Lynette Noni: Krvni izdajnik

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Krvni izdajnik: ©Znanje

Prevela Ana Briški Đurđevac

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Krvni izdajnik

Neočekivani užasni događaji u koje se Kiva uplela na kraju drugog romana Zlatni kavez rezultirali su strašnim posljedicama. I po Kivu, koja je opet prisiljena otići na najgore od svih mjesta. I po njezine voljene, koji joj nikad neće oprostiti ono što je napravila.

Izdala je Jarena.
Nikad joj neće oprostiti.
Ona nikad neće oprostiti samoj sebi.
Ljudi poput nje nisu zavrijedili oprost.
Zavrijedili su smrt.
(str. 34.)

Kraljevstva su na rubu rata, a Kiva i njezini nekadašnji prijatelji moraju krenuti u misiju koja bi ih mogla koštati života. Ipak, ako prežive, njihova misija donijet će im toliko željeno pomirenje i oprost.

… Kiva nije mogla zanemariti strah da će ih dočekati neka nova komplikacija koja im neće dati da ostvare svoj cilj. Govorila je samoj sebi da je paranoična, … ali taj ju je osjećaj nastavljao pratiti. (str. 274.)

Ono za čime tragaju Kiva i Jaren jako je dobro skriveno, okruženo magijom, neprijateljima i smrtonosnim izazovima.

Ljudi koji su nekad bili prijatelji, sada to nisu. Koji su nekad bili kraljevi i kraljice, danas su zatočenici. I naravno, nekad omraženi, ima i onih koji su danas prijatelji.

Svi zaslužuju da se netko bori za njih, čak i onda – posebno onda – kad se ne mogu boriti sami za sebe. Ti si to za mene jednom učinila. (str. 51.)

Hoće li Kiva i Jaren uspjeti pronaći magične predmete za kojima tragaju? Hoće li kobne posljedice Kivine izdaje biti poništene? I kome će se ona na kraju prikloniti, obitelji ili ljubavi? Odanosti ili neprijatelju?

U svijetu Wenderalla, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Finale fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica oduševila me na prvo čitanje! Naravno, prvi dio, Zatvorska vidarica, ostaje mi omiljen, premda ni ova preostala dva nastavka ne zaostaju. Ako ćemo iskreno, čini mi se da je drugi nastavak, Zlatni kavez, nekako najslabiji, najsporiji, ali Krvni izdajnik polako se vraća na pravu stazu.

Navest ću najprije ono što mi je smetalo, ali napominjem još jedan put da obožavam ovu trilogiju i da ima počasno mjesto na mojim policama.

Dakle, smetala mi je samo jedna stvar. Čini mi se da je autorica silom htjela zbiti hrpetinu radnje u jedan roman. Neke situacije jednostavno se događaju, bez nekog detaljnijeg tumačenja. Čitamo, čitamo – i hop – nešto se dogodilo. Onda sve dalje ide super, uživamo, uživjeli smo se kad opet – hop – dogodilo se nešto drugo.

Eto, nisam sigurna jesam li dobro objasnila, ali to me malo nerviralo. Takve je stvari trebalo ili izbaciti ili dodati još stotinjak stranica. Ja se ne bih bunila…

Svidjelo mi se SVE ostalo!

Ne znam zašto sam tako slaba na magijski svijet Wenderalla, ali jesam.

Krvni izdajnik, finale trilogije, zaokružuje čitavu priču. Daje nam rješenje svih pitanja, zadovoljenje osjećaja za pravdu i kakav-takav sretan kraj!

Njezina magija bila je dar, a ne oružje. Nije se imala čega plašiti; bila je dio nje, stvarna i životvorna poput krvi u njezinim žilama. Ona će odlučiti što će s njom, samo ona i nitko drugi.
I odlučila je da će je upotrebljavati za dobro.
(str. 182.)

Krvni izdajnik – magija u najboljem obliku

Ne znam što ova fantasy trilogija ima, a druge nemaju, ali od mene imate velike preporuke! Ako volite ovaj žanr, svakako uzmite Zatvorsku vidaricu i počnite! Jamčim vam, čeka vas nezaboravna avantura! Svijet magije u kojem žive Kiva, Jaren i njihove obitelji predivan je i strašan u isto vrijeme. Nema tu vila i pjesmica. Tu su pobunjenici, droge, nasilje, smrt, bodeži i smrtna magija. Sama nas spisateljica na početku upozorava da su, s obzirom na temu, neki dijelovi uznemirujući. Iako zamišljena kao trilogija za mlade (YA), u njoj su itekako odrasle teme.

Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe – ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti. … Ne moraš se plašiti svoje magije.
Prošlost, sadašnjost, budućnost – uvijek će je upotrebljavati za dobro.
(str. 169.)

Sviđa mi se što u svakom nastavku, pa tako i u romanu Krvni izdajnik, uvijek imamo iznenađujuće, šokantne preobrate! Većinu njih ne da nisam očekivala, nego nisam na njih ni pomislila i uvijek bih ostala paf. Dakako, zatim bih se vraćala unatrag i opet iščitavala već pročitano u lovu na tragove i ako to nije kompliment knjizi, onda ne znam što je!

Krvni izdajnik je, bez obzira na svoje sitne mane, u meni izazvao onaj vau-efekt koji ne dobijem često. Baš zato, znam da ću pamtiti ne samo radnju, nego i osjećaje koji su se u meni kovitlali dok sam čitala.

Ovo je najbolja fantasy trilogija koju sam u životu pročitala (zasad) i od srca vam je preporučujem!

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Ostali naslovi ove autorice:

  • Lynette Noni studirala je novinarstvo, psihologiju i akademsko pisanje. Nakon toga, upustila se u avanturu pisanja fantastike, a danas je nagrađivana autorica serijala The Medoran Chronicles i Whisper.
  • Nama je najpoznatija po popularnoj, hvaljenoj trilogiji o zatvorskoj vidarici Kivi, koju čine romani:
  • Zatvorska vidarica
  • Zlatni kavez
  • Krvni izdajnik.

Gdje kupiti roman Krvni izdajnik:

Znanje

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Crno sunce: ©Znanje

Prevela: Ana Katana

Magija postoji u svijetu, naprosto je tako… (str. 261.)

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Crno sunce – uvod

Roman Crno sunce prvi je dio trilogije Between Earth and Sky. Prati više grana radnje koje se naposlijetku slijevaju u jednu – onu koja se odvija u gradu Tovi, za vrijeme konvergencije, odnosno pomrčine sunca.

„Konvergencija je nebesko poravnanje. Dan kad se sunce, mjesec i zemlja poravnaju, a mjesečeva sjena proguta sunce.“
„Crno sunce“, kimne ona. „… Rijetkost je.“
(str. 265.)

Mjesto radnje je Meridijanski kontinent, čiji su dijelovi, važni za ovaj roman, gorje Obregi, grad Cuecola, grad Tova te neka vrsta geta, sirotinjska četvrt Kojotove Ralje. Četiri klana u koja su podijeljeni ljudi Meridijana, Od Nebesa Stvoreni, su klanovi Crna Vrana, Barska Skakalica, Zlatni Orao i Pernata Zmija. Svaki klan ima svoje glavarice te svoje Svećenike Stražare, koji borave u tornju, daleko od ostalih, i koji vode kontinent. Svaki Svećenik ima svoje područje, pa je tako Naranpa Sunčev Svećenik, iz Reda proroka (najvažniji Svećenik). Tu su i Iktan, Svećenik Noževa, iz Reda noževa, Abah, Svećenik Pomoći, iz Reda društva iscjelitelja i Haisan, Svećenik Zapisa, iz Reda društva povjesničara.

Ljudi koji nemaju klana zovu se Suhozemljaši.

Crno sunce – prva linija radnje

Prva grana radnje prati mladog Obregijanca Serapija koji putuje prema Tovi. Mora stići prije konvergencije jer ima zadatak.

Prevozi ga kapetanica Xiala, iz naroda Teek, čija pjesma smiruje more, ali čovjeku može pomutiti um.

„Sad mi reci koga vodim u Tovu“, reče.
„Jednog jedinog Obregijanca“, neopterećeno će on. „Oslijepljelog. Unakaženog. Čini se da se radi o nekoj vjerskoj pomami. Bezopasan je.“ Ovo posljednje izrekao je odveć brzo, kao da nešto skriva.
(str. 32.)

Xiala odmah shvaća da je tajanstveni Serapio više od onog što pokazuje, pogotovo kad otkrije njegova obilježja Crne Vrane – crveno obojene zube i svojevrsnu tetovažu vrane urezanu mu u kožu. Serapio je slijep jer su mu kapci na očima zašiveni, no može razgovarati s vranama i vidjeti uz njihovu pomoć.

Crno sunce – druga linija radnje

Drugi smjer prati Sunčevu Svećenicu Narampu, glavnu svećenicu u Tovi. Ona potječe iz Kojotovih Ralja i osjeća da je ostali Od Nebesa Stvoreni nikada nisu prihvatili. Pokušava svećenstvo približiti narodu, što nailazi na otpor, spletke, naposljetku i izdaju.

Uvijek iznova, Tova ju je gonila za zasluži poštovanje, i uspjela je svaki put. Tješila se činjenicom da to nije činila zbog slave ili moći, nego zbog najgoreg mogućeg razloga.
Zbog vjere. Vjere u ovo mjesto koje naziva domom.
(str. 39.-40.)

Kako se približava konvergencija, jasno nam je da će se njezin i Serapiov put ukrstiti.

Hoće li iz njega izići kao pobjednici ili gubitnici?

Hoće li uopće preživjeti?

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Nedostatci

Crno sunce zahtjevna je mistična priča koja će vas namučiti, ali ako volite tu vrstu književnosti, vjerujem da ćete uživati. Mene je isprva dosta mučila, moram priznati. Na kraju me navukla na čitanje i priča mi se jako svidjela, no trebalo mi je vremena.

Budući da sam na društvenim mrežama već komentirala ovaj roman, neki su mi pratitelji rekli da njima nije bio težak, nego da su uživali u svakoj rečenici ove fantazijske sage. Eto, možda je samo stvar u tome kakvu književnost inače volimo čitati.

Ono što mi je otežavalo čitanje svakako je nedostatak karti koje bi mi prikazale kako izgleda Meridijanski kontinent te gdje su smješteni svi ti gradovi. Istraživala sam i ispada da karte postoje pa mi malo nije jasno zašto se nisu našle u našem izdanju. Cijeli taj izmaštani svijet divno je zamišljen, mračan i kompleksan, i vizualizacija bi bila od velike pomoći.

Druga stvar koja me odbijala od čitanja nije konkretno vezana za Crno sunce već za većinu fantasy romana koji nam se danas nude. Sve je u nastavcima! Zašto, Bože dragi? Nemam strpljena čekati nastavke, a ne želim odgađati čitanje jer dok iziđe završni dio, mogu proći godine! Dakle, ne ljubim nastavke…

E da, i još jedna sitnica koja me strašno iritirala, ali sad već stvarno cjepidlačim. Ne znam zašto zanimanja koja obavljaju žene nisu pisana u ženskom rodu… Na primjer, kad pročitam kapetan Xiala ili svećenik Narampa, pomislim da je riječ o muškarcima. U hrvatskom jeziku normalne su riječi svećenica i kapetanica i ne razumijem zašto se nisu koristile.

As I said, cjepidlačim. 

Mračna fantasy priča

Sama je priča osmišljena briljantno! Mračna je, u „Igra prijestolja“ stilu. Fantasy je to na kakve nismo navikli, ali smo ga trebali. Magija u njemu je krvava, opasna, tamna i neočekivana.

A neočekivani su i oni za koje navijamo. Uglavnom.
Crne Vrane su klan koji je u Noći Noževa izgubio gotovo sve, klan koji u tajnosti radi na ustanku i koji sanja o dolasku Boga Crne Vrane. One su nositelji radnje i jedna struja pozitivnih likova. Ajmo reći.

Vrane koje se okupljaju oko Velike kuće imaju osjećaje suradništva i poštenja. Primijetila sam da surađuju s vlastitom vrste ili čak posve drugačijim stvorenjem ne bi li postigle cilj. No budite oprezni, vrana je prevarant i ugrabit će veći dio nagrade, ako pomisli da može. (str. 73.)

Crno sunce puno je okrutnosti i krvi, izdaje i prevrata. Uživala sam prateći Serapiov put do Tove i užasavala se čitajući kako su njegove ozljede nastale. Obožavala sam Kojotove Ralje i opskurne likove koji se tamo skupljaju.

Rebecca Roanhorse: Crno sunce

Prvi dio – ali kakav!

Crno sunce roman je koji je najbolje opisati kao – prvi dio. Ništa se u njemu konkretno ne događa, osjećamo samo natruhe neke buduće opasnosti. Te natruhe su, pak, toliko zanimljive da uporno okrećemo stranice iako se malo toga događa. Znamo da je sve što se kaže važno, da su svi odnosi bitni i priča se polako prede, gotovo ni iz čega. Ovaj nas prvi dio nas s likovima, daje natruhe njihovih pozadinskih priča koje su toliko dobre da se najbolje opisuju riječju – navlakuše. Toliko su napete, zanimljive i magične da nas mame na to da s njih skinemo veo tajni i ogolimo ih do kraja. Uh, samo se zbog njih isplati čekati nastavak!

Osim što su likovi savršeno razrađeni, oni su – sivi. Mogu biti dobri i loši, crni i bijeli. Ovi koji bi trebali biti pozitivci, u sebi nose nešto mračno, a negativci imaju zrnce ljudskosti. I svi su jednako zanimljivi. Meni se jako svidjela Xiala i nadam se da će se njezina priča nastaviti i u ostala dva nastavka. Ona je pripadnik naroda Teek, ali neću vam reći tko ili što su oni, neka i vas opčini taj dio priče.

A što se tiče kraja, obećava pravu napeticu i epsku borbu u drugom dijelu!

„Nemam lažnih nada“, tiho uzvrati.
„Naravno da imaš“ strpljivo će muškarac. „Život je niz lažnih nada. Svi imamo lažne nade dok ne naučimo bolje.“
(str. 79.)

Ostali naslovi ove autorice:

Rebecca Roanhorse američka je spisateljica fantasy romana. Dobitnica je nagrada Hugo i Nebula. Autorica je brojnih romana i kratkih priča. Roman Crno sunce, preveden kod nas, prvi je dio serijala Between Earth and Sky (Između zemlje i neba).

Gdje kupiti roman Crno sunce:

Znanje

Lynette Noni: Zlatni kavez

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Zlatni kavez: ©Znanje

Prevela: Ana Briški Đurđevac

„Drukčija si od njih, Kiva. Ti si svjetlost njihovoj tami. Tvoja je magija čista, a srce iskreno. O-osjećam to.“ (str. 417.)

Lynette Noni: Zlatni kavez

Zlatni kavez – uvod

Nakon napetih događaja koje smo pratili u Zatvorskoj vidarici, Kiva Meridan uspjela je pobjeći iz zloglasnog zatvora Zalindov.

Preplavila ju je nelagoda kad se sjetila dugih godina, desetljeća provedena iza debelih zidova i neprobojnih željeznih rešetaka.
Zatvor Zalindov.
Za većinu zatvorenika značio je smrt, ali Kiva je uspjela preživjeti.
(str. 13.)

S Jarenom, zatvorenikom za kojeg se ispostavi da je prijestolonasljednik kraljevstva Evalon, i dječakom Tippom, kojem je u zatvoru spasila život, Kiva sada živi u palači, s ostalim članovima kraljevske obitelji.

Zlatni kavez – palača

Ono što Kiva od svih njih skriva jest to da ima misiju – a to je osveta. Osveta odgovornima za propast njezine obitelji. Osveta onima koji su oduzeli ono što joj od rođenja pripada. Osveta kraljevskoj obitelji.

Nakon što pronađe brata i sestru, vođe pobunjenika, Kiva dobiva zadatak – špijunirati Jarena i ostatak njegove obitelji. Zbog toga, ona više nigdje nije sigurna. Ni u palači, među onima koje je donedavno mrzila svim žarom, ni vani, u gradu punom pobunjenika koje vode oni koje je nekada tako jako voljela, a koji su danas sasvim drugačiji ljudi.

„Moraš se odlučiti, Kiva“, protisnula je. „Ne možeš tvrditi da si na našoj strani, a istodobno čeznutljivo zuriti u svojega dragocjenog princa. On ili mi. Oni ili mi. Ne možeš imati i jedno i drugo.“ (str. 176.)

Kiva i Jaren sve više vremena provode zajedno i uskoro postaje teško znati kome pripada Kivina odanost. Obitelji – koja više nije ono što je nekad bila. Ili Jarenu – pripadniku obitelji koja je uništila njezinu.

Bez obzira na to kako se osjećala pokraj njega, bez obzira na to koliko mu je bilo stalo do nje, morala je znati da su na suprotnim stranama i da se to nikad neće promijeniti zbog njihova podrijetla.
Za njih nije bilo nade.
Nikad je nije bilo.
I to ne smije zaboraviti.
Ne smije si priuštiti da to zaboravi.
(str. 101.)

U fantastičnoj, šokantnoj završnici romana, otkrivamo da ništa nije onakvo kakvim se čini.

Granica između izdaje i ljubavi sve je tanja.

Kivi prijeti opasnost od gubitka svega što voli i za što se borila.

U kraljevstvu kojem opasnost prijeti izvana i iznutra, postavlja se pitanje – tko je istinski neprijatelj?

Lynette Noni: Zlatni kavez

Uzbudljiv nastavak fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica jedna je od najboljih trilogija koje sam ikad čitala!

Imajte na umu da nisam neki fan fantasyja, ali ova trilogija osvaja na prvo čitanje! Ljubav je počela prvim, a nastavila se i drugim nastavkom, romanom Zlatni kavez. Iako kreće malo sporije, priča je stvarno zanimljiva, a kako se bliži kraj, događaji postaju sve napetiji i zapetljaniji.

Kiva je rastrzana između obitelji i ljubavi. Jaren je njezin smrtni neprijatelj i nije joj jasno zašto je tako dobar i drag, ako je istina sve ono što joj je obitelj rekla o njemu i njegovima.

S druge strane, ono što je ostalo od Kivine obitelji nije ono što Kiva pamti. Majka je mrtva, a toplina i nježnost kojima su je brat i sestra nekad obasipali, sada su nestale u krvi i žaru pobune.

Kivi je bilo potpuno jasno zašto ga je Kraljevsko vijeće odredilo za prijestolonasljednika… Dok god Jaren bude vladao, njegov će narod biti zaštićen. Nije bilo te neprijateljske sile koja bi ga mogla poraziti.
A to je bio problem za Kivu.
Za njezinu obitelj.
Za pobunjenike.
(str. 97.)

I premda je naša junakinja isprva uvjerena u pravednost svoje obitelji, pobunjenika i njihova cilja, kako stranice odmiču, tako saznajemo da su brojne istine zapravo laži.

A i kraljevska obitelj krije mnoge tajne. Neke od njih su smrtonosne.

Užitak koji osjećate  dok čitate Zlatni kavez stvaran je i ne popušta do samoga kraja!

A tada – nakon što ste zatvorili te prelijepe, magične korice, užitak ustupa mjesto žudnji…

Jer – kad će više taj treći nastavak?!

Umjesto preporuke

Umjesto preporuke, reći ću vam ovo!

Prvi dio, Zatvorsku vidaricu, pročitala sam u treptaju oka i ostala iznenađena savršenstvom tog romana! Nema kome ga nisam preporučila! Toliko je dobro napisan da u njemu, bez šale, mogu uživati i oni koji ne vole fantasy, magiju, čudnovata kraljevstva i slične motive.

A kako se roman približava kraju, tako postaje sve napetiji, šokantniji, zanimljiviji! I završava pravim cliffhangerom što tjera čitatelja da se bezglavo baci na čitanje drugog dijela (govorim iz iskustva, khm – khm…).

Drugi dio je – isti takav! Svi su likovi izvrsno okarakterizirani, ni jedan nije površno opisan ili nepotreban. Svi nešto znače, važni su za priču i na neki način povezani, tako da – pažljivo čitajte.

Zatim, najbolji dio romana – kraj! Lynette Noni piše najbolje završetke! Kao ni prvi nastavak, uopće nisam niti naslutila kako će se rasplesti Zlatni kavez. I mada vjerujem da ima čitatelja koji će shvatiti u kojem smjeru juri radnja, ja nisam bila jedna od njih. Mene je sve iznenadilo i šokiralo. I oduševilo!

Kraj je toliko dobar da ne možete dočekati završnicu!

Jedva, jedva čekam!

Naši nas ožiljci određuju… Govore priču o hrabrosti i preživljavanju. Govore o tome tko smo u dubini duše, govore o izazovima s kojima smo se suočili i koje smo prevladali. … Nisu svi ožiljci vidljivi. … Ali ne zaboravite da su svi ožiljci prekrasni. I ne smijete ih se stidjeti. (str. 314.)

Lynette Noni: Zlatni kavez

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nama je najpoznatija po svom fantasy romanu Zatvorska vidarica, koji je ujedno i prvi nastavak istoimene trilogije. Zlatni kavez drugi je dio, a iz recenzije se vidi koliko sam uzbuđena što nam, nadam se, uskoro dolazi treći i finalni nastavak! U originalu se zove The blood traitor, kod nas Krvni izdajnik, i ne sumnjam da će biti apsolutno fantastičan!

Gdje kupiti roman Zlatni kavez:

Znanje

Volite li fantasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.

Jako je dobar i prvi dio duologije Jordan Ifueko, Zrakonoša, ali ipak, ni jedan mi dosad pročitan fantasy roman nije kao Zatvorska vidarica. 🙂

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Nakladnik: Fraktura, 2021.

Naslovnica romana Rituali vode: ©Fraktura

Najbolji đavolji trik bio je taj što je uvjerio svijet da on zapravo ne postoji.

Baudelaireova rečenica koju citira lik Verbal iz filma „Privedite osumnjičene“ (parafraza, str. 358.)

           

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Rituali vode

Inspektor Unai Lopez de Ayala zvani Kraken, nakon slučaja koji je riješio u prethodnom romanu Šutnja bijeloga grada, od posljedica metka koji je dobio ni manje ni više nego u glavu, pati od afazije – oštećenja mozga zbog kojeg mu je oduzeta sposobnost govora. Još uvijek je na bolovanju, no život mu uopće nije miran. Nemir najprije unosi zamjenica načelnika Alba koja je trudna – a Kraken bi vrlo lako mogao biti otac.

Zatim, ubojstvo. I to ne bilo kakvo.

…postoji mogućnost da je smrt… zapravo žrtvovanje koje se prakticiralo prije više od dvije tisuće godina na čitavom području keltiberskog utjecaja… Trostruka keltska smrt: spaljivanje, vješanje i utapanje žrtava… (str. 150.)

Trostruka keltska smrt – spaljivanje, vješanje, utapanje. A žrtva je tajanstvena Annabel Lee, ni manje ni više nego žena iz Krakenove prošlosti.

… potpuno nesvjesno savio sam koljeno pred njom i izrecitirao u sebi: „Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
I na nekoliko trenutaka mislio sam da sam to opet ja, inspektor Ayala, a ne mlaki odraz njegova odraza…  
(str. 21.)

Kako bi riješio slučaj, Kraken će se morati prisjetiti davne 1992. godine, svoje prošlosti i onoga što je zakopao duboko, duboko u zaborav. Onoga što se dogodilo tog ljeta, kada je s trojicom svojih najboljih prijatelja bio zaljubljen u Annabel Lee i kada ih je ona zauvijek i nepovratno udaljila jednog od drugog.

Slučaj rituali vode sve se više i više zapliće. Davno zakopane tajne izranjaju iz dubina. Inspektor Ayala nikome ne može vjerovati, čak ni najbližima. Svaki se njegov korak promatra.

A kad postane očito da ubojica ubija ljude koji čekaju dijete i za koje smatra da tog djeteta nisu dostojni – i sam bi Kraken vrlo lako mogao postati meta.
Ubojica se čini neuhvatljiv, a vremena je sve manje…

Luda potraga za još luđim ubojicom

Inspektor Ayala stručnjak je za profile i premda trenutno nije u besprijekornom stanju, kad se zaredaju ubojstva poznata kao rituali vode, policija nema druge nego vratiti ga na posao.

… nisam bio posve siguran je li to djelo čistoga psihopata. U toj kriminalnoj osobnosti vidio sam mješovite crte, bilo je nečega mesijanskoga… A to je, što me najdublje zabrinjavalo, krilo mnoge odlike psihotičnog, mentalno bolesnog, patološkoga mozga koji je izgubio vezu sa stvarnošću. … Zbog toga sam bio zabrinut, zato što su psihotični ubojice nepredvidivi… (str. 24.)

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Tragova je malo, ali oni koji postoje, vode u Krakenovu prošlost. U recenziji Šutnje bijeloga grada već sam pisala o inspektoru pa neću opet. I dalje ostaje izvrstan pripovjedač, zabavan, sarkastičan i otkačen – u najboljem mogućem smislu.

Nesvjestan mreže koja se plete oko njega, Kraken povlači poteze koji dovode isprva do velikih nevolja, a kasnije do razrješenja slučaja – koje dolazi uz veliku cijenu.

…svjestan sam da sam bio tek jedna karika u onom nezaustavljivom nizu grozota i strahota… Jedna od onih karika koje su pridonosile vječnom lancu nasilja… Ali tad to nisam znao, nisam mogao znati.
Ili si to još dan-danas govorim kako bih navečer mogao usnuti.
(str. 157.)

Početna privlačnost između njega i nove, lijepe zamjenice načelnika Albe polako se pretvara u nešto dublje, no Kraken je vješt u kompliciranju svog života.

Nakon što ga Alba izvijesti o trudnoći i njegovom mogućem očinstvu, nije siguran može li prihvatiti dijete koje (možda) nije njegovo, dijete nad kojim se, u tom slučaju, nadvija teška sudbina. Čitav roman obojen je njegovim nećkanjem, promišljanjima o djetetu i budućnosti. A ta je budućnost povezana s njegovom traumatičnom prošlošću koja nikako da ga pusti.

Rituali vode – drugi dio fascinantne trilogije

Premda nisam čitala treći dio, vjerujem da mogu reći da je Trilogija bijelog grada doista djelo koje ostavlja bez daha! I opet, nema toga što mi se nije svidjelo!

Inspektor Kraken divan je lik, osebujan, neobičan, živopisan i lako ga je voljeti. Tu su i njegova partnerica Estibaliz, djed i brat, svi odreda jako simpatični i odmah vam je stalo do njih. Najmanje mi je simpatična sama Alba, nekako je hladna, ali ako se inspektoru sviđa…

A ja, kukavica, nisam joj rekao da želim imati još mladunčadi s njome, da učim uspavanke kako ne bih bio nijem otac… i da ni uz koga, ni uz koga nisam drhtao kao uz nju te prosinačke večeri. (str. 256.)

Sami je zaplet izvrstan! Već i naslov – Rituali vode – sugerira nam da je riječ o nečem drevnom, pomalo nezemaljskom i maglovitom, a opet brutalnom, okrutnom, zvjerskom. I doista jest! Kad sam počela čitati, više nisam mogla stati! Nije riječ samo o tome da poglavlja završavaju cliffhangerom, nego o tome da je sve nekako povezano! Svi likovi, svi postupci, svaka usputna rečenica. Sve je promišljeno, razrađeno. Sve je tu s ciljem. Sve nešto znači – a to obožavam! Rituali vode traže angažiranog čitatelja pa savjetujem – čitajte ovaj roman isključivo kad imate vremena i kad se na njega možete koncentrirati u potpunosti. Inače, mogle bi vam promaknuti neke važne natuknice pa će vam kasnije biti žao.

Moram se pohvaliti i da sam ubojicu prokužila par stranica prije Krakena pa vjerujem da će i većina vas, to uopće ne umanjuje napetost, upravo suprotno! Pokušavamo viknuti inspektoru tko je kriv i da malo pripazi, a on se, bedak, oglušuje na naša upozorenja i juri u nevolju kao grlom u jagode!

Za kraj, preporuka – definitivno pročitati! Ovo je najbolja trilogija koju sam čitala još od Stiega Larssona i Trilogije Millennium.

Eva García Sáenz de Urturi: Rituali vode

Ostali naslovi ove autorice:

O samoj spisateljici naći ćete više na linku recenzije romana Šutnja bijeloga grada (u prvom odlomku), a sada samo navodim naslove ove trilogije:

Šutnja bijeloga grada

Rituali vode

Gospodari vremena (još nije prevedena kod nas, ali držim fige da to bude uskoro)

Sami slučajevi nisu povezani, ali u drugom je dijelu puno referenci na prvi i savjetujem čitanje po redu. Priča će biti razumljivija, aluzije jasnije, a likovi dublji i bogatiji. Čitanjem po redu razumjet ćete uzročno-posljedične veze te odnose među likovima, zbog čega će sama fabula biti napetija, zanimljivija i bolja.

Gdje kupiti roman Rituali vode:

Fraktura

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Jedan začarani trenutak: ©Znanje

-Trebamo čudo. – …
-Doba je godine za čuda. –
(str. 311.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Jedan začarani trenutak

Skylar Tempest dizajnerica je ekskluzivnog, skupocjenog nakita i upravo priprema svoju veliku samostalnu izložbu. Na njoj neće prisustvovati njezini zatvoreni, strogi, uvijek razočarani roditelji, a čini se ni njezin dečko Richard, licemjerni senator koji je u zadatak uzeo potpuno promijeniti kreativnu, sanjarsku Sky i pretvoriti je u idealnu suprugu. Kada ovaj potonji javi da ipak dolazi, a majka ju nazove sa zloslutnim, zagonetnim savjetom, Skylar nije sigurna što očekivati.

A svakako nije očekivala da će se na izložbi pojaviti Alec Hunter, prijatelj njezinih prijatelja, muškarac s kojim se ne prestaje svađati i koji o njoj, sigurna je, misli sve najgore.

No kada večer završi javnom prosidbom, odbijanjem, raskidom i udarcem, Skylar je osuđena na Alecovu pomoć.

Jučer se spremala na svoju izložbu, a sad je ovdje, s ozlijeđenom glavom i ozlijeđenim srcem, i ide kući s muškarcem s kojim je uvijek imala težak odnos.
Što je bio samo još jedan dokaz da kada očekuješ sretan kraj, život ti zajamči gnjavažu.
(str. 67.)

A Alec je zgodan, mišićav, pametan, čak i zabavan, kad ga se malo bolje upozna. Skylar uskoro shvaća da je u itekakvoj nevolji.

Nije odvajala oči od tanjura i pitala se nije li udarac u glavu učinio više štete nego je isprva mislila.
Još jučer bila je u vezi s Richardom. Danas ju je već ludo privlačio muškarac koji joj se, do sinoćnjih događaja, uopće nije sviđao.
(str. 81.)

Spletom okolnosti, Alec je vodi k svojoj obitelji koji su oduševljeni novom ženom u Alecovu životu, prvom nakon užasnog razvoda.

Zatim završavaju na otoku Puffinu, u seksualno-prijateljskom aranžmanu koji ih bi trebao biti kratkotrajna, ugodna razbibriga.

No otok Puffin ima svoj način djelovanja na ljude. Snijeg, hladnoća, prijatelji i božićno vrijeme pokrenut će u Sky i Alecu nešto čemu ni jedno ni drugo neće moći odoljeti.

Iskričava završnica Puffin trilogije

Baš kao što sam i predosjećala, Jedan začarani trenutak najbolji je dio trilogije! Priču o Sky i Alecu počeli smo u prvom dijelu, Prvi put i zauvijek, kada smo pratili njihovo upoznavanje i međusobnu odbojnost. Alec je mislio da je Sky samo predivna princeza nesposobna za bilo što osim za ljepotu, a Sky se činilo da je Alec ciničan, nekulturan, bezobrazan i nepristupačan.

U ovoj kruni trilogije saznajemo da su oni puno, puno više od početnih predrasuda! Oni su zabavni, pametni, duhoviti i savršeni jedno za drugo.

Richardove oči lutale su uokolo kad je govorila o umjetnosti. Alec nije bio samo zainteresiran, nego je imao i znanje, ali nije bio od onih muškaraca koji govore samo da bi se razmetali onim što znaju. Imao je bistar, radoznao um i uživao je popunjavati praznine u svom znanju. Žustro ju je ispitivao o svim aspektima umjetnosti, a ona je odgovarala, zanesena, uzbuđena, sve dok se vrijeme i njihova okolina nisu stopili u pozadinu, a ona bila usredotočena samo na njega. (str. 227.)

Sarah Morgan: Jedan začarani trenutak

Uživala sam čitajući kako njihov odnos iz hladnoće postupno postaje sve topliji, a veoma brzo, potaknut slučajnom golotinjom, i užaren!

I premda oboje imaju neku svoju definiciju ljubavi, strahove iz prošlosti koji ih koče u osjećajima i traume koje su ih oblikovale u ljude kakvi jesu, ubrzo otkrivaju da je ljubav za sve ista.

…ljubav je iskrena i nesebična. … To je šalica čaja u krevetu kad je vani hladan dan, masaža stopala nakon sati hodanja, uho koje zna slušati i ohrabrujuća riječ. Ohrabrujuća je, prihvaća, tolerira, ne pokušava te mijenjati. to je davanje, a ne uzimanje. Djelovanje, ne riječi. (str. 144.)

Jedan začarani trenutak – čaroban od prve stranice

Sarah Morgan spisateljica je koja stvarno zna što radi. Ovo mi je njena druga trilogija i premda mi se čini malo slabija od one o braći O’Neil, ne mogu poreći da sam uživala u dogodovštinama prijateljica Emily, Brittany i Skylar te njihovoj potrazi za onim pravim. Kao i uvijek, posebno mi se sviđa što su sva tri romana međusobno isprepletena. Zato vam, naravno, savjetujem čitanje po redu. Jedan začarani trenutak zadnji je dio priče o otoku Puffinu i u njemu, osim o Skylar i Alecu, puno toga saznajemo i o životima drugih dviju prijateljica i njihovih ljubavi, Ryana i Zacha, što sam jedva dočekala jer uvijek želim znati što je bilo kasnije, nakon sretnog kraja.

Budući da mi se u ovoj priči sve sviđa, istaknut ću samo Alecovu obitelj koja je pomalo otkačena i romanu daje jednu dodatnu toplinu zbog koje još jače zavolimo svoje ukućane.
Magično božićno ozračje u koje je smještena fabula romana samo pojačava naš osmijeh dok lagano otkrivamo kako će Skyino i Alecovo početno neodobravanje prijeći preko snažne privlačnosti, simpatije, razumijevanja i doći do ljubavi.

Praznično vrijeme taman je savršeno za čitanje ovog toplog, šarmantnog, iskričavog romana o ljubavi, podršci, razumijevanju i obitelji. Navalite, neće vam biti žao!

 -Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj ljubav. – …
-I, kakav je osjećaj? –
Osjećaj je predivan. Kao kad se probudiš u savršenom zimskom danu, s plavim nebom i čistim bijelim snijegom. … Osjećaj je kao Božić, zauvijek.
(str. 326.)

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan proslavljena je autorica suvremenih ljubavnih romana među kojima se neki, prigodno, događaju baš u vrijeme Božića.

Sarah Morgan: Trilogija o otoku Puffin

Jedan začarani trenutak posljednji je dio trilogije o otoku Puffinu i trima prijateljicama u potrazi za ljubavlju. Na našem ste blogu već mogli pročitati osvrte na prva dva dijela – Prvi put i zauvijek te Nešto predivno, ali ne škodi podsjetiti.

Isto tako, tu je i trilogija o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal, koja mi je mrvicu draža od trilogije o otoku Puffinu. Nekako su mi likovi više prirasli srcu.

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Gdje kupiti roman Jedan začarani trenutak:

Znanje

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Nešto predivno: ©Znanje

Sarah Morgan: Nešto predivno

Nešto predivno

Brittany Forrest imala je osamnaest godina kada se udala za lošeg momka Zacharyja Flynna, svoju ludu ljubav. Nakon svega deset dana, Zach je odmaglio i ostavio je u suzama, slomljenog srca.

Bio je zabranjeno voće. Momak kakvog svaka dobra djevojka izbjegava.
Bio je crn u usporedbi s njezinom bjelinom, taman u usporedbi s njezinom svjetlošću… Bio je njezina jedina velika pogreška.
(str. 24.)

Danas, ona je uspješna arheologinja koja se nakon nezgode na iskapanju u Grčkoj vraća kući, na otok Puffin. Brittany dolazi zaliječiti slomljeni ručni zglob, no čini se da treba zaliječiti i srce – još uvijek slomljeno nakon Zachovog naprasnog odlaska.

Divlji Zach danas je uspješan, bogat, i dalje seksi pilot.

Na trenutak mu je sunce obasjalo profil, ističući crte lica koje su bile gotovo apsurdno muževne. Da je bio tome sklon, mogao je ostvariti sjajnu manekensku karijeru… (str. 87.)

I to baš onaj pilot koji će Brittany prevesti na otok Puffin.

Nakon tog ponovnog susreta, kada su oboje glumili ravnodušnost, dugo zatomljivani osjećaji polako izbijaju na površinu. Čini se da ni jedno ni drugo nisu zaboravili svoju ludu, snažnu, intenzivnu mladenačku ljubav. Sada kada više nisu tinejdžeri, privlačnost je jača nego ikad.

Seksualna privlačnost nije mu bila strana, upravo suprotno, činila je temelj svake veze koju je ikad imao, ali ništa nije bilo ni blizu želji koju je osjećao prema ovoj ženi.
Gotovo da je očekivao da će ugledati plamičke kako mu palucaju oko gležnjeva.
(str. 74)

Može li Brittany zaboraviti bolnu izdaju iz prošlosti? Je li dovoljno jaka da se nosi sa Zachovim demonima?

Može li on prihvatiti njezinu nesebičnu ljubav i napokon se obvezati? Ili će ga zauvijek progoniti bolna sjećanja na nesretno djetinjstvo?

Njih će dvoje pokušati sve kako bi dokazali jedno drugom da su samo prijatelji. Ipak, magija otoka Puffin potaknut će nešto predivno.

Brittany i Zach – nešto predivno

Nešto predivno drugi je dio trilogije o otoku Puffinu i trima najboljim prijateljicama, Emily, Brittany i Skylar. Svakoj će prijateljici taj predivni otočić donijeti sreću, mir i ljubav.

Prijatelji. Smiju se s tobom u dobra vremena i grle te tijekom loših. Vesele se tvojim uspjesima i previjaju ti rane od neuspjeha.
Muškarci su dolazili i odlazili iz njezina života, ali prijateljice su joj uvijek čuvale leđa.
(str. 41.)

Sarah Morgan: Nešto predivno

Brittany i Zach bili su par dok su bili veoma mladi, i ta je veza prebrzo eskalirala – najprije brak, a zatim i brzopotezni razvod. Oboje su ostali veoma povrijeđeni i nisu se uspjeli oporaviti, mada se trude dokazati suprotno. Kada se opet nađu u istom prostoru, na otočiću na kojem oboje žive, iskre počinju frcati i samo je pitanje trenutka kada će jedno drugom pasti u zagrljaj. No seks nije isto što i ljubav, a mi se čitatelji praktički do zadnjega poglavlja pitamo – hoće li njih dvoje napokon nadvladati prošle i sadašnje probleme i početi ovaj put zrelu i ozbiljnu ljubav, premda jednako jaku kao i kada su bili tinejdžeri, ako ne i jaču.

Otok Puffin opet u akciji

Roman Nešto predivno nije mi se toliko svidio kao njegov prethodnik. Priča mi je bila mrvicu manje uvjerljiva i premda su Zach i Brittany zanimljivi likovi, nikako mi ne idu zajedno. Njihova veza doima se površnom, iako i dalje stoji konstatacija iz prve recenzije – kada sam rekla da mi se sviđa što fizički izgled likova promatramo isključivo očima partnera, kojima su oni uvijek najljepši, najbolji i najviše seksi.

Bila je predivna, ne lijepa, nego predivna, a tijelo joj je steklo impresivnu razinu kondicije zbog života provedenog na otvorenom. Ali ono što ga je uistinu privlačilo nije bila tanašnost struka ni punoća usana, nego energija koja je izbijala iz nje… (str. 120.)

Najbolji mi je dio romana sam Puffin, pitoreskni otočić koji vrvi zanimljivim mještanima koji možda vole gurati nos tamo gdje mu nije mjesto, ali uvijek su tu kad nekome treba priteći u pomoći.

…ovdašnji ljudi su najnametljiviji, najnaporniji i najdivniji ljudi na svijetu. Život ovdje nauči te da nijedan čovjek nije otok i nijedan otok se ne svodi samo na jednog čovjeka. Nauči te da je život puno bogatiji kad se živi kao dio zajednice. (str. 327.)

Sve u svemu, Nešto predivno lagan je ljubavni roman koji će vas opustiti, zabaviti, na trenutke rastužiti i nasmijati.

Što se mene tiče, čekam treći nastavak i radujem mu se! Taj bi trebao biti najbolji, bar mi se tako čini, jer u ova dva nastavka već naslućujemo vezu Aleca i Skylar.

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan autorica je impresivnog broja ljubavnih romana, a na našem ste blogu mogli pročitati recenzije sljedećih:

Ova tri naslova čine trilogiju o braći O’Neil i njihovom skijalištu Snježni kristal.

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

P.S. Klikom na recenziju romana Prvi put i zauvijek doći ćete i do poveznice na stranicu Sarah Morgan pa, ako vas zanima nešto više o njoj i/ili njezinim romanima, bacite oko!

Sarah Morgan: Nešto predivno

Gdje kupiti roman Nešto predivno:

Znanje

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Nakladnik: Fraktura Publika, 2020.

Naslovnica romana Šutnja bijeloga grada: ©Fraktura Publika

… možda bih trebao podrobno iznijeti sve pojedinosti onoga što se u početku zvalo „Dvostruko ubojstvo kod dolmena“, a na kraju svršilo kao pokolj u svakom smislu te riječi, koji je godinama planirao zločinački mozak znatno višega kvocijenta inteligencije od onoga koji smo posjedovali mi koji smo ga pokušavali uhvatiti na vrijeme.
Kad je tip koji poželi postati masovni ubojica usrani genijalac, preostaje ti samo da se moliš…
(str. 10.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Šutnja bijeloga grada

Dva gola tijela, muško i žensko. S rukom utješno položenom na obrazu onog drugog. Uvijek u povijesno važnom dijelu Vitorije. Tako je bilo prije dvadeset godina, kada je za okrutna ubojstva optužen Tasio Ortiz de Zárate, mladi arhitekt, lokalna zvijezda u usponu, miljenik ne samo žena nego i cijelog gradića. Uhitio ga je nitko drugi nego njegov vlastiti brat – ne samo brat nego i blizanac – Ignacio.

Isti je slučaj i danas. Dva tijela, muško i žensko…

Slučaj rješava briljantni inspektor profiler Unai López de Ayala zvan Kraken, koji je počeo raditi u policiji ponukan baš Tasijevim slučajem, i njegova jednako sposobna partnerica Estíbaliz Ruiz de Gauna.

Oboje smo bili jebeno dobri u zaključivanju slučajeva, premda ne i tako dobri u poštovanju pravila. Imali smo više od jedne packe zbog neposluha, tako da smo se naučili međusobno pokrivati. Što se poštovanja pravila tiče… pa, radili smo na tome. (str. 13.)

Ubojstvo, identično onom otprije dvadeset godina, događa se baš kad Tasio treba izaći iz zatvora na kraći dopust. No, Tasio je u zatvoru, je li moguće da je on ubojica?

Ili je to pak njegov blizanac Ignatio, koji je nakon rješavanja nemilog slučaja otišao iz policije?

Ili je to netko treći, netko tko je smjestio Tasiu i dvadeset godina mirovao?

Mislim da je ovo najkompleksniji profil s kojim sam se susreo u životu: razdoblje hlađenja od dvadeset godina znači da je ubojica psihopat koji je sposoban dugo kontrolirati svoje emocije. Sumnjam da će pogriješiti, sumnjam da ćemo ga uloviti u kontradikciji i mislim da smo dosad vidjeli tek zametak njegovog plana.
(str. 208.)

Inspektor Kraken počinje lov na ubojicu.

Prišao sam tijelima žrtava, kleknuo pred njih i tiho izgovorio svoju mantru:
„Ovdje završava tvoj lov, ovdje započinje moj.“
(str. 19.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Kompleksan slučaj bijelog grada – Vitorije

Smješten u eterični, gotovo nezemaljski bijeli grad Vitoriju, ovaj slučaj obuzet će nas od prve stranice. Ne samo da je strašan, on je i mističan. Izveden ritualno. U njemu se miješaju prošlost i sadašnjost, čak i budućnost.

Žrtve su slučajne, a istodobno i pomno izabrane. Tko je sljedeći?

Inspektor Kraken upada u mrežu toliko zakučastu i kompleksnu, mrežu koju čine ne samo blizanci, već i čitava Vitoria i sve njene građevine.

Ubojica mi se obraćao naprednijim jezikom od mojega, neshvatljivim, kao da pripadam nižoj vrsti, manje razvijenoj, i kao da nisam dorastao njegovoj inteligenciji.
Osjećao sam se kao idiot.
Nedostajali su mi komadići slagalice.
(str. 343.)

Inspektor de Ayala zvani Kraken

Inspektor na leđima nosi težak teret svoje prošlosti od koje se još nije oporavio. Budućnost mu je neizvjesna, sadašnjost komplicirana ne samo naizgled nerješivim slučajem, nego i lijepom novom zamjenicom načelnika Albom.

Čitavu priču priča nam upravo on – čovjek kojeg sreća nikako nije mazila, koji će sve dati da privede zločinca pravdi, putem ne gubeći uvrnut smisao za humor koji je samo šlag na torti ovog vrhunski pisanog romana.

Ne mislim da sam heroj, ali volim da svemir ostane kakav je bio. Bez smrti koje su se događale kad nisu trebale, samo to. Shvaćao sam logičan mehanizam koji se krio iza prirodnoga poretka stvari, čak i smrt: nesreću, bolest, starost… Ali nikako ne izopačene tipove koji su postavljali klopku kako bi kosac prijevremeno zakucao na vrata nedužnih. (str. 93.)

Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada

Zašto se Šutnja bijeloga grada mora naći u vašim rukama?

Premda sam pročitala mnoštvo kritika koje na sva usta hvale roman Šutnja bijeloga grada, nisam očekivala remek-djelo u malom. Ritualna ubojstva prožeta mitologijom, atmosfera nadnaravnog pomiješana s baskijskim legendama i ubojica toliko lud da je gotovo normalan – sve to čini ovaj roman djelom koje ne smijete zaobići!

Ako ste voljeli Baztán trilogiju Dolores Redondo, voljet ćete i trilogiju o bijelom gradu. Jednako je obojen drevnim vjerovanjima, privatnim životom glavnih likova, pritajenom jezom koja vreba iz kutaka starih zgrada…

Inspektor de Ayala lik je koji automatski zavolite – a sve zbog načina na koji komunicira s čitateljima. Već sam rekla da nam on pripovijeda ovu priču – sam stil njegove priče duhovit je, pomalo crnohumoran, pitak i jednostavan. Čitatelja potpuno uvlači u svoju glavu i u sam slučaj. Razmišljamo kao on, napeto pratimo svaki njegov korak, šokirani smo, baš poput njega, kad napokon otkrijemo tog prepredenog ubojicu. Strepimo nad njegovim privatnim životom, smješkamo se kad se i on smješka, ludimo od požude kad i on ludi…

Ne postoji niti jedan jedini dio romana Šutnja bijeloga grada koji mi se nije svidio. Jedva čekam doći do sljedećeg nastavka i baciti se u nove avanture inspektora Krakena. Prema informacijama koje sam dosad pročitala, i sljedeći je slučaj jednako jeziv, brutalan i ritualan kao i ovaj! A i Krakenov privatni život otići će u nekom skroz novom smjeru.
Malo je reći da ne mogu dočekati! 

Ostali naslovi ove autorice:

Eva García Sáenz de Urturi španjolska je autorica romana Saga o dugovječnima, Adamovi sinovi, Putovanje na Tahiti. Ljestvice najprodavanijih naslova pomela je romanom Šutnja bijeloga grada, koji je prvi dio trilogije o baskijskom gradu Vitoriji i briljantnom profileru Krakenu.
Drugi nastavak trilogije, Rituali vode, preveden je i kod nas, a treći dio, Los señores del tiempo (Gospodari vremena??) napeto čekamo i jako mu se radujemo!

Prema romanu Šutnja bijeloga grada snimljen je i film:

Intervju s autoricom možete pročitati ovdje.

Gdje kupiti roman Šutnja bijeloga grada:

Fraktura

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Prvi put i zauvijek: ©Znanje

Ponekad bježiš od stvari koje najviše želiš jer su to stvari koje te plaše. (str. 242.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Prvi put i zauvijek

Za Emily Donovan život se u trenutku promijenio i sad, umjesto svoje poprilično dosadne svakodnevice – mora bježati. Ne samo da je prekinula s dugogodišnjim dečkom i dobila otkaz, nego je i smrću svoje slavne polusestre postala skrbnica šestogodišnjoj Lizzy. I sad se mora skrivati od novinara koji progone djevojčicu.

Njezina najbolja prijateljica Brittany ponudi joj vikendicu koja se nalazi na otočiću Puffin i Emily, nemajući druge, odlazi. Ona i Lizzy uskoro se nalaze odvojene od svih, osim od male otočne zajednice. Okružena samo morem, u društvu djeteta, Emily je dobila baš ono što je cijeli život izbjegavala i čega se užasavala – dijete i more.

Bilo je to savršeno mjesto za nekoga tko ne želi biti pronađen. Destinacija iz snova za ljude koji vole more.
Emily Donovan mrzila je more.
(str. 1.)

Nenavikle jedna na drugu, njih dvije moraju pronaći način kako živjeti zajedno, što nije nimalo lako jer Emily panično izbjegava svaku mogućnost za vezivanje i ljubav.

U njezinu je djetinjstvu bilo važno preživjeti. Naučiti se brinuti za sebe i zaštititi se dok je živjela s majkom koja je uglavnom bila odsutna… A nakon što je otišla od kuće život joj se svodio na učenje i duge naporne sate rada, kako bi ušutkala muškarce koji su željeli dokazati da je manje vrijedna od njih. (str. 4.)

U tom joj nimalo ne pomaže Ryan Cooper, predivni Brittanyn prijatelj kojeg je ova zadužila da pomogne Emily i olakša joj život na otoku. Ryan svoju ulogu shvaća veoma ozbiljno i uskoro će pomalo uštogljenoj Emily pomoći ne samo da se opusti, već i da radi neke stvari koje dosada uspješno izbjegavala.

Misli se na plivanje, dakako, ali od njihova prvog susreta iskre toliko frcaju da je pitanje vremena kada će poduka iz plivanja postati nešto više.

No, i Ryan bježi od svojih demona…

Emily i Ryan

Ljubavni romani nisu moj primarni žanr, ali Sarah Morgan dokazala se u mojim očima trilogijom o prezgodnoj braći O’Neil. Vjerovala sam da me neće razočarati i tako je i bilo – Prvi put i zauvijek topao je, ali i vruć ljubavni roman koji pročitate u jednom popodnevu, čitavo vrijeme ne skidajući osmijeh s lica. Volim kad likovi nisu presavršeni, kad su nekako normalni, kao mi sami. Takvi su i Emily i Ryan – njihove su mane možda malo prenaglašene, duhovi prošlosti malo preglasni, ali opet,  sve se to uklapa u priču.

On je, dakako, fizički divan, ali ne u onom površnom smislu. Imamo dojam da njegov izgled spisateljica opisuje više kroz Emilyne oči, a manje da nam ga nameće kao apsolutno savršenog Apolona.

Eufemizam je opisati ga kao upečatljivog. … Muškost mu je bila ugrađena duboko u DNK, a njegova snaga i fizička privlačnost dio su plana majke prirode da osigura da planet ostane naseljen. …činjenica je da je on tip muškarca koji bi mogao nagnati inače razumnu ženu da učini glupost. (str. 22.)

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

I ona je lijepa, ali njemu. Naše je mišljenje sporedno – važno je da njega privlači i da je njemu savršena.
Volim to kod Sarah Morgan, osjećaj kao da su likovi romana jedini na svijetu, a mi smo promatrači njihove lude privlačnosti koja svakom stranicom sve više i više postaje ljubav.
Sviđa mi se i to što seks nije toliko naglašen. Ima ga, dakako, i ovaj roman koketira s erotikom, ali to je nekako suptilno, više ostavljeno nama na maštu nego što je zorno opisano.

I Emily i Ryan imaju nekih neriješenih računa s prošlošću i užitak je pratiti kako dvije odvojene borbe uskoro postaju jedna zajednička.

Prošlost je korisna ako te nauči nečemu o tome kako živjeti u sadašnjosti. Izvan toga ona je samo prošlost. (str. 276.)

Zajednica živopisnih otočana – najsimpatičniji dio romana Prvi put i zauvijek

Jooooj, kako ja volim male, zatvorene zajednice koje se otvore došljacima pa ih prihvate kao svoje. To me uvijek pomalo raspekmezi i tako je bilo i u ovom romanu. I brbljava Kristi, i pomalo strašni kapetan John, i zabrinuta udovica Lisa – svi su se oni udružili i pomogli Emily kada joj je bilo najteže. Uskoro su ona i Lizzy postale njihove, a nema toga što stanovnici otoka Puffin ne bi napravili za svoje najdraže. 

Cijeloga se života osjećala kao komadić slagalice koji je pao na pod i izgubio se te ne odgovara nigdje. Sada se osjećala kao da je pronašla svoje mjesto. Kao da je komadić koji se savršeno uklapa u veću sliku. Prvi put u životu osjećala je pripadanje. (str. 338.)

U toj zajednici rađa se više nego jedna ljubavna priča, a mi jedva čekamo pročitati nastavak!

Ostali naslovi ove autorice:

Sarah Morgan upoznala sam i zavoljela čitajući trilogiju o braći O’Neil. Njeni romani kupili su me na prvo čitanje, svojom toplinom i emocijama koje pršte sa svake stranice.

Na našem blogu možete pronaći recenzije gore navedene trilogije:

Trilogija o otoku Puffin i prijateljicama Emily, Brittany i Skylar kod nas je tek izišla iz tiska i broji sljedeće naslove:

Sarah Morgan: Prvi put i zauvijek

Na linku je stranica o samoj autorici, njenim romanima i književnim serijama pa ako volite Sarah, bacite se na istraživanje. Stranica je na engleskom jeziku.

Gdje kupiti roman Prvi put i zauvijek:

Znanje