Pročitala sam intervju s urednicom Petrinih knjiga koja je objasnila zbog čega su odlučili objaviti ovu knjigu. Rekla je da je moć književnosti u tome da nas uzdrma i ostavi trag. Mene je ova knjiga baš uzdrmala, a uvjerena sam da će i na svakoga tko je pročita ostaviti trag.
Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha.
Naslov je alegorijski podsjetnik na knjigu Tiger Margaux Fragoso koja piše o djevojčici koju zlostavlja susjed. Tigar, divlja mačka, predator je, krvoločna životinja zastrašujuće ljepote. Naravno, tigar može biti i čovjek.
Kod djeteta su vrata uvijek širom otvorena. Dijete ne može otvoriti ili zatvoriti vrata pristanka. str. 102.
Obitelj
Neige i njezina godinu dana mlađa sestra još su u krhkoj dječjoj dobi kad se rastaju njihovi roditelji. Njihov otac ih posjećuje u početku redovito, a zatim sve rjeđe kad njihova majka pronađe novog partnera. Novi muškarac u njihovom životu je atraktivan, iznimno popularan čovjek, vrlo cijenjen turistički djelatnik, sportaš, planinar.
Neige od početka osjeća zadršku kad je očuh pokušava aktivno uključiti u obiteljski život tvrdeći da joj želi biti pravi otac, da je voli i da sve što radi, radi iz ljubavi. U trenutku kad je počinje seksualno zlostavljati, Neige ima samo sedam ili malo više godina (točan broj godina Neige je potisnula zbog traume). Ranjiva i neiskusna djevojčica postaje objekt u rukama seksualnog predatora. Očuh joj prijeti da ne smije nikome izdati njihovu tajnu. Neige je zabrinuta za mlađu sestru i godinama šuti, dok njezina majka ništa ne sumnja.
Ja koja imam loše vizualno pamćenje, još i danas se sjećam detalja tih mjesta. Ponekad mi se čak vraćaju i mirisi. Jamačno sam dugo bila nepomična i promatrala oko sebe dok je on radio ono što je imao za raditi. str. 99.
Dojam o djelu
Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.
Vrlo iskreno, a istovremeno na jedan analitički, pomalo hladan način, kao da se radi o nekome drugome, a ne o njoj samoj, autorica progovara o zlostavljanju koje je doživjela kada ju je očuh seksualno zlostavljao i silovao tijekom cijelog djetinjstva. Takav pristup, koji odvaja racionalan um od emocija, sigurno je pomogao autorici da proživi i preživi sve strahote ispričane u knjizi Tužni tigar.
Ovaj autobiografski esej prati djetinjstvo djevojčice koja se cijelo vrijeme pita zašto je baš ona izabrana da bude očuhova seksualna žrtva. Ne nalazi sebe kao lijepu djevojčicu, nije koketna, nije čak ni odveć razvijena. Neige Sinno opisuje očuhovo zlostavljanje do bolnih detalja da nitko, baš nitko, ne može ostati ravnodušan.
Zašto to čini? Objasnila je to autorica u jednom citatu:
Rečenicu koju je izgovorio povjesničar svjetskih ratova, a koja me je godinama progonila- “siluju zato što mogu” – sad osjećam želju primijeniti na vlastitom primjeru. Zašto pišem ovu knjigu? Zato što mogu. str. 185.
Upozorenje autorice
Knjiga je napisana s namjerom da se upozori na činjenicu da upravo sada, u ovom trenutku, postoji netko u našem susjedstvu, okolini, rodbini ili krugu poznanika tko je potencijalni zlostavljač i tko samo vreba svoju nevinu žrtvu. Nažalost, svijet je pun sadista, pedofila i bolesnih umova koje je teško otkriti. Najčešće se to dogodi tek kada se, nakon puno godina zlostavljanja, žrtva odluči povjeriti nekome i prijaviti zlostavljača.
Neige je to učinila tek s dvadeset godina, kada se povjerila majci, i tada zajedno odlučuju prijaviti zlostavljača. Iako je sve priznao i bio osuđen na devet godina zatvora, u zatvoru je bio puno manje. Na kraju je izašao kao slobodan čovjek i normalno nastavio život s drugom ženom s kojom je dobio i djecu.
Što je od svega ostalo Neige? Rekla bih samo gorčina, šutnja i urlik. Urlik na reakciju okoline koja ne vjeruje da je taj tako “dobar i plemenit “ čovjek mogao raditi takvo nešto; urlik na pravosudni sustav koji pomiluje zločinca zbog “dobrog” vladanja, urlik zbog traume koja je cijelom njenom životu promijenila okus, miris i boju. Ali, ono što Neige sa sigurnošću zna i zbog čega piše jest ovo – Ignorirati ga ili zaboraviti nije opcija. Jer jednom žrtva – uvijek si žrtva.
O autorici
Neige Sinno (1977.) francuska je spisateljica, prevoditeljica i profesorica književnosti, poznata po hrabrom i snažnom emotivnom pripovijedanju. Rođena je u mjestu Vars u departmanu Hautes-Alpes, a veći dio života provela je između Europe i Latinske Amerike istražujući teme identiteta, sjećanja i traume.
Knjiga Tužni tigar inspirirana je pjesmom »The Tyger« Williama Blakea. Knjiga je izazvala široke društvene rasprave, osvojila brojne nagrade i postala obavezno štivo za sve koji žele razumjeti duboke traume i proces iscjeljenja preko književnosti.
Roman Babići najnovije je štivo jednog od mojih omiljenih domaćih autora, Hrvoja Šalkovića. Dugo ga nije bilo na književnoj sceni, bavio se nekim drugim poslovima, ali vjerujem da su ga obožavatelji koje je kupio romanom Zec na mjesecu (jedan od mojih najdražih) još tamo dvijetisućitih, strpljivo čekali. Ne spominjem ostale romane jer, iako su mi bili čisto ok, ni jedan nije dostigao voljenog mi Zeca.
Babići su na tragu. Sviđaju mi se.
Klasični je to Šalković koji redom emocija, redom osmjehivanja osvaja čitatelja stranicu po stranicu.
Ne kažem da ćete ovaj roman pamtiti do kraja života, ali nema šanse da ćete požaliti što ste ga pročitali.
O čemu je, dakle, riječ?
Babići
Ivan i Tibor Babić braća su povezana nesretnim životnim okolnostima i velikom, bezuvjetnom ljubavlju.
U trenutku kada počinje priča, nalaze se u Amsterdamu. Tibor se bavi mutnim, poluilegalnim, ali bezazlenim poslovima i nikad nema para. Ivan, koji nam pripovijeda kako su došli upravo do ovoga sada, razumniji je i radi u call-centru za jednu ajmo reći agenciju koja se bavi turizmom.
Ivana uskoro put i izmišljeni životopis vode u Bangkok, odakle ga pak taj isti izmišljeni životopis (samo na drugačiji način) vodi do mutne rijeke Kwai i prihvatilišta slonova.
Tamo prima lošu vijest, koja na neki način može postati i dobra vijest.
I mogu ti sada ispričati kako sam na obalama grimizno mutne rijeke Kwai spoznao čitavu bit života i ispraznost materijalnih stvari, kako sam shvatio da je čovjek najsretniji kada u životu ne posjeduje ništa (…), kako posjedovanje opterećuje i sputava, kako ambicija za imovinom guši ono najbolje u čovjeku. Mogu ti ja sada sve to ispričati, ali zašto da lažem i sebe i tebe. … Umrla je baka Magda. A mi smo bili jedini nasljednici. (str. 77.)
Odlazi po brata natrag u Amsterdam i u neregistriranom automobilu vraćaju se u grad u kojem su proživjeli djetinjstvo i mladost – u Zagreb.
Tamo ih dočeka javna bilježnica koja ih obavještava da im je umrla baka i da će naslijediti velik novac od prodaje njezina stana.
Novac od prodaje stana ostavljam svojim unucima. Pod uvjetom da naprave ove tri stvari… (str. 87.)
Prvo – moraju otvoriti neki funkcionalan obrt.
Drugo – moraju napisati biografiju svoje obitelji.
Treće – moraju dokazati da znaju povijest svog rodnog grada.
Budući da je riječ o ogromnoj svoti novca, Babići se bacaju na posao.
Ah, ti Babići
Čula sam da ova knjiga ima nekoliko jako loših osvrta, ali nisam ih uspjela naći na netu pa vam ne mogu reći što u njima stoji.
Mogu vam samo pričati o tome kako su se Babići meni svidjeli. A stvar je ovakva.
Ne mogu vjerovati da netko ne voli način na koji Šalković piše. I stvarno mi nije stalo do neke dublje poruke ovog romana, mada ga možemo promatrati i s te strane – imigracija i imigranti, snalaženje naših ljudi vani, snalaženje „tuđih“ ljudi ovdje unutra… Sve mi je to manje bitno i moj dojam ne ovisi o tim temama.
Meni je samo bitno da, kad on napiše:
Neke stvari jednostavno zauvijek umru, i ne postoji sila svemira koja im može povratiti puls. (str. 116.)
Da ja to stvarno osjetim.
Njegova je proza emotivna. Možda mjestimice patetična, ali to se tako dobro uklapa u priču o dvojici pomalo olinjalih skoro-pa-sredovječnih mladića, da vam uopće neće smetati.
Bilo je rečenica koje su me nasmijale, onih koje su me rastužile, i onih jako teških, koje su me malko rasplakale. Tako da, opraštam patetiku, svidjela mi se i bila mi je topla i mekana kao najdraža dekica.
Ivan i Tibor su simpatični, život im je bio težak, pokojna baka i javna bilježnica prave su mustre i to je to što otprilike morate znati.
Juhica za dušu
Znate ono kako vam neke priče dođu kao melem na ranu ili juhica za dušu? Tako su meni došli Babići. Nisam dobila Kiklopa, ali bome ga nisam ni očekivala!
Babići su sve ono što očekujete od Šalkovića, ako ste ga prije čitali.
Toplina, osjećaji, gorko-slatka priča o odrastanju momka koji je tek donedavno bio neozbiljan, a onda ga je život natjerao na to da se uozbilji.
Obvezna su i putovanja, avanture i egzotične lokacije, pa mlađi brat Babić jurca od Amsterdama gdje ne ispunjava sve ono što Nizozemci očekuju od njega. Od Bangkoka gdje upoznaje ludi noćni život pun doslovno svega, preko meditacije i skromnog života koji živi njegujući slonove…
Naravno, kao i uvijek, vraćamo se na početak, u Zagreb, gdje naši junaci doživljavaju svojevrsnu katarzu, a sve to vođeni bakinim nepogrešivim potezima s neba.
Od mene preporuke, nadam se da će vam Babići ovog ljeta praviti društvo na plaži!
Ostali naslovi ovog autora:
Hrvoje Šalković rođen je 1973. godine.
Autor je popriličnog broja romana, uglavnom putopisno-avanturističkih, iako ima i onih koji skreću u vode krimića i trilera.
Bella Gunness poznata je kao prva žena serijski ubojica u povijesti. Rođena je kao Brynhild Storset 1859. u skromnoj norveškoj obitelji u kojoj je vjera igrala važnu ulogu. Victoria Kielland, zvijezda u usponu norveške književne scene, rekonstruira Bellinu sudbinu i njezin unutarnji svijet spektakularnim načinom, prozom koja graniči s poezijom.
Brynhild
Na početku upoznajemo Brynhild, skromnu sedamnaestogodišnjakinju iz konzervativne i siromašne norveške obitelji. Brynhild čezne za ljubavlju nekoga kome će ona biti posebna. Međutim, kada ostvari ljubavnu vezu, ta je veza jednostrana. Nakon što ostaje trudna, šokirana shvaća da je nekome bila samo tjelesna zadovoljština. Ali stvarno otrježnjenje dolazi kada poslije nasilnog seksualnog čina doživi pobačaj. Emocionalno i psihički slomljena djevojka odlazi na dugotrajno i iscrpljujuće putovanje brodom od Norveške do Sjedinjenih Država.
Ima toga što nikad ne mogu priznati, šapnula je, ima toga što je preveliko. str. 12.
Bella
Dolaskom u SAD, Brynhild mijenja ime u Bella, a zatim Belle. Privremeno se nastanjuje kod sestre, ali ni tu ne nalazi mir. Radi kao krojačica i ponovno se nada da bi mogla upoznati nekog tko će joj podariti ljubav. Usamljena i psihički nestabilna Bella pronalazi utočište u crkvi. Slučajno upoznaje Madsa Sørensena, i unatoč njegovoj ljubavi prema njoj, Bella osjeća nemir kojem se ne može oduprijeti. Istovremeno, prati oglase koje usamljeni muškarci objavljuju u lokalnim glasilima…
Od tuge se nitko ne može izliječiti, ona zauvijek sve mijenja, ali koliko precizno može biti sjećanje? str. 89.
Bellin je život sačinjavala tanka membrana slučajnosti. Uvijek bi novi muškarac pokucao na vrata, spokojan i odlučan, gotovo mučno točan svaki put. str. 139.
Dojam o djelu Moji muškarci
Ne nailazim često na djelo koje je istovremeno jasno i nejasno kao što je to knjiga Moji muškarci. Takav dojam ostavlja nakon čitanja i onda shvaćate da se ne radi o stilu pisanja jer djelo je, premda prozno, napisano veoma poetično. Prepuno pjesničkih figura, usporedbi i metafora, Moji muškarci spremaju vas za nešto lirično, eterično, ali ono što dobivate vrlo je teško, gusto, misaono i meditativno. Djelo je napisano u snažnoj poetskoj prozi i tijekom čitanja shvaćate da je autorica jednostavno izvanredan pripovjedač.
Knjiga nije laka za čitanje. Nimalo. Ni zbog teme kojom se bavi, ni zbog unutarnjeg monologa žene čiji je poremećeni svijet kombinacija nesretnih okolnosti i psihičke bolesti.
Pokušala sam razumjeti Bellu. Rođena u krajnje fanatičnoj, vjerskoj, da ne kažemo “zatucanoj” obitelji, Bella (prvotno Brynhild) pokušava slijediti pravila koja se očekuju od mladih djevojaka u to doba: biti pokorna, radišna, vrijedna, na usluzi roditeljima. Također se očekuje od nje da nađe prikladnog ženika, vjenča se, rodi djecu i skrbi o obitelji. U ranim djevojačkim godinama, Belli se događa seksualno nasilje koje ona isprva ne razumije i brka ga s ljubavlju, ali kada shvati da je samo predmet za zadovoljenje muškaraca, javlja se prva pukotina u njezinoj krhkoj psihi. To je početak procjepa koji postepeno dovodi do raspada ličnosti i posvemašnjeg ludila.
Pojam serijski ubojica obično povezujemo s krajnjim odsustvom emocija, psihopatskim profilom ličnosti i hladnokrvnim egzekutorom. Sve to Bella nije.
Djevojka je prvenstveno tragičan lik čija djela ukazuju na krajnju surovost. Njezina nezasitna potreba da bude voljena i bol koju osjeća zbog toga odredili su njezinu kaznenu putanju mnogo prije prvog ubojstva. U knjizi nećete pročitati opise niti jednog čina ubojstva. Sve što dobivate posljedica je onoga što se upravo dogodilo. Čak i kad pročitate da su te osobe ubijene zapitate se: zar je ta krhka žena uistinu počinila takve zločine?
Još jednom: knjiga je lijepa i strašna na neki način. Takav dualitet ne možete vidjeti u puno knjiga. To čini Moje muškarce neobičnom, mračnom, a opet nekako senzualnom knjigom.
Bella je bila odgovorna samo za sebe, to je počela shvaćati. str. 63.
O autoru:
Victoria Kielland (Fredrikstad, 1985.) norveška je spisateljica. Magistrirala je kazališne studije na Sveučilištu u Kopenhagenu, a pohađala je i studij pisanja. Do sada je objavila tri knjige, zbirku priča te dva romana. Njezina debitantska zbirka kratkih priča, I Lyngen (2013.), ušla je u uži izbor za nagradu Tarjei Vesaas First Book Prize, a njezin prvi roman, Dammyr (2016.), bio je u užem izboru za Nagradu mladih kritičara. Posljednji roman, Mine menn (2021., Moji muškarci, Petrine knjige 2024.) naišao je na jako dobar prijem norveške kritike te je preveden na 16 jezika. Autorica živi i radi u Oslu.
Naizgled, ova je priča vrlo jednostavna i rekli bismo već viđena. Otac i kći žive u šumi, izolirano, osamljeno, očito bez ženskog lika u blizini i, bjelodano, u velikom su strahu da ih netko ne pronađe.
Ako bismo tako pojednostavnili priču, knjiga me uopće ne bi privukla. Ali japansko-američka autorica Kimi Cunningham Grant ima nekoliko aduta u rukama. Prvi je adut šuma. Predivna, a divlja priroda na sjeveru Apalačkog gorja. Drugi je adut djevojčica Finch. Ali… Hajdemo po redu.
Otac i kći
Nekadašnji vojnik Cooper živi zajedno s kćeri Finch u zabačenoj kolibi u šumi na sjeveru Apalačkog gorja. Na samotnom mjestu izoliranom od civilizacije, Cooper već osam godina sam odgaja djevojčicu Finch, gotovo od njezina rođenja. Ni Copperu ni Finch to nije pravo ime, ali to su imena koja im jamče sigurnost. Jedini ljudi koji znaju za njih su udaljeni i pomalo čudni samotnjak Scotland i Cooperov stari prijatelj Jake koji ih svake zime posjećuje kako bi im donio hranu i potrepštine.
Zima
Došao je dan kojeg se Cooper pribojavao. Jake jednu zimu nije došao. Cooper i Finch moraju u grad po namirnice kako bi preživjeli zimu. Finch je znatiželjna i neustrašiva, željna novih iskustava, ali Cooper ima razloga za strah. A njegov najveći strah jest da će ostati bez Finch.
Nešto nije u redu, osjećam to: žalac bode kožu i probija se kroz nju. str. 7.
Posjetitelji dolaze
Cooper osjeća da šuma više nije sigurna kao prije. Prvo, Finch uočava mladu fotografkinju veoma blizu njihove kuće, a nedugo potom na pragu im se pojavljuje nepoznata žena. Cooper je očajan. Jedva se navikao na nametljivog susjeda Scotlanda, ali nije spreman za druge ljude. No nakon šokantnog nestanaka mlade fotografkinje, Cooper mora odlučiti: izaći i svog skrovišta i pokazati se svijetu ako će to pomoći spasiti nečiji život ili ostati sakriven, sa zakopanim tajnama koje prijete da izbiju na površinu…
Prestani pretpostavljati ono najgore o ljudima. Prestani biti toliko paranoičan. str. 21.
Dojam o djelu
Priroda u svom najljepšem ruhu, divlja, neukrotiva, sa životinjama koje u njoj slobodno žive, bez straha od čovjeka i bogato oslikani karakteri glavni su aduti ove knjige. Roman je ovo koji nadahnjuje i budi želju da zakoračimo u gustu, živopisnu šumu u kojoj je svaka staza, put, udolina i vrh dio živog organizma punog suglasja tonova iz prirode i divljih životinja.
Druga stvar koja mi se veoma svidjela, osim same prirode, savršeno su ocrtani karakteri. Jako mi se svidjela djevojčica koja, kako raste, pokazuje crtu znatiželje, radoznalosti i želje za promjenom, koju uznemireni i uplašeni otac ne može obuzdati. I prirodno je da dijete bude znatiželjno, da postavlja pitanja da istražuje, promatra i zaključuje.
S druge strane, jasno nam je da otac sve to kod djevojčice želi zakočiti, bojeći se da će mu djevojčica biti oduzeta. Ali greške koje je Cooper napravio u “prijašnjem” životu pravna država sankcionira, bez obzira na motive počinitelja.
Autorica je jako dobro opisala Cooperove strahove, zebnje i nemir. Svidio mi se i lik “nametljivog” susjeda za kojeg vidite da je na strani oca i kćeri bez obzira na Cooperovo gunđanje.
Autorica nas pušta da polagano uronimo u priču, udahnemo je i doživimo laganim koracima. Ove tihe šume nisu klasičan krimić. Prije se radi o obiteljskoj drami kakvih ima na svakom koraku, posvuda oko nas. Ova naša smještena je u zabačenu šumu i to joj daje određenu čar.
Knjiga govori o životu u mjehuriću od sapunice koji kad-tad mora puknuti. Govori o izborima koje moramo donijeti kao odrasli, odgovorni ljudi. Govori o prirodnoj težnji djevojčice da se poveže sa svijetom, nađe prijatelje i ljude koji su dio njezinog nasljeđa.
Lijepa je ovo knjiga, sporijeg tempa, ali fluidna. Knjiga je to koja nas uči da nismo stvoreni da budemo izolirani otoci. Prije ili kasnije otkrit će nas neki brod.
O autorici:
Kimi Cunningham Grant spisateljica je japansko-američkog podrijetla koja živi i radi u Pennsylvaniji. Autorica je triju knjiga. Silver Like Dust su memoari koji govore o njezinim djedovima i baki te njihovoj internaciji tijekom Drugog svjetskog rata. Druga knjiga, Fallen Mountains, književna je misterija smještena u gradić u Pennsylvaniji gdje je upravo započelo frakturiranje stijena. Ove tihe šume priča je o preživljavanju, žrtvi i granicama do kojih će otac otići kad se suoči s gubitkom svega. Dvostruka je dobitnica Memorijalne nagrade Dorothy Sargent Rosenberg za poeziju te stipendije Vijeća za umjetnost Pennsylvanije za kreativnu publicistiku.
Joyce Carol Oates autorica je koja je napisala hvaljenu Plavušu. I ova je knjiga posvećena ženi, običnoj, usamljenoj, neželjenoj, neprimijećenoj. Babysitter je knjiga koja me toliko oduševila da ću sigurno potražiti i ostale romane ove autorice.
Nemojte da vas zavara neugledna naslovnica niti da vas zaplaši impresivnih 535 stranica. Babysitter je briljantna knjiga, a prijevod naše poznate Mirne Čubranić nadahnut je i vrlo uvjerljiv te na momente toliko vjerodostojno jeziv, s obzirom na neke vrlo teške scene u romanu.
U pozadini knjige je priča o babysitteru koji je poharao predgrađa Detroita tijekom 1970-ih, otimajući i ubijajući djecu. Radnja knjige temelji se na istinitoj priči. Ovu povijesnu istinu Oates je iskoristila kako bi napisala nevjerojatan roman o jednoj običnoj ženi, jednom zlom čovjeku, jednom ubojici i jednom traumatiziranom, problematičnom mladiću. Njihove sudbine ukrstile su se u fantastičnu fikciju čiji priču ne možete uopće zamisliti.
Zato što je to bilo vrijeme i mjesto kad je biti žena-(barem žena koja izgleda kao ona) značilo biti nečija supruga. str. 11.
Hannah
Hannah Jarrett, u tridesetim godinama, supruga istaknutog investicijskog bankara Wesa Jarretta, vodi dosadan život. Osim obveza s djecom (a i to vrijeme joj oduzima dadilja), aktivna je u nekoliko ženskih humanitarnih udruga, ali osjeća se beskorisno i usamljeno.
Na jednom primanju upoznaje misterioznog stranca koji je privuče kao ulična svjetiljka noćnog leptira. Hannah, toliko željna pripadanja, upada u mrežu tajnovitog muškaraca koji vješto skriva svoj identitet. Ono što je trebalo biti avantura za jednu noć, za Hannu postaje vrijedno življenja. Pa čak i vrijedno umiranja.
Dao joj je razlog za postojanje. str. 483.
Pakao
Hannah nastavlja zabranjenu vezu silno nastojeći biti željena. Ali ono što dobiva ni u snu nije očekivala. Tajnoviti muškarac pokazuje se kao vrlo mračan lik, s nekoliko opskurnih prijatelja koji mu rade čudne usluge. Hannah prolazi put od ushita i žudnje preko razočaranja i poniženja do pakla. Može li iz toga nešto naučiti? Nažalost ne može, jer nije dobivala više ni u obiteljskom domu.
Dok se Hannah psihički i fizički raspada, brak joj je na rubu pucanja, a djeca u okolici počinju nestajati. Otima ih i ubija Babysitter – ubojica pedofil koji sije strah na ulicama Detroita. A mjesta otmice djece sve su bliža Hanninom domu.
Nikad nije znala kojim se poslom bavi njezin otac, a sigurna je da ni njezina majka nije znala pojedinosti.
Ne Hannin otac koji je bio tata joker, nego drugačija vrsta oca-otac koji ne osuđuje, otac koji oprašta. str. 259.
Dojam o knjizi Babysitter
Babysitter je sigurno jedan od najboljih kriminalističkih romana koje sam pročitala u posljednje vrijeme.
Jedna zanemarena žena, zatvorena u braku bez ljubavi, kojoj nije dano vrijeme ni da bude domaćica i majka svojoj djeci, beskrajno je nesretna. Njezin je život sveden na filantropski rad i druženja s bogatim, dokonim suprugama financijera i moćnika. Sav posao u kući obavlja domaćica i dadilja Imelda. Hannah se osjeća potpuno suvišna.
Kad joj tajnoviti muškarac koji vješto skriva identitet pruži fizičko zadovoljenje, ona se smjesta zaljubljuje, ustreptala i željna pažnje, što joj je prijeka potreba, baš kao mrvice kruha izgladnjeloj ptici.
Ipak, Hannah nije žena koja se olako baca u muške zagrljaje. Dapače, čini to s tolikom nelagodom i cjelodnevnim preispitivanjima da pomislite kako će odustati prije nego li se popne na šezdeset prvi kat u sobu znakovitog broja 6183. Cijelim putem, u predvorju hotela, u liftu i ispred sobe, Hannah se premišlja jer jednim dijelom zna da iza tih vrata vreba opasnost. Onim malim dijelom opreznog uma Hannah je svjesna da ne bi trebala ući u tu sobu, ali njezino tijelo toliko je željno zagrljaja, pažnje, poželjnosti, samopoštovanja, da ona u tu sobu mora ući pa makar ta soba bila predvorje pakla. Što u stvari i jest.
Babysitter – knjiga koju nije lako čitati
Roman ima nekoliko jako mučnih scena. Scena silovanja toliko je jeziva da vam se želudac stisne dok to čitate. Najveće pohvale vrsnoj prevoditeljici Mirni Čubranić koja je taj traumatičan događaj ublažila gurajući Hannin racio u polusvjesno, lebdeće stanje dok joj je tijelo gnjusno oskvrnjavano.
O samom muškarcu za kojeg je jasno da je oličenje zla ne saznajemo puno. Do sredine knjige knjige ne saznajemo kakva je njegova poveznica s Babysitterom i je li on možda i sam Babysitter. Kasnije nam je sve jasno, ali saznanja kod čitatelja, kao i kod Hanne, dolaze dosta kasno, kada se više ne može ništa promijeniti.
Hannin strah raste zbog bojazni da će njezin suprug saznati za njezinu izvanbračnu aferu, ali konačno otrježnjenje dolazi naglo, kada ubojstva djece dođu preblizu njezinoj kući, nakon što pomisli da bi njezina djeca mogla postati žrtve Babysittera.
Lik Hanne, žene koja ne voli samu sebe, naprosto mi je fantastičan.
Dodatak
Autorica u romanu implicira još i rasne nejednakosti te premoć bjelačkog stanovništva na svim poljima, što je karakteristično za vrijeme kada se radnja događa (Detroit, 1977.). To je vrijeme u kojem je najznačajnije biti bijel i moćan. Žene su u kategoriji niže, otprilike kao i crnačko stanovništvo.
Sve u svemu, knjiga mi je izvrsna. Velika preporuka.
Žena koja nije željena ne postoji. Pomozi mi da postojim. str. 36.
O autorici:
Joyce Carol Oates (1938.) dobitnica je nagrade za životno djelo Udruge američkih urednika i književnih kritičara, Nacionalne nagrade za književnost, nagrade PEN/Malamud, nagrade za književnost L.A. Timesa (2018.) i nagrade Jerusalem Prize (2019.). Neobično plodna spisateljica okušala se u gotovo svim žanrovima, a najčešća je njezina tema mračna i nasilna strana američkoga društva.
Značajniji romani: Jezoviti pad (1964.),Oni (1969.), Ubojice, (1975.), Za što sam živio (1994.), Plavuša (2000.), Slapovi (2005.) i Nebeska ptičica (2009.).
Profesorica je humanističkih znanosti na Sveučilištu Princeton.
No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.
Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.
U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.
Jean
Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.
Gretchen
Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.
Howard
Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.
Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.
Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.
Dojam o djelu Sitna zadovoljstva
Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.
Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.
Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.
Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.
Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.
Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.
I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.
O autorici:
Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.
Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
