Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.
Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“ (str. 23.)
Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.
Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.
Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)
Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…
Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)
Ova priča temelji se na…
Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.
„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“ Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)
Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.
Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…
Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji. Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)
Preporuka
Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…
U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.
Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Dan po dan, mjesec po mjesec, ispratili smo još jednu čitalačku godinu. Susreli smo se s poznatim, već provjerenim autorima, ali i upoznali neke potpuno nove, nama nepoznate, intrigantne autore. Knjige koje smo čitali u prethodnoj godini slučajno ili namjerno, odmakle su se od opuštenijih tema, toplih i sigurnih okruženja i raspleta koji obećavaju happy end. Dapače, autori koje smo čitali svojom su iskrenošću i literarnom hrabrošću donijeli novo iskustvo doživljaja knjige. Ponosne smo što se u ovih naših TOP 10 knjiga u 2025. godini našlo i dvoje hrvatskih autora.
Počet ćemo s autoricom kojoj je sve što napiše vrlo dobro ili izvrsno! Budući da se nismo mogle dogovoriti oko toga koji od navedena dva naslova uvrstiti na ovaj popis, uvrstile smo oba.
Sigurna kuća toliko je važan roman da o njemu neprestano treba govoriti i stalno ga preporučivati. Priča je klasična, stara koliko i ljudi. Ali – ovdje imamo jedan neobičan, dramatičan plot-twist. Nije muž taj koji je ubio ženu. Ovdje je žena ubila muža. LAda Lončar nalazi se u kaznionici i priča nam svoju priču. Govori nam o podmuklom zlostavljanju koje je trpjela godinama, sve dok nešto u njoj nije puklo. Sigurna kuća trebala bi biti obavezna lektira, a ako ne u školi, onda makar u životu. Žene moraju znati što NIJE ljubav. Muškarci moraju znati što NIJE ljubav. Društvo mora znati da onaj tko pozdravi na stubištu nije bezgrešan. Svi mi imamo tajne. Samo nečije uništavaju ne onoga tko ih nosi, nego onoga na kome se lome.
Knjiga 365 rečenicatoliko me dotakla da sam danima plakala… Sastoji se, kao što naslov kaže, od 365 rečenica – svaki dan napisana je jedna. One su zbir autoričinih životnih iskustava, a toliko su dirljive, emotivne, bogate i nezaboravne. U njima se svi možemo prepoznati, možemo i doista osjetiti. Nisam mogla odoljeti uvrštavanju ove divne zbirke u top 10 pročitanih u 2025. godini!
Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, toj sudbini nije sveto. str. 151.
Roman Majmunovo okomozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi. Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… A kad dođete do kraja… Bože… Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!
Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!
Za Backmanove Pobjednike još nisam objavila osvrt, ali to nije i ne može biti razlog njihova neuvrštavanja na ovu listu! Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume.
Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.
Otok morskih žena toliko je divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…
Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena. Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.
Kakav bi ovo bio popis pročitanih romana u 2025. godini da na njemu bar netko nekoga krvnički ne ubije? A tko ubija bolje od moje omiljene autorice Karin Slaughter?
Lažni svjedokroman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Iako ima gotovo petsto stranica, ovo je jedan od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.
Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.
Ah, Žuta! Roman oko kojeg se lome koplja u knjiškoj zajednici po bespućima društvenih mreža… Neki ga mrze, neki ga nisu uspjeli pročitati do kraja. A neki, poput mene, uživali su od početka do kraja! Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, svega stotinjak i gotovo. Čitala sam ga u ljetno vrijeme, na plaži, i nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!
Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče. Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!
Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži!
Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju. Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja knjige I nebom teku rijeke. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode. Autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove. Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.
Knjiga koja me možda najviše onako ljudski, bolno, i intimno takla u 2025. godini je Tužni tigar.
Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha. Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.
Ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna.
U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva. Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.
Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.
Top 10 za kraj
Ovaj presjek Top 10 knjiga u 2025. mogao je biti puno dulji, ali negdje smo se morali zaustaviti. Pročitane u 2025. godini, ovih deset ljepotica one su koje smo najbolje zapamtile, koje su nam se “urezale u kosti” potaknuvši bujicu osjećaja… Od nostalgije, empatije, ganuća do suza i beskrajnog poštovanja prema ovim autorima.
Ako vas ovaj naš popis potakne da pročitate samo jednu knjigu koju smo stavili na njega, naša je misija izvršena.
U surovom svijetu vrhunskog sporta nema mjesta za greške. Nema mjesta ni za ljubavnu vezu ako je ona zapreka postizanju vrhunskih rezultata. Favoriti su briljantna sportska drama koje ima jedno jedino geslo, a to je – Biti prvi.
Katharina
Katharina Shaw ima jedan jedini san, biti na olimpijskom pobjedničkom postolju u umjetničkom klizanju na ledu. Ona nema financijskih mogućnosti, naslijeđenih nekretnina niti sponzora. Jedino što ima jest stara obiteljska kuća, nestabilni brat i Heath Rocha, kojeg su udomili njezini roditelji. Klizanje za Katharinu i Heatha postaje postaje bijeg iz svakodnevnice, a uporna vježba i opipljiva kemija među njima prerasta u talent koji plijeni pažnju javnosti.
Akademija
Katharina i Heath bespoštednim radom i odricanjima uspijevaju sudjelovati na svim važnijim natjecanjima i na taj način privlače pažnju Sheile Lin, umirovljene olimpijske prvakinje koja im nudi treniranje na svojoj akademiji. To ih lansira u konkurentni svijet profesionalnog sporta u kojem nema prijateljstava ni emocija, već samo bespoštedna borba, rivalstvo i spletke među natjecateljima.
Favoriti, prvaci
Katarina i Heath postaju plesni, a zatim i intimni partneri. Njihova je želja biti u timu koji će predstavljati SAD na predstojećim Olimpijskim igrama. Ali i drugi imaju te aspiracije. Na primjer, djeca njihove šefice, blizanci i elitni klizači Bella i Garrett Lin. Tenzije, stres i netrpeljivost među natjecateljima samo su uvod u katastrofu kojoj je svjedočio cijeli sportski svijet.
Gledaj me i sada, pomislila sam. Gledaj kako pobjeđujem. Bez tebe. str. 231.
Dojam o romanu Favoriti
Favoriti su surova knjiga koja nam daje poprilično jasnu sliku o pozadini profesionalnog sporta. Premda se ovdje radi o klizanju na ledu, ništa bolje nije ni u ostalim individualnim sportovima. Knjiga prodire u intimni svijet i razmišljanja sportaša koji su predstavljeni kao vrlo egoistični i vrlo sebični pojedinci usmjereni samo na jedan cilj. A to je biti na tronu i biti prvi. Drugo, treće i ostala mjesta smatraju se neuspjehom.
U knjizi, osim dramskog raspleta u kojem su glavni likovi klizački par Katharina i Heath, simultano pratimo i neautorizirani dokumentarac koji se pojavljuje na desetu godišnjicu njihova posljednjeg nastupa i koji baca posebno svjetlo na lice i naličje zlatne medalje.
Jako mi je bio zanimljiv ovaj uvid u surovi svijet profesionalnog sporta. Komentari samih natjecatelja u dokumentarcu djeluju vrlo istinito i autentično pa se pitate je li to uistinu tako u profesionalnom sportu. Ako je i pola od ovoga istina, onda nam ostaje samo žaliti te sportaše. Niti jedan uspjeh, novac ili zlatne medalje ne mogu zamijeniti ono što je najvažnije. A to su ljudskost i humanost. Toga u knjizi nema. Tek na kraju, kad su njihove karijere već odavno završene, pojavljuje se trunka prijateljstva među nekadašnjim rivalima.
Ljubavna priča koja se provlači cijelom knjigom u sjeni je želje za uspjehom i sportskim postignućima.
Roman Favoriti epska je ljubavna priča smještena u blještav, ali nemilosrdan svijet vrhunskog sporta. S jedne strane roman izaziva divljenje, a s druge žaljenje za ljudima koji su u težnji za savršenstvom izgubili svoju čovječnost.
Njegova ljubav prema meni nije ga dovoljno motivirala da dosegne svoj puni potencijal. Ali njegova mržnja? Zahvaljujući njoj postao je sposoban za sve. str. 219.
O autorici
Layne Fargo piše mračne, dramatične priče koje podržavaju ženska prava – i ženske pogreške. Autorica je romana They Never Learn i Temper. Prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom, radila je kao dramaturginja, knjižničarka i menadžerica upravljanja znanjem u jednoj korporaciji, a još se uvijek voli izgubiti u grozničavom istraživanju određene teme.
Roman Favoriti njezina je prva knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Još jedan roman koji nam pruža uvid u svijet vrhunskih sportaša i sporta, u ovom slučaju tenisa, jest i Povratak Carrie Soto autorice Taylor Jenkins Reid. U Zemlji zimeRae Medows pratimo težak i okrutan svijet gimnastike.
Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.
„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)
Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.
Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)
Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.
Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…
Tad je napokon shvatila da nije sama u kući. Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice. (str. 13.)
Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.
Jedan – strah. Dva – hvatanje. Tri – poruka/poema. Četiri – mučenje. Pet – umorstvo. Šest – priprema scene. Sedam – posljedice. (str. 327.)
Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…
Novo, novo, novo
Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!
Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta. Ovaj ubojica nadmašio je sve njih. (str. 233.)
Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.
Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)
Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.
Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…
Genesis – i ljubav se nastavlja
Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.
Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!
Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.
Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?
Pročitajte Genesis, razmislite.
Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče.
Justine
Dvadesetjednogodišnja Justine i njezin bratić Jules od djetinjstva žive s bakom i djedom u Millyju, selu u Burgundiji. Justine je njegovateljica u domu za starije osobe Hortenzija. Mlada Justine ulaže sebe, ne brojeći sate, u svoj posao pomoćne medicinske sestre kako bi pomagala korisnicima. Ponajviše se zbližila s Hélene, gotovo stogodišnjom stanovnicom doma koja joj prepričava svoje uspomene iz mladosti. Nevjerojatnu Héleninu životnu priču Justine zapisuje u bilježnicu kako bi sačuvala priču od zaborava jer osjeća da se Héleni polako približava kraj.
Znate, kada izgubite osobu koju ste voljeli najviše na svijetu, ona umire svaki dan iznova. str. 61.
Hélene
Kao mlada djevojka, Hélene misli da nikad neće moći naučiti čitati. Slova joj se miješaju, a riječi plešu svoj vlastiti ples. Nesretna Hélene u nekom trenutku sreće mladog Luciena koji je uči Brailleovom pismu (brajici), a najvažnije od svega, uči je kako živjeti sa svojim ograničenjima.
I dok se mijenjaju poglavlja između prošlosti i sadašnjosti, kad Hélene i Luciena razdvoji rat, uz godine izgubljene zbog amnezije, dobivamo uvid u zapanjujuću ljubavnu priču koja je povremeno izvan realizma, ali svojim emocionalnim intenzitetom pomiče granice.
Svi smo mi nečiji Michelangelo, problem je samo što tog nekog trebamo sresti. str. 68.
Justinina priča
Justine i bratić joj Jules kao djeca izgubili su roditelje i povjereni su na odgoj baki i djedu. Oko pogibje njihovih roditelja digao se zid šutnje o kojem baka i djed ne žele razgovarati. Justine cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje i ne želi se vezivati ni za koga zbog straha da tog nekog ne izgubi. Ne želi mu čak znati ni ime. Veza s Hélene pomaže Justine da drugačije počne gledati na svoj život.
Stariji je od mene. Ima oko dvadeset i sedam godina i ime mu je Ne sjećam Se Kako se Zove. str. 52.
Dojam o djelu
Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!
Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži.
Roman govori o dvije tragične priče, prepun je trauma i odluka donesenih u trenucima kada su one bile jedini mogući izbor jer su donesene iz čiste ljubavi, prepun patnji onih drugih, koji su ostali slomljenih srca. Sve to skupljeno je na ovim stranicama i iako se čini da roman u osnovi govori o nesrećama, ustvari je divan.
Jako me se dojmio vrlo empatičan i uvjerljiv način na koji Perrin oslikava stanovnike staračkog doma Hortenzija. Možda i stoga što sam i sama imala roditelja u jednom od takvih domova, mislim da je njezin prikaz života u domu vrlo uvjerljiv i realističan. Pronicljivost i opažanja nekih likova, prošarane bljeskovima surovog humora, čitala sam s toplinom i smiješkom. A način dovođenja rodbine koja žuri u starački dom nakon lažnih obavijesti da su neki od staraca upravo umrli, naprosto je maestralan.
A sad o Hélene. Jaka, jaka žena. Premda se njena priča čini melodramatičnom iz više razloga, ponekad se čini i pomalo sudbinska (gavran čuvar koji obitava malo kod jednog, malo kod drugog ljubavnika asocirao me na Čehova).
Priča o Justine bila mi je nekako realnija. Mlada cura, bez roditelja, s djedom i bakom koji su pomalo daleki, distancirani, rijeko pokazuju emocije. Justine osjeća da joj je davno nešto oduzeto zbog čega se osjeća emocionalno zakinuta. I nikome se ne želi previše davati. Boji se da će je svaka veza raniti. Kad se sve kockice na kraju slože, jasno vam je zbog čega.
Velika preporuka za ovu prekrasnu knjigu!
Svi mi imamo dva života, jedan u kojem kažemo ono o čemu razmišljamo i onaj u kojem to prešutimo. str. 109.
O autorici:
Valérie Perrin rođena je 1967. u Remiremontu, u Francuskoj. Odrasla je u Burgundiji i nastanila se u Parizu 1986. Njezin roman Oni koje nitko ne posjećuje (2015.) osvojio je nagradu Booksellers Choice Award. Njezin prvijenac na engleskom jeziku, Svježa voda za cvijeće (Europa, 2020.) preveden je na preko trideset jezika. Figaro Littéraire proglasio je Perrin jednim od deset najprodavanijih autora u Francuskoj 2019., a u Italiji je Svježa voda za cvijeće bila najprodavanija knjiga 2020. godine. Perrin sada živi u Normandiji.
Il’ se boriš ili bježiš. A ako bježiš, kad-tad će ti ponestati ceste. (str. 17.)
Male milosti
Boston, ljeto, 1974. U socijalnim stanovima irsko-američke zajednice Southie živi Mary Pat Fennessy. Njezin život nosi debele ožiljke načinjene smrću prvog muža, odlaskom drugog te onim najgorim – predoziranjem voljenog sina.
Nisu siromašni zato što se ne trude, zato što nisu vrijedni, zato što ne zaslužuju bolje. … Nisu siromašni zato što su lijeni, to nipošto. Siromašni su zato što na ovom svijetu postoji ograničena količina sreće, a oni nisu dobili ni mrve. (str. 31.)
Jedino svjetlo njezina mraka je Jules, njezina sedamnaestogodišnja kći.
Jules je oduvijek bila ljepotica. Oduvijek krasna. A sada je naočigled ostarjela. U sedamnaestoj. Od koječega – odrastanja u Commonwealthu (…), gubitka brata, suočavanja s očuhovim odlaskom…, prisilnog preseljenja… u novu školu… (str. 16.)
A onda jedne noći Jules nestaje.
Iste noći, u istom susjedstvu, mladi Afroamerikanac završava pod vlakom.
U pozadini ovih dviju međusobno (ne)povezanih nesreća, nazire se pokušaj rasne desegregacije državnih škola – dio učenika bjelačkih mora ići u crnačku školu i obrnuto.
Dok tinjaju rasni sukobi, Mary Pat počinje grozničavu potragu za svojim jedinim preostalim djetetom. Iza sebe ostavlja tragove krvi i nasilja, a prati ih lokalni mafijaški boss Butler, kojem se nimalo ne sviđa što jedna sredovječna žena njuška oko njegova poslovanja.
Southiejem vlada kodeks. Postoje neke stvari koje se ne rade. Ne cinkaš. Ne okrećeš leđa članu obitelji (čak i ako ga mrziš). Ne govoriš nikome izvan kvarta što se događa u kvartu. I… Ne prodaješ drogu. Nikad. (str. 254.)
Male milosti – mračno i sumorno štivo koje se čita bez predaha
Male milosti mračno su, teško, tegobno i sumorno štivo koje nisam mogla prestati čitati. Način na koji Lehane bilježi riječi i rečenice poetski je, ali i jednostavan. Svaka rečenica puna je emocija i težine i čitatelja uvlači u sebe, u vrijeme rasnih nemira, u siromaštvo, jad i bijedu Southieja koja je bila podnošljiva – dok je bilo nade.
…tada mu je palo na pamet da suprotnost mržnji možda i nije ljubav. Već nada. Zato što se mržnja gradi godinama, ali nada ti se može prikrasti iza ugla dok ne gledaš. (str. 156.)
Kad Mary Pat izgubi nadu, gubimo je i mi. I dok ona šakama češlja sirotinjsko predgrađe u potrazi za istinom, mi zadržavamo dah. Znamo da ne ništa dobro neće proizaći iz svega, ali budno, škrgućući zubima, pratimo njezin mahniti pohod na Southie, sve dok Mary Pat ne nađe istinu. A istina je ružna, kao i predgrađe u kojem se skriva.
Život nam se istrošio. Otkako sam naučio hodati, vidio sam samo mržnju, bijes i ljude koji se nalijevaju cugom da otupe. A onda bi sljedeći dan ustali iz kreveta i sve ispočetka. Cijeli život proveo sam umirući. (str. 80.)
Roman me taknuo ne samo svojim prelijepim, životnim rečenicama, nego i gorko-slatkim, crnkastim humorom koji se provlači iz poglavlja u poglavlje. Na primjer, ovaj dio o nadimcima u Southieju; čak sam se i naglas nasmijala.
Susreo se s tipovima koje zovu Žuti, Lopata, Roštilj i Mudo (…). Naišao je i na Kriglu, Žicara, Kiselog, Ječmenca (koji je slijep), Tabana (koji šepa) i Šakicu (koji nema ruke). (str. 126.)
Zašto „male milosti“?
U Mary Pat ne bujaju milosti – u njoj buja mržnja. Cijeli život obojen joj je mržnjom i mržnja će je koštati glave. No tu su i drugi likovi – simpatičan detektiv Coyne, bolno odvratni Marty Butler i njegovi još odvratniji podanici.
Rasizam je u srži ovog romana. On je pokretač mržnje, ali i razlog sveg zla koje je palo na obitelj Mary Pat. Vidjet ćete, priče o Jules i o mladom Afroamerikancu neraskidivo su povezane. Rasa je ono što lebdi iznad njih, što vodi njihove živote prema neizbježnom kraju.
Male milosti su uf… Zahtjevne, na trenutke mučne. Pogotovo nama u kojima rasizam nije povijesno uvjetovan. Male milosti roman su koji slama i likove i čitatelje. Užasan je i predivan u isti mah.
Na kraju… Što su male milosti? Kaže li se i kod vas tako – ono kad u svakom zlu ima neka mrvica dobra pa zahvalimo Bogu na malim milostima?
Dakle, do samog kraja ovaj roman nema milosti. Melje vas i melje od početka do kraja koji ne donosi katarzu – donosi još jedan kamen i polaže ga na vaše srce. Ipak, tu su negdje utkane i male milosti. Male stvari na kojima možemo biti zahvalni.
Ostali naslovi ovog autora:
Dennis Lehane suvremeni je američki pisac i autor četrnaest romana. Među njima se svakako izdvaja Mistična rijeka, roman prema kojem je Clint Eastwood snimio i istoimeni, Oscarom nagrađeni film.
Neki od ostalih romana (za čije ste filmske adaptacije sigurno čuli) su Nestala bez traga, Otok Shutter, Prljavi novac i Zakon noći.
1714. godina, ljeto. Addie LaRue mlada je djevojka koja se treba udati za starijeg muškarca kojeg ne da ne voli, nego joj se čak niti ne sviđa. Iako upozorena da se nikad, ali NIKAD ne moli bogovima koji se odazivaju kad padne mrak, Addie u očaju učini baš to. I mrak se odazove, ispunjavajući joj želju – slobodu i vječnu mladost. U zamjenu za jednu sitnicu – njezinu dušu.
Sada zna da će učiniti što god treba, zato što je u tami bila voljna i od tog trenutka nadalje, milom ili silom, njezin će život biti samo njezin. (str. 54.)
Ono što Addie nije znala jest da u tom ugovoru ima kvaka. Svatko tko ju sretne uskoro ju zaboravlja.
Naravno, tužno je zaboraviti. No samotno je biti zaboravljen. Sjećati se kad se nitko drugi ne sjeća. (str. 90.)
Nevidljivi život Addie LaRue
I tako počinje nevidljivi život Addie LaRue. Prolazeći poput utvare gradovima i stoljećima, Addie istodobno ostavlja i ne ostavlja trag. Ona je začas zaboravljena – i istodobno – nezaboravna. Jer mrak nije znao da u ugovoru ima još jedna kvaka – uspomenu je teže zaboraviti nego samo osobu.
I evo što je zaključila: može bez hrane (neće usahnuti). Može bez topline (hladnoća je neće ubiti). No život bez umjetnosti, bez divljenja, bez ljepota – bez toga bi sišla s uma. Tako joj je i bilo. Potrebne su joj priče. Priče su način da čovjek očuva sam sebe. Da ostane upamćen. (str. 36.)
Iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće, Addie nadahnjuje pisce, pjesnike, slikare i glazbenike. Njoj su posvećene najljepše pjesme, ona je nepoznata muza na platnima najvećih umjetnika… Ipak, ona ne postoji.
Biti zaboravljen, razmišlja, pomalo je slično osjećaju kad gubiš razum. Počinješ se pitati što je stvarno, jesi li ti stvaran. U konačnici, kako nešto može biti stvarno ako se ne da zapamtiti? … Ako osoba ne može ostaviti trag, postoji li uopće? (str. 121.)
Jedini koji je se sjeća jest mrak – njezin vječni suputnik, onaj koji ju je prokleo i koji ju neće pustiti sve dok mu ne preda dušu koje se Addie tvrdoglavo drži.
A onda, jednoga dana, 300 godina kasnije, Addie LaRue susreće neobičnog mladića Henryja – koji ju je zapamtio.
Jedan od onih romana
Nevidljivi život Addie LaRue prva mi je preporučila jedna moja učenica, kada sam zadala čitanje lektire po izboru. Način na koji je ta djevojka predstavila roman… Kako su joj oči svjetlucale dok je prepričavala radnju… Vidjela sam odmah da se zaljubila! A kada se netko toliko zaljubi u knjigu – to mi je znak – moram je imati! I tako se Addie LaRue našla u mojim rukama. No, kao što je sudbina nebrojenih knjiga koje knjigoljupci kupe – dugo je i strpljivo je čekala svoj red na čitanje. I napokon!
Ovaj je roman toliko lijep, toliko dirljiv, zanimljiv i raskošan. Nezaboravan, baš kao i sama Addie. Puno je romana koji mi se sviđaju, dosta je i onih koje volim, ali… Znate onaj poseban osjećaj koji budi savršena knjiga? Trenutak u kojem se sjetite kako je predivno čitati, kako ste blagoslovljeni time što je baš ta knjiga došla na vaš put. Kad pomislite – aha, to je to – ovo je lijepa književnost i ne može bolje? E, to je u meni pobudila priča Addie LaRue. Njezin život, njezin put, ulijevanje same sebe u umjetnost, sedam pjegica na licu, razmišljanje o smislu života i ljubav… Ljubav previše jaka za život. Previše jaka za smrt. Ovo je jedan od onih romana koji će na svakom čitatelju ostaviti neizbrisiv trag i kojem će se vraćati.
A zatim je, ondje u tami, on upita je li zbilja vrijedilo. Jesu li letimični radosni trenutci bili vrijedni mukotrpnih razdoblja? Jesu li sekunde ljepote bile vrijedne višegodišnje boli? I ona okrene glavu, pogleda ga i kaže: „Uvijek“. (str. 501.)
Ubuduće – i Addie LaRue
Ljudi me često pitaju da im preporučim nešto za čitanje. Obično prema karakteru procijenim što ću preporučiti, ali imam i vječne preporuke. Čovjek zvan OveFredrika Backmana, Aliceina mrežaKate Quinn i Sedam muževa Evelyn HugoTaylor Jenkins Reid. Ubuduće, tu je i četvrta, Nevidljivi život Addie LaRue V.E. Schwab.
Jer ovaj roman je poput čarolije. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost, iz Amerike u Europu, iz svjetla u mrak. Zavodi vas bogatstvom riječi i magijom onoga što te riječi znače. Navijala sam za Addie, navijala sam za Henryja i… Sram me priznati… Navijala sam za mraka. Toliko su dobro likovi napisani.
I sve što se događa priča je napola stvarna, napola snovita.
Baš kao i moja učenica tog davnog dana, i ja sam se zaljubila u Addie LaRue.
U njezinu nepokolebljivu želju za životom, za slobodom. U njezinu nadu, upornost i tugu. U sjaj i tamu. Jednom kad je pročitate, nikad je nećete zaboraviti, takva je ovo knjiga. Pomalo poput same Addie… Besmrtna.
Tako se živi zauvijek. Postoji jedan dan, pa sljedeći, pa onaj poslije toga i uzimaš što možeš, uživaš u svakoj ukradenoj sekundi, iskorištavaš svaki trenutak, sve dok ne nestane. (str. 241.)
Ostali naslovi ove autorice:
V.E. Schwab je američko-britanska spisateljica i autorica popularnih serijala Villains i Shades of Magic, koje nazivaju klasicima fantastike. Osim predivnog, nezaboravnog romana o Addie LaRue, koji je odmah postao ogroman svjetski hit, autorica je i romana Gallant, koji je također odmah našao put do srca čitatelja.
Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.
Elsie
Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju. Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.
Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.
Jack
Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.
To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.
Kemija
Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.
Dobra si i zaista bi mi u timu trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.
Dojam o knjizi
Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.
U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.
Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.
Dobre stvari i malo kritike
Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama seksa koje su napisane nekako isforsirano i nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.
Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.
O autoru:
Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice. Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.
Zadnja dva tjedna bompardiraju nas naslovima koji u sebi imaju inačicu “gotovo je ljeto” rečenice. Budući da ljeto, a čini se da to treba ponoviti većini portala, traje do 23. rujna, a mi se u Dalmaciji ponekad kupamo u moru i početkom jeseni, odlučile smo pokazati da LJETO NIJE GOTOVO. Odabrale smo deset knjiga koje imaju divne, ljetne naslovnice. Ljeto na naslovnicama – malo je toga ljepše i utješnije od njih, zar ne? More u svim svojim oblicima liječi, pogled na plažu opušta, a pomisao na sunce usrećuje! Zato sljedeći put, kad negdje pročitate da je “kraj ljeta”, izvucite jednu od ovih ljepotica!
Čitati ih možete bilo kad i bilo gdje, ljeto je ionako stanje uma. Sada u njima možemo uživati na plaži, uz more, rijeku ili jezero. Kad dođe zima, mogu nas grijati dozivajući sunčane, slane uspomene na ljeto.
Svjesne smo da ima toliko puno romana svih žanrova koji imaju ljeto na naslovnicama! Kako smo odabrale ovih deset? Smijat ćete se… Nismo imale nikakav kriterij. Prekopale smo police i što smo našle, to vam predstavljamo.
Valerie Perrin: Troje
Budući da ovaj Troje još nismo stigle pročitati, sadržaj koji stavljamo ovdje preuzele smo sa stranice izdavača. Roman smo odabrale ne samo zbog predivne ljetne naslovnice, nego i zbog hrpe vaših komentara na Facebooku u kojima oduševljeno hvalite njegovu radnju i emocije koje budi u čitateljima.
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju i ne razgovaraju. Godina je 2017. Iz jezera u La Comelleu izvučena je automobilska olupina u kojoj je tijelo. Čini se da postoji posebna veza između troje nerazdvojnih prijatelja iz djetinjstva i pronađene olupine…
T. J. Reid: Malibu gori
Djeca legendarnog pjevača Micka Rive i ove godine priređuju tradicionalnu zabavu za kraj ljeta. Ta zabava najvažniji je i najiščekivaniji događaj sezone i svi žele biti pozvani. A onda dolazi jedan neželjeni gost i sve kreće kvragu.
Malibu gori savršen je spoj obiteljske drame i povijesne fikcije. Nema toga što mi se nije svidjelo. Od samog uvoda, koji konstatira da „drugi dijelovi SAD-a imaju takve-i-takve-probleme, a Malibu jednostavno gori“, nisam mogla prestati čitati. I obje su paralelne priče jednako dobre. Ona u ajmo reći sadašnjosti, 1983., i ona u prošlosti, kada se June i Mick Riva tek zaljubljuju. Obje su podjednako zanimljive, bolne i lijepe. Obje postavljaju različita pitanja o važnosti obitelji, podrijetla i krvnih veza. O ljubavi, slobodi, samopoštovanju. O rješavanju problema i stalnoj borbi koja čini život. O tome tko smo i što nas definira. Ovaj je roman ultimativno ljetno štivo koje ćete sigurno voljeti!
Carley Fortune: Sva nova ljeta
Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi. A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula. Dvanaest godina poslije prisiljena je vratiti se u gradić koji nije zaboravila, i vidjeti muškarca kojeg nikad nije prestala voljeti.
Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao. Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje… Uživala sam od prve do posljednje stranice!
Kiran Milwood Hargrave: Milosti
Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije. Na otoku Vardø ostaju samo žene. Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače. Crkva šalje svog povjerenika da uvede red. Na otok pun žena stiže lovac na vještice.
Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi… Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.
Kristin Hannah: Njezina bitka
Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom. Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome. Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća. Tada se dogodi tragedija…
Njezina bitka još je jedan bestseler voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Iako me ovaj roman nije oduševio kao ostali njezini koje sam pročitala, pohvaljujem neobičan zaplet, likove o kojima ćete svakako razmišljati i stil pisanja koji – unatoč svim manama – ostaje klasična Hannah, predivan, lagan i liričan.
Gabrielle Zevin: Sutra, i sutra, i sutra
Sam je četrnaestogodišnjak, a Sadie nešto mlađa. Sadina je sestra u istoj bolnici u kojoj se liječi i Sam nakon teške prometne nesreće u kojoj mu je stradala majka, a on ostao trajni invalid. Dvoje mladih otkriva zajedničku strast: igranje videoigara. U tom digitalnom svijetu razvija se posebno prijateljstvo koje se naglo prekida, a slučajno se sreću osam godina kasnije kad su već odrasli.
Sutra, i sutra, i sutraroman je koji je dobio izvrsne kritike i dosta je izvanredan. Ovo je knjiga o razvoju videoindustrije, ali je i knjiga o ljubavi. Sadie i Sam uvijek prijatelji, dvoje ljudi koji se beskrajno vole, ali su toliko kompleksni karakteri da teško mogu biti zajedno. Zapravo se radi o velikoj ljubavnoj priči koja je na putu da se realizira, ali uvijek postoje zapreke.
Laura Spence-Ash: A onda more
Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Procjenjuje se da je na taj način oko 14.000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.
Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odluče poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan – te njihovi sinovi William i Gerald.
Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.
Louise Nealon: Djevojka koja je gledala zvijezde
Djevojka koja je gledala zvijezde roman je prvijenac mlade irske spisateljice. Priča govori o Debbie koja živi s majkom Maeve, plahom ženom fokusiranom na svoj mali svijet i snove te neobičnim ujakom koji živi u kamp kućici. Premda su svi likovi vrlo osebujni, očito je da ih veže velika ljubav. Život je to na obiteljskoj mliječnoj farmi četrdeset minuta i cijeli jedan svijet daleko od Dublina. Stoga je odlazak na Trinity College u Dublinu za Debbie tjelesni, psihološki i kulturološki šok. A onda se dogodi tragedija koja poremeti život čitave Debbiene male obitelji…
Roman mi se jako svidio zbog nespretne, zbrčkane, vrlo iskrene djevojke koja se ne snalazi u velikom sveučilišnom gradu. Priča je to puna osjećaja, u kojoj će se mnogi od nas pronaći. Ali ona nije samo laganica koju ćete progutati u jedno popodne. Puno je toga u njoj što plaši, rastužuje i boli…
Charlotte McConaghy: Posljednji let
Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica ne treba joj nikakva diploma jer je ona u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Franny je odlučna u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od Grenlanda na Antarktiku. Nakon što stigne na Grenland, nagovara lokalne ribare da je prime na brod. Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.
Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja.
Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku
Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. No život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja.
Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje. Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa.
Ljeto na naslovnicama – uhvaćena uspomena
Vrlo skoro, duge tople dane zamijenit će najprije kišica, zatim dugi rukavi, potpom kaputi i prve pahulje.
Ima li ljepše zahvale ljetu od čitanja – i to onih knjiga koje nismo stigli progutati dok smo bili na odmoru, na plaži, uz more… I ima li toplijeg podsjetnika na to godišnje doba od naslovnica na kojima se pliva, trči po pijesku ili zamišljeno gleda prema velikom morskom plavetnilu?
Ljeto može biti uhvaćeno bilo gdje, najčešće u našim mislima i srcima, ali zar nije krasno uzeti knjige i… Uroniti u ljeto na naslovnicama…
Frankie ili u podnaslovu Životna filozofija jednog mačka šarmantna je priča o prijateljstvu jednog čovjeka i jednog mačka. U pozadini priče pitanje je o smislu života. Priču nam priča mačak Frankie, ljudskim rječnikom prepunim ljubavi, humora i pomalo filozofiranja. Nije tajna da nam životinje mogu uljepšati život, a da nam mogu ukazati na život vrijedan življenja pobrinuo se briljantni mačak Frenkie. Knjiga prekrasne naslovnice privući će vas odmah s izloga.
Frenkie pronalazi Golda
Richard Gold umoran je od života. Supruga mu je preminula, ostao je sam u praznom stanu i ne vidi kako dalje. Najbolje da okonča ovaj bezvrijedan, besprizoran život. I taman kada priprema omču za provođenje svog nauma u djelo, spazi na prozoru mačka koji ga začuđeno promatra. Gold se ne osjeća dobro dok ga mačak gleda. Odgodit će planirano za dan, dva, samo da se pobrine o mačku.
U životu sam zaista imao sreće. Puno sam spavao, a nekoliko ljudi čak me je i voljelo i tako to. Velika je to sreća. str. 157.
Frankie se useljava
Frankie je već nekoliko puta pokušao biti nečiji mačak. Ali nikako da mu se posreći. Ili ga potjeraju ili mu gazda premine (kao što je stara gospođa kod koje je prethodno bio). Osjeća da bi mu kod Golda moglo biti dobro. Uostalom on ne traži mnogo: redoviti obrok, gledanje televizije i kutak za spavanje. Richard Gold ne zna što bi s mačkom koji ima svoje prohtjeve. Za trenutak pomisli da je od silnog jada zbog svog promašenog života, a i ponešto alkohola zacijelo poludio. Pa on razgovara s mačkom! Ne samo to, mora se i brinuti o njemu jer se mačak slučajno ozlijedio. A tada na scenu stupa gospođica iz veterinarske ambulante.
To je dobro Frankie. Jer si sad ti njegov smisao života. Samo što on to još ne zna.str.118
Dojam o djelu
Dirljiva je ovo priča o prijateljstvu čovjeka i životinje. Obojica neprilagođeni, neshvaćeni i na neki način “luzeri”. Samo što to za razliku od čovjeka, mačka puno ne pogađa. Frankie vidi život drugačije od čovjeka. Ne muči ga razmišljanje o tome što bi bila svrha života. On jednostavno – živi. Njegova filozofija je jednostavna: naći ugodan dom u kojem imaš pristojan obrok i kutak za spavanje. Ako te pritom još netko voli i mazi kud ćeš više!
Pojednostavljena bit života zapravo je zamka za nepažljivog čitatelja. Razdraganost i bezbrižnost mačka s jedne strane te depresija i želja za okončanjem života sa druge strane zapravo su razlike između onih koji misle da je čaša napola puna u odnosu na one kojima misle da je čaša napola prazna.
Negativna emocija koja traje dugo vremena rađa depresiju, jednu od najprisutnijih bolesti suvremenog čovjeka. Uz to, naša je kultura pretežno pesimistična, oslonjena na isticanje pogrešaka i problema. Prepuna je zabrana koje smo postavili sami sebi kao odrasli ljudi.
I za moj ukus ljudi prečesto govore što ne smiješ raditi. A uopće nije zabavno kad nešto ne radiš. str.72.
Kućni ljubimci
Činjenica je da su mnogi ljudi, premda, u samačkim domaćinstvima živahni i čili, puni energije i vitalnosti upravo zahvaljujući brizi za kućnim ljubimcima, psima, macama, papigicama i drugima. Duguju to, sigurna sam, životinjicama koje nam daju puno ljubavi. I ne rade to zbog toga što nešto očekuju zauzvrat. Iscjeljuju nas samim svojim postojanjem.
Na tom je tragu i ova knjiga. Bizarno prijateljstvo između dva prijatelja jednom je našlo dom, a drugom produljilo život. Priča o čovjeku koji je izgubio smisao života i mačku koji mu je pomogao da ga ponovno nađe osvojit će vas svojom toplinom i duhovitošću na prvo čitanje.
Preporuka
Ako želite pročitati još nekoliko lijepih priča o prijateljstvu čovjeka i životinje pročitajte recenzije:
Duša je, kako bih to rekao: besmrtni dio tebe. Tvoji osjećaji, misli, iskustva. Kvintesencija tvojeg bitka.str.54.
O autorima
Jochen Gutsch, rođen u Berlinu 1971., novinar je u Spiegelu. Za svoj rad dobio je nagradu Theodor Wolff i nagradu Henri Nannen. Zajedno s Maximom Leom napisao je nekoliko bestselera, uključujući It’s Just a Phase, Rabbit. Knjiga je više od godinu dana bila na listi bestselera SPIEGEL-a i po njoj je snimljen film.
Maxim Leo, rođen 1970., novinar je Berliner Zeitunga. Godine 2006. dobio je nagradu Theodor Wolff, a 2011. godine nagrađen je Europskom nagradom za knjigu za obiteljsku priču Drži svoje srce spremno. Maxim Leo živi u Berlinu sa suprugom i dvoje djece.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
