Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o.
Naslovnica romana Klub istražitelja ubojstava četvrtkom: © Puls, Egmont d.o.o.
Ubiti je lako. Obično je najteže sakriti truplo. Tako te obično ulove.
No, ja sam imao sreće da nabasam na pravo mjesto. Zapravo, savršeno mjesto. (prolog)
Klub istražitelja ubojstava četvrtkom
U umirovljeničkom naselju Coopers Chase događa se nešto neobično. Glavni su akteri sedamdesetogodišnjaci i osamdesetogodišnjaci, naravno. Oni su Joyce- bivša bolničarka, Elizabeth – bivša… oh, o tome se ne govori, ali ona je žena koja ima poznanika koji ima poznanika i tako dalje; Ron – bivši sindikalist i Ibrahim – bivši psihijatar.
-Dakle, ako niste prijatelji, što ste? …
-Pa… Kao prvo, mi jesmo prijatelji, naravno, samo što ovoj ekipi treba dugo da to shvati. A drugo… Mi smo Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. (str. 18.)
I tako se ova grupa simpatičnih, ekscentričnih umirovljenika svakog četvrtka okuplja i istražuje neriješena ubojstva – spisi, fotografije i izvješća nabavljeni su načinom za koji je bolje ne pitati.
No, onda se u Coopers Chaseu dogodi nešto uzbudljivo – pravo ubojstvo!
Ovoga jutra Klub istražitelja ubojstava ima pravi slučaj. Ne samo požutjele listove zamrljanih tiskanih slova iz nekog drugog vremena. Pravi slučaj, pravo truplo i, negdje u svijetu, pravi ubojica. (str. 43.)
Klub istražitelja ubojstava baca se na rješavanje zagonetke. Naravno, u suradnji s policijom, premda viši istražitelj Hudson i redarstvenica Donna nisu načisto s time surađuju li oni s umirovljenicima ili umirovljenici s njima.
Kako god bilo, suradnja se nastavlja legalnim i manje legalnim načinima otkrivanja informacija, nabavljanja dokumenata, ispitivanja sumnjivaca.
A onda umire još netko. Otkrivaju se tajne kojima, za ne povjerovati, obiluje umirovljeničko naselje! Naša ponešto usporena, ali genijalna četvorka iz Kluba oduševljena je razvojem događaja, ne jer ljudi umiru, razumije se, nego jer se napokon ludo zabavljaju!
Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. (Joyce, str. 202.)
Najzabavniji lov na ubojicu ikad!
Nema riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovaj roman!
Lov na ubojicu nikad nije bio opušteniji i zabavniji!
Djedice i bakice su šou, ne znam tko mi je simpatičniji. Je li to Joyce, naizgled prostodušna i naivna ženica s izraženim darom zapažanja i odličnim smislom za humor? Možda Elizabeth, stari zmaj prošlosti toliko mutne i poznanstava toliko sumnjivih da je bolje uopće ne pitati? Možda Ibrahim, psihijatar s moći slušanja, ali i izvlačenja tajni ili Ron – stari živčenjak toplog srca?
Svi oni nose neke skrivene tajne koje otkrivamo ne samo pametnim, ali urnebesnim dijalozima, već i međusobnom promatranjem. Ova se četvorka izvrsno poznaje, no ima tu i dubina koje su poznate samo likovima koji ih u sebi nose. Svi se oni bore s nekim samo njima znanim demonima koji se nama možda čine bezazleni. U tome je i ljepota – Klub istražitelja ubojstava zbir je nesavršenih, pomaknutih likova koji mogu, ali i ne moraju biti mi.
Vjerojatnije ovo drugo jer rijetki među nama imaju love za mirno, ali luksuzno umirovljeničko naselje u kojem se održavaju satovi zumbe i pilatesa, s bazenom, teretanom i Sobom za slagalice i, oh, dakako, Klubom istražitelja ubojstava!
Naravno, vidio mi se i viši istražitelj Hudson, debeljuškasti lovac na ubojice sa sklonošću čokoladama i stavom „od ponedjeljka ću“.
Ron je zatim upitao višeg istražitelja Hudsona ponosi li se sobom, a viši istražitelj Hudson odvratio je kako je predebeo, razveden muškarac od pedeset i jedne godine te da se doista ne ponosi sobom. … Željela sam mu reći da nije predebeo, ali zapravo malo jest, a ja kao bolničarka smatram da istinu ne treba uljepšavati… (Joyce, str. 140./141.)
Svidjela mi se i redarstvenica Donna, simpa cura koja ne može odoljeti lošim dečkima i luckastim starcima. I koja ima šesto čulo kada je riječ o spajanju potencijalnih ljubavnih parova!
Klub istražitelja ubojstava četvrtkom – crnohumorni krimić koji treba imati na polici!
Premda sama tema romana naoko nije smiješna (jer može li ubojstvo biti smiješno), crni humor kojim je protkana, autoironija glavnih likova i cinični pogled na svijet tjeraju nas na neprestano smijuckanje.
Pogledajte rečenicu:
Kada je Ibrahim ostale umirio rekavši kako samo moraju raščistiti put, ali da su dobrodošli ostati vani i gledati događanja, nastao je pravi egzodus. Ne baš brz egzodus, jer znate da je u našoj dobi ustajanje iz ležaljki ravno vojnoj operaciji. Jednom kad legneš, ostaješ cijeli dan. (Joyce, str. 141)
I kako se ne nasmijati? To je točno onaj britki britanski humor koji nas veseli, ali koji nikad ne prelazi u parodiju.
Još ću vam reći da je Klub istražitelja ubojstava i topla ljudska priča koja nas tjera da kontroverze poput eutanazije, života nakon partnerove smrti i zabranjenih ljubavnih veza gledamo otvorenijeg srca, spremniji za oprost i razumijevanje.
I koji nas potiče da zagrlimo svoje roditelje, bake i djedove.
Koji pokazuje da je ljubav pokretač svega – ljubav prema partneru, roditelju, djetetu.
I iz kojeg vidimo da poneki ubojica, možda, ipak zaslužuje ostati izvan rešetaka, daleko od ruke pravde. Jer pravda je možda ponekad upravo to – sloboda.
Trebam li reći još što ili ste već odjurili po svoj primjerak? 😊
Ostali naslovi ovog autora:
Klub istražitelja ubojstava četvrtkom prvi je roman Richarda Osmana. I zasad najbolji. 😊
