Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Skrovište: ©Znanje
Gdje se krije skrovište?
Nakon dvadeset i pet godina, Joe Thorne vraća se u Arnhill, svoj rodni gradić.
Arnhill nije gostoljubivo selo. Ogorčeno je, tmurno i kiselo. Drži se za sebe i s nepovjerenjem gleda na posjetitelje. Čvrsto je, postojano i umorno u isti mah. Tip sela koje vas prijeko gleda kad stignete i zgađeno pljuje na tlo dok odlazite.
str. 10.
Joe se ne želi vratiti, nikako.
Ne želim se vratiti. Zbilja. … No ponekad nemate drugog izbora osim pogrešnog.
str. 9.
Međutim, privatna ga situacija natjera na taj očajnički potez i on se zapošljava kao nastavnik u školi koju je i sam nekad pohađao.
Prošlost i sadašnjost isprepliću se i saznajemo da je Joeova sestrica Annie, dok su još bili djeca, nestala na duga dva dana. Roditelji i mještani oduševljeni su kada se Annie vraća naizgled neozlijeđena. Čini se da je najgore iza obitelji Thorne, ali – užas počinje nakon Annieinog povratka jer ono što se vrati, nije uvijek ono što je otišlo. (str. 248.)
A sada se to opet događa…
Atmosfera zla
Stephen King za ovaj je roman rekao: Ako volite moje pisanje, obožavat ćete ovu knjigu. I nije lagao. Roman doista podsjeća na neke njegove uspješnice, mene ponajprije na Ono. Uživala sam čitajući Ono, uživala sam čitajući Skrovište.
Ova će vas knjiga usisati već od prologa, krajem kojeg polako počinjete naslućivati smjer u kojem će ići fabula romana. Čak i ako ne volite koketiranje s nadnaravnim, nećete moći prestati čitati. Pitat ćete se, zar postoji nešto strašnije od nestanka djeteta? U ovom romanu itekako postoji, a to je njegov povratak.
Atmosfera prisutnosti zla, iskonskog, drevnog zla, učinit će da se trznete na svaki, pa i najmanji šum. Riječi kojima spisateljica tka radnju utjecat će na sva vaša osjetila: čut ćete to kuckanje u zidovima, osjetit ćete jezivu hladnoću od koje će vam se dizati dlačice na vratu, namirisat ćete sve te ogavne mirise koje osjeća i glavni lik.
Opisi ovog romana nisu poput drugih, oni vas dovlače usred mjesta radnje.
I nije najgore ono što je opisano, ono što je rečeno.
Najgore je ono što slutite da se dogodilo.
U životu nema pobjednika. Život se naposlijetku svodi na gubitak: mladosti, izgleda. Ali nadasve, onih koje volite. Ponekad mislim da zapravo ne starimo zbog prolaska godina, već zbog odlaska ljudi i onog do čega nam je stalo. Takvo starenje ne da se zagladiti iglama niti popuniti filerima. Bol se odražava u očima. Oči koje su previše vidjele uvijek vas odaju.
str. 119.
Osim čitavim ugođajem, roman će vas držati budnima i svojim preokretima. Stalno se nešto događa, nešto istražujemo, otkrivamo, prisjećamo se. Ipak, dva su prevrata baš iznenađujuća i ostat ćete onako u čudu. Poželjet ćete se vratiti na neke stranice i čitati ih iznova.
Gubitak
Još jedna dobra strana ovog romana su citati. Nikako nisam mogla odlučiti koje rečenice izdvojiti pa sam ih izdvojila poprilično. Netipično za ovaj žanr, roman je pun inspirativnih i nekako snažnih rečenica iz kojih možemo nešto naučiti. Na primjer:
Ljudi kažu da vrijeme liječi sve. Varaju se. Vrijeme samo briše sve. Teče dalje bez obzira na sve, nagrizajući naše uspomene, izjedajući one velike gromade nesreće dok ne preostane ništa osim oštrih komadića, i dalje bolnih, ali dovoljno malenih da ih podnesemo.
str. 47.
Naravno, prvo čega ćemo se sjetiti nakon što zatvorimo stranice Skrovišta jest njegova brutalna priča. Ipak, u pozadini sve te strave jest i priča o obitelji, boli, tuzi i gubitku, o tome što ćemo izabrati kada smo prisiljeni na izbor te što smo sve spremni sakriti kada se bojimo neizrecivog.
Tuga je osobna. Nije nešto što možete podijeliti, poput bombonijere. Vaša je i samo vaša. Bodljikava čelična kugla lancem vezana za vaš gležanj. Kaput od čavala na vašim ramenima. Kruna od trnja. Nitko drugi ne osjeća vašu bol. Ne mogu biti u vašoj koži jer je prepuna krhotina stakla i pri svakom vas pokretu reže do krvi. Tuga je mučenje najgore vrste i nikad ne prestaje. Polažete isključivo pravo na tu tamnicu do kraja života.
str. 216.
Teško je opisati ovaj roman bez spoilanja radnje. Svaka sitnica nešto znači i bolje ćete doživjeti roman kad to budete sami otkrivali. Spomenut ću još i to da je važna sastavnica radnje i vršnjačko nasilje koje se proteže iz generacije u generaciju. I baš kao što i zlostavljači za svoje žrtve odabiru one najslabije, tako i zlo najlakše „dozove“ one najranjivije.
A kraj? E, to ja zovem dobrim krajem. Neće vam biti svejedno, vjerujte…
Ostali naslovi ove autorice:
- Čovjek od krede
- Skrovište
Romani nisu povezani i ne moraju se čitati po redu.
Gdje kupiti:
Ako volite pomalo nadnaravne romane, škicnite recenziju romana Stephena Chboskog: Imaginarni prijatelj.