Objave

Objavljeno

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Dok niste znali moje ime: ©Znanje

Prevela: Mirna Čubranić

Mrtvih djevojaka kao što sam ja dovoljno je na ovom svijetu. Iz daljine mnoge naše priče izgledaju jednako. … Ako vam ispričam svoju priču. Ako vam kažem što mi se dogodilo. Možda ćete shvatiti tko sam bila. Tko jesam. (str. 1.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Dok niste znali moje ime – Alice Lee

Osamnaestogodišnja Alice Lee stiže u New York, grad svojih snova i snova svoje pokojne majke. U džepu ima nešto malo novca, a oko vrata ukradeni fotoaparat.

Možda ljudi koje drugi smatraju hrabrima samo rade ono što moraju. Tad više nije pitanje hrabrosti spakirati svoje stvari i napustiti dotadašnji život. Tad se radi samo o tome da nemaš nijednu drugu opciju i da naglo shvatiš da ti vjerojatno više nije ostalo ništa što bi mogao izgubiti. (str. 21.)

Bježeći od dosadnog gradića i ljubavne veze koja to nije, vjeruje da njezina sreća leži u blještavim svjetlima i slobodi velikog, slavnog New Yorka.

Mjesec dana kasnije, Alice Lee je mrtva.

Sad znam da možeš plakati, vrištati, zavijati kao ranjena životinja što u tom trenutku i jesi. Ali oni neće prestati. Njih to neće dirnuti. Nastavit će dok ništa ne ostane, dok te ne raskomadaju, posve unište.
Gotovo kao da zapravo nikad nisi postojala. (str. 100.)

Dok niste znali moje ime – Ruby

I trideset šestogodišnja Ruby bježi. Iz daleke Australije u New York, grad koji obećava zaborav.

Evo u čemu je problem: Ruby je prije otprilike tri godine prestala biti lijepa. Iako su filteri današnjih fotoaparata smišljeni da sakriju istinu, zrcalo joj svako jutro pokaže stvarno stanje: obješenu kožu na obrazima, spuštene kutove usana, zaobljeni trbuh i mesnate bokove. Nije imala priliku s nekim ostarjeti, ima samo sebe… (str. 10.)

Isprva se nikako ne snalazeći, utjehu traži u votki i trčanju. A onda je, jednog kišnog, olujnog jutra, ovo drugo dovede do obala rijeke Hudson gdje, licem nadolje, leži mrtva djevojka.

I od tog trenutka, njih su dvije zauvijek povezane. Duša Alice Lee odbija napustiti ovaj svijet dok se ne otkrije njezin ubojica. I dok se ne sazna ono njoj puno važnije – njezino ime.

Jer zasad, za policiju, javnost i samu Ruby, Alice je Jane Doe – nepoznata ubijena djevojka.
Ruby joj želi dati kraj kakav zaslužuje. A to znači – otkriti njezino ime, put, sudbinu koja ju je dovela do rijeke.

Jer čak i ako toga još nije posve svjesna, namjerno je izabrala ne zaboraviti me. Iako bi zaborav nedvojbeno bio lakši put. (str. 112.)

Udružena s prijateljima iz Kluba smrti, kluba ljudi koji su se suočili sa smrću, Ruby kreće i za onim najopasnijim – Aliceinim ubojicom. 

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Žrtva umjesto ubojice

Dok niste znali moje ime predivna je, potresna priča koja se, za razliku od većine, ne bavi potragom za ubojicom. Ubojica ovdje nije važan. On je životinja, hodajuća okrutnost koja u trenutku prekida obećavajući život mlade djevojke.

U ovom je romanu važna žrtva. Tko je ona bila? Što ju je dovelo do New Yorka? Što ju je dovelo do ubojice te olujne, mračne noći?

I baš nam ona priča ovu priču. Alice Lee gleda svoje mrtvo tijelo kako leži na obali rijeke. Gleda Ruby, kako užasnuto bulji u kosu koja leluja u vodi i krvavu ranu na glavi.

Alice povlači konce svoje priče, i u smrti zadržavajući pravo na svoj život. Ne dopušta ubojici da bude glavni. Ne želi zauvijek ostati nepoznata mrtva djevojka. Ostaje uz Ruby dok se ova bori s noćnim morama, usamljenošću, vlastitim demonima. Usmjerava njezinu pažnju na važne detalje, daje joj hrabrost za istraživanje nepoznatog. Uz nju je i kad se ova odluči uključiti u Klub smrti.

Klub smrti

Ovu zajednicu neobična imena čine ljudi koji su se susreli sa smrću. Tu su Lennie, Sue i Josh, svatko sa svojom pričom. Kada im Ruby povjeri da je upravo ona ta džogerica koja je pronašla Jane Doe, žele joj pomoći da prebrodi tu traumu, ali i da se aktivno uključi u potragu za imenom ubijene djevojke i njenim ubojicom.

Kako ja to vidim, Klub smrti ima odgovore. Istina će se uskoro otkriti. Pod uvjetom da ova četiri znatiželjna uma … nastave pritiskati svoje nosove o smrt. …
S Ruby u sredini.
I sa mnom, njihovom petom članicom, koja čeka na drugoj strani. (str. 168.)

Jacqueline Bublitz: Dok niste znali moje ime

Ženska priča

Dok niste znali moje ime roman je koji je odlikuje predivno oblikovanim, poetskim rečenicama, opisima, dijalozima. Uživali biste čitajući čak i da je priča slabija – a nije!

Priča je izvrsno zamišljena, neobična i drugačija. Pomalo podsjeća na Ljupke kosti Alice Sebold jer se, baš kao i taj književni hit, fokusira na žrtvu umjesto na ubojicu.

Ovo je priča koju preporučujem svima, ali ponajprije ženama. Ona nam pokazuje koliko je zapravo lako postati žrtva. Kako te lako i brutalno slome. Kako je lako izgubiti fokus i smisao u životu. Kako je lako postati suvišan, nepotreban, potrošan.

No isto tako, ova je priča vrisak svake žrtve. Uzvik prkosa i bijesa. Žrtve zaslužuju vječnost svoga imena, a ne ubojičinog, ne silovateljevog. Žrtve su te koje zaslužuju biti upamćene. Njihova imena trebaju odzvanjati kao upozorenja. Jer svijet je pun predatora koji će za svoje ogavne postupke kriviti žrtvu. Dovoljan je treptaj oka pa da netko završi naš život, našu priču.

Ali priča Alice Lee pokazuje da smrt nije kraj. I neće biti, dok se računi ne poravnaju.

Nadam se da će vas ova teška, topla, nezaboravna priča oduševiti kao što je oduševila mene. Da će vas dotaknuti na nekoj dubljoj, unutarnjoj razini. Da će vas rastužiti, ali i umiriti.

Meni je bila sve to. Oluja i smiraj. Vrisak i tišina. Isprepleteni do same srži – život i smrt.

Ostali naslovi ove autorice:

Dok niste znali moje ime debitantski je roman autorice Jacqueline Bublitz. Ona sada radi na svom drugom romanu u kojem nastavlja istraživati teme ljubavi, povezanosti i gubitka.

Gdje kupiti roman Dok niste znali moje ime:

Znanje

Objavljeno

Adrian McKinty: Otok

Nakladnik: V.B.Z. d.o.o.

Naslovnica knjige Otok: © V.B.Z.

Prevoditelj: Andrea Šimunić

Andrian McKinty Otok

Došli ste na mjesto na kojem vladaju zakoni jačeg, a ne zakoni prava. Neprijateljski raspoloženi pojedinci čiji članovi traže odmazdu postaju vaši progonitelji. A vi ne poznajete okruženje ni ljude. U životnoj ste opasnosti, a bijeg s otoka nije moguć. To je u najkraćim crtama tema eksplozivnog romana Otok čija su prava već prodana za ekranizaciju.

Put u Australiju

Mlada maserka Heather dolazi iz indijanskog  Goose Islanda u Seattle i udaje se za dosta starijeg Thomasa Baxtera, liječnika ortopeda, udovca s dvoje djece. Owen kojem je dvanaest i Olivia, četrnaestogodišnjakinja, teško se privikavaju na gubitak majke i očevu novu ženu. Stoga se odlazak na odmor u Australiju čini kao dobra prilika da se na drugom kontinentu obiteljski odnosi bar malo poprave. Thomas je sudionik na kongresu, a nakon toga svi zajedno planiraju upoznati Australiju iz prve ruke, ali ih ne zanimaju urbana mjesta već onaj njezin divlji dio.

Otok Nizozemaca

Baxterovi slučajno čuju za otok Nizozemaca u neposrednoj blizini australijskog kopna. Otok nije komercijaliziran, ali za određeni novčani iznos dvojica mještana prebacuju ih trajektom na izolirani otok. Usput upoznaju Petru i Hansa, sredovječni nizozemski par koji putuje kamperom, također sa željom da vide nešto novo.

Nesretnim spletom okolnosti, na otoku, Thomas autom usmrti biciklisticu i tada za obitelj počinje pakao. Otok je u privatnom vlasništvu obitelji O’Neill i tu vladaju drugačija pravila koje postavlja Mama te njezini sinovi i poslušnici koji žive na otoku. Parolom „zub za zub“, O’Neilli žele odmazdu. Zarobljavaju Baxterove koristeći nevjerojatnu količinu terora kako bi se osvetili za smrt pripadnice svog klana. Žrtve postaju i Petra i Hans, uvučeni u suluda zbivanja protiv svoje volje. U nekom trenutku Heather s djecom uspije pobjeći i tada postaju lovina na otoku koji uopće ne poznaju.

Netko je iza njih. Teško disanje. Blizu. Još bliže.

Ne osvrći se.

Ne osvrći se.

Ne osvrći… str. 113.

Potjera

Bježeći s djecom pred progoniteljima, Heather ne zna je li Thomas živ ili mrtav i što se dogodilo starijem paru. Zna samo da moraju pobjeći ili su mrtvi. Progonitelji, naoružani streljivom i puškama, sve su im bliže, a djeca nisu navikla na snalaženje u divljini bez vode, hrane i mobitela, pri nesnosnoj vrućini. Ali progonitelji ne znaju da je Heather odrasla u indijanskom selu i zna bolje zavarati tragove nego većina gradskih stanovnika. Uz to zna postaviti i pokoju zamku. Suluda igra mačke i miša nastavlja se, a krug oko Heather i djece sve je uži i uži…

Bilo je to zbog tebe i djece. Nismo trebali dolaziti ovamo. str. 43.

Dojam o djelu

Roman Otok vrlo je filmičan i nije čudo što su za njegovu ekranizaciju vrlo brzo otkupljena prava. Događaji se smjenjuju brzo i vi svjedočite jurnjavi, bijegu, snalaženju u nemilosrdnim uvjetima, uglavnom preživljavanju i borbi za goli život, tijekom čitavih tristotinjak stranica. Neke su scene mučne i pune nasilja i odvraćaju vas od čitanja, a opet želite vidjeti kako će sve završiti.

Najbolji i najpozitivniji je lik Heather koja je omalovažavana od djece, čak i od muža, marginalizirana zbog svog porijekla, razine obrazovanja i posla koji obavlja. Borba da spasi djecu iz otočkog pakla čini je istinskom heroinom. Djeca se malo po malo priklanjaju Heather otkrivajući njezinu plemenitu i odlučnu prirodu brigom za njihovu dobrobit.

Najveće razočaranje je suprug Thomas. Prepotentno vjerovanje da novac i veze mogu riješiti stvari obilo mu se o glavu, kao i činjenica da je pokušao zataškati ubojstvo.

Surove stanovnike otoka pod kapom strašne Mame nemam potrebu komentirati jer oni su od početka negativci pa se, kao u filmu, odmah svrstavate na stranu slabijih za koje navijate.

Otok je avanturistički triler s elementima priča o preživljavanju u nemilosrdnim uvjetima. Unatoč nedostacima, u koje najviše svrstavam nedovoljno psihološki profilirane likove, roman je napet i pročitate ga za dan-dva.

Ako želite, pogledajte i našu recenziju romana Lanac istog autora.

Adrian McKinty Otok

O autoru

Adrian McKinty rođen je i odrastao u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj. Pisac je krimi romana i fantastike za odrasle, najpoznatiji po svom tri puta nagrađivanom trileru Lanac. Dobitnik je nagrade Edgar Theakston Old Peculier Crime Novel of the Year i mnogih drugih nagrada. Ušao je u uži izbor za čelični bodež Iana Fleminga i Grand Prix de Littérature Policière.

 Živi u New Yorku sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

 V.B.Z. d.o.o.

Objavljeno

Madeline Martin: Posljednja knjižara u Londonu

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Posljednja knjižara u Londonu: ©Znanje

Prevoditelj: Jelena Pelin

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

Posljednja knjižara u Londonu knjiga je koja me na prvu kupila. Savršenim spojem povijesne fikcije s natruhama romantike i onog starinskog udvaranja, integriranjem meni jedne od najdražih knjiga, knjige Grof Monte Christo u sadržaj romana, otkrivanjem Jane Austen i Charlesa Dickensa u teškim vremenima, borbom za očuvanjem male knjižare u bombardiranom gradu i ustrajnosti u čitanju u vrijeme kada to nikome nije  padalo na pamet i mnogim, mnogim drugim stvarima.

Grace Bennett dolazi u London

Kolovoz je 1939. godine. Hitler je započeo svoj suludi pohod i pred vratima je Londona. Ali Grace Bennett to još uvijek ne zna. Nakon smrti majke, odlazeći od nevoljene rodbine, s radošću dolazi u London kod gospođe Weatherford, majčine prijateljice. S Grace je i prijateljica Viv. Dvije djevojke žele što prije naći posao i osamostaliti se.

I dok se Viv zapošljava u robnoj kući, gospođa Weatherford pronalazi za Grace radno mjesto pripravnice u Primrose Hillu, neuglednoj, nekonvencionalnoj knjižari smještenoj u srcu grada.

Posao u knjižari za Grace je nešto potpuno novo. Nije oduševljena, nije osobno ni zainteresirana za čitanje, ali odlučuje odraditi šest mjeseci kako bi od vlasnika, gospodina Evansa, dobila preporuku za bolji posao.

Grace samo slaže knjige i rješava nered u knjižari, sve do dana kada u knjižaru uđe mladi inženjer George Anderson i potakne je da počne čitati. Kad joj ponudi Grofa Monte Crista, Grace kreće u čitalačke pustolovine i cijelim svojim bićem zaroni u svijet književnosti.

Čitanje je…putovanje na kojem vam nikad ne treba vlak ili brod, razotkrivanje novih i nevjerojatnih svjetova. Čitati znači živjeti životom u kojem se niste rodili i prilika da gledate očima neke druge osobe. To je učenje bez suočavanja s neuspjehom, učenje kako uspjeti. str. 60.

Rat je došao u London

Dok Hitler iz noći u noć baca bombe na grad, razorni napad ostavlja knjižnice i trgovine londonskog književnog središta u ruševinama.  Graceina knjižara preživjela je vatrenu stihiju, ali kupaca nema. Ljudi su bezvoljni, uplašeni, zabrinuti. Muškarci su većinom pozvani u vojsku. George Anderson također, ali njegova pisma stižu na knjižaru.

Grace je odlučna da pomogne što više može. Javlja se za volontiranje kao nadzornica mjera opreza pri zračnom napadu. Obavljajući taj zadatak noću, Grace vidi strahote: porušene i spaljene kuće, poginula i raskomadana tijela, beznađe ljudi, ali i otpor stanovnika protiv uzurpatora. Grace daje duhovnu potporu ljudima čitajući naglas u skloništima razne knjige kako bi ih na trenutke odvela u neki drugačiji svijet. Svijet bez rata, mržnje i osvajanja.

U jednom trenutku i Graceina je knjižara pogođena i zapaljena. Grace je očajna. Ali ljudi ne zaboravljaju Graceinu dobrotu.

Popravimo li vam knjižaru, vi ćete nam nastaviti čitati. str. 266.

Danas u skloništu, dok ste čitali za te uplašene ljude, imali ste moć u svojim rukama. str. 164.

Dojam o djelu

Madeline Martin napisala je jednu dirljivu bezvremensku knjigu nadahnutu istinitom poviješću Drugog svjetskog rata o nekolicini knjižara u Londonu koje su preživjele ratna razaranja. Posljednja knjižara u Londonu predivna je priča o prijateljstvu, ljubavi, gubitku, nadi, vjeri i otporu.

Kao što sam napisala u uvodu, posebno mi se svidjelo kako je Madeline Martin pametno iskoristila velikane klasične književnosti Alexsandra Dumasa, Jane Austen i Charlesa Dickensa kako bi popularizirala knjige i čitanje. Po autoričinim riječima, na to ju je potaknuo vlastiti otac jer i sama dolazi iz obitelji čitatelja knjiga.

Univerzalna poruka koju nosi ova predivna knjiga je: I u najgorem crnilu i paklu koji donosi svaki rat, može se naći trunčica svjetla. Čitajući u skloništima, Grace Bennett bila je mali svjetionik u dušama ljudi stisnutih u tamnim i vlažnim podrumskim prostorima dok su bombe padale na London. Slušajući Grace, čuli smo da ljudski duh i vjera pronalaze put i kad se sve čini bezizlazno.

Razni su načini borbe protiv oružja. To mogu biti pjesme, dosjetke, šale, priče i naposljetku knjige.

Izlažući sebe i svoj život kako bi zaštitila ostale, velikoga srca i suptilne duše, Grace Bennett sigurno je bila svojevrsna heroina tog vremena.

Ovu knjigu s radošću svima preporučujem!

Madeline Martin Posljednja knjižara u Londonu

O autoru

Madeline Martin autorica je bestselera New York Timesa i USA Todaya. Živi na Floridi s dvjema kćerima, dvjema nevjerojatno razmaženim mačkama i divnim muškarcem. Kada ne piše ili istražuje, pronaći ćete je u parku s obitelji ili sklupčanu s knjigom. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela u Njemačkoj kao dijete vojnika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Poštovani gospodine M.: ©Znanje

Preveo: Mate Maras

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Poštovani gospodine M. – afera koja pokreće roman

Prije dosta godina u Nizozemskoj se zbio zločin koji je zgrozio javnost. Zapravo, samo se sumnjalo na zločin jer tijelo nikad nije pronađeno.

Pojedinosti su bile dobro poznate. Svakoga je bila potresla ona afera. Dvoje mladih ljudi – još djeca, doista – riješe se profesora. Ili se barem pobrinu da on nestane. Tijelo nikada nije bilo nađeno. (str. 247.)

Riječ je bila o sljedećem: mladi je profesor Landzaat imao aferu sa svojom prelijepom sedamnaestogodišnjom učenicom Laurom. Nakon što ona prekida taj odnos, on ju nastavlja proganjati. Laura i njezin novi dečko odlaze u njenu vikendicu, a do tamo ih slijedi  profesor. Nakon niza slučajnosti (koje možda i nisu toliko slučajne), profesor zauvijek nestane.

Moram priznati da sam tada – prvi put – pomislio kako osoba kao što je g. Landzaat možda ne zaslužuje živjeti. U starija vremena, kada su se gladijatori borili i gubitnik se ponašao na kukavički način, gomila mu je pokazala palac dolje. Upravo tada sam ja njemu pokazao palac dolje. (str. 56.)

Zaintrigiran neriješenim slučajem, pisac M. o njemu piše roman Odmazda koji postaje bestseler i njegovo najpoznatije djelo.

Poštovani gospodine M. – danas

Danas, M. je ostario pisac koji poslije romana o nestalom profesoru nije imao književni hit. Odmazda je obilježila njegovu karijeru i, usprkos svim romanima koji su došli kasnije, ostaje roman po kojem se poznat i koji ga čini književnom veličinom. Teško je reći da M. živi na staroj slavi, no definitivno se tako čini. Zanimljivo je da M. nije osoba koja nam pripovijeda ovu priču, ne! Glavni pripovjedač je osoba čije ime saznajemo tek pretkraj romana, no vrlo nam je brzo jasno da je imao ulogu u onom davnom zločinu, na temelju kojeg je M. napisao svoje glasovito djelo.

Ima knjiga u kojima se pojavljuje i sam pisac. Ili postoji lik koji se upušta u raspravu s piscem. Siguran sam da znate o kojim knjigama govorim. I sami ste neke od njih napisali.
Po tome je to različito. Ja nisam lik. Ja sam stvaran. (str. 24.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Iz pisama gospodinu M.-u, iz pripovjedačevih refleksija na prošlost, iz prisjećanja na tinejdžerske dane, kupimo komadić po komadić priče da bi na kraju došlo do iznenađujućeg, šokantnog kraja.

Gdje je nestao profesor Landzaat? Je li uopće ubijen i tko ga je u tom slučaju ubio? Gdje je nestalo tijelo? I ne ono manje zanimljivo pitanje – tko je pripovjedač koji nam crnohumorno, pomalo  seksistički, ali na zabavan i inteligentan način, donosi priču punu spletki, slučajnosti, opsesije, zločina i književnosti.

Žene imaju više vremena nego muškarci. Čim završe usisavanje prašine, one otvaraju knjigu… i počinju čitati. I te večeri u krevetu one će još čitati. Kada se njihov muž okrene na svoju stranu i stavi ruku na njihov trbuh, blizu pupka, ili tik ispod grudi, one odgurnu tu ruku. „Pusti me na miru, u redu, želim samo završiti ovo poglavlje“, kažu one, zatim čitaju. Katkad žene imaju glavobolju, katkad imaju menstruaciju, katkad čitaju knjigu. (str. 13.)

Dvojbeni dojam

Poštovani gospodine M. treći je roman Hermana Kocha koji sam pročitala. Moram priznati, i najmanje mi se svidio. Ljetnikovac i Večera puno su kraći te samim time i zanimljiviji i dojmljiviji, stoga mislim da bi se Koch trebao držati kraćih romana. Poštovani gospodine M. ima malo više od 350 stranica i premda to za roman stvarno nije puno, neka su poglavlja pomalo dosadna i nekako nepotrebna.

E sad, ako se imate volje uhvatiti ukoštac s ovim romanom, unatoč ovom gore napisanom, mogli biste se iznenaditi zapravo intrigantnom pričom, samo pomalo razvučenom.

Kao što sam već napisala, priča ima dosta kvaliteta. Sviđa mi se rasprava o književnosti, odnosu među piscima, lovu na bestselere, profesionalnoj ljubomori…

Tajanstveni pripovjedač svojim nas poglavljima navlači na daljnje čitanje; duhovit je, zabavan, pomalo odvratan – baš taman sve da vam bude i ne bude simpatičan.

Zabaviti čitajući – da, to je ono što pisci katkad napišu na naslovnici svojih knjiga… Zabaviti čitajući ovo. Ne znam kako je to kod vas, ali ja se rijetko zabavljam dok čitam. To me navodi da pomislim na nekoga tko se od veselja udara po koljenima dok okreće stranice. (str. 64.)

Herman Koch: Poštovani gospodine M.

Čitati ili ne čitati?

Svi su likovi jako dobro opisani. Nisu ni dobri ni loši, a ako vam se takvima čine, niste pažljivo čitali. Svi nešto kriju. Svi imaju tajnu. Neke ćete naslutiti, neke ćete otkriti prije kraja, a neke će vas, bome, itekako iznenaditi.

Tehnika Kochova pisanja možda nam se neće svima svidjeti, ali ne možemo zanijekati to da je pravi majstor pripovijedanja. Golemo klupko priče u priči grana se na mnoštvo niti kojih možda ima previše, ali svaka nešto znači i negdje vodi.

„Bila je to ljubav na prvi pogled“, rekao je Herman. „Na Davidovoj zabavi, prvi put kada sam te sreo. Je li i kod tebe bila ljubav na prvi pogled, Laura? Na onoj zabavi?“
Nije odgovorila, nije kimnula ni zatresla glavom. Nastavila je gledati…
Da, mislila je, bila je i kod mene.(str. 221.)

Kraj je izvrstan i ne znam hoće li ga ijedan čitatelj ikad pogoditi i zbog njega, čini mi se, Poštovani gospodine M. vrijedan je čitanja.

Ostali naslovi ovog autora:

Herman Koch nizozemski je pisac, glumac i scenarist. Poštovani gospodine M. njegov je osmi roman, a u izdanju Znanja kod nas su objavljeni još i Ljetnikovac te Večera. Ovaj potonji Kochov je najpoznatiji roman prema kojem je snimljen i film.

Volite li romane koje pokreću romani ili one koji se bave književnošću, pročitajte recenzije romana Gospodari vremena autorice Eve Garcije Saenz de Urturi te Uvez Bridget Collins. Roman u neku ruku sličan ovome (samo meni puno bolji), čiji je glavni lik profesor(ica) i koji obiluje crnim humorom je i Vladimir, autorice Julie May Jonas.

Gdje kupiti roman Poštovani gospodine M.:

Znanje

Objavljeno

Mary Kubica: Pronađi me

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2022.

Naslovnica knjige Pronađi me: ©Mozaik

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Mary Kubica Pronađi me

Mlada majka Shelby Tebow nestaje jedne večeri nakon odlaska na trčanje. Organizirana potraga traje više dana, ali bez rezultata. U tijeku potrage, nestaje druga mještanka Meredith Dickey, zajedno sa svojom šestogodišnjom kćeri Delilah. Tako započinje Pronađi me, novi roman Mary Kubice, američke  autorice napetih bestselera, uključujući i roman Dobra djevojka.

Shelby

Mlada Shelby nije zadovoljna svojim brakom. Tek što je rodila, još uvijek u post porođajnoj depresiji, sumnja u vjernost svog supruga Jasona. Nezadovoljnoj Shelby jedino je opuštanje odlazak na trčanje u večernjim satima. Ali s jednog takvog izlaska Shelby se nije vratila. U potragu se uključuju svi susjedi formirajući grupe podrške.

Ali tada, gotovo u podne, stigne poruka u grupi za potragu. Pronađeno je tijelo.
str. 112.

Meredith

Meredith živi sa suprugom Joshem,  šestogodišnjom Deliah i trogodišnjim Leom. U sretnom su braku, mada se Joshu čini da u posljednje vrijeme Meredith nešto strašno muči. Odsutna je, neraspoložena, izbjegava razgovor sa suprugom. Ono što Meredith ne otkriva uznemirujuće su poruke koje joj stižu na mobitel bez Josheva znanja.

Meredith radi kao vrlo tražena doula. Priprema mlade majke za porođaj dajući im savjetodavnu pomoć kako bi sretno iznijele porod. Meredith je uspješna u tom poslu i vrlo spretna. Ipak, liječnik porodničar nije sretan da je Meredith na porodima.

Krivnja je kao težak teret. Osjećam se kao nakon strašne bitke. str. 281.

Meredith i Deliah nestaju

U tijeku potrage za Shelby, netragom nestaju Meredith i njezina šestogodišnja kći Deliah. Unatoč ogromnoj potrazi, Delliah nije pronađena sve dok slučajna prolaznica, nakon jedanaest godina, ne nabasa na zapuštenu i prljavu djevojčicu pobjeglu od otmičara. Djevojčica tvrdi da se zove Deliah Dickey. Jesu li ovi događaji povezani s nestankom Shelby?

Istovremeno Leo, sada već odrastao dječak, ne zna je li sretan što mu se vratila sestra. On je, naime, ne prepoznaje.

Dojam o djelu

Roman Pronađi me pratimo u dva tijeka radnje, prošlosti i sadašnjosti, pripovijedanjem nekoliko likova. Pripovjedna nit često se vraća u prošlost u kojoj nam glavni likovi, sama Meredith i Shelby, članovi njihovih obitelji, znanci, susjedi i prijatelji retrospektivno  pripovijedaju cjelokupnu pozadinu priče o nestanku dvije žene i djevojčice.

S ovim sam romanom u velikoj dilemi. Čitajući razna mišljenja, uočavam da se većini čitatelja  roman svidio, ali meni nije. Štoviše, bio mi je vrlo neuvjerljiv bez dovoljnog motiva za kvalitetan zaplet.  

Najprije – ono što mi se čini ok. To je svakako uvod koji je puno obećavao. Nestala mlada majka, zatim mještanka, pa  pronalazak djevojčice za koju pretpostavljamo da je Deliah… Sve su to sastavnice savršenog uvoda, a onda se u zapletu dugo vremena ne događa ništa. Štoviše, postaje sve dosadniji i dosadniji. U knjizi ima potpuno nepotrebnih epizoda, kao što je ginekološki pregled liječnika koji je možebitni osumnjičenik. Taj mi se detalj nekako činio suvišan i degutantan.

Nadalje, neke su radnje i okolnosti vrlo neuvjerljive, pogotovo kraj koji me potpuno razočarao. Ne mogu iznositi detalje jer bi bili spojleri pa ostavljam čitateljima da sami procijene. Knjiga nije loše zamišljena, autorica se lijepo referira na majčinstvo kojem daje dosta pozornosti i to je ono što bih pozitivno istakla. Ostalo, kamo priča ide i koliko su likovi  povezani teško je dokučiti jer autorica daje premalo detalja koji bi nam psihološki približili likove. Izuzevši lik Meredith, o ostalim likovima vrlo površno saznajemo, a pogotovo o liku Shelby koji bi trebao biti drugi glavni lik.

S druge strane, moram priznati da me konstantno nervirao prijevod imena Bea koji ostaje isti u svim padežima pa tako imate rečenice: „Ne uspijem nagovoriti Bea da se predomisli.“  ili „Slijedim Bea u prizemlje.“ (radi se o ženskoj osobi) što ne smatram ispravnim bez obzira na tumačenja lektora.

Bez obzira na moje mišljenje, uvjerena sam da će se mnogima svidjeti knjiga. Možda sam malo prekritična, ali to je stoga što iza sebe imam popriličan broj pročitanih krimića tako da mogu uspoređivati. Ipak, Mary Kubici dat ću svaki put šansu na novoj knjizi.

Mary Kubica Pronađi me

O autoru:

Mary Kubica američka je autorica napetih bestselera, uključujući Dobru djevojku. Diplomirala je povijest i američku književnost na Sveučilištu Miami u Oxfordu (Ohio, SAD), a neko je vrijeme predavala povijest u srednjoj školi. Živi u okolici Chicaga s mužem i dvoje djece. Njeni su romani prevedeni na više od trideset jezika i prodani u više od dva milijuna primjeraka širom svijeta.

Gdje kupiti:

Mozaik

Objavljeno

Nir Hezroni: Komora užasa

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Komora užasa: ©Znanje

Preveo: Neven Dužanec

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa

U Tel Avivu, jedna je djevojka pronađena ubijena, nakon što ju je netko automobilom udario i pobjegao s mjesta nesreće.

Nedugo zatim, jedna djevojka nestaje.

Daphne Dagan mlada je policajka kojoj se čini da su ta dva slučaja povezana i dat će sve od sebe da to i dokaže.

Jednostavno je ubio tu djevojku i nestao. … Nije to samo još jedna obična nesreća. … Imam jako loš predosjećaj. Čak i najveći seronje na svijetu zakoče prije nego što u panici pobjegnu. (str. 21.)

Osim što istražuje sumnjivu nesreću i nestanak, Daphne se bavi i istraživanjem lucidnih snova. Naime, godinama je progoni strašna noćna mora koja je svaki put izbezumi i Daphne je odlučna u tome da je zaustavi. Međutim, lucidni snovi nisu igra. Jer iako to možda zvuči neobično, ljudski je mozak moćniji nego bilo što drugo – i u snovima se može zaglaviti…

A onda, iz četiri različita rodilišta nestaju četiri tek rođene bebe.

Četiri bebe su otete. …
Iz četiri bolnice. Ukupno četiri različita mjesta zločina. (str. 89.)

Javnost je šokirana stravičnim zločinom.

Daphne, uz pomoć svoje misteriozne prijateljice Rotem, povezuje sve končiće u jedno veliko klupko zločina i zaključuje – nestanak studentice medicine povezan je s nestankom novorođenčadi.

Netko se sprema učiniti nešto strašno.

Prinošenje žrtve. Spaljivanje radi žrtvovanja. Ovan i bik na oltaru. … Krv za krv, krv za krv – sve je povezano. Na kraju će ih sve natjerati da razumiju. (str. 29.)

Hoće li se Daphne, progonjena jezivim snovima, uspjeti snaći u kompliciranom slučaju i na vrijeme spasiti bebe?

Što god da planira, moramo doći do njega prije nego što uspije ostvariti svoj plan. A trenutačno ne možemo učiniti ništa nego čekati da on napravi svoj sljedeći korak. (str. 118.)

Nir Hezroni: Komora užasa

Komora užasa – nešto novo

Komora užasa krimić je koji mi se jako svidio i da dajem ocjene, bila bi to jedna čvrsta četvorka. Mislim da nikad nisam čitala roman koji se događa u Izraelu, tako da mi je taj dašak egzotike baš utjecao na dojam. Mada, mislim da je autor mogao još bolje iskoristiti tu mistiku Izraela i detaljnije je uklopiti i u radnju i u ludost počinitelja. Ovako, mjesto radnje je samo sporedno, a savršeno bi zaokružilo priču.

Osim Tel Aviva, jako mi se svidio i počinitelj. Znam da to zvuči užasno, ali lik je totalno poremećen – a pisac to izvrsno dočarava kratkim, sažetim rečenicama kojima ga opisuje. Počiniteljeve riječi o njemu samom govore najviše – a to su nebuloze od kojih će vam se obrve podignuti, a srce preskočiti jedan otkucaj.

Drugi lik koji mi se urezao u pamćenje je Daphneina prijateljica Rotem. Od nje me podilazila jeza i voljela bih da joj je posvećeno više prostora. Pomalo je strašna jer je prepametna i jako lukava, a budući da mi Komora užasa miriše na serijal, radujem se vidjeti što će od nje postati. Tko je zapravo ona – ostaje nam vidjeti.

Lucidni snovi

Ipak, najbolja strana ovog romana meni su lucidni snovi i čitava ta priča vezana za njih. Neki su mi prijatelji blogeri rekli da je njima to bilo najgore i nisam se mogla prestati čuditi. Čak mi je palo napamet i na sebi iskušati lucidne snove, ali pisac odmah na početku naglašava da opisano ne pokušavamo izvesti sami jer svaka osoba drugačije reagira na snove i paralizu sna i mogu se javiti psihološke traume.

Budući da sam par puta doživjela paralizu sna i budila se užasnuta, sama pomisao da se svjesno uvedem u takvo stanje izazivala mi je jezu pa sam odustala.

Dakle, priča kao takva nije mi bila jeziva. Bila je napeta, zanimljiva i stvarno je vukla na čitanje. Dozu tih žmaraca niz kičmu dobila bih samo kad bih se baš uživjela u tehniku lucidnih snova i pokušala zamisliti samu sebe kako se u snu borim s traumama i fobijama.

Hvala, ali ne, hvala.

Za kraj – preporuka

Komora užasa nije jedan od onih romana koji ćete pamtiti cijeli život, ali sasvim sigurno, nećete ga ni tako brzo zaboraviti. Mislim da to, prije svega, može zahvaliti glavnom negativcu koji je poseban i tehnici lucidnih snova koju će bar neki od vas doći u iskušenje probati.

Ako tražite krimić ili laganiji triler, mislim da je Komora užasa roman u kojem ćete uživati. Brzo se čita, nije pretjerano zahtjevan, a jako je neobičan, dojmljiv i drugačiji.

Nir Hezroni: Komora užasa

Ostali naslovi ovog autora:

Komora užasa roman je prvijenac autora Nira Hezronija. Hezroni, koji živi u Tel Avivu, gdje se događa i radnja njegova romana, odslužio je nekoliko godina u vojnoj obavještajnoj službi, a danas gradi karijeru u području visoke tehnologije.

Gdje kupiti roman Komora užasa:

Znanje

Objavljeno

Bella Mackie: Kako ubiti vlastitu obitelj

Nakladnik: Stilus, 2023.

Naslovnica knjige Kako ubiti vlastitu obitelj: © Stilus

Prevoditelj: Dražen Čulić

Bella Mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Ovo je knjiga koju ne treba suditi po koricama, odnosno naslovu za koji ne znate je li šala, zbilja, tragikomedija ili vrlo uvrnuta tragedija. Kako ubiti vlastitu obitelj zapravo je sve to. Romaneskni  prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie privukao me od prve stranice. Glavni lik je antijunakinja Grace Bernard koja ima jedno lice za svijet – lice smirene, pomirljive, obične Grace, dok je za sebe ( i za svoju obitelj) bespoštedna osvetnica kojoj je glavni cilj otarasiti se svih članova svoje obitelji. Osveta kao motiv česta je u književnim djelima, a u ovoj je knjizi dovedena do savršenstva.

Grace

Grace upoznajemo za vrijeme njezina boravka u ženskom zatvoru u Limehouseu. U zatvoru je već četrnaest mjeseci pod optužbom za ubojstvo. Ali Grace zna da nije odgovorna za to ubojstvo zbog kojeg sada čeka suđenje. U ovom slučaju je potpuno nevina. Ali nije za šest drugih slučajeva. Grace je, naime, proračunata osvetnica i višestruki serijski ubojica.

Taj osjećaj za dramatično i dalje živi u meni, ali naučila sam se obuzdati se. Str. 49.

Plan

Odmah na počeku, Grace nas obavještava da želi ubiti šest članova vlastite obitelji i pomno pravi plan kako bi to realizirala, ni u jednom trenutku ne žaleći zbog takve odluke. Odrasla samo s majkom u skromnim financijskim uvjetima, odbačena i nepriznata od očeve obitelji, Grace smišlja pakleni plan. Ali nije ishitrena. Za svakog člana obitelji, Grace je strpljivo razradila cijeli scenarij ubojstva. Nakon smrti majke, Grace odluči da je vrijeme za osvetu.

Dok to radi, Grace istovremeno živi normalan život i radi normalan posao. Druži se s prijateljima, izlazi, zabavlja se, ali nikad nije potpuno opuštena jer su njoj potpuno drugačije misli na pameti. A to je bespoštedna likvidacija vlastite obitelji.

Taj čovjek, sa svojom groznom razmetljivom odjećom i očitom potrebom da svakom pozom pokazuje razinu testosterona, taj mi je čovjek da svoj DNK, utjecao na moj karakter i postojanje. str. 67.

Dojam o djelu

U romanu je glavni lik vrlo lukava psihopatkinja, poremećena osoba i u konačnici – serijski ubojica. Ipak, iz nekog razloga, ne mrzite ju već na trenutke imate i određene simpatije prema njoj. Grace, a tako i svi ostali likovi u romanu, izvrsno su psihološki i stilski izbalansirani pa je čitanje ovog romana pravi užitak.

Roman je zanimljivo pisan, s crnohumornim elementima koji daju određeni štih kompliciranim zapletima i razradama ubojstava.

Samu su autoricu od djetinjstva zanimale priče o ubojstvima, a još više pitanje: zašto ljudi ubijaju? Naišla je da je osveta jedan od  visoko rangiranih motiva. To joj je poslužilo kao lajt-motiv za ovu odličnu knjigu.  Kako ubiti vlastitu obitelj mračna je satira o klasnom društvu, obitelji i slavi koja je osvojila vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Moram priznati da je i mene oduševila. U pozadini knjige ima još vrlo snažnih tema. Snishodljiv i ciničan odnos bogatih prema onima koji jedva zarađuju za osnovne egzistencijalne potrebe, muškarci koji koriste moć i bogatstvo kako bi patronizirali žene, samo su neke od njih. Autorica ovom satirom snažno upozorava na femicid koji vlada u određenim strukturama zapadnjačkog društva, a sve je to pisano s određenom dozom samoironije i crne komedije na izuzetno zabavan i simpatičan način.

Velike preporuke za ovu knjigu!

Bella mackie kako ubiti vlastitu obitelj

Žene koje su sebi dopustile da upadnu u klopku te obitelji nisu moj glavni cilj. Konačno, i moja je majka jedna od njih. str. 177.

Bih li i ja bila takva da sam odrastala u bogatstvu njezine obitelji? Vjerojatno.
str. 279.

O autoru

Kako ubiti vlastitu obitelj romaneskni je prvijenac britanske novinarke i spisateljice Belle Mackie. Potječe iz novinarske obitelji, njezin otac Alan Rusbridger bio je dugogodišnji glavni urednik Guardiana, a i sama Mackie pisala je za Guardian i Vice News, dok trenutačno piše kolumnu za Vogue. Ova hvaljena, mračna satira o klasnom društvu, obitelji i slavi osvojila je vrhove top-ljestvica najčitanijih knjiga i prevodi se diljem svijeta.

Osvrt na njezin roman Kakav način umiranja pročitajte klikom na naslov.

Gdje kupiti:

Stilus

Objavljeno

Daphne du Maurier: Rebecca

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2020.

Naslovnica romana Rebecca: ©Mozaik knjiga

Prevela: Svetlana Grubić Samardžija

Daphne du Maurier: Rebecca

Nova gospođa de Winter

Glavna junakinja ovog romana je nekoć naivna i bojažljiva bezimena djevojka koja sada, sa svojim pratiocem, boravi po hotelima prisjećajući se velebnog zdanja u kojem su nekoć živjeli.

Kuća je bila grobnica, naš strah i patnja ležali su u ruševinama. Neće biti uskrsnuća. Kad budna pomislim na Manderley, neću biti ogorčena. Trebam ga zamišljati onakvim kakvim je mogao biti da sam ondje mogla živjeti bez straha. (str. 8.)

Sad žive u miru, bez negdašnjih uzbuđenja, strahova i utvara, a ona nam govori kako su se našli tu gdje jesu.

Naime, dok je radila kao družbenica za napornu bogatašicu, gospođu Van Hopper, u mondenom odmaralištu u Monte Carlu junakinja upoznaje dvostruko starijeg Maxima de Wintera. Svi znaju o strašnoj nesreći koja ga je zadesila i koja je odgovorna za bljedilo njegove kože, podočnjake i vječito natmureno lice.

-To je Max de Winter – rekla je – vlasnik Manderleya. Sigurno si čula za to. Izgleda loše, zar ne? Priča se da ne može preboljeti ženinu smrt… (str. 16.)

Nekim čudom, de Winter se zagleda u junakinju. Nakon samo dva tjedna potajnih sastanaka oni se nabrzaka vjenčaju i on je vodi na Manderley, svoje voljeno imanje. Junakinja ne može vjerovati sreći, oduševljena je udajom za voljenog čovjeka. Ipak, ne može ne zapitati se kako će popuniti ogromnu prazninu koju je ostavila pokojna gospođa de Winter, Rebecca.

Smiješila sam se sama sebi obujmivši koljena na klupi kod prozora. Mislila sam kako je to divno, kako ću samo biti sretna. Udat ću se za muškarca kojeg volim. Bit ću gospođa de Winter. Bilo je glupo osjećati bol u želucu kad sam tako sretna. Živci, naravno. (str. 69.)

Rebecca je, kako nova gospođa de Winter uskoro saznaje od služinčadi, bila savršena u svemu. Bila je predivna, dobra, draga, vodila je imanje, priređivala zabave… Nema tko ju nije volio!

Daphne du Maurier: Rebecca

Rebecca

A najviše ju je voljela njena najodanija sluškinja i bivša dadilja, gospođa Danvers.

Ponovno sam ju pogledala i ponovno susrela njezin pogled, onako taman i mračan, na tom bijelom licu koje mi je, nisam znala zašto, ulijevalo čudan osjećaj nemira, zle slutnje. Pokušavala sam se nasmiješiti, ali nisam mogla. Kao da su me prikovale te oči bez sjaja i bez imalo naklonosti prema meni. (str. 89.)

Gospođa Danvers uopće nije oduševljena Maximovom brzom ženidbom i od prvog trenutka čini sve da novoj gospođi de Winter zagorča život. Ali njoj je život dovoljno gorak i bez svakodnevnih muka koje joj Danversica priprema. Rebeccini su tragovi posvuda. Cijela kuća odiše njezinim stilom i ukusom. Sobama kao da još uvijek lebdi dašak Rebeccinog parfema.

…pomislih kako ja nisam prva koja se tako odmarala na tom naslonjaču; jedna druga je to radila prije mene i sigurno je ostavila trag… (str. 95.)

Svakodnevno je proganja pitanje – voli li Maxim još uvijek Rebeccu. I ono najvažnije, kako se boriti protiv nekoga tko je mrtav i pokopan?

Rebecca, uvijek Rebecca. Gdje god sam hodala u Manderleyu, gdje god sam sjedila, viđala sam Rebeccu, čak i u mislima i u snovima. … Rebecca, uvijek Rebecca. Nikada se neću riješiti Rebecce. (str. 281.)

A onda joj Maxim otkriva šokantnu tajnu koja bi njihove živote mogla uništiti do temelja.

Daphne du Maurier: Rebecca

Mit imena Rebecca

Rebecca je jedan od onih klasika čija zanimljivost i aktualnost ne prestaje čak ni prolaskom gotovo stotinu godina od prvog objavljivanja. Ovaj gotički roman i današnjem čitatelju pruža isti onaj užitak čitanja kakav je jamačno pružala i davne 1938. godine.

Za Rebeccu svi znamo i neću posebno pametovati. Reći ću samo da ovo nije niti horor niti nadnaravni roman od kojeg će vas podilaziti jeza – a na taj je način najčešće opisivan. Ima nekoliko dijelova koji koketiraju s nadnaravnim, ali sve se vrlo brzo logično objasni. Ipak, to ne umanjuje uživanje u čitanju, dapače, ako niste ljubitelj duhova i utvara, velika je vjerojatnost da ćete voljeti Rebeccu.

I samoj mi se roman jako svidio i uopće nisam imala osjećaj da čitam nešto što je već postalo klasik. Rebecca je doista svevremena i vjerujem da će takvom i ostati. Mijenjat će se samo pitanja koja obuzimaju čitatelje kad zatvori posljednju stranicu. Meni su se po glavi najčešće motala ova: Zašto glavna junakinja nema ime? Što to simbolizira? Vjerujem da je riječ o životu u Rebeccinoj sjeni – glavna junakinja, premda živa, manje je važna nego savršena, premda mrtva Rebecca. Sve je Rebeccino i sve je njoj podređeno – iako je više nema. Premda, ako je riječ o tome, jači bi dojam na čitatelja ostavilo junakinjino ime, spomenuto na samom kraju, kada se situacija ipak okreće u njezinu korist.

Za zaključak, ako još uvijek ima čitatelja koji nisu pročitali ovaj slavni roman Daphne de Maurier, svakako preporučujem čitanje! Radnja je napeta i drži pozornost, opisi Manderleya su bajkoviti i zastrašujući u isto vrijeme, a zagonetka same Rebecce golica maštu gotovo do samoga kraja.

Ostali naslovi ove autorice:

Daphne du Maurier (1907. – 1989.) rođena je u Londonu, a pisala je romane, drame, kratke priče i biografije. Najpoznatija je po priči Ptice i romanu Rebecca, a oba je ta naslova ekranizirao slavni Alfred Hitchcock.

Hitchcockova Rebecca iz 1940. godine:

Netflixova Rebecca iz 2020. godine:

Ako ste raspoloženi za još malo književnih klasika, na ovom blogu možete pročitati i recenzije romana Drakula Brama Stokera, Doba nevinosti autorice Edith Wharton, Oduvijek živimo u dvorcu Shirley Jackson, Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa te Nasljednici Williama Goldinga.

Gdje kupiti roman Rebecca:

Mozaik knjiga, web shop Znanje

Objavljeno

Sharon Cameron: Svjetlo u skrovištima

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica knjige Svjetlo u skrovištima: ©Znanje

Prevoditelj: Mate Maras

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

Svjetlo u skrovištima istinita je priča o Stefaniji Podgórski, poljskoj tinejdžerici koja je odabrala hrabrost i humanost skrivajući trinaest Židova na svom tavanu, tijekom Drugog svjetskog rata, u gradu Przemyslu u Poljskoj.

I te noći, prvi put, razumjela sam s čime sam se suočavala. Prije je lako bilo zamisliti da su sve te užasne stvari bile neka vrsta pogreške. str. 51.

Stefanija

Šesnaestogodišnja Stefania radi za židovsku obitelj Diamant u njihovoj trgovini mješovitom robom u Przemyslu u Poljskoj. Ratna je godina 1943. Lijepo prihvaćena u židovskoj obitelji, Stefanija gaji tople osjećaje prema Izziju, sinu gospođe Diamant. Osjećaji dvoje mladih obostrani su i oni su na pragu zaruka koje ipak taje jer je Stefanija katolkinja, a Izzy Židov. No sve se mijenja onaj dan kada nacisti umarširaju u grad. Židovi su suočeni s brojnim zabranama, a uskoro bivaju prisiljeni otići u geto.

Okupacija

Stefanijin djevojački svijet vrlo se brzo počinje raspadati. Roditelji se odvajaju od Stefanije i mlađe kćeri i za neko vrijeme im se gubi trag. Od rodbine Stefaniji ostaje jedino šestogodišnja sestra Helena za koju se mora brinuti. Svaki trenutak slobodnog vremena Stefanija prilazi ograđenom prostoru u kojem su smješteni Židovi kako bi naizgled trgovala, odnosno mijenjala različite usluge i robe, a zapravo donosila hranu i pomoć za zatočene Židove. Ali Stefanijino zadržavanje blizu geta nije prošlo nezapaženo od strane njemačke policije. Upozorena je da joj tu nije mjesto, ali Stefanija ne odustaje.

Uskoro njemačke vlasti donose strašnu odluku. Deportiraju tisuće Židova u koncentracijski logor. Među odabranima je i obitelj Diamant. Stefanija zna da je to za njih smrtna presuda.

Mi smo još bili živi. Ali morali smo živjeti u paklu. str. 90.

Max

Jedini koji je izbjegao smrt stariji je sin Diamantovih, Max, koji je jedne noći pokucao na Stefanijina vrata iskočivši iz vlaka. Stefanija riskira sve odlučivši skrivati Maxa, a njemu se malo po malo pridružuju ostali odbjegli Židovi, ukupno njih trinaest. Stefanija zatraži od Nijemaca stariju kuću na korištenje. Kad ju dobije, u njoj, na tavanu, skriva 13 Židova. Ali i Nijemci imaju plan za kuću u kojoj živi Stefanija…

S dva nacista dolje, u prizemlju kuće, trinaest skrivenih Židova iznad i mlađom sestrom uza se, Stefania mora donijeti još jedan mučan izbor.

Dojam o djelu

Roman je potresan, a kad znate da se ne radi o fikciji već o istinitom događaju, zapanji vas hrabrost i neustrašivost mlade Stefanije koja je riskirala svoj i život svoje sestre Helene kako bi spasila grupu Židova. Uvjeti u kojima su se upoznali i preživljavali zbližili su Maxa i Stefaniju koji su se  poslije završetka rata i oženili.

Najviše su me se se dojmile izvorne fotografije koje su prilog romanu, a koje je autorici ustupila sama Stefanija Podgórska. Svi članovi obitelji Podgórski preživjeli su rat, uključujući Stefanijinu majku i brata u radnom logoru u Salzburgu. Međutim, oni nisu odobravali Stefanijinu udaju za Židova i odrekli su se obiju sestara zbog toga što su spašavale Židove za vrijeme okupacije. Stefanija i Max odgojili su Helenu do studentske dobi. Godine 1979. Stefanija i Helena Podgórska proglašene su Pravednicama među narodima u Yad Vashemu, Svjetskom centru očuvanja sjećanja na žrtve holokausta.

Sharon Cameron Svjetlo u skrovištima

O autoru

Sharon Cameron (1970.) američka je spisateljica za djecu i mlade, autorica bestselera New York Timesa. Njezin prvijenac, The Dark Unwinding osvojio je i čitatelje i kritiku, ali i nekoliko uglednih literarnih nagrada. Priča o hrabroj Poljakinji Stefaniji Podgorskoj i njezinoj šestogodišnjoj sestri Heleni toliko se dojmila Cameron da ju je odlučila ispričati u romanu Svjetlo u skrovištima, koji je postigao svjetski uspjeh i dosad je preveden na 20 jezika.

Gdje kupiti:

Znanje

Objavljeno

Willow Rose: Ne laži mi

Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o., 2021.

Naslovnica knjige Ne laži mi: ©Stilus knjiga

Willow Rose Ne laži mi

Plavetnilo koje vas gleda s naslovnice ovog romana može vas samo zavesti. Ne laži mi nije zabavna  knjiga za čitanje na plaži. Surova je to priča o zločinima koji potresaju malu zajednicu Cocoa Beacha na Floridi. Gradić u kojem se gotovo svi poznaju nikako se ne može oporaviti nakon nestanka mlade dvanaestogodišnje Sophie Williams i pronalaska njezina tijela tri mjeseca kasnije.

Sophie

Sophie Williams je mislila da ima sve na svijetu. Uspješna klizačica, sportašica  koja je već počela potpisivati sponzorske ugovore, omiljena djevojka u školi, nestala je iz ljetnoga izviđačkog kampa. Svi napori istražitelja da otkriju gdje je Sophie nisu urodili plodom. Tri mjeseca poslije, njezino tijelo pronađeno je u vreći za spavanje u najposjećenijem dijelu plaže Cocoa Beacha. Smrt Sophie Williams bila je ogroman šok za mještane malog floridskog gradića.

Maddie je čula korake otmičara na odlasku i više nije bilo ničega osim duboke, strašne tišine. str. 85.

Eva Rae Thomas

Eva Rae Thomas, bivša FBI agentica, vraća se u rodni grad nakon mučnog razvoda. Nakon što ju je suprug napustio prigovorivši joj da zanemaruje obitelj, Eva se odlučuje posvetiti djeci i neko vrijeme ne raditi policijski posao. Ali kad nestane sin poznatog senatora, a roditelji prime uznemirujući videozapis, Eva osjeća da ne može ostati po strani. Uključuje se u istragu koju vodi njezin prijatelj iz djetinjstva Matt Miller. Eva postepeno postaje svjesna da se radi o bolesnom umu koji otima djecu razvedenih roditelja.  Kada se otmice djece nastave, među stanovnicima ovog nekada pitomog mjesta zavlada panika i izvanredno stanje. Uz Mattovu pomoć, Eva na koncu rješava slučaj, ali dokučivši identitet ubojice, ostaje zaprepaštena shvativši da je to  netko na koga ne bi ni u snu pomislila.

Ne laži mi, djevojčice. Primijetio sam da si sama. str. 28.

Dojam o djelu

Ne laži mi je solidan krimić koji ima sve elemente koje mora imati „brzo čitajući“ krimić. To su intrigirajuća otmica i ubojstvo, lik agentice koja ima problema u privatnom životu, jezovite zločine koji stvaraju pomutnju u malom gradiću i bešćutni serijski ubojica koji se okomio na djecu razvedenih roditelja.

Ipak, moram priznati da mi se u cijeloj priči  neke stvari ne sviđaju. Eva dolazi u rodno mjesto nakon što ju je napustio suprug i zamijenio je mlađom, prigovorivši joj da je ona kriva za raspad njihova braka jer je bila posvećena poslu. Ali stvar je u tome što joj isto to i djeca zamjeraju. Zanimljivo, djeca brane odbjeglog oca i vrlo se drsko i bahato ponašaju prema Evi koja je i samohrana majka i hranitelj i stup obitelji. U čemu je Eva pogriješila? Zato što je puno radila? Što nije mogla uskladiti posao i obitelj dok je suprug “landrao“? Po mom mišljenju, Eva je pozitivan lik  s puno ljudskih vrlina i mana i njezino nesnalaženje u odgoju vlastite djece vrlo mi je autentično.

Nadalje, ljuti me što u posljednje vrijeme većina autora krimića  upada u stereotipe po kojem su djeca razvedenih roditelja unaprijed predodređena na, u najmanju ruku, disfunkcionalan razvoj pa sve do problematičnih osobnosti. S druge strane, nema spomena o tome kako se snalaze samohrani očevi, ali samohrane majke se snalaze na razne načine pa čak i prostitucijom „krpaju“ kućni budžet kao što je predstavljena jedna od majki otete djece u knjizi.

Ipak ne želim biti pretjerano stroga, ovo je ipak krimić, a ne sociološka analiza (iako sam sociolog) pa romanu Ne laži mi ipak dajem pozitivnu ocjenu. Willow Rose spretno kombinira detalje iz Evinom privatnog života s istraživačkim, detektivskim dijelovima pa knjiga ne gubi na napetosti.

Ne laži mi je čitljiva i dinamična knjiga koju pročitate, potrošite i brzo zaboravite.

Willow Rose Ne laži mi

O autoru

Willow Rose rođena je 5. rujna 1976. u Kopenhagenu. Autorica je više od 70 knjiga prodanih u višemilijunskoj nakladi. Nekolicina njezinih romana našla se na vrhu ljestvica najprodavanijih knjiga u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi.

Gdje kupiti:

Stilus knjiga