ljudi. Pripovjedačica je zapravo zapisivačica otočkog bila, života, rađanja i smrti, na svim našim malenim otocima koji su svaki za sebe drugačiji, ali zvuče zapravo isto. Fragmenti sjećanja važnih događaja na otoku isprepliću se sa svakodnevnim ćakulama ispred kafića, dućana s druženjima na igri balota. Roman je epopeja o prolaznosti koja na neki način simbolički slijedi naš životni put od rođenja do smrti. Samo je na otocima taj osjećaj puno puno jači jer je izoliranost veća. Ova dokumentarno literarna fikcija posveta je svim našim otocima.

Lora Tomaš je svojim dokumentarnim, a opet tako humornim stilom na tragu prvih bilješki Ante Tomića i mogla bi mu biti solidan nasljednik.

Jako mi se svidio ovaj roman. Uzmite ovu knjigu kad ste negdje sami na brodu ili trajektu , kad negdje putujete ili odmarate. Zabaviti će vas, nasmijati i razgaliti. Obavezno je pročitajte.

Lora Tomaš Slani mrak

O autorici:

Lora Tomaš diplomirala je indologiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na Centralnom europskom sveučilištu u Budimpešti magistrirala je rodne studije. Suuredila je i suprevela dvije antologije suvremene indijske kratke proze i poezije. Rana verzija njezina prvog romana, Slani mrak, ušla je u finale V.B.Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman 2019., a kasnije mu je pridodana i kratka priča Prozor s pogledom, odabrana za finale natječaja Festivala europske kratke priče 2018. Za roman prvijenac Slani mrak dobila je nagradu “Slavić” Društva hrvatskih književnika 2020.

Gdje kupiti:

Hena com