Kristian Novak: Črna mati zemla

Nakladnik: OceanMore, 2017.

Naslovnica romana Črna mati zemla: ©OceanMore

Kristian Nova: Črna mati zemla

Kada jednom pogledaš u bezdan, nosiš ga u sebi čitavoga života.

str. 173.

Ljepota užasa

Roman Črna mati zemla roman je kakav se pročita jednom, eventualno dvaput u životu. Načitala sam se svega, hvala Bogu, ali ovakav roman jednom i tko zna kad opet. Za ovu sam ga objavu ponovo pročitala. Priznajem, bojala sam se. Što ako mi na drugo čitanje ne bude toliko dobar? Što ako me razočara? Kao da se to može dogoditi! Moji su strahovi bili bezrazložni i potpuno neutemeljeni. Črna mati je jednako dobra kao i prvi put, pa i bolja.

Črna mati zemla je teška, mučna, mračna. Od nje vas boli, negdje duboko u vama, nešto što niste ni znali da u vama postoji.

Nekoliko sam puta morala odložiti knjigu sa strane, udahnuti, prošetati.

Toliko je jaka, intenzivna.

Mislila sam da se taj osjećaj neće ponoviti, ali jest, možda još i jači. Jer, sad sam znala što me čeka. A opet, bila sam potpuno nepripremljena na ljepotu užasa ovog romana.

Črna mati zemla

Roman počinje slutnjom nečega mračnog i ljepljivog – od sredine svibnja do kraja lipnja 1991. godine, u jednom se malom međimurskom selu dogodilo osam samoubojstava. Naizgled nepovezanih, obavijenih velom starih međimurskih legendi, prekrivenih ratnim zbivanjima i na koncu, zaboravljenih.

Tek poneka vijest o pucnjavi i barikadama mogla je proći u našu malu enklavu užasa. Nije bilo potrebno uvoziti strah, imali smo ga dovoljno i bili smo mu poslušni.

str. 228.

Matija Dolenčec urbani  je Zagrepčanin, muškarac na pragu tridesetih, u sretnoj vezi s Dinom Gajski. Naprasno prekidaju kada ona otkriva da on laže o svojoj prošlosti.

Nitko ne bi razumio koliko je savršena sreća u ljubavi zapravo bezizlazna situacija. Kao čekaonica na putu u onaj skriveni dio svijeta rezerviran za besmislene stvari. … Velike se ljubavi ili rasplinu ili postanu jako nezgodne.

str. 57.

Matija tvrdi da laže nesvjesno – on se zapravo ne sjeća ničega iz razdoblja prije preseljenja u Zagreb, dok je još živio u malom međimurskom selu između Mure i Drave.

Ljudi su u stanju napraviti baš sve kako bi preživjeli. Jest će govna, krasti, lagati, ubiti, izdati prijatelja. Ja sam samo morao zaboraviti da bih preživio.

str. 17.

Tražeći svoje uspomene, Matija slijedom neobičnih okolnosti nabasa na riječ loidnatub.

Uspomene se naprasno vrate, jedna gora od druge. Jedna mračnija, teža, bolnija od druge.

Što mrak čini mračnijim?

Nemoguće je ispričati priču o neobičnim, dijelom i doista jezivim događajima moga djetinjstva, a ne početi s legendom koja je preživjela među stanovnicima gornjega Međimurja.

str. 95.

Ne znam kako je Novak uspio stvoriti ovo remek-djelo hrvatske književnosti.

Mogu samo reći da je djetinjstvo proveo u malom međimurskom mjestu te da je tamo vjerojatno i čuo sve legende i vjerovanja koja čine dobar dio Črne mati.

Prepričat ću vam, ukratko, legendu koja je obilježila život Matije Dolenčeca i bila u neku ruku pokretač tragičnih događaja njegova djetinjstva.

U Međimurju se priča da je Bog, nakon stvaranja svijeta, svojoj djeci ljudima razdijelio sve, no sebi je  ostavio najljepši dio, okružen zelenim brežuljcima, plodnim poljima i pitomim rijekama. Njegova najponiznija i najmarljivija djeca podsjete ga da njima ništa nije dao i on im da dio svoga. Otada se taj prostor zove Međimurje.

No, među mirne i gostoljubive Međimurce dojašu divljaci, i malo pomalo, svirepi i zli kakvi su bili, istrijebe gotovo sve domaće. Bog se naljuti i jedne noći među divljake pošalje anđele koji im sasijeku glave.

Neki kažu da je te noći bačeno prokletstvo na te šume. Ljudi, osobito oni stariji, pričaju da još uvijek, kada se ujesen digne večernja magla s one murske strane, u daljini vide kako se pale svjetla na rubovima šume. Govore da su to svečari, bezglava tijela koja ustaju iz svojih neobilježenih grobova. Te sablasti nijemo šeću šumom sa svijećama u rukama i čekaju dan osvete.

str. 97.

Malom je Matiji ovu legendu pripovijedala baka i ona mu se zavukla duboko u glavu. U očima petogodišnjeg djeteta bila je istina i sve u njoj potpuno moguće – njegova slijepa vjera u ovu legendu koštat će ga prijatelja i pokrenuti lavinu nezaustavljive, nevjerojatne strave.

Rasplet legende koji saznajemo krajem romana udarit će vas ravno u srce.

Kristian Nova: Črna mati zemla

Aćomas

Matija ostaje sam, izoliran od ostale djece.

Što se mene tiče, čeznuo sam za prijateljstvom i možda samim time otvorio džep u koji se ono moglo upisati, samo sebe obećati. Tih sam dana naime stekao dva zaista neobična poznanstva, onakva kakva obilježe život.

str. 143.

U njegov život ulaze Hešto i Pujto. Isprva saveznici, uskoro se premeću u Matijine glavne strahove.

Kaj si mislijo ka z nami moreš delati kaj očeš? Ka nas moreš hititi vum s hiže? Ve buš vidijo kaj je pekel. Ve buš vidijo kaj je črna mati zemla. Mij bumo ti pokazali.

str. 151.

Istina ili laž?

Gledao sam kulisu od ljudi i bilo je nečega statičnoga u tom prizoru, nečega vječnoga što je opravdavalo nelagodu koja će me, tada to nisam znao, pratiti cijeloga života. Bila je to slutnja da je sve što vidim lažno.

str. 99.

Matija je tek petogodišnjak, ali razmišlja kao veliki. Nikako se ne miri s očevom smrti i na razne ga, slatko-gorke načine, pokušava vratiti u život svoje obitelji. Njegova vjera u to da je sve što vidi laž, bit će pokretač brojnih nemilih događaja.

Črna mati zemla u dušama

Na trenutke zreliji od svoje okoline, Matija uočava brojne stvari koje odrasli jednostavno ne vide. U njegovom malom srcu skrile su se brojne tajne, neke je načuo od odraslih, neke je shvatio sam, neke su mu došapnuli Hešto i Pujto.

Sve one u sebi nose dio mraka koji je stisnuo Matijinu dušu tolikom snagom da je morao zaboraviti.

Shvatio sam zašto je zemlja blizu moga sela uvijek tako prokleto tamna, gotovo crna. Črna mati zemla. Svaki puta kada padne noć, gust mrak ulazi u zemlju. Ali zemlja ne može u sebe upiti još puno. Bilo je izvjesno da će za neko vrijeme mrak ostati iznad zemlje i da više nikad neće svanuti dan.

str. 135.

Romanom defiliraju različiti likovi, a ono što o njima samo slutimo nije nimalo ugodno.

Izrečeno kompliciranom kajkavštinom, ono što bi nam na standardu možda pobjeglo ovako napisano ostaje nam pred očima. Ukopavamo se u te grube, oštre rečenice. Lijepe se za nas i ne puštaju.

I danima nakon čitanja, kao zaštitnu mantru, ponavljala sam rečenicu Bauk i bogme, bauk i bogme, prejkprokleti Nac!

Kristian Nova: Črna mati zemla

Pekel na zemlji

-Kaj da smo došli z črne kmice. Nej sem si mijslila ka bi v našemo malomo selo bilo dosta mesta za cejli pekel.

-Pekel zijde i v jenoga človeka.

str. 232.

Sartre bi rekao: Pakao, to su drugi.

Črna mati zemla kaže: Pakao, to smo mi.

Ostali naslovi ovog autora:

Roman Obješeni nisam čitala, ali Ciganina dakako, jesam, i za njega vam također dajem najtoplije preporuke.

Ako volite čitati domaće (hrvatske) autore, bacite oko i naš našu objavu povodom Mjeseca hrvatske knjige. Tamo smo predstavile svojih najdražih 15 suvremenih hrvatskih autora.

Črna mati zemla dramatizirana je 2017. godine i izvedena u ZKM-u.

Kristian Novak ima i svoju web stranicu, posjetite je ako vas zanima više o njemu i njegovom stvaralaštvu.

Možete saznati više o nastanku romana Črna mati zemla, pročitati kritike i recenzije te proslov romana.

Gdje kupiti:

Oceanmore