Nakladnik: EPH Media d.o.o., 2012.
Naslovnica romana Kći Lotrščaka: © EPH Media d.o.o.
Svi ljudi, kršteni i čestiti, svih staleža i zanata! Po staroj navadi i starim pravicama našim zapovijeda se na slavnom kraljevskom gradu Griču za dvije sedmice dana Božji mir! Umuknite, opaki jezici, zaustavite mržnju, odgodite osvetu! Tko opsuje, okleveće, napadne, rani ili ubije bližnjega, odsjeći će mu se jezik, ruka i glava – po starim zakonima i pravicama našim!
str. 9.
Tko je Kći Lotrščaka?
U dnu krčme pojavila se djevojka u ružičastoj haljini. Mlada je i jedra. Lica su joj ruže proljetne, a oči dva rosna krasuljka. Zlatokose pletenice sjaju niz ramena kao da ih je splela od zlatnih sunčanih zraka. Sva je mlada i ružičasta kao grančice mlade kajsije kad procvatu u proljeće.
str. 12./13.
Mlada Manduša, kći gričkog kneza Plemenščaka, najljepša je i najbolja djevojka na Griču. Zaručena je za ptičara Bolteka i sve ide dobro, do jednom! Gričem se pročuje da je Manduša nezakonito dijete koje je majka izložila u kuli Lotrščak, pod zvonom, a Plemenščak ju je našao i posvojio.
U isto vrijeme, na Grič dolazi mladić Divljan, za kojeg svi tvrde da je antikrst. Uhvaćen je i osuđen na smrt.
Osramoćena svojim podrijetlom, raskidom zaruka i osuđujućim gradskim pogledima, Manduša odlučuje od svog života napraviti makar nešto dobro i spašava lijepog Antikrsta jer – zakon kaže – nevina djevojka može spasiti osuđenika na smrt udajući se za njega.
Divljan i Manduša, protjerani, odlaze s Griča.
Njihova ljubav rađa se malo-pomalo, ali nad njom visi strašan Divljanov zavjet. Zavjet zbog kojeg će, sasvim sigurno i vrlo skoro, Manduša postati udovica…
Legenda o nastanku grada Zagreba
Ljubavno-povijesni roman Kći Lotrščaka protkan je brojnim legendama, od kojih izdvajam onu o nastanku grada Zagreba.
Na mjestu današnjeg Zagreba bio je nekoć pusti brijeg. Prolazeći tuda, mladom se hrvatskom banu od žeđi osušila usta. Jedva se dovukavši do malog izvora, ugleda tamo prekrasnu djevu.
On padne na zemlju pa uzdahne: – Oj, djevojko, tko si? –
A ona se oglasi pa kaže: – Manda mi je ime. –
-Man – dušo – zagrabi…! – više nije mogao i klone kao mrtav.
str. 27.
Djevojka zagrabi vode s vrela i napoji bana. Njemu se vrati snaga, oženi Mandu i osnuje grad nazvavši ga po riječima koje je uputio lijepoj djevici kad ju je ugledao: Zagrabi – Zagreb.
Zagorka širi legendu kako je je čvršće povezala sa svojom pričom: Jednog dana k njima dolazi banov brat, a njih se dvojica posvade i ubiju jedan drugog.
Mandin duh, držeći u ruci zvijezdu Danicu, još uvijek traži duše zavađene braće jer, dok se njihove duše ne pomire, u gradu neće biti ni mira ni sloge.
Slikovitost opisa
Šumom zavija vjetar, gone se veprovi, jure divlje mačke, a noćne sove dozivlju se s grane na granu. Negdje izdaleka čuju se nejasni glasovi od kojih se ježi lišće. Dolje škripi šikarje kao da se po njemu valjaju noćne nemani, gore ustalasali zrak lomi granje ogromnih stabala i pišti i zviždi kroz beskraju tamnu šumu.
str. 85.
Iako većina čitatelja smatra brojne opise slabijim dio romana, kod Zagorke to nije slučaj. Svaki je njezin opis na mjestu. Uz to, slikovitošću i poetičnošću te brojnim stilskim izražajnim sredstvima, spisateljica dočarava atmosferu tako da doista osjećamo da smo tamo, trčimo šumom bježeći od lukavačke veparice, skrivamo se na groblju od kastelana Kosackoga i zvonimo s Mandušom u kuli Lotrščak.
Ljubav i erotika u romanu Kći Lotrščaka
Imajući na umu stil pisanja današnjih ljubavnih romana, primijetit ćemo da se Zagorka razlikuje u jednoj bitnoj stvari – kod nje nema nikakvih eksplicitnih opisa vođenja ljubavi. Ipak, to ne znači da nema erotike. Dakako, ona je prikladna dobu u kojem je roman nastao – sva erotičnost i odnosi među likovima ostaju na insinuacijama.
Ako bolje razmislimo, opisati zaljubljenost i želju među likovima tako je zapravo puno teže – treba pomno birati riječi kako bi se reklo puno, a napisalo malo. Treba biti veoma, veoma vješt kako bi se biranim riječima prenijeli osjećaji likova:
Od te joj misli udari krv u lice. Htjela je pobjeći, ali ostane. Dok one večeri nije ni mislila kakva stoji pred njim, sad se pred njegovim pogledom rumenjela od stida. str. 127.
Kemija među likovima Dodole i Mirše te, naravno, Manduše i Divljana, neupitna je i vjerno dočarana. Čitatelj lako može zamisliti sve ono što Zagorka opisuje, iako to ostaje vrlo čedno i ljupko:
Glava joj pade na prsa, krv joj poleti u blijeda lica, srce joj zakuca, a nije znala zašto. Divljan se sagne i utisne na njezinu ruku cjelov.
Njezinim bićem preleti nešto poput munje; sva se smete i zastidi.
str. 180.
Zagorka i Crkva
Ali znaj, nitko na svijetu ne može počiniti tako strahoviti zločin kao pop kad u njega ljudi vjeruju kao u Boga.
str. 209.
Ono što je sigurno uznemirilo neke zagrebačke duhove jest odnos Zagorke i Crkve koji se zrcali i u romanu Kći Lotrščaka.
Glavni negativac je svećenik, opisan kao debeo, tust, pohlepan čovjek koji ne preže ni pred najgadnijim zločinima kako bi udovoljio sebi i svojim prohtjevima.
Manduša je isprva čvrsta u svojoj vjeri prema Crkvi. Bezuvjetno vjeruje svećeniku Šimunu i svakoj riječi rečenoj s oltara.
-Ispovjedila sam se svetom čovjeku.
-Otkuda ti znaš da je on bio sveti čovjek?
-Imao je na sebi svetu halju.
-Misliš da je svatko tko se zaodjene svetom haljom svet?
str. 191./192.
Prezire Divljana koji se uselio u crkveni dvor, prezire i samu sebe jer vjeruje da je nezakonito dijete, a svećenik je rekao da su nezakonita djeca zlo i zlo nose svima koji s njima imaju posla.
–Ja sam u kući koja pripada svecu, moje noge gaze po svetom domu, moj duh obeščašćuje zidine, pokućstvo, svete slike po stijenama, čitav ovaj dvorac koji je svet poput hrama Božjeg. – … U glavi joj je zašumjelo, oči su joj se zamaglile i pričinilo joj se kao da iz okvira silaze sveci, sipaju po njoj strašan gnjev i proklinju je do groba.
str. 72.
Ali, kako je nevolje sve više i više lome te ona saznaje da je za njih kriv ni manje ni više nego netko s crkvenog vrha, Manduša shvaća da Bog i Crkva nisu nužno ista stvar i da nije bitno nosi li tko svetu halju, već kakva mu je duša ispod nje.
Emancipacija u romanu Kći Lotrščaka
Vrag je zaposjeo sve putove u žensku glavu.
str. 172.
Zagorka je svoje likove krojila po sebi: njezine su žene, kao i ona, emancipirane, samosvjesne i bore se za sebe.
U ovom romanu to se prvenstveno vidi u liku lijepe Dodole. Iako se zaljubila u čovjeka u kojeg nije smjela, uspjela je privoljeti oca i brata da joj dopuste da se uda za voljenog muškarca.
-Ako mi se sviđa – nasmije se Dodola – do srca je dalek put, a tko zna je li on koji će ga naći.
str. 116.
Glavni lik Manduše isprva nam je malo naporan i dosadan jer onda samo pada u nesvijest i dopušta da joj drugi kroje sudbinu, ali tu tamo i ona se bori za sebe, kao kad spašava Divljanja od pogubljenja, bježi od njega u močvaru i daje mu blagoslov za ispunjenje zavjeta kojim je vezan.
Iz Zagorkinih romana možemo naučiti puno toga, ponajprije to da se moramo boriti za sebe i one koje volimo, da uvijek moramo biti hrabri i suočavati se s preprekama koje nam život nosi i uvijek, baš uvijek, moramo vjerovati u ljubav.
Ostala djela ove autorice:
Marija Jurić Zagorka, poznata hrvatska spisateljica, u mnogočemu je bila prva. Prva hrvatska novinarka, osnivačica prvog hrvatskog časopisa za žene, bila je velika protivnica mađarizacije i germanizacije te borkinja za ženska prava.
Živjela je težak život – majka ju je zlostavljala, morala se udati za starijeg čovjeka kojeg nije voljela i koji je bilo toliko škrt da ju je izgladnjivao; morala se skrivati radeći u novinama da netko slučajno ne vidi da je žena…
Unatoč svemu tome, čitatelji su je obožavali – jedva su čekali kupiti novine u kojima je, u nastavcima, objavljivala svoje romane. Njezini čitatelji vole je i danas te Zagorka nastavlja živjeti u svojim brojnim romanima, među kojima su najpoznatiji:
- Grička vještica, ciklus u sedam romana
- Republikanci
- Kći Lotrščaka
- Gordana
- Plameni inkvizitori
- Vitez slavonske ravni
Ako želite saznati više o životu ove naše velike spisateljica, pogledajte odličnu dokumentarnu emisiju Hrvatski velikani – Marija Jurić Zagorka.
Gdje kupiti:
web shop eKnjižara