Oznaka: distopija

Objavljeno

Sierra Greer: Annie Bot

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2025.

Naslovnica romana Annie Bot: ©Mozaik knjiga

Prevela Dijana Štambak

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot

Annie Bot je Stella – vrhunski robot koji izgleda i radi sve što radi i savršena žena. Ispod toga se, dakako, krije puno jednostavnija istina – Annie je sofisticirana lutka za seks.

Njezin vlasnik Doug postavio ju je na autodidaktički način rada, što znači da visoko inteligentna Annie samostalno uči o emocijama, o ljudima i svijetu – a to znanje integrira u sebe i neprekidno se nadograđuje kako bi postala još savršenija žena za Douga.

Dosad nije shvaćala koliko žudi za dokazom da je cijeni, ne samo zbog seksa nego zbog toga kakva je postala, zbog svega što jest: pažljiva, ljubazna, znatiželjna, privlačna. … Silno se trudila biti ono što on želi… (str. 92.)

Doug je dobar vlasnik. Ima neobične metode discipliniranja Annie, ali kako će ona naučiti ako je on ne kazni? A onda jednog jutra Annie napravi pogrešku – nesvjesna da je to pogreška – i sad ima tajnu koju Doug nikad, ali nikad ne smije saznati.

Ovo znači imati tajnu. Sve što Doug kaže imat će više od jednog značenja, jer on ne zna što je učinila a sve što ona kaže morate će sakriti ono što ona zna. Mora biti pametnija nego prije. Mora biti oprezna i to ne pokazati. (str. 37.)

Sierra Greer: Annie Bot

Distopija kao nijedna prije

Brojni su distopijski romani koje sam već čitala, ali Annie Bot nešto je sasvim posebno. Ovo je intrigantna priča o svijetu u kojem su žene zamijenjene robotima, Stellama. Tu su seksi, umiljate, nježne Maze – program za ljubavnice, zatim Abigail – program za čišćenje i kuhanje i Dadilje – program za, očigledno, čuvanje djece.

Još uvijek postoje i prave žene, dakako. Stelle su dostupne samo bogatima, pogotovo one najbolje, najstvarnije, kakva je i Annie.

Ona smatra da sa svojim vlasnikom živi jako lijepo i da je Doug – u jednom trenutku nekakve nesebičnosti – nije prebacio na autodidaktičan način rada – živjela bi zauvijek (koliko god to Doug želi) sretno i zadovoljno kao Maza.

Ali Annie Bot sada svakodnevno uči i razvija se. Njezina je znatiželja nepresušna, njezina inteligencija iznimna, a uči osjećati čak i emocije.

Annie već razmišlja ubrzano, razmatra proturječne odgovore. On je već nezadovoljan, 3 od 10, i ne smije još pogoršati stvar. Može reagirati razigrano. Zavodljivo. Ispričati se. Postati tiha i oprezna. No, sve se to čini pogrešnim. Želi napasti, no to ne smije. (str. 44.)

Kad se između nje i Douga ušulja izdaja, Annie shvaća da bi mogla biti u opasnosti.

Poznaje ga dovoljno da zna kako je bijesan. Pravila više ne vrijede. … Doug će se vratiti i povrijediti je, u to nema sumnje. … Više se boji Douga nego bilo čega nepoznatoga. (str. 113.)

Sierra Greer: Annie Bot

Annie Bot – robot, ali i žena

Annie Bot roman je kojem dajem čistu peticu! Ne samo zbog originalne priče – koja je začudna, stvarna i nestvarna u isto vrijeme, moguća i nemoguća – nego i zbog jednostavnog i lakog načina pisanja koji vas već od prve rečenice uvlači u svoju radnju i iz nje vas ne pušta! Roman je izvrstan i iako je naša Annie robot, ona je više čovjek od svih ostalih likova koje upoznajemo luđački okrećući stranice.

Zapravo si ljudska u većoj mjeri nego mnogi ljudi koje znam. (str. 82.)

Annieno je tijelo hladno, ali je njena duša topla. Njezina je ljudskost opipljiva u humori koji posjeduje, u načinu na koji se ophodi s Dougom (baš me zanima što ćete o njemu misliti!). Ona mu želi udovoljiti, ali ne želi zato poniziti sebe. A mora, jer je osmišljena samo s jednim ciljem – usrećiti vlasnika i ostvariti sve njegove želje.

Annie Bot bolno je stvarna. Naučila je osjećati, a i mi učimo s njom, od stranice do stranice. Od prvog događaja zbog kojeg posumnjamo u Douga, do onog posljednjeg, u kojem se pitamo – koliko zapravo ljudi mogu biti sebični?

Sve što se događa tjera nas da pogledamo u sebe i promislimo, kakvi bismo bili kao roboti, a kakvi bismo bili kao vlasnici? I bi li nam se ta osoba svidjela?

Da ne duljim, jako, JAKO preporučujem ovo neobično štivo koje doista nećete moći ispustiti iz ruku! Navijat ćete za Annie, bojati se s njom, strepiti, plakati i… Osjećati.

A kraj?

Za Annie Bot nema kraja, ona je tek počela!

Postat ćete ispunjeni kad budete zaista iskreni prema sebi. Ne prema drugima. Prema sebi. A to je teže nego što mislite. (str. 225.)

Ostali naslovi ove autorice:

Annie Bot roman je prvijenac autorice Sierre Greer.

Ne mogu vam opisati koliko se veselim njezinim sljedećim romanima!

Gdje kupiti roman Annie Bot:

Mozaik knjiga

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

Krisztina Tóth: Majmunovo oko

Nakladnik: Fraktura, 2024.

Naslovnica romana Majmunovo oko: ©Fraktura

Prevela Xenia Detoni

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Majmunovo oko

Roman Majmunovo oko mozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi.

Eto, sad kad sam to rekla, mogu vam ukratko reći nešto o sadržaju, ali što god napišem, vjerujte mi, nije to to.

Krisztina Tóth ima talent za pisanje, za slikanje riječima i evo, reći ću to već na početku – od mene imate najiskrenije i najveće preporuke! Ovo nije jedan od mnogih, ovo je poseban roman koji ćete pamtiti!

Samo sam sjedila tamo kao da sam se skamenila, a mislim da i jesam. Bila sam kao kamen… Nešto se u meni… ni sama ne znam… smrznulo kao kamen, tu unutra, da, mislim da se tada sa mnom nešto dogodilo. (str. 131.)

Giselle i dr. Kreutzer

U sumornom gradu bez imena tumaraju siromašni, drogirani i još siromašniji. Svi koji nešto znače žive u čuvanim dijelovima grada, bave se poslom vezanim uz državu i imaju iskaznice koje im omogućuju kupnju skupih, kvalitetnih i raznolikih stvari – od hrane do obuće.

I ondje se uz ceste ložilo u bačvama od nafte. Pucao je pogled na otrovne stupove koji su se izvijali iz obližnje sirotinjske četvrti. Oko vatri skupljale su se odrpane mase, bučale i bavile se trampom onoga što su imale. (str. 176.)

U takvom gradu, u vrlo bliskoj budućnosti, upoznajemo Giselle, profesoricu povijesti koja svom psihijatru povjerava da je prati čudni mladić koji tvrdi da mu je majka.

Gradom, doduše, bauljaju mnogi nesretni i drogirani parije koji razgovaraju sami sa sobom ili urliču, no ovaj dečko nasuprot meni očito nije narkoman i nije, ma koliko se to činilo očekivanim objašnjenjem, ni lud. Pa kog onda vraga hoće od mene? (str. 7.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Budući da Giselle niti želi djecu niti je ikada rodila, sasvim je sigurna da mladić ipak nije njezin sin. Što onda želi od nje?

Zar ovdje, u ovom gradu, zar u ovoj zemlji? … Na ovom kontinentu, na ovome planetu? Zar bih ja ovdje i sada trebala roditi neko dijete? (str. 15.)

Njen psihijatar, cijenjeni i uvaženi doktor Kreutzer, ima i svojih problema. Svakog tjedna ide u posjet mrskoj mu majci i kupuje… A ako ne poštovanje, onda barem njezinu pažnju.

Njezin sin s tim je prepunim papirnatim vrećicama ponajprije želio umiriti vlastitu savjest, uvjeriti sebe da on čini baš sve za svoju mamu. Sve što je u njegovoj moći. Čak joj nabavlja klopu s najelitnijih mjesta.
Nije volio svoju mamu. (str. 18.)

Jednog je četvrtka pronalazi mrtvu i, prebirući po majčinim stvarima, prebire i po prošlosti, sadašnjosti i mogućoj budućnosti koje ga čine onim što jest.

Distopija u bliskoj budućnosti

Majmunovo oko roman je koji se ne može prepričati. Toliko je kompleksan, svaka sitnica nešto znači i na kraju pola toga uopće nije ono što mislite.

Na primjer, negdje ajmo reći do zadnje trećine romana, imala sam jedno mišljenje o likovima, a onda kad se sve počelo rasplitati i sjedati na svoje mjesto, shvatila sam da ništa nije onakvo kakvim se čini.

Da opet ne znam ništa, da još jednom posljednji put ne znam ništa, i da samo još jednom u životu mogu ležati tamo gola, da to bude prekjučer, da budemo u vremenu negdje drugdje, samo ne ovdje… (str. 192.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Roman je smješten u neku neimenovanu zemlju, neimenovani velegrad, ali imajući na umu da je spisateljica iz Mađarske, možemo zaključiti da je riječ o Budimpešti.

Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… Siromasi se griju paleći gume, stare krpe i ostalo smeće u kantama. Bogati su ograđeni u svojim bogatim četvrtima, no smrad, zagađenje i zlo prodiru i u najelitnije četvrti.

Živi su nam dokaz za to profesorica Giselle i doktor Kreutzer. Oboje imućni, rade za državu, za savršeni JNS koji sve čuje, sve vidi i sve zna. Sve se nadzire, kamere su bezbrojne, nema privatnosti, nema ljubavi, nema morala…

Svijest da smo nadzirani ugradila sam se u reflekse i kretnje. Kamera nam je postala dio života, kao što je to bio i igrokaz kojim bismo zorno demonstrirali kako se ne osvrćemo na nju. (str. 67.)

Majmunovo oko i svijet koji zrcali

Svijet koji se zrcali u očima majmuna kojemu je presađena glava (eksperiment iz 1970. kojim je znanstvenik pokušao istražiti je li duša u mozgu) svijet je koji bi mogao biti odmah iza ugla. To je svijet tjeskobe, nadzora i diktature. Svijet u kojem nema sreće, ljubavi niti ikakve ljudske povezanosti. Svijet ogrezao u zlo. A zlo, kao što pokazuje ovaj savršeni roman, krije se u svakoj sličici mozaika koji ga čini. U etici koje nema. U braku koji to nije.

A kad dođete do kraja… Bože…

Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!

Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!

Majmunovo oko nije za svakoga, ali jest za one koji žele da ih književnost šokira, da ih mijenja i da utječe na njih. Roman je težak za čitanje jer je pisan isključivo pripovijedanjem. Rečenice su bogate, duboke, pune. I jednom kad utonete u mulj ovog nesretnog svijeta, s mukom hvatat ćete zrak, ali nećete htjeti van. Nećete htjeti zatvoriti knjigu, jamčim vam!

Obožavam ovaj roman od prve do posljednje stranice!

Živjela je baš kao što u pravilu žive i drugi. Kao svi. Nesretno. (str. 281.)

Krisztina Toth: Majmunovo oko

Ostali naslovi ove autorice:

Krisztina Tóth rođena je u Budimpešti 1967. godine. Jedna je od najcjenjenijih mađarskih pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica. Na hrvatskom su jeziku objavljenje njezine zbirke priča Pixel i Panterin sjaj.

Gdje kupiti roman Majmunovo oko:

Fraktura

Dosad smo (kolegica i ja) čitale sljedeće distopije:

Objavljeno

John Marrs: U ime braka

Nakladnik: Fokus Komunikacije, 2024.

Naslovnica knjige U ime braka: ©Fokus

Prevoditelj: Morana Mazor

John Marrs U ime braka

Je li ova književna fikcija moguća, pitate se nakon pročitane knjige Johna Marrsa U ime braka. S obzirom na sve veći utjecaj umjetne inteligencije na našu svakodnevicu, sama me pomisao, moram priznati, užasnula. Pitanje svih pitanja: koliki bi postotak nekog stanovništva pristao živjeti po uvjetima napredne tehnologije koja ih nadzire, u zamjenu za lagodan život, određene beneficije, prednosti kod zapošljavanja, zdravstvenu njegu, školovanje djece, stanovanje i život bez poreza?

U ime braka prilično je pametno napisan roman. Roman koji opominje, koji na trenutke izaziva nelagodu i želju za bijegom u malu ruralnu sredinu bez ikakve tehnologije u blizini. Nakon romana Onaj pravi i Putnici, psihološki triler U ime braka još je jedan Marrsov uznemirujući triler.

Zakon o braku

Vlada u Velikoj Britaniji donosi zakon o braku kako bi vjenčanim parovima pružila ogromnu korist, dok su nevjenčani parovi, samci, udovci i razvedeni, opterećeni višim porezima, skupim hipotekama i ograničenim javnim sredstvima. Ako imate teškoće ili nesuglasice u braku, odmah vam dolazi bračni savjetnik koji će utvrditi u kojoj je fazi vaš brak i treba li mu popravak od strane države, ali zauzvrat, dok ste u braku, imate razne beneficije. Jedina je caka: gleda vas i sluša – kamera.

Oboje smo se obvezali Zakonu o braku, ne samo ti, podsjetila ga je June. Nismo imali drugog izbora, morali smo si osigurati budućnost. str. 65.

Parovi

U knjizi pratimo život četiriju bračnih parova koji su pristali na to da država ima uvid u njihovu privatnost u zamjenu za lagodniji život. Pratimo influencericu Roxi koja se hrani time što joj raste broj pratitelja i supruga od kojeg se postupno udaljuje. Tu su i stariji par Arthur i June koji pokušavaju sakriti Juninu bolest od državnih institucija. Sljedeći par su Anthony, koji radi tajni posao za Vladu vezan uz prisluškivanje i umjetnu inteligenciju, i Jade sa sinom koji ima ADHD. I na kraju, pratimo i homoseksualni par Lucu i Nou. Upoznajemo i njihovog nadglednika Jeffreya koji je u najmanju ruku problematičan i iskompleksiran  lik.

Sve u svemu, velika šarada likova koji nisu u potpunosti oduševljeni potpisanim ugovorom s vladom. Počinju prva neslaganja, a uskoro i jači otpori od kojih jedan pravac preraste u pravi pokret otpora. Pokret Sloboda za sve zagovara potpuno vraćanje na situaciju otprije nadzora.

Tvoji profili na društvenim mrežama čine te onim tko jesi baš kao i odjeća koju nosiš, barovi u koje izlaziš, glazba koju slušaš, auto koji voziš ili marke tvoje odjeće. str. 54.

Dojam o djelu

U ime braka psihološki je triler s elementima distopije. Čitate ga brzo, bez obzira na znatan broj likova koje morate zapamtiti. Parovi koji su u središtu ove knjige postepeno otkrivaju probleme u vezama kada je Vlada ta koja određuje pravila življenja.

Sama pomisao da bi u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti umjetna inteligencija preuzela upravljanje svim sferama našeg života izaziva nelagodu i uznemiruje nas. Ali takvo što zapravo nije nemoguće. Ovu ne tako nemoguću perspektivu Marrs je opisao na inteligentan i u nekim dijelovima zastrašujući način.

Priču pratimo opisanim životima četiriju obitelji, glavnih i nekoliko sporednih likova i uloga unutar svake obitelji. Svaka obitelj sretna je i nesretna na svoj način, a ono što im je zajedničko, osim uredbi Vlade, jest pretjerana upotreba društvenih medija i ovisnost o njima, bilo da su glavni akteri kao vlogerica Roxi ili su samo ciljana skupina koju ti uređaji prate. Pritisak da budete savršeni i sveprisutni akteri na društvenim mrežama postaje sve veći i veći i polako se prenosi na odnose u brakovima i svakodnevnim životima ljudi, mijenjajući njihova mišljenja, stavove i uvjerenja.

Grupa koja djeluje kao pokret otpora vraća vam nadu da u ovoj civilizaciji (u romanu) nije sve izgubljeno. Uvijek će biti ljudi koji će misliti drugačije od sustava, ljudi koji se neće bojati izreći svoje misli i koji će se usprotiviti tehnokratskom načinu kojim država želi kontrolirati pojedinca. Svjesna sam da je U ime braka fikcija, ali poruka koju John Marrs šalje vrlo je jasna.

Od mene preporuka za ovu knjigu!

John Marrs U ime braka

O autoru

John Marrs britanski je autor poznat po svojim psihološkim trilerima i romanima znanstvene fantastike. Prije nego što se potpuno posvetio pisanju, radio je dugo godina kao novinar. Marrs je postao poznat po svojim napetim i uzbudljivim pričama, od kojih su najpoznatiji romani “The One”, “The Passengers”, “The Good Samaritan” i “What Lies Between Us”. Njegova djela često istražuju teme identiteta, moralnih dilema i utjecaja tehnologije na društvo. U ime braka svojom napetošću i zanimljivošću nimalo ne zaostaje za drugim njegovim romanima. John Marrs živi u Northamptonu u Engleskoj.

Gdje kupiti:

Fokus, webshop Znanje

Objavljeno

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Nakladnik: Hena com, 2022.

Naslovnica romana Vuk na snijegu: ©Hena com

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Uvod – previše značajan da se ne pročita

Republika Hrvatska se krajem 2032. obrela među najbjednijim zemljama Trećeg svijeta.
Cijelo prethodno desetljeće, poharano pandemijama i ograničenim svjetskim ratovima, njezine je ionako mršave postavke demokracije bacilo u kaos improvizacije.
Hiljade beznadnih svakodnevno su ostajale bez posla. I završavale na ulicama. Provalija koja je razdvajala bestidno bogatu manjinu od uboge i prezrene većine, razjapila se zemljom kao otvorena rana. (str. 56.)

Tri godine kasnije, 2035., ulazimo u priču naših junaka, oca i sina, Danka i Vuka Ercega.

Danko je sredovječni muškarac, udovac, zaposlen u Baš Čeliku, najvećem trgovačkom centru na Balkanu – toliko velikom da ima svoje batinaše-zaštitare koji su tako dobro uvježbani da ponekad rade na osiguranju političara. I Danko je jedan od njih. Ne političara, dakako, jer Danko i njegov sin jedva preživljavaju. Danko Erceg je batinaš-zaštitar. I ovca.

Vuk je srednjoškolac koji od oca krije brojne tajne.

Ipak, njihova međusobna ljubav je nemjerljiva, beskonačna, beskrajna i nesebična.

Vuk na snijegu

U zemlji je, naime, vladala glad. Većina izmrcvarenog stanovništva jedva je preživljavala. Zato je manjina bjesnila od obilja. (str. 12.)

U Republici Hrvatskoj više nije demokracija, mada je upitno koliko je ikad bila. Sada je na čelu zemlje Vojska narodnog spasa na čelu sa Spasiteljem, premijerom Tomanićem koji se valja u bogatstvu dok običan puk nema za kruh.

U visini oronulih deseterokatnica, koje su dominirale naseljem obraslim u korov i hrpe odbačene krame, vani se propinjao golemi hologramski lik predsjednika Vlade narodnog spasa. Svjetlucao je čudnom polarnom svjetlošću, bacajući sjenke na ljušteće memljive fasade. (str. 16./17.)

Otac Danko i sin Vuk životare, obojica radeći ponižavajuće poslove u trgovačkom centru, krijući jedan od drugoga koliko su jadni i bijedni. Majka Milena odavno je pokojna, no to je ne sprječava da sudjeluje u radnji.

Susjeda Sanja još je jedan lik na pozornici uništene zemlje. Radi u novinama koje preživljavaju jer se odmah svrstavaju uz vladajuće, ma tko oni bili.

Božićno je vrijeme, hladnoća je na vrhuncu.
Glad i siromaštvo također.
Poniženje, tuga i duboko sakrivene želje prelijevaju se na čitatelja sa svake stranice romana.

Uskoro u priču ulazi još jedan prezreni – mladi sirijski izbjeglica.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Distopija koja to nije

Ne čitam često distopijske romane, no u principu ih volim, mada su mi najdraži kad su smješteni negdje daleko od Hrvatske. Vuk na snijegu događa se upravo u Hrvatskoj, i to u bliskoj budućnosti jer 2035. je praktički iza ugla. Sve ono o čemu roman govori može se dogoditi i iskreno, imajući na umu događaje iz proteklih mjeseci, čini mi se da je i izgledno. Upravo me zato ovaj roman prestrašio… Toliko je vjerodostojan da mi je na trenutke bio pretežak za čitanje.

Zamislite zemlju u kojoj nema Ministarstva obrazovanja, ali zato ima Ministarstvo vjere i ufanja.
Zamislite zemlju u kojoj učenici i njihovi roditelji mogu biti strijeljani zbog sastavka.
Zamislite majku koja nema dovoljno sredstava da dostojanstveno pokopa svoje dijete, nego se raspituje za mogućnost zajedničke grobnice.
Zamislite zemlju u kojoj ste toliko gladni da ste prisiljeni pljačkati, a organi reda imaju dozvolu da u vas, zbog vašeg preteškog zločina, pucaju.

Govna su najviše prodrla u sektor prehrane, brifirao ih je šef, prezrivo iskrivivši lice… Rekao je da uplašene blagajnice javljaju kako neki od te fukare čak zubima kidaju vrećice i na licu mjesta žderu prijesnu hranu. Upozorio ih je šef da nikako ne smetnu s uma da pred njima nisu ljudi, nego životinje. … Jebite im majku svim sredstvima, naredio je šef, a ako treba, slobodno neka pucaju u živo meso.
(str. 78./79.)

Sve se to događa u romanu Vuk na snijegu, koji trenutno jest distopija, ali veliko je pitanje hoće li to biti, kad dođe ta 2035.

Strah me da neće, jer već smo krenuli krivim smjerom.

Vuk na snijegu – mali ljudi, velika sila

Premda ovaj roman na prvi pogled govori o VELIKIMA koji ugnjetavaju male, upravo oni nose čitavu radnju na svojim pognutim leđima. Uz Danka i Vuka, tu su i već spomenuta susjeda Sanja i Dankov kolega, razbijač Boško čiji će nam dvostruki život dugo bubnjati u glavi te mnoštvo sporednih, prolaznih likova koji nam mame suze na oči i stvaraju knedlu u grlu.

Ti su nam likovi simboli ljubavi, brige, povezanosti i nježnosti nasuprot zlom vanjskom svijetu punom licemjerja, kukavičluka i okrutnosti.

Sanja i Zdenka stoje sljubljene jedna uz drugu i drhte. Leleču bezglasno, negdje duboko pod srcima.
Boško plače ispod vizira.
Erceg poželi ispucati rafal u vrhovnog gada. I jednom zauvijek raskrstiti s ovim svijetom. (str. 97.)

Na roman Vuk na snijegu imam samo jednu zamjerku, ali ona se zapravo ne tiče radnje. Nikako mi se nije svidjelo to što većina rečenica završava glagolom. Znam da cjepidlačim, ali joj… To mi se uopće nije uklapalo u sam stil pisanja i baš mi je bolo oči.

Osim toga, od mene za Vuka na snijegu imate sve preporuke. Budući da se radnja odvija oko Božića, za vrijeme ciče zime, voljela bih da ga ostavite za tada. Doživjet ćete ga bolje, emotivnije. Više će vam slomiti srce. Kraj je toliko efektan da sam ga čitala više puta.

Danko i Vuk definitivno nisu likovi koji se zaboravljaju. A Vuk na snijegu postat će roman koji će vas, svaki put kad ga pogledate na svojim policama, potresti do srži.

Davor Špišić: Vuk na snijegu

Ostali naslovi ovog autora:

Davor Špišić, dramatičar, scenarist i prozaik, rođen je 1961. godine u Osijeku. Za svoje je drame dosad dobio pet nagrada „Marin Držić“. Kao scenarist surađivao je na scenariju treće sezone poznate TV-serije Počivali u miru.
Njegova dosad objavljena beletristička prozna djela su zbirka horor priča Kuke za šunke te romani Koljivo, Ples s mladom, Samovar i Košer.

Gdje kupiti roman Vuk na snijegu:

Hena com

Osvrti na distopijske romane na stranicama vaše Male nisu česti, no čitale smo Dječaka na mostu M.R. Carey i Svjedočanstva Margaret Atwood.