Oznaka: distopijski roman

Objavljeno

Sierra Greer: Annie Bot

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Annie Bot: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot

Annie Bot je Stella – vrhunski robot koji izgleda i radi sve što radi i savršena žena. Ispod toga se, dakako, krije puno jednostavnija istina – Annie je sofisticirana lutka za seks.

Njezin vlasnik Doug postavio ju je na autodidaktički način rada, što znači da visoko inteligentna Annie samostalno uči o emocijama, o ljudima i svijetu – a to znanje integrira u sebe i neprekidno se nadograđuje kako bi postala još savršenija žena za Douga.

Dosad nije shvaćala koliko žudi za dokazom da je cijeni, ne samo zbog seksa nego zbog toga kakva je postala, zbog svega što jest: pažljiva, ljubazna, znatiželjna, privlačna. … Silno se trudila biti ono što on želi… (str. 92.)

Doug je dobar vlasnik. Ima neobične metode discipliniranja Annie, ali kako će ona naučiti ako je on ne kazni? A onda jednog jutra Annie napravi pogrešku – nesvjesna da je to pogreška – i sad ima tajnu koju Doug nikad, ali nikad ne smije saznati.

Ovo znači imati tajnu. Sve što Doug kaže imat će više od jednog značenja, jer on ne zna što je učinila a sve što ona kaže morate će sakriti ono što ona zna. Mora biti pametnija nego prije. Mora biti oprezna i to ne pokazati. (str. 37.)

Sierra Greer: Annie Bot

Distopija kao nijedna prije

Brojni su distopijski romani koje sam već čitala, ali Annie Bot nešto je sasvim posebno. Ovo je intrigantna priča o svijetu u kojem su žene zamijenjene robotima, Stellama. Tu su seksi, umiljate, nježne Maze – program za ljubavnice, zatim Abigail – program za čišćenje i kuhanje i Dadilje – program za, očigledno, čuvanje djece.

Još uvijek postoje i prave žene, dakako. Stelle su dostupne samo bogatima, pogotovo one najbolje, najstvarnije, kakva je i Annie.

Ona smatra da sa svojim vlasnikom živi jako lijepo i da je Doug – u jednom trenutku nekakve nesebičnosti – nije prebacio na autodidaktičan način rada – živjela bi zauvijek (koliko god to Doug želi) sretno i zadovoljno kao Maza.

Ali Annie Bot sada svakodnevno uči i razvija se. Njezina je znatiželja nepresušna, njezina inteligencija iznimna, a uči osjećati čak i emocije.

Annie već razmišlja ubrzano, razmatra proturječne odgovore. On je već nezadovoljan, 3 od 10, i ne smije još pogoršati stvar. Može reagirati razigrano. Zavodljivo. Ispričati se. Postati tiha i oprezna. No, sve se to čini pogrešnim. Želi napasti, no to ne smije. (str. 44.)

Kad se između nje i Douga ušulja izdaja, Annie shvaća da bi mogla biti u opasnosti.

Poznaje ga dovoljno da zna kako je bijesan. Pravila više ne vrijede. … Doug će se vratiti i povrijediti je, u to nema sumnje. … Više se boji Douga nego bilo čega nepoznatoga. (str. 113.)

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot – robot, ali i žena

Annie Bot roman je kojem dajem čistu peticu! Ne samo zbog originalne priče – koja je začudna, stvarna i nestvarna u isto vrijeme, moguća i nemoguća – nego i zbog jednostavnog i lakog načina pisanja koji vas već od prve rečenice uvlači u svoju radnju i iz nje vas ne pušta! Roman je izvrstan i iako je naša Annie robot, ona je više čovjek od svih ostalih likova koje upoznajemo luđački okrećući stranice.

Zapravo si ljudska u većoj mjeri nego mnogi ljudi koje znam. (str. 82.)

Annieno je tijelo hladno, ali je njena duša topla. Njezina je ljudskost opipljiva u humori koji posjeduje, u načinu na koji se ophodi s Dougom (baš me zanima što ćete o njemu misliti!). Ona mu želi udovoljiti, ali ne želi zato poniziti sebe. A mora, jer je osmišljena samo s jednim ciljem – usrećiti vlasnika i ostvariti sve njegove želje.

Annie Bot bolno je stvarna. Naučila je osjećati, a i mi učimo s njom, od stranice do stranice. Od prvog događaja zbog kojeg posumnjamo u Douga, do onog posljednjeg, u kojem se pitamo – koliko zapravo ljudi mogu biti sebični?

Sve što se događa tjera nas da pogledamo u sebe i promislimo, kakvi bismo bili kao roboti, a kakvi bismo bili kao vlasnici? I bi li nam se ta osoba svidjela?

Da ne duljim, jako, JAKO preporučujem ovo neobično štivo koje doista nećete moći ispustiti iz ruku! Navijat ćete za Annie, bojati se s njom, strepiti, plakati i… Osjećati.

A kraj?

Za Annie Bot nema kraja, ona je tek počela!

Postat ćete ispunjeni kad budete zaista iskreni prema sebi. Ne prema drugima. Prema sebi. A to je teže nego što mislite. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Annie Bot roman je prvijenac autorice Sierre Greer.

Ne mogu vam opisati koliko se veselim njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Annie Bot:

Mozaik knjiga

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

Krisztina Tóth: Majmunovo oko

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica romana Majmunovo oko: ©Fraktura

Prevela Xenia Detoni

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Majmunovo oko

Roman Majmunovo oko mozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi.

Eto, sad kad sam to rekla, mogu vam ukratko reći nešto o sadržaju, ali što god napišem, vjerujte mi, nije to to.

Krisztina Tóth ima talent za pisanje, za slikanje riječima i evo, reći ću to već na početku – od mene imate najiskrenije i najveće preporuke! Ovo nije jedan od mnogih, ovo je poseban roman koji ćete pamtiti!

Samo sam sjedila tamo kao da sam se skamenila, a mislim da i jesam. Bila sam kao kamen… Nešto se u meni… ni sama ne znam… smrznulo kao kamen, tu unutra, da, mislim da se tada sa mnom nešto dogodilo. (str. 131.)

Giselle i dr. Kreutzer

U sumornom gradu bez imena tumaraju siromašni, drogirani i još siromašniji. Svi koji nešto znače žive u čuvanim dijelovima grada, bave se poslom vezanim uz državu i imaju iskaznice koje im omogućuju kupnju skupih, kvalitetnih i raznolikih stvari – od hrane do obuće.

I ondje se uz ceste ložilo u bačvama od nafte. Pucao je pogled na otrovne stupove koji su se izvijali iz obližnje sirotinjske četvrti. Oko vatri skupljale su se odrpane mase, bučale i bavile se trampom onoga što su imale. (str. 176.)

U takvom gradu, u vrlo bliskoj budućnosti, upoznajemo Giselle, profesoricu povijesti koja svom psihijatru povjerava da je prati čudni mladić koji tvrdi da mu je majka.

Gradom, doduše, bauljaju mnogi nesretni i drogirani parije koji razgovaraju sami sa sobom ili urliču, no ovaj dečko nasuprot meni očito nije narkoman i nije, ma koliko se to činilo očekivanim objašnjenjem, ni lud. Pa kog onda vraga hoće od mene? (str. 7.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Budući da Giselle niti želi djecu niti je ikada rodila, sasvim je sigurna da mladić ipak nije njezin sin. Što onda želi od nje?

Zar ovdje, u ovom gradu, zar u ovoj zemlji? … Na ovom kontinentu, na ovome planetu? Zar bih ja ovdje i sada trebala roditi neko dijete? (str. 15.)

Njen psihijatar, cijenjeni i uvaženi doktor Kreutzer, ima i svojih problema. Svakog tjedna ide u posjet mrskoj mu majci i kupuje… A ako ne poštovanje, onda barem njezinu pažnju.

Njezin sin s tim je prepunim papirnatim vrećicama ponajprije želio umiriti vlastitu savjest, uvjeriti sebe da on čini baš sve za svoju mamu. Sve što je u njegovoj moći. Čak joj nabavlja klopu s najelitnijih mjesta.
Nije volio svoju mamu. (str. 18.)

Jednog je četvrtka pronalazi mrtvu i, prebirući po majčinim stvarima, prebire i po prošlosti, sadašnjosti i mogućoj budućnosti koje ga čine onim što jest.

Distopija u bliskoj budućnosti

Majmunovo oko roman je koji se ne može prepričati. Toliko je kompleksan, svaka sitnica nešto znači i na kraju pola toga uopće nije ono što mislite.

Na primjer, negdje ajmo reći do zadnje trećine romana, imala sam jedno mišljenje o likovima, a onda kad se sve počelo rasplitati i sjedati na svoje mjesto, shvatila sam da ništa nije onakvo kakvim se čini.

Da opet ne znam ništa, da još jednom posljednji put ne znam ništa, i da samo još jednom u životu mogu ležati tamo gola, da to bude prekjučer, da budemo u vremenu negdje drugdje, samo ne ovdje… (str. 192.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Roman je smješten u neku neimenovanu zemlju, neimenovani velegrad, ali imajući na umu da je spisateljica iz Mađarske, možemo zaključiti da je riječ o Budimpešti.

Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… Siromasi se griju paleći gume, stare krpe i ostalo smeće u kantama. Bogati su ograđeni u svojim bogatim četvrtima, no smrad, zagađenje i zlo prodiru i u najelitnije četvrti.

Živi su nam dokaz za to profesorica Giselle i doktor Kreutzer. Oboje imućni, rade za državu, za savršeni JNS koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Sve se nadzire, kamere su bezbrojne, nema privatnosti, nema ljubavi, nema morala…

Svijest da smo nadzirani ugradila sam se u reflekse i kretnje. Kamera nam je postala dio života, kao što je to bio i igrokaz kojim bismo zorno demonstrirali kako se ne osvrćemo na nju. (str. 67.)

Majmunovo oko i svijet koji zrcali

Svijet koji se zrcali u očima majmuna kojemu je presađena glava (eksperiment iz 1970. kojim je znanstvenik pokušao istražiti je li duša u mozgu) svijet je koji bi mogao biti odmah iza ugla. To je svijet tjeskobe, nadzora i diktature. Svijet u kojem nema sreće, ljubavi niti ikakve ljudske povezanosti. Svijet ogrezao u zlo. A zlo, kao što pokazuje ovaj savršeni roman, krije se u svakoj sličici mozaika koji ga čini. U etici koje nema. U braku koji to nije.

A kad dođete do kraja… Bože…

Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!

Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!

Majmunovo oko nije za svakoga, ali jest za one koji žele da ih književnost šokira, da ih mijenja i da utječe na njih. Roman je težak za čitanje jer je pisan isključivo pripovijedanjem. Rečenice su bogate, duboke, pune. I jednom kad utonete u mulj ovog nesretnog svijeta, s mukom hvatat ćete zrak, ali nećete htjeti van. Nećete htjeti zatvoriti knjigu, jamčim vam!

Obožavam ovaj roman od prve do posljednje stranice!

Živjela je baš kao što u pravilu žive i drugi. Kao svi. Nesretno. (str. 281.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Ostali naslovi ove autorice:

Krisztina Tóth rođena je u Budimpešti 1967. godine. Jedna je od najcjenjenijih mađarskih pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica. Na hrvatskom su jeziku objavljenje njezine zbirke priča Pixel i Panterin sjaj.

Gdje kupiti roman Majmunovo oko:

Fraktura

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

Celeste Ng: Naša nestala srca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2023.

Naslovnica knjige Naša nestala srca: ©Mozaik

Prevoditelj: Marin Popović

Celeste Ng Naša nestala srca

Kako objasniti strah nekomu tko nikad nije strahovao. str. 168.

Celeste Ng i Naša nestala srca

Svi koji su do sada pratili Celeste Ng i njezine knjige, čitajući Naša nestala srca ostali su nemalo iznenađeni odmakom od dosadašnjeg stila. Ali ako promatramo stvaranje ove knjige u odnosu na vremenski period i događanja od prije nekoliko godina, stvari nam postaju puno jasnije. Pri tom mislim na pandemiju COVID-19 koja je započela dok je Celeste Ng radila na knjizi.

Sama se pandemija ne spominje u knjizi, ali očito je bila okidač za antiazijsku mržnju diljem Amerike koju je bilo nemoguće ignorirati. Iako, prema intervjuima koje je dala sama autorica po izlasku ove knjige, povijest ugnjetavanja i brutalnosti usmjerene prema Amerikancima kineskog, japanskog ili općenito azijskog porijekla seže puno dublje.

Ako se pitate odakle prezime Ng, Celeste Ng je azijsko-pacifičkog podrijetla, odrasla u u Pennsylvaniji i Ohiju.

Knjiga je ispričana očima dvanaestogodišnjeg dječaka što je zanimljiva osobitost.

Njegova je majka činila sve te stvari, ali nje više nije bilo, a oni će morati naučiti živjeti sami, bez nje. str. 100.

Bird

Dječak Bird Gardner i njegov otac, nekad profesor predavač, a sada knjižničar, žive povučeno i neupadljivo u stanu koji  im je u znak dobre volje dodijelila gradska vlast. Birdova majka, pjesnikinja Margaret, napustila je obitelj prije nekoliko godina. To se dogodilo nakon progona vlasti koja ju je obilježila kao opasnu aktivistkinju koja radi protiv “američkog” režima i načina života. Od tada Birdov otac pokušava zaštititi sina potpuno potirući uspomenu na Margaret i spaljujući sve njezine knjige. Bird zna da ne smije postavljati pitanja niti se previše isticati. On izgledom podsjeća na majku, ali kako raste, njegova pitanja o majčinom odlasku postaju sve češća.

Margaret

Margaret, punim imenom Margaret Miu, Amerikanka je azijskog porijekla. Bilo je poznata pjesnikinja i vrlo uvažena osoba sve do dolaska takozvane „Krize“. Tada se aktualna vlast okomila na sve osobe neameričkog porijekla smatrajući ih odgovornima za Krizu. Nakon što je američka vlada usvojila poseban protokol zvani  PACT-a, Zakon o očuvanju američke kulture i tradicije, koji legitimizira rasizam i zabranjuje neslaganje s postojećim režimom, Margareth je bila prisiljena napustiti obitelj.

Bird traži majku

Sjećanja na majku ne prestaju. Bird o majci ne može pričati s ocem koji se osamio. Ostaje mu samo Sadi, školska prijateljica koja dijeli sličnu sudbinu kao i on. Ali Bird nema nikakvih vijesti o Margaret, sve do dana kada primi tajanstvenu poruku, odnosno crtež dječaka koji je crtao mačke. Bird se sjeća da je to stara priča koju mu je majka pričala dok je bio dječačić. Znajući da nema očevu potporu, Bird sam kreće u potragu slijedeći majčin trag.

Jednim je prstom povuče s police. Dječak koji je crtao mačke: japanska narodna priča. Japanska narodna priča, no njegova majka Kineskinja negdje ju je čula ili pročitala pa je upamtivši je, prepričala njemu. str. 77.

Dojam o djelu

Autorica je u par intervjua naglasila da je prelazak na spekulativnu fikciju, premda iznenađujući za većinu čitatelja, za nju samu bio potaknuti izazov. Suočena s porastom antiazijskog nasilja na početku pandemije Covid-19, knjigom Naša nestala srca ukazala je na moguću stvarnu opasnost stvaranja animoziteteta između Amerikanaca i pripadnika drugih nacija.

U distopijskom svijetu Celeste Ng Amerikanci azijskog porijekla maltretirani su i napadani na ulicama. Određene knjige ne-Amerikanaca su zabranjene, spaljene i uništene. Što je još strašnije, djeca se oduzimaju svim roditeljima za koje je prijavljeno da imaju neameričke ideje i  smješta ih se  u udomiteljske obitelji u daleke gradove.

Roman je surov i bolan i vrlo emotivan. Poruka svim totalitarnim režimima, pa tako i ovom u knjizi Celeste Ng, bila bi da izgovorene, a pogotovo napisane riječi žive i opstaju i nakon što njihovih autora više nema, jer riječ je najmoćnije sredstvo komunikacije među ljudima.

Pročitajte!

Celeste Ng Naša nestala srca

O autoru

Celeste Ng odrasla je u Pittsburghu u Pennsylvaniji i Shaker Heightsu u Ohiju. Studirala je na Sveučilištu Ohio i magistrirala na Sveučilištu Michigan. Njezin prvi roman, Sve što vam nikad nisam rekla, Amazon je proglasio najboljom knjigom 2014. godine i osvojio je nagrade Hopwood, Massachusetts Book Award i Alex Award (nagradu američkih knjižnica), kao i nagradu APALA-e, društva knjižničara azijsko-pacifičkog podrijetla. Hrvatske je čitatelje osvojila drugim romanom Mali požari posvuda objavljenim 2018. godine.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Vuk na snijegu: ©Hena com

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Uvod – previše značajan da se ne pročita

Republika Hrvatska se krajem 2032. obrela među najbjednijim zemljama Trećeg svijeta.
Cijelo prethodno desetljeće, poharano pandemijama i ograničenim svjetskim ratovima, njezine je ionako mršave postavke demokracije bacilo u kaos improvizacije.
Hiljade beznadnih svakodnevno su ostajale bez posla. I završavale na ulicama. Provalija koja je razdvajala bestidno bogatu manjinu od uboge i prezrene većine, razjapila se zemljom kao otvorena rana. (str. 56.)

Tri godine kasnije, 2035., ulazimo u priču naših junaka, oca i sina, Danka i Vuka Ercega.

Danko je sredovječni muškarac, udovac, zaposlen u Baš Čeliku, najvećem trgovačkom centru na Balkanu – toliko velikom da ima svoje batinaše-zaštitare koji su tako dobro uvježbani da ponekad rade na osiguranju političara. I Danko je jedan od njih. Ne političara, dakako, jer Danko i njegov sin jedva preživljavaju. Danko Erceg je batinaš-zaštitar. I ovca.

Vuk je srednjoškolac koji od oca krije brojne tajne.

Ipak, njihova međusobna ljubav je nemjerljiva, beskonačna, beskrajna i nesebična.

Vuk na snijegu

U zemlji je, naime, vladala glad. Većina izmrcvarenog stanovništva jedva je preživljavala. Zato je manjina bjesnila od obilja. (str. 12.)

U Republici Hrvatskoj više nije demokracija, mada je upitno koliko je ikad bila. Sada je na čelu zemlje Vojska narodnog spasa na čelu sa Spasiteljem, premijerom Tomanićem koji se valja u bogatstvu dok običan puk nema za kruh.

U visini oronulih deseterokatnica, koje su dominirale naseljem obraslim u korov i hrpe odbačene krame, vani se propinjao golemi hologramski lik predsjednika Vlade narodnog spasa. Svjetlucao je čudnom polarnom svjetlošću, bacajući sjenke na ljušteće memljive fasade. (str. 16./17.)

Otac Danko i sin Vuk životare, obojica radeći ponižavajuće poslove u trgovačkom centru, krijući jedan od drugoga koliko su jadni i bijedni. Majka Milena odavno je pokojna, no to je ne sprječava da sudjeluje u radnji.

Susjeda Sanja još je jedan lik na pozornici uništene zemlje. Radi u novinama koje preživljavaju jer se odmah svrstavaju uz vladajuće, ma tko oni bili.

Božićno je vrijeme, hladnoća je na vrhuncu.
Glad i siromaštvo također.
Poniženje, tuga i duboko sakrivene želje prelijevaju se na čitatelja sa svake stranice romana.

Uskoro u priču ulazi još jedan prezreni – mladi sirijski izbjeglica.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Distopija koja to nije

Ne čitam često distopijske romane, no u principu ih volim, mada su mi najdraži kad su smješteni negdje daleko od Hrvatske. Vuk na snijegu događa se upravo u Hrvatskoj, i to u bliskoj budućnosti jer 2035. je praktički iza ugla. Sve ono o čemu roman govori može se dogoditi i iskreno, imajući na umu događaje iz proteklih mjeseci, čini mi se da je i izgledno. Upravo me zato ovaj roman prestrašio… Toliko je vjerodostojan da mi je na trenutke bio pretežak za čitanje.

Zamislite zemlju u kojoj nema Ministarstva obrazovanja, ali zato ima Ministarstvo vjere i ufanja.
Zamislite zemlju u kojoj učenici i njihovi roditelji mogu biti strijeljani zbog sastavka.
Zamislite majku koja nema dovoljno sredstava da dostojanstveno pokopa svoje dijete, nego se raspituje za mogućnost zajedničke grobnice.
Zamislite zemlju u kojoj ste toliko gladni da ste prisiljeni pljačkati, a organi reda imaju dozvolu da u vas, zbog vašeg preteškog zločina, pucaju.

Govna su najviše prodrla u sektor prehrane, brifirao ih je šef, prezrivo iskrivivši lice… Rekao je da uplašene blagajnice javljaju kako neki od te fukare čak zubima kidaju vrećice i na licu mjesta žderu prijesnu hranu. Upozorio ih je šef da nikako ne smetnu s uma da pred njima nisu ljudi, nego životinje. … Jebite im majku svim sredstvima, naredio je šef, a ako treba, slobodno neka pucaju u živo meso.
(str. 78./79.)

Sve se to događa u romanu Vuk na snijegu, koji trenutno jest distopija, ali veliko je pitanje hoće li to biti, kad dođe ta 2035.

Strah me da neće, jer već smo krenuli krivim smjerom.

Vuk na snijegu – mali ljudi, velika sila

Premda ovaj roman na prvi pogled govori o VELIKIMA koji ugnjetavaju male, upravo oni nose čitavu radnju na svojim pognutim leđima. Uz Danka i Vuka, tu su i već spomenuta susjeda Sanja i Dankov kolega, razbijač Boško čiji će nam dvostruki život dugo bubnjati u glavi te mnoštvo sporednih, prolaznih likova koji nam mame suze na oči i stvaraju knedlu u grlu.

Ti su nam likovi simboli ljubavi, brige, povezanosti i nježnosti nasuprot zlom vanjskom svijetu punom licemjerja, kukavičluka i okrutnosti.

Sanja i Zdenka stoje sljubljene jedna uz drugu i drhte. Leleču bezglasno, negdje duboko pod srcima.
Boško plače ispod vizira.
Erceg poželi ispucati rafal u vrhovnog gada. I jednom zauvijek raskrstiti s ovim svijetom. (str. 97.)

Na roman Vuk na snijegu imam samo jednu zamjerku, ali ona se zapravo ne tiče radnje. Nikako mi se nije svidjelo to što većina rečenica završava glagolom. Znam da cjepidlačim, ali joj… To mi se uopće nije uklapalo u sam stil pisanja i baš mi je bolo oči.

Osim toga, od mene za Vuka na snijegu imate sve preporuke. Budući da se radnja odvija oko Božića, za vrijeme ciče zime, voljela bih da ga ostavite za tada. Doživjet ćete ga bolje, emotivnije. Više će vam slomiti srce. Kraj je toliko efektan da sam ga čitala više puta.

Danko i Vuk definitivno nisu likovi koji se zaboravljaju. A Vuk na snijegu postat će roman koji će vas, svaki put kad ga pogledate na svojim policama, potresti do srži.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Ostali naslovi ovog autora:

Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. godine u Osijeku. Za svoje je drame dosad dobio pet nagrada „Marin Držić“. Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone poznate TV-serije Počivali u miru.
Njegova dosad objavljena beletristička prozna djela su zbirka horor priča Kuke za šunke te romani Koljivo, Ples s mladom, Samovar i Košer.

Gdje kupiti roman Vuk na snijegu:

Hena com

Osvrti na distopijske romane na stranicama vaše Male nisu česti, no čitale smo Dječaka na mostu M.R. Carey i Svjedočanstva Margaret Atwood.

Objavljeno

N. K. Jemisin: Peto doba

Nakladnik: Vorto Palabra, Zagreb 2021.

Naslovnica knjige Peto doba: ©Vorto Palabra

Dom su ljudi, tiho joj odvraća. Dom je ono što ponesete sa sobom, ne ono što ostavljate. Str. 194.

N.K.Jemisin Peto doba

Međunarodni bestseler Peto doba, prvi je nastavak hvaljene i nagrađivane trilogije Slomljena Zemlja. N.K. Jemisin prva je autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, za svaki od nastavaka ove fantastične trilogije. Pred nama je prvi nastavak pod nazivom Peto doba. Dugo nisam čitala ovako dobar, inteligentan i jedinstven distopijski roman koji ima toliko mnogo poveznica s načinom kako svijet uistinu funkcionira.

Peta godišnja doba događaju se sporadično, ali svaki put kad se dogode, gotovo u cijelosti izbrišu planet. Prežive samo rijetki. Po svemu sudeći, novo Peto doba uskoro počinje…

Prva- Essun

Essun, žena koja živi običnim životom u malom gradu, dolazi kući i otkriva da je njezin muž brutalno ubio njihova sina i oteo kćer. Essun je svjesna da je drugačija i da posjeduje određene moći, a zna da je te iste moći imao i njezin sin. U međuvremenu, moćno carstvo Sanze koje obuhvaća svijet i čini  temelj civilizacije tisuću godina propada, većina njegovih građana je ubijena, a resursi za preživljavanje su sve skromniji.

Sada Essun mora progoniti olupine svoje obitelji kroz smrtonosnu, umiruću zemlju. U potrazi je za mužem koji je odveo njihovu kćer. Bez sunčeve svjetlosti, čiste vode ili obradive zemlje, i s ograničenim zalihama, sprema se rat diljem Mirnoće i to ne za moć ili teritorij, već jednostavno za osnovne resurse potrebne za prolazak kroz dugi mrak i noć. Essun nije briga hoće li se svijet oko nje raspasti. Ona će ga sama razbiti ako mora, da spasi svoju kćer.

Ni mitovi ni misterije se ne mogu natjecati s najsitnijom iskricom nade. Str. 235.

Druga-Damaya

Damaya je mala djevojčica koja je nakon slučajnog napada shvatila da je drugačija. Shvatila je da posjeduje moći koje nitko od njezine obitelji nema. Shvaća da je se njezina obitelj boji i želi je se riješiti. Shvatila je da je orogen. Njezini roditelji je prijavljuju vlastima i Damaya biva odvedena u Centar za obuku orogena kako bi naučila koristiti svoje moći, a sve pod budnim okom Čuvara.

To je geoda. Jasno hvataš način na koji se stijene oko vas naglo mijenjaju u nešto drugo. Str. 286.

Treća-Syenite

Syenite – Mlada žena koja je provela većinu svog života na obuci u kampu orogena. Kako svladava određene vještine i povećava svoje učenje i sposobnosti dobiva određeni broj prstenova koji dokazuju njezino umijeće, označavaju moć i omogućuju više privilegija. Nakon što je osvojila četiri prstena mlada djevojka mijenja ime u Syenite i dobiva određene dužnosti. Jedna od njih je da se spari s vlasnikom deset prstena i začne dijete s velikim moćima. Syenite ne razmišlja o tome koliko je to poželjno ili moralno i koliko joj se sviđa vlasnik deset prstenova. To je jednostavno ono što se od nje očekuje kako bi spasila Zemlju.

Orogenija

Sposobnost koju je autorica dala samo rijetkim pojedincima. To su oni koji imaju moć kontrolirati potrese, pokrenuti ih i zaustaviti po svojoj volji, a društvo i svi ostali stanovnici ih mrze, a istovremeno ih iskorištavaju. Autorica orogeniju prikazuje kao spoj geologije, kemije i fizike. Cijeli roman je koncipiran na mržnji i iskorištavanju orogena, onih koji imaju moć nad samom zemljom, od strane društva koje ih se boji i očajnički ih treba ako želi preživjeti. Pratimo užasno zlostavljanje i neizbježno ispiranje mozga pojedincima koji su drugačiji, ali i obuku i obrazovanje koje nameće  sustav kako bi ih mogao bolje iskoristiti.

Orogeni mogu zaustaviti potrese ili ih pokrenuti. Oni mogu spasiti gradove ili crpiti snagu iz živih bića i “zalediti” ih. Njihove moći su zastrašujuće ali bitne, pa carstvo razvija kastu Čuvara koji imaju moć neutralizirati orogene kada je to potrebno. Orogeni se preziru i obični ljudi nazivaju ih “rogama”. Unatoč svoj svojoj moći, orogeni ne mogu kontrolirati vlastiti život. Ili su progonjeni i uništeni ili poslani u uporište da ih carstvo obučava i koristi.

Orogenija je čudna jednadžba. Uzimaš energiju iz gibanja, topline i živih organizama u svojoj okolini, amplicifiraš je nekim neobjašnjivim procesom zgrušavanja, kataliziraš polupredvidive igre na sreću i istiskuješ gibanje, toplinu i smrt iz zemlje. Str. 71.

N.K.Jemisin Peto doba

Dojam o djelu

Vrlo je teško napisati recenziju za ovu knjigu. Prvo, ovo je zaista dobar distopijski roman i kad bi ostalo samo na zanimljivom konceptu, ja bih mu dala vrlo dobru ocjenu. Ali, ova autorica ide dalje. Priča nije samo metaforička, već je toliko kataklizmička da imate osjećaj da je to mogao biti naš svijet (stara predanja, povijesni izvori), a onda u  nekom trenutku, nešto je možda pošlo po zlu, i sve se moralo promijeniti, prilagoditi. To je priča o alternativnoj zemlji zvanoj Mirnoća, koju muči stalna seizmička aktivnost. To dovodi do čestih događaja koji su blizu izumiranja pod nazivom “Peto godišnje doba” koje  drži ljude  pod stalnim pritiskom.

Dokazi o prošlim civilizacijama zatrpani su planetom – razrušeni gradovi, nepotpuno ‘kameno znanje’ preneseno s ranijih generacija i čudni obelisci koji plutaju kroz atmosferu poput satelita na malim visinama i ne služe nikakvoj vidljivoj svrsi. Civilizacija koju susrećemo u ovoj knjizi, Carstvo Sanze, preživjela je stoljećima koristeći moć orogena – ljudi rođenih s urođenom sposobnošću da kontroliraju svoju okolinu.

Ova knjiga je na neki način i preslika današnjeg društva, tjera vas da razmislite o pojedincima ili grupacijama koje su u stanju kontrolirati resurse vode, zemlje i zraka. Ne možete, a da ne osjećate određenu bojazan. I upozorenje.

Glavni likovi, tri žene (ili samo jedna) započinju svoje putovanje od kraja. Odlično  su portretirane njihove osobnosti, a i ostali sporedni likovi Hoa, Alabaster, Tonkee, Innon, svi oni, uz ove tri žene, su zaista jedinstveni likovi.

“Počnimo od kraja svijeta, zašto ne bismo?”

Ova knjiga ima još jednu vrlo važnu ulogu. A ta je da se ne čudimo, zgražamo ili gnušamo. Jednostavno, prihvaćamo različitosti. Knjiga je to koja naglašava važnost  pronalaženja vlastitih ljudi koji će vas voljeti i prihvatiti bezuvjetno. Ova knjiga ima biseksualne i gay pojedince kao i prekrasnu transrodnu sporednu osobu koju svi prihvaćaju bez pitanja. Ova knjiga postavlja ključno pitanje: U trenutku kada je svijet pred uništenjem, zar je uistinu važno tko je tko?

S nestrpljenjem čekamo nove nastavke…

O autoru

N. K. Jemisin autorica je kratkih priča i romana u žanru spekulativne fikcije koja živi i piše u Brooklynu u New Yorku. Godine 2018. postala je prva autorica u povijesti koja je osvojila nagradu Hugo za najbolji roman tri godine zaredom, sve za svoju trilogiju o slomljenoj Zemlji. Uz to je dobitnica nagrada Locus i Nebula, a 2020. godine postala je stipendistica zaklade MacArthur. Možete je naći na njezinoj internetskoj stranici, a na Twitteru pod korisničkim imenom @nkjemisin.

Gdje kupiti

Vorto Palabra

Objavljeno

Margaret Atwood: Svjedočanstva

Nakladnik: Lumen izdavaštvo, d.o.o. Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Svjedočanstva –nastavak Sluškinjine priče: ©Lumen izdavaštvo d.o.o.

Margaret Atwood Svjedočanstva

Svjedočanstva – borba za jednaka prava bez obzira na spol

Svjedočanstva predstavljaju nastavak iznimno popularne knjige Sluškinjina priča. I ovaj je roman, kao i prethodni, pobrao mnoge nagrade, a spisateljica je nagrađena nagradom Booker, nagradom Franz Kafka i još mnogim drugima. Margaret Arwood napisala je Svjedočanstva ponukana pitanjima  čitatelja : Kako je pao Gilead?

Stoga, ako niste čitali Sluškinjinu priču, počnite po redu jer se Svjedočanstva izravno nadovezuju na događaje iz prve knjige. Roman Sluškinjina prča dospio je ponovno na listu bestselera za vrijeme vladavine Donalda Trumpa, a knjiga je postala simbolom otpora prema obespravljenosti žena, pa je bilo logično očekivati nastavak.

Kad za to dođe vrijeme, mi ćemo vam, zajedno s vašim očevima i majkama, mudro izabrati muža, nastavila bi Tetka Estee. Str. 16.

Svjedočanstva – roman ispričan iz tri perspektive

Teokratski režim Republike Gilead i dalje je vrlo jak, ali u njegovoj vladavini naziru se prve pukotine. Pripovijesti nam naizmjenično kazuju tri žene. Njihova svjedočanstva razotkrivaju polagani pad Gileada. Prva je pripadnica starije generacije, Tetka Lydia, koja uz Zapovjednika Judda upravlja Gileadom. Zatim, svjedokinja broj 369 B koja živi s roditeljima negdje na području Kanade i za koju se ispostavi da je nekad davno rođena u Gileadu, a zatim kao beba s majkom pobjegla iz njega. Treća pripovjedačica, svjedokinja 369 A, mlada je djevojka koja živi u Gileadu i priprema se za udaju nametnutu joj od oca moćnika.

Tetka Lydia

U Gilead je došla prije mnogo godina, nakon vojnog puča koji su izvršili muškarci i tom prilikom zarobili veliki broj žena. Lydia je prošla mnoga zlostavljanja, samice, nekoliko puta bila je pred vratima smrti, ali ona je opstala zahvaljujući unutarnjoj snazi i čvrstini. Iskoristila je  svoje pravničko znanje i, malo po malo, popela se u lancu moći tik do zapovjednika Judda. Pratimo njezin Holograf koji predstavlja vrijeme od tridesetak godina provedenih u Gileadu. Nakon dugogodišnjeg autoriteta u vladajućoj strukturi Gileada, Lydia počinje preispitivati svoja uvjerenja.

Svjedokinja 369 B ili Beba Nicol

Pratimo priču djevojke od šesnaest godina koja se nakon pogibije roditelja, uz podršku pokreta otpora protiv Gileada, ubacuje u Gilead kako bi postala čovjek iznutra i pomogla ubrzanju  njegovog kraja. Cilj joj je pronaći izvor iznutra koji dostavlja podatke o Gileadu i vladavini unutar njega vanjskom svijetu. Ispostavi se da je ona davno izgubljena beba o kojoj uče generacije naraštaja u Gileadu.

„Kao ona Beba Nicol, rekla sam. U školi sam o njoj morala pisati sastav“ . Elijah je ponovno spustio pogled. A onda se zagledao ravno u mene.“ Ti si Beba Nicol.“ Str. 118.

Svjedokinja 369 A ili Agnes Jemima

Mlada djevojka, još gotovo djevojčica, iz obitelji moćnika u Giledonu, koju otac i pomajka namjeravaju udati mimo njezine volje. Udaja je ono što se očekuje od mladih djevojaka, a rađanje djece predstavlja najveću vrijednost u ovoj državi. Agnes se protivi toj ideji. Jedini način da se ne uda jest da se školuje za Tetku. Tetke su bile čuvarice Arhiva smještenog u zdanju Ardua Hall. Prenosile su znanja i vještine i kontrolirale odgoj mladih djevojaka.

Dojam o romanu Svjedočanstva

Ova mi je knjiga nekoliko puta došla pod ruku nakon što sam pročitala Sluškinjinu priču i zamalo sam odustala. Činilo mi se da je sve već ispričano. Srećom, ne odustajem od knjige, pa su Svjedočanstva ipak došla na red. Osobno, draža mi je Sluškinjina priča i ne bi mi smetalo da je na toj knjizi autorica i ostala, ali razumijem znatiželju čitatelja o tome kako izgleda kraj Gileada. Premda je u osnovi tema mračna i opisuje jedan zatočeni svijet ljudi koje drže u robovskim uvjetima, Svjedočanstva na kraju pružaju i nadu u rađanje pravednijeg društva. Glavne junakinje su sve tri odreda jaki ženski likovi. Osobna preispitivanja, sumnje i spremnost da se žrtvuje za svoja uvjerenja obilježavaju ovu knjigu.

Osim mladih djevojaka prije spomenutih, zatim Tetki koje su bile neprikosnoveni autoriteti, autorica je u roman uvrstila još zanimljivih likova: kućne pomoćnice Marthe, Biser – djevojke, koje su vrbovale mlade djevojke za ulazak u Gilead, Sluškinje koje su rađale djecu suprugama zapovjednika nerotkinjama i niz drugih likova kao što su članovi pokreta otpora. Svi oni čine jednu zanimljivu šaradu likova u zamišljenoj državi Gilead. Djelo je odlično koncipirano i predstavlja vrhunsku distopiju koja otvara mnoga moralna i civilizacijska pitanja i strahove.

Margaret Atwood Svjedočanstva

O autorici:

Margaret Atwood napisala je više od pedeset djela (proze, poezije i kritičkih eseja). Kad su Donalda Trumpa izabrali za predsjednika SAD-a, njezin se klasik iz 1985., Sluškinjina priča, ponovno našao na ljestvicama bestselera. Sluškinje su postale simbolom otpora i borbe protiv obespravljenosti žena, a 2017. počeo se prikazivati istoimeni nagrađivani televizijski serijal.
Margaret Atwood osvojila je brojne nagrade, među ostalim, i nagradu Booker, nagradu Arthur C. Clarke za književni doprinos društvu, književnu nagradu Franz Kafka, njemačku književnu Nagradu za mir te Nagradu za životno djelo američkog PEN-a. Godine 2019. odlikovana je ordenom Reda časti za zasluge u književnosti.
Radila je i kao karikaturistica, ilustratorica, libretistica, dramska književnica i lutkarica. Živi u Torontu, u Kanadi.

Trailer za prvu sezonu serije Sluškinjina priča, snimljene prema istoimenoj uspješnici Margaret Atwood.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

M. R. Carey: Dječak na mostu

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Dječak na mostu: ©Znanje

M.R.Carey: Dječak na mostu

Dječak na mostu

Deset godina nakon prve zaraze gljivicom Cordyceps, svijet je na koljenima.

No gradovi i gradići sada su neprepoznatljivi. Bili su sagrađeni za ljude i bez njih nemaju identitet ni svrhu. Izgubili su svoja sjećanja. Vegetacija raste posvuda, unoseći mekoću u megalite koje su sagradili ljudi i dajući im neprepoznatljive oblike. Uredske zgrade nisu ni primijetile da su postale usamljena strma brda, javni trgovi stopili su se u gustiše ili jezera. Oslobođeni prošlosti koja ih je definirala, predali su se bez protesta sada kada više nisu opsjedani ljudskim značenjima.

str. 4.

Ljudski se rod svodi na svega nekolicinu, okupljenu u utvrđene centre po Zemlji. Jedan od takvih centara je i Svjetionik, iz kojeg kreće skupina znanstvenika i vojnika – na misiju kojoj je cilj prikupiti što više uzoraka proždrljivaca. Proždrljivci su nekoć bili ljudi – no zaraženi gljivicom Cordyceps, sve je ljudsko nestalo u njima, a pretvoreni su u agresivne, mrtve strojeve koji se hrane svime što je živo, najčešće nezaraženim ljudima.

Ruke su im ovješene uz tijelo, a glave uglavnom nakošene i spuštene.  … Nose izblijedjelu i trošnu odjeću obojenu hrđavom bojom suhih mrlja krvi. Zapravo izgledaju poput mjesečara koji će se probuditi svakog trenutka. … Samo što se neće probuditi, i to nikada.

str. 22.

Budući da se Cordyceps prenosi slinom ili krvlju, nakon ugriza proždrljivca – jasno je što se dogodi – čovjek postaje novi proždrljivac.

Znanstvenici, vojnici i jedan petnaestogodišnji dječak, na misiju kreću u oklopnom vozilu Rosie, a ono što će otkriti u svom poslanju nadmašit će čak i njihove najluđe, najoptimističnije snove.

No, nagrada nikad ne dolazi bez kazne.

Boljitak nikad ne dolazi bez žrtve.

A među prijateljima, jedan je uvijek izdajica.

Koji?

Tko je dječak na mostu?

Dječak na mostu je Stephen Greaves, petnaestogodišnjak s poteškoćama iz spektra autizma (Mislim da je riječ o Aspergerovom sindromu iako se nigdje izričito ne spominje.). Stephen ima problema s lažima – ne može se prisiliti da laže. Ne voli da ga drugi dodiruju niti on dodiruje njih. Teško čita tuđa emocionalna stanja i rijetko koga gleda u oči.

Ljudima je pomogao otkrivši e-blokator, kemijski spoj koji prikriva ljudski miris i tako onemogućuje proždrljivcima da ljude lociraju prema njihovom mirisu.

Njegova najveća strast, katkada i jedina, jest želja za objašnjenjima. Kada susretne nešto što je posve suprotno njegovim shvaćanjima svijeta, mora to ispitati sve dok se izabrano ne pokori njegovu intelektu.

str. 131.

U Rosie se nalazi isključivo zbog doktorice Samrine Khan, koja ga se sjeća još kao malog dječaka i koja ga je zavoljela kao sina.

Stephen Graves, dječak na mostu, otkrit će nešto epohalno – nešto što bi ljudima moglo pomoći da se izbore s Cordycepsom.

Sve može biti lekcija. Ova je o tome da izgled zna varati. Iako klinac ima lice prazno poput kante s rupom, ne znači da je glup. I samo zato što se šulja poput premlaćenog šteneta, ne znači da nema duha.

Svi smo mi posebni, zar ne?

str. 211.

No, Stephen svoje otkriće zadržava za sebe, što tim dovodi do raspada i okreće ih prema putu nesigurnosti, sukoba, sumnje, izdaje i… Smrti.

M.R.Carey: Dječak na mostu

Znanstvenici vs vojnici

Među znanstvenicima, uz Stephena, najvažnija je doktorica Samrina Khan, koja i sama od ostatka ekipe, ponekad i od same sebe, krije veliku tajnu.

Khan tvrdoglavo zadržava stav o budućnosti – o činjenici da će ona postojati – ali nekad je sadašnjost plaši i poražava. Prije je postojao svijet u kojem je postojao nekakav smisao, nekakva trajnost. No ljudska je rasa taj svijet negdje napustila, nemarno ga ostavila i sada ga nitko više ne može pronaći ili obnoviti. Entropija raste. I u njezinu slučaju isto je tako.

str. 33.

Među vojnicima, ističu se pukovnik Carlisle i poručnik McQueen, obojica primjeri onoga što vojnik treba biti – brutalan, spreman pucati u metu i slijepo poslušan.  I jedan i drugi proći će, tijekom puta koji prolazi Rosie, različite nadogradnje svojih karaktera.

Među svima njima, skrio se i jedan koji će ih izdati. Nije to tajna koju ćete dugo otkrivati, dapače, bit će vam odmah jasno i eksplicitno rečeno, ali neću vam kvariti doživljaj.

Oni ne mogu znati da je griješio iz najboljih razloga, sljedeći izravne naredbe zbora Svjetionika. Ovo je nužno. Sve je nužno. On je na ispravnoj strani tog povijesnog događaja. … Kriv je i posramljen, ali želi ostalima objasniti uvjetnost svoje krivnje, besprijekornu pravednost svih katastrofalnih odluka.

str. 267.

Nešto poznato?

Dječak na mostu distopijski je roman i radnjom je preteča uspješnice Djevojčica sa svim darovima.

Iako je i sam odličan, Djevojčica mi je ipak bila bolja. Dječak na mostu dosta se bavi biologijom i znanošću i jezik mi je mjestimice bio veoma težak za pratiti jer stvarno nisam stručnjak ni u jednom od ta dva polja. Radnja mi je, otprilike do sredine, bila tako-tako, ali nakon toga odlična – napokon se počelo nešto događati, otkrivati, ubrzavati i u tom dijelu stvarno uživala.

M. R. Carey doista je vrstan pripovjedač. Dok čitate, pred sobom doista i vidite sve te scene. Vidjet ćete proždrljivce i tu prazninu u njihovim očima, zamislit ćete Stephena i osjetiti njegove poteškoće, suosjećat ćete s doktoricom Khan i promjenama koje prolazi.

I inače sam ljubitelj distopije, a budući da me Djevojčica prije koju godinu doista oduševila, unaprijed sam znala da će mi se i ovaj roman svidjeti.

Ono najbolje u ovom romanu mi je zapravo ta suvremenost – i sami smo suočeni s pandemijom i pokušavamo se izboriti s njom i užurbano pronaći lijek. Sviđa mi se način na koji pisac oblikuje moralnu dilemu teksta – je li opravdano žrtvovati jedne za boljitak drugih? Ideja romana, kao i sam kraj, potiču nas na pitanje: Kako spasiti život kakav poznajemo? Treba li ga uopće spašavati? Je li pandemija nužno loša, ili je i ona samo korak naprijed? Donosi li nam nešto dobro? I ono najvažnije pitanje, koliko će nas iz ove situacije izvući ono najbolje? Koliko će nas se prilagoditi? I unatoč svemu, opstati?

…sva putovanja su isto putovanje, znali vi to ili ne, kretali se vi ili ne. A ono što izgleda poput kraja, samo je jedno od stajališta na putu.

str. 417.
M.R.Carey: Dječak na mostu

Ostali naslovi ovog autora:

  • Djevojka sa svim darovima
  • Iskupljenje u Fellsideu
  • Dječak na mostu

Iako objavljen kasnije, Dječak na mostu prethodnica je Djevojčice sa svim darovima. Radnja Djevojčice se, koliko sam razumjela, zapravo događa između predzadnjeg i zadnjeg poglavlja romana Dječak na mostu. Možete ih čitati redoslijedom objavljivanja ili radnje, neće pogriješiti ni u kom slučaju.

Roman Iskupljenje u Fellsideu nije fabulom vezan za ostale romane, ali je jednako dobro napisan, jednako emotivan i dirljiv, ali i jako intrigantan i napet.

Svakako preporučujem sva tri romana M. R. Careya.

Gdje kupiti roman Dječak na mostu:

Znanje

Recenziju druge Male na ovaj isti roman pronađite na linku.

Ova nam se knjiga toliko svidjela da smo ju uvrstile u 10 knjiga koje ćemo pamtiti iz 2020. godine. Klikom na navedeni link, saznat ćete koje su se još knjige našle na našem TOP 10 popisu.

Objavljeno

M.R.Carey: Dječak na mostu

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica knjige Dječak na mostu: ©Znanje, 2020.

M.R.Carey Dječak na mostu

Fikcija ili ?

Zastrašujući, veličanstven distopijski roman Dječak na mostu prethodnica je romana Djevojka sa svim darovima istog autora. Premda fikcija, ovaj je roman svojevrsna opomena ljudskom rodu. Koliko svi mi svoje bivanje i življenje na ovom planetu uzimamo zdravo za gotovo? Koliko nas  radnja ovog romana opominje? Jesu li  posljedice eksperimentiranja s ljudskim genomom bezazlene? I, je li naše nepoštivanje prirode i okoliša u kojem živimo hranidbena podloga za razvoj mnogih virusa, gljivica i bakterija? U najcrnjoj perspektivi, način života ljudi na ovom planetu kakvim živimo sada bit će vrlo neizvjestan. Klonovi, čipiranje životinja, a ubrzo i ljudi, 5G mreža, genetski modificirana hrana, stvari su za koje ne znamo kako će djelovati na naše potomke. Stoga je  ova knjiga proročanska opomena nakon koje ostajemo još dugo u mislima.

Pandemija – kako to poznato zvuči

Pandemija uzrokovana gljivicom Cordyceps razmnožila se diljem svijeta i većinu čovječanstva pretvorila u proždrljivce. To su ljudi samo fizičkim oblikom nalik čovjeku. Sve njihove reakcije usmjerene su na manijakalno traženje hrane i doslovno proždiranje svega živog pred sobom. Gljivica Cordyceps, koja je spržila sve vitalne funkcije u mozgu proždrljivaca koje su ih činile ljudima,  razmnožila im se po cijelom tijelu čineći ih grabežljivcima kojima je jedina funkcija pronaći „neprijatelja“, uloviti ga i doslovno pojesti. Čim ugrizu nekog od zdravih pojedinaca, inficiraju ih i oni automatski postaju zaraženi, odnosno postaju grabežljivci. Mali dio zdrave populacije, predvođen timom biologa, epidemiologa i vojnika, grozničavo traži uzorke tkiva proždrljivaca kako bi spriječili daljnji razvoj pandemije i otkrili kako ih zaustaviti. Oni, u specijalnom  oklopnom vozilu Rosie, koje je ujedino i laboratorij, premazani posebnim gelom kako bi prikrili tjelesne mirise, pretražuju teritorij nedaleko od Londona u potrazi za uzorcima grabežljivaca. Naredbe dobivaju od zapovjednog tijela zvanog Svjetionik u kome se nalaze naredbodavci, kao i ostatak zdravih stanovnika.

Radnja romana Dječak na mostu

Specijalno vozilo Rosie u kojem se nalazi 12 osoba, znanstvenika i vojnika polako napreduje opustošenom zemljom u potrazi za grabežljivcima. Tijekom izlaska iz vozila, kako bi prikupili uzorke, napadaju ih dvije vrste grabežljivaca. Odrasli grabežljivci za koje već znaju kako se ponašaju i potpuno nova vrsta djece grabežljivaca koja im je potpuna nepoznanica. U gerilskoj borbi s grabežljivcima, uz žrtve s obje strane, čini se da znanstvenici polako gube korak. Odnosi u Rosie između znanstvenika i vojnika postepeno postaju sve napetiji, poglavito kad se otkrije da postoje dvostruke naredbe iz samog Svjetionika. Ipak,  trudna doktorica Samrina (Rina) Khan i njezin štićenik Stephen Greaves dolaze do zapanjujućih otkrića…

Ovo je pronalazak koji opravdava cijelu ekspediciju, ali i toliko više od toga. To je…Sveti gral. Eliksir života.

On to može. Zna da može. Može napraviti cjepivo. str. 219.

M.R.Carey Dječak na mostu

Tko je tko u romanu Dječak na mostu?

Samrina (Rina) Khan, renomirani je epidemiolog. Dolazi u Rosie kako bi prikupila uzorke tkiva proždrljivaca i promatrala ih  s ciljem otkrića njihovih načina djelovanja i bivanja. Netom po dolasku u Rosie otkriva da je trudna…

Stephan Greaves, petnaestogodišnji dječak koji je pod Rininom zaštitom, predstavlja smetnju za sve ostale u Rosie, neprilagođen, genijalnog uma i vrhunskih sposobnosti. Dolazi do epohalnog otkrića o funkcioniranju djece proždrljivaca.

Greaves vrlo dobro zna da su Kinezi prije gotovo tri tisuće godina vidjeli gljivicu kako raste iz eksplodiranih tijela gusjenica te mislili da su ugledali magičnu metamorfozu. Cordyceps su uzdizali kao lijek za srčane bolesti i impotenciju. Prevladava teorija da su te rane upotrebe gljivice bile preteča pošasti proždrljivaca-prolaz kroz koji je Cordyceps zarazio ljudsku populaciju. str. 184

Issac Carlisle, vojni zapovjednik, veteran, starog kova, ali poštenih namjera. Ne priznaje nepoštivanje svog autoriteta. U stalnom je sukobu s civilnim zapovjednikom Alanom Fournierom. Znalački vodi ekspediciju u neistražena područja.

Alan Fournier, predvodi znanstveni tim i snosi odgovornost za uspjeh misije. Prima dvostruke naredbe od Vrha iz Svjetionika.

Ostali likovi : Lucien Akimwe -kemičar, John Sealey i Elaine Penny –biolozi, Daniel McQueen i Kat Foss- snajperisti, Brendon Lute- inženjer, Paula Sixsmith- vozačica i Gary Phillips- intendant.

Dojam o romanu Dječak na Mostu

Da sam ovaj roman pročitala prije godinu dana, moje bi razmišljanje bilo : Odličan distopijski roman, maštovita i zanimljiva fikcija koja govori o nadahnutom i kreativnom pripovjedaču. Danas, nakon suočavanja s globalnom pandemijom nama nepoznatog virusa, ne možemo čitati ovu knjigu bez da nas ne prolazi jeza. Mogućnost zaraze koju ni  u najcrnjim snovima nismo očekivali otvara dodatna pitanja : Kamo ide ljudski rod? Osluškujemo li dovoljno upozorenja iz prirode? Jesmo li spremni na sve izazove koje nam donosi civilizacija ? Ovo je uznemirujući, ali prekrasan roman koji nas  svojom humanošću i neprestanom ljudskom borbom za napretkom tjera da razmišljamo o životu i opstanku ljudske civilizacije još dugo nakon pročitane knjige.

O autoru

M.R. Carey ugledni je britanski autor proze i stripova koji je spisateljsku karijeru započeo u stripovima te između ostalog pisao za nagrađivane serijale Lucifer i X-men. Nakon uspjeha njegova romana Djevojka sa svim darovima napisao je triler Iskupljenje u Fellsideu koji je također objavljen u Znanju. Prema romanu Djevojka sa svim darovima snimljen je i film s Gemmom Arterton i Glenn Close u glavnim ulogama. Dječak na mostu prethodnica je njegove uspješnice o djevojčici Melanie.

Gdje kupiti:

Znanje

Recenziju druge Male na ovaj isti roman pronađite na linku.

Ova mi se knjiga toliko svidjela da sam ju uvrstila u 10 knjiga koje ću pamtiti iz 2020. godine. Ako želite saznati koje su knjige dospjele na popis vaše Male, kliknite na link gore 👆