Nakladnik: Znanje, 2023.
Naslovnica knjige Posljednji izgnanici: ©Znanje
Prevoditelj: Mirjana Čanić Kukilo
Posljednji izgnanici vrlo je potresna knjiga. Čitate je i ne vjerujete da se takvo što događa. A da stvar bude gora, poznanik koji je bio u Sjevernoj Koreji objasnio mi je kako je mnogo toga opisanog u knjizi vrlo stvarno. Vlada koja je isprala mozak svom narodu, veličanje Velikog Vođe (u knjizi Dragog Vođe), život u ruralnim predjelima na rubu siromaštva i stalna gotovo bjesomučna želja za bijegom, nisu dio distopijske fikcije već su, nažalost, surova realnost.
Na neočekivane načine je sagledavao stvari, um mu je bio oštar poput britve. Bio je vrhunska riža, kako se govorilo. str. 6.
Jin
Jin, sin tvorničkog radnika iz Kanggyea, siromašnog gradića u Sjevernoj Koreji, smatrao se sretnim jer je dobio stipendiju za studiranje u Pjongjangu. Premda njegovi roditelji i sestra žive u krajnjem siromaštvu, Jin se brzo prilagođava na lagodniji život u glavnom gradu. Kao jedan od najbistrijih studenata, brzo izazove pažnju kolega, a uskoro i divljenje Suje, mlade novinarke iz ugledne obitelji. Veza dvoje mladih bila bi slična svim ljubavnim vezama na kugli zemaljskoj da je ne prekida traumatičan događaj.
Opijen zaljubljenošću i životom u gradu, Jin polako zaboravlja na neimaštinu i glad u rodnom selu. Kada dolazi u posjet svojoj obitelji, zatekne ih gladne jer su im u posljednjoj raciji oteli zalihe hrane. Tada donosi ishitrenu odluku koja će ga proganjati do kraja života.
Suja je bila najljepša, najimućnija djevojka koju je Jin ikad upoznao. Bila je jezičava i bezbrižna, čak i lakomislena, koliko to jedna bogatašica može biti. str. 7.
Suja
Život u glavnom gradu ima određene prednosti, kao i činjenica da su ti roditelji simpatizeri Dragog Vođe pa Suja odrasta bezbrižno, nesvjesna velikih političkih previranja i činjenice da zemlja srlja u kaos. Ali i u glavnom gradu postepeno se događaju promjene: nestaje prehrambenih artikala u trgovinama, roba se može kupiti samo prvih par sati u posebnim skladištima i uz posebnu iskaznicu, a Dragi Vođa veliča svoj lik i djelo na svakom koraku. Suja uskoro primjećuje da se život iz obilja sve više pretvara u život u neimaštini. Veliki Vođa određuje normu – jedan obrok dnevno. Suja otkriva da cvjeta ilegalna trgovina gdje možeš kupiti potrepštine, ali i informacije.
Kad se Jin ne vrati u Pjongjang, a Suja saznaje da je u zatvoru, njezin se svijet počinje mijenjati i nikad više neće biti isti. Odluka koju donosi duboko je promišljena jer je vodi srce.
Svaka je tragedija prilika za pobjedu našeg Dragog Vođe, Kim Jong Ila, shvaćate li? str. 46.
Dojam o djelu
O Sjevernoj Koreji ne znamo mnogo. Ono što znamo strogo su dozirane informacije koje nam servira aktualna vlast, a koje se itekako razlikuju od surovog realiteta koji pričaju prebjezi iz Sjeverne Koreje. Posljednji izgnanici potresan je roman koji čitate s grčem. Knjiga donosi rijedak uvid u život unutar čuvanih zidina Sjeverne Koreje i mučna iskustva onih koji su se usudili pobjeći.
U knjizi Posljednji izgnanici ima izuzetno dirljivih i šokantnih scena. Jedna od onih koja me najviše dirnula strašna je glad koju trpe stanovnici ruralnih područja. Struganje kore drveta kako bi se dobila jestiva kaša za obitelj ispod svakog je ljudskog dostojanstva, kao i činjenica da je većina spremna izdati svoje prijatelje, susjede pa čak i rodbinu, kako bi dobila određene bonuse kao što su bon za hranu, kukuruzna krupica ili nešto od odjeće.
Jin i Suja prelaze sve faze od naivnosti i obožavanja Velikog Vođe, do nevjerice i suočavanja s grubom realnošću. Dok se bore za preživljavanje i ponovni susret, njihovo mladenaštvo i iluzije opasno su uzdrmani. Ali ono što njih dvoje imaju, nitko ne može zabraniti. To su nada i vjera da postoji bolji svijet od onoga u kojem su živjeli.
Premda je knjiga fikcija, ako zanemarite ljubavnu priču, ovako brutalan, realističan prikaz Sjeverne Koreje koji čine priče o sudbini prebjega, čini da je čitate kao da gledate najbolji dokumentarac. I to joj je, uz lijepu ljubavnu priču, najveća vrijednost.
O autoru
Ann Shin odrasla je u Britanskoj Kolumbiji, a danas živi u Torontu s partnerom i dvije kćeri. Bavi se pisanjem i produciranjem filmova i serija. Njezini dokumentarni filmovi The Defector: Escape from North Korea i My Enemy, My Brother osvojili su brojne nagrade, a njezina knjiga The Family China osvojila je nagradu Anne Green i bila u užem izboru za nagradu Gerald Lampert.