Nezaboravno ljeto topla je i nostalgična priča o odrastanju u kojoj će svatko prepoznati djeliće svog djetinjstva i turbulentnih adolescentnih godina. Ewald Arenz već mi je otprije poznat hvaljenim romanom Miris starih krušaka. Nezaboravno ljeto priča je o mladiću kojeg su, nakon vrlo lošeg rezultata u školi, roditelji po kazni poslali da dva ljetna mjeseca provede kod bake i djeda i uči. Ili što bi mi po naški rekli: sprema popravne ispite. Za to vrijeme, njegovi će roditelji te braća i sestre ljetovati na moru. Kako se Frieder spremao za ispit i što mu se sve događalo, pročitajte u nastavku.
Ali u životu ne možeš zastati na mjestu gdje se putevi račvaju kada se cesta ispod tebe kreće sama od sebe. Možda da skrenem lijevo? Ili desno? Ne možeš utjecati na to. str.41.
Frieder
Negativne ocjene iz latinskog i matematike koštale su mladog Friedera ljetovanja na moru. Premda se sve čini crno, a popravni ispiti nisu baš mačji kašalj, optimistični Frieder ne uzrujava se previše. Momak sa puno različitih interesa, kojemu je najdraže napraviti neku šaljivu školsku nepodopštinu, odlučio je učenje kod strogog djeda i privržene bake iskoristiti najbolje što može.
Boravak kod djeda i bake
Došavši u djedovu i bakinu kuću, Frieder mora naučiti stroga pravila. Od kada do kada je učenje, kada je ručak, kada je slobodno vrijeme jer djed (koji Friederu i nije pravi djed) ne trpi neposluhe. Djed je veoma ozbiljan čovjek i uvaženi liječnik odlučan staviti Friedera u red. Ali Frieder ima i drugih poslova osim učenja. A jedan od najvažnijih je kako doći do djevojke koja mu se sviđa.
Dok se držala za moja ramena, osjetio sam njezin miris. Nikada, ali baš nikada neću zaboraviti taj miris, to mi je postalo jasno odmah i zauvijek. str. 118.
Dojam o djelu
U posljednje vrijeme, kada čitam takozvane “obiteljske romane”, najčešće su to teške, mračne priče, prepune nasilja, zlostavljanja i depresivnih likova.
Stoga je Nezaboravno ljeto bilo pravo osvježenje.
Priča o jednostavnom momku, srednjoškolcu, ni prepametnom, ni prevrijednom, a opet prepunom bezbrižnosti i radosti života tipičnom za njegove godine, baš me razgalila.
Knjiga je nekako pjevna, skladna i dok je čitate stalno imate na usnama smiješak. Nostalgično se prisjećate se svog odrastanja, zaljubljivanja i nespretnosti koje prati ta mladenačka dob.
Svoje nezaboravno ljeto priča nam glavni lik Frieder prisjećajući se, sada kada je već odrastao muškarac, možda najljepšeg ljeta u svom životu. To je ljeto imalo sve izgleda da ispadne katastrofalno, ali eto, na Friederovo čuđenje, ispalo je nezaboravno ljeto, ljeto za pamćenje.
Vrijeme provedeno kod djeda i bake, njihov specifičan odgoj mladog čovjeka, druženje s prijateljima, učenička praksa i prvi džeparac te konačno prva ljubav, sve je to utjecalo na mladog Friedera i stvorilo od njega osobu kakva je danas.
Što nas formira kao osobe?
Autor pripovijedanjem provlači pitanje o tome koliko nas (sretno ili nesretno) djetinjstvo i odrastanje oblikuju da postanemo ljudi kakvi smo u odrasloj dobi. Učimo li iz pogrešaka koje smo napravili u mladosti i možda najvažnije pitanje, koliko su nas te pogreške naučile odgovornosti, zrelosti i samostalnosti. Pogreške u djetinjstvu su bolne, ali one su izvrsni učitelji.
Tako je i mladi Freider, provevši nezaboravno ljeto svog života, naravno položio popravne ispite i krenuo u novo, zrelije razdoblje života. Ipak, onaj djelić mladog, simpatičnog i pomalo zafrkanskog karaktera ostao je u njemu napravivši zadnju šalu za svoje profesore i nastavnike nakon što je odradio sve školske obveze.
Nezaboravno ljeto nostalgična je priča, lijepo ispričana, u kojoj će svatko naći djelić odrastanja i vremena kada nam je glavni problem u životu bio hoće li nam simpatija uzvratiti pogled ili ne.
Nisam mogao ni zamisliti da ću u jednom trenutku na život gledati pomalo kao na igru. Da više neću biti znatiželjan. str. 53.
O autoru
Ewald Arenz suvremeni je njemački autor, poznat po romanima koji istražuju međuljudske odnose i moć prirode. Rođen 1965. u Nürnbergu, Arenz je stekao široku publiku svojim uspješnicama poput Miris starih krušaka i Stari rizling. Njegov jedinstveni stil kombinira duboku emocionalnu introspekciju s nježnim humorom, čineći ga jednim od najprepoznatljivijih suvremenih njemačkih autora. Osim što piše, Arenz radi kao učitelj engleskog i povijesti. Živi u gradiću Fürth sa suprugom i troje djece.
Nina Beau, Etienne Beaulieu i Adrien Bobin povezali su se sasvim slučajno jednoga davnog dana u osnovnoj školi, prije trideset godina. Spojila su ih prezimena; ne samo što počinju slovom B, već ih je kao članove svoga razreda prozvao najgori učitelj u školi.
Njih troje rastu u gradiću u francuskoj provinciji, svatko u svojim posebnim obiteljima. Njihovo prijateljstvo uskoro postaje neraskidivo, a osim sadašnjosti, povezuje ih i budućnost. Maštaju o tome kako će se, kad napune osamnaest, preseliti u Pariz i ostvariti glazbenu karijeru.
Povezivao ih je isti san: otići će, čim odrastu. Napustit će tu zabit i otići u veliki grad… Tamo gdje je sve osvijetljeno, tamo gdje ima mnogo ljudi i neznanaca na ulicama i nitko nikoga ne ogovara. (str. 28.)
Trideset godina poslije, Nina, Etienne i Adrien uopće ne razgovaraju.
Sjeti se onog što su si Adrien i ona znali reći: Život ti katkad nešto uzme, ali ti zauzvrat daruje nešto drugo. No katkad nas život iznevjeri. Nepravedno podijeli karte. Katkad nam taj život laže, prevari nas. (str. 353.)
Snovi koje su imali uglavnom su ugušeni. Ne žive živote kakve su planirali. Uglavnom su usamljeni. A onda je na dnu jezera pronađena olupina automobila i pokrenuti su događaji koji se više ne mogu zaustaviti. O pronalasku olupine i tajni koje skriva piše lokalna novinarka Virginie, misteriozna žena koja se nekoć družila s našom trojkom, ako je vjerovati njezinim pričama.
Ponekad je bolje prešutjeti istinu. Jer istina može izazvati mnogo toga lošeg. (str. 546.)
Tko je njih troje?
Pripovijedam im svoj život, dio po dio, onaj život o kojem ništa nisu znali, život poslije nas troje. Moj život poslije njih. (str. 489.)
Etienne je prvi. On je neka vrsta vođe. Nije mi se svidio njegov lik, i istodobno, jako mi se svidjelo kako ga je autorica prikazala. Iz nekog drugog ugla on bi bio negativac. On je bogat, on je najljepši, pametan je, ali buntovnik. Sve cure lete za njim. On je jedan od onih kojima je pronalazak olupine na dnu jezera utjerao strah u kosti. Što to Etienne zna, a ostatak grupe ne zna? Što se dogodilo dok su bili tinejdžeri?
Adrien je nježan. Također vrlo pametan. Zlostavljanje koje je prošao u školi jako ga je obilježilo. Osjećaja je, uvijek u sumnji da nije dovoljno voljen. Uvijek u dvojbi zašto se Etienne i Nina uopće druže s njim.
Treća je Nina. Vesela, hrabra, neustrašiva Nina. Živi s djedom, roditelje nema. Zabavna je, glasna. Jako voli ovu dvojicu i drži ih zajedno; Nina je ljepilo grupe. Odrastajući, napravit će brojne gluposti, a neke će je koštati mira, zdravlja, prijatelja…
Jednostavno – više
Postoje knjige koje čovjek jednostavno propusti, kao neki susret koji se ne dogodi. U njima su priče i likovi koji su možda sve mogli promijeniti. A propustili smo to učiniti. zbog nekog nesporazuma, korica, sažetka, predrasuda. Srećom, život nas katkad sâm natjera da ih uzmemo u ruke. (str. 425.)
Budući da jako volim Valerie Perrin, jedva sam čekala pročitati i ovaj njen roman. Sadržaj je mješavina svega što volim pa nisam ni sumnjala da će mi se Troje svidjeti. Doduše, odmah ću vam reći iskreno, ipak sam očekivala malo više. S puno sam ljudi komentirala ovaj roman i mnogi su rekli da im je čak bolji nego Svježa voda za cvijeće, autoričin prvi kod nas preveden roman. Koliko god me to iznenadilo, jer meni je Svježa voda nekakav vrh iznad kojega ne ide, razvila sam stvarno velika očekivanja koja, nažalost, nisu ostvarena.
Znam, znam, ne bih smjela početi s manama, ali moram ih istresti iz sebe pa će kasnije pohvale, kojih ima stvarno puno, zaokružiti ovaj osvrt i ostaviti nas u vedrijem raspoloženju.
Prva mana – broj stranica. Da je samo stotinjak manje, bilo bi izvrsno. Iako Perrin piše savršeno, neke se stvari ili ponavljaju ili su nepotrebne.
Druga stvar – moja najveća zamjerka – rasplet. Vidite, već sam na samom početku romana shvatila tko je tajanstvena Virginie i kako je povezana s trojcem. Cijelo sam si vrijeme govorila, ma nemoguće, nema šanse da bi autorica tako skupusila najvažniji dio romana… Ali jest. Moje je završno iznenađenje izostalo i rasplet me stvarno nije oduševio. Toliko je knjiga već napisano na isti kalup i očekivala sam od Perrine ipak malo više mašte, malo više… Jednostavno – više.
A sad… Pohvale!
Kao što sam rekla, Perrin piše predivno! Čitala bih valjda i telefonski imenik da ga ona napiše! Rečenice su tako lijepe i tečne, gotovo kao pjesme. Jezik je jednostavan, ali bogat. U njemu se doista reflektira ljepota ljubavi i prijateljstva koju likovi osjećaju.
Izvrsno mi je bilo i to što roman Troje nudi toliko toga! To je ljubavna priča. To je drama. To je obiteljska drama. Misterij. Triler. Filozofski roman. Bildungsroman. I svaki mi je sloj bio divan! Ova autorica ima neku moć da vas veže uz svoje stranice. Jednostavno nisam mogla prestati čitati! Sve me živo zanimalo! Jesam li u pravu vezano uz Virginie? Čije je tijelo pronađeno na dnu jezera? Što se to toliko strašno dogodilo da je presjeklo veze među najboljim prijateljima? Roman je toliko sveobuhvatan da vas tjera na vraćanje stranica i opetovano čitanje. Više sam se puta vraćala na neke tragove, ponovo čitala, mozgala o stvarima… Troje je roman koji se čita više puta, to je sigurno!
Perrin je majstorica ljudskih karaktera. Koliko god likovi bili nesimpatični ili čak odbojni, način na koji ih ona piše budi u nama suosjećanje i razumijevanje. Jako, jako sam uživala u čitanju, u rastu i razvoju likova, u njihovim sudbinama, gubitcima i pronalascima.
Premda nije bez mana (koje vama možda uopće ne budu mane), roman Troje nešto je što morate pročitati! Ako još niste, uhvatite se ukoštac s Ninom, Etienneom i Adrienom, neće vam biti žao. Osjećat ćete kako vam život postaje mrvicu bogatiji, nježniji, slojevitiji. I možda ćete, baš poput mene, još dugo nakon što zatvorite posljednju stranicu razmišljati o prijateljstvima, tajnama, nadi, iskupljenju i drugoj šansi.
Ostali naslovi ove autorice
Valerie Perrin jedna je od mojih omiljenih autorica. Njezini romani Oni koje nitko ne posjećujete Svježa voda za cvijećeimaju mnoštvo obožavatelja, pogotovo ovaj potonji. I samoj mi je Svježa voda jedan od najdražih romana ikada. Toliko je sjetan i tužan, a istodobno nekako jak i oslobađajući. Pola sam duše nad njim isplakala…
Ajme. Znači… Ovaj roman. Osim predivne naslovnice i zbunjujućeg sažetka, nisam imala nikakav uvod u ono što me čeka. Vidjela sam da je hvale ljudi po svim društvenim mrežama pa sam (možda samo mrvičicu preko volje) počela s čitanjem.
Oh, how the mighty have fallen!
Koja bi užasna pogreška bila zaobići ovu knjigu! Čak i ako niste fan fantasyja ili romantasyja (nisam fan, ali ok mi je), čak i ako ne volite ljubavne romane (ne volim), Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja štivo je koje se ne propušta!
Ljudi moji, što je autorica ovdje napravila! Savršen fantasy svijet za koji imam neodoljivi poriv da vam ga opišem i objasnim, ali neću jer želim da se zaljubite u sve ovo, uzmete roman, stavite ga na počasno mjesto na svojoj polici i nastavite moje poslanje širenja svete riječi o njegovu savršenstvu!
Reći ću samo par riječi za uvod, kako biste bolje razumjeli sažetak koji pišem u sljedećem odlomku. Radnja je smještena u alternativno Ujedinjeno Kraljevstvo, u neodređeno vrijeme koje je mješavina srednjeg vijeka i suvremenog doba. Piše na netu 19. stoljeće, ali nigdje nije službeno potvrđeno. Zemlja je podijeljena na desetstva, a ljudi se dijele po redovima. Nas trenutno zanimaju Iscjelitelji, vrsta liječnika koji svoje čari koriste za iscjeljivanje i istraživanje. Nasuprot njima stoje Fyreni, atentatori i ubojice sa sposobnošću sjenokročenja (kretanja u sjenama i kroz sjene). Magijski svijet nije nešto podrobno opisan, ali niti ne mora biti. Ionako ne volim da me se zapilava svim tim čudesima, a bitan je odnos među likovima. Koji je u ovom romanu SA-VR-ŠEN!
AI generated
Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
Aurienne pripada rodu Iscjelitelja i bez ikakve sumnje, najbolja je u tome što radi.
Teško je biti savršen u nesavršenu svijetu, no Aurienne je to išlo za rukom. Kad bi trebalo izdvojiti jednu njezinu manu, moglo bi se reći jedino da je najbolja i da zna da je najbolja. Neki bi to nazvali nadmenošću. A ona bi rekla da je to sposobnost neokaljana tobožnjom poniznošću. (str. 40.)
Osric pripada rodu Fyrena, jedan je od najboljih ubojica i skupo naplaćuje svoje usluge. Međutim, Osric ima veliki problem. Hitno mu treba iscjeljenje, a njegovu brzonapredujuću i u svakom slučaju smrtonosnu bolest ne može izliječiti bilo kakav iscjelitelj. Treba mu najbolji. Treba mu Aurienne.
Zašto bi ona na to pristala, pitate se? Zato što joj Osric dolazi (provali) s ponudom koju ne može odbiti. Odnosno, Aurienne može jer ona može sve, ali bome, njezina se nadređena s odlukom ne slaže. A ne slaže se jer Osric, u nedostatku bilo čega boljega, nudi novac. Hrpetinu novca. Baš onoliko koliko Auriennein red treba kako bi razvio cjepivo protiv opasnih boginja, epidemije koja trenutno harači desetstvima i odnosi živote (zanimljivo) siromašne djece.
I eto, Aurienne i Osric prisiljeni su raditi zajedno. Liječiti njegovu bolest, ali i razriješiti misteriozni povratak opasnih boginja.
Cijelu tu suradnju obavija veo prezira i mržnje, osim ako…
Mržnja katkad neobično podsjeća na nešto sasvim drugo. (str. 200.)
Kad se veo podigne, tu su privlačnost, požuda, strast i ono najsavršenije od svega – ljubav. Ali Iscjeliteljica i Fyren, Bože me sačuvaj, nema šanse! Ili ipak?
Na to su bili osuđeni: stajanje na pragu. Na rubu i jedino i samo na rubu. Zamalo. On je to što jest, Ona je to što jest.. (str. 259.)
Toliko dobro
Neodoljivi poriv toliko je šarmantan, duhovit, neobičan, jedinstven roman da ga jednostavno ne smijete zaobići! Bez obzira na to volite li romane ove vrste, ovaj se mora naći na vašem popisu za čitanje!
Neopisivo sam uživala! I premda je i priča izvrsno osmišljena, nije to ono što me oduševilo. Najbolji je stil pisanja. Ova autorica briljantno se služi humorom, crnim humorom, ironijom, sarkazmom. Čitanje prestaje biti čitanje, a postaje čista zabava već na prvom podnaslovu.
Glavno načelo iscjelitelja glasi Nikomu ne naudi, no osobne fantazije ne podliježu propisima pa se tako Aurienne počastila mišlju kako se Fyren poskliznuo i utopio i tako dokrajčio svoju i njezinu muku. (str. 85.)
AI generated
Roman je toliko dobar, toliko drugačiji. Čitala sam ga po danu, čitala sam po noći, na jedvite sam se jade tjerala na spavanje. Nisam mogla iz ruku ispustiti slow-burn romansu između ekstremno pametne, pomalo umišljene Aurienne i lukavog, zgodnog, drskog Osrica. Njihova vatra toliko se sporo pali, ali iskre, vjerujte mi, frcaju na sve strane. Oni su savršeni neprijatelji koji će, nadajmo se uskoro, postati još savršeniji ljubavnici!
Stajali su blizu. Tako je to u ratu: svaki ih je sukob, svaka bitka sve više približavala. Njegov se dah isprepleo s Njezinim, prešavši granice koje njihove usne nikad ne bi prešle. Toliko je bilo pogrešno da je gotovo bilo erotično. (str. 141.)
Neodoljivi poriv da…
Neodoljivi poriv da svaku rečenicu počnem ovom sintagmom. Neodoljivi poriv da vam šapnem da će ovo vrlo vjerojatno biti moja knjiga 2026. godine! Neodoljiv poriv da vas nekako nagovorim na čitanje, a da ne spojlam radnju koja je, baš kao i sve u ovom romanu, osmišljena bez iti jedne mane. Kada bih imala talenta za pisanje (a nemam ga), voljela bih ovako pisati. Duhovito i zabavno. Lagano. Željela bih da moji čitatelji luđački okreću stranice, da se smijulje, da budu napeti. Željela bih napraviti sve ono što je Brigitte Knightley napravila meni. Ostavila me bez teksta domišljatošću i ljepotom jezika (svaka čast prevoditeljici, skidam kapu, sve je igre riječima prevela besprijekorno).
Zaljubila sam se u likove! Božeeeee! Tako su perfektno napisani. Aurienne je lijepa, jako inteligentna, ekstremno moralna, nadmoćna svima i svemu i toga se ne srami. Osric je (pretjerano) samouvjeren, također pametan, moralno upitnih vrijednosti. I kad se njih dvoje nađu na istom mjestu… To pršti! Iako je cijeli ljubavni dio JAAAAKOOO slow-burn, njihovo podbadanje, nadmudrivanje, podrugivanje… Zatim malo pomalo povezanost, razumijevanje i shvaćanje koliko se međusobno privlače stvaraju u nama čitateljima neprestanu napetost i slatko iščekivanje.
Neodoljivi poriv potpuno me zaludio i jedva čekam sljedeći dio duologije, nazvane simpatično Najmilija mrska duologija. Iz Sonatine kažu da će biti spreman u proljeće 2027., tako da… Brace yourself! Pripremit ću sebe psihički, fizički i na sve ostale načine za završni dio jedne od najboljih, najkreativnijih i najseksi priča ikad pročitanih!
Trebam li uopće pisati da od mene imate NAJVEĆE MOGUĆE preporuke?
AI generated
Ostali naslovi ove autorice (NEMOJTE PRESKOČITI)
Brigitte Knightley čitateljima je poznata kao autorica fan fikcije. Postala je ekstremno popularna zbog teksta o Dracu Malfoyu i Hermione Granger iz svijeta Harryja Pottera, koji se zove, vjerovali ili ne, Draco Malfoy and the Mortifying Ordeal of Being in Love (među obožavateljima je tekst poznat kao DMATMOOBIL, što možda nije važno prosječnom čitatelju, ali ako se zaljubite u pisanje ove autorice, trebat će vam kratica). U tom svom djelu autorica prati Hermione, koja je postala iscjeliteljica i Draca, koji je postao Auror i trenutno radi kao njezin zaštitar.
Mnogi fanovi pišu kako se Neodoljivi poriv uvelike naslanja na DMATMOOBIL, ali nisam čitala pa neću komentirati.
Budući da Neodoljivi poriv završava cliffhangerom, jasno nam je da ima i nastavak! U originalu se zove The Exquisite Torment of Loving Your Enemy, a ja ne mogu iščekati prijevod!
Gdje kupiti roman Neodoljivi poriv da se zaljubiš u svojeg neprijatelja
Na dan majčinog pogreba sedmogodišnja Sarah Leroy na groblju upoznaje Angélique Courtin. Od tog dana dvije su djevojčice nerazdvojne. Premda potpuno različite izgledom i osobnostima, prijateljstvo dviju djevojčica ništa ne može pomutiti sve do srednje škole. Sarah je gotovo obična, tiha i samozatajna djevojčica, pripada bogatijim obiteljima u mjestu, a Angélique je ona koja osvaja ljepotom, dijete samohrane majke koja se bori držati obitelj iznad vode.
Sve te godine bila sam tako beznadno usamljena a da toga nisam bila ni svjesna. Shvatila sam to tek u tom trenutku jer, odjednom, više nisam bila sama. str. 292.
Nestanak
Ostavši sam sa sedmogodišnjom djevojčicom, Sarin otac nakon nekog vremena u njihov dom dovodi mladu ženu s dvojicom sinova. Sarah se silno nada da je dobila potpunu novu obitelj, pomajku i polubraću. Međutim, pomajka ne odobrava Sarino druženje s Angélique, a prelaskom u srednju školu dvije se djevojke počinju sve više udaljavati. Angélique doživljava traumatična iskustva i popušta u školi, Sarah se osamljuje i nema prijateljica. Jedino što voli su more, plivanje i nestajanje u morskim dubinama. Na ljeto, netom prije završetka šesnaestog rođendana, Sarah nestaje i nikad se više ne pojavljuje.
Nisam zaslužila njihovo prijateljstvo. Često sam si to ponavljala navečer u krevetu, uvjerena da će me na kraju izdati. str. 278.
Fanny
Dvadeset godina kasnije, novinarka Fanny, koja se udaljila od sestre Angélique, dobiva zadatak napisati priču o nestanku Sarah Leroy. Nevoljko preuzima zadatak koji joj je uvjet napredovanja i vraća se u rodno mjesto s pokćerkom Lilou koja odrađuje praksu.
Vijesti o Sari svih ovih godina nema, a jedan mladić odrađuje zatvorsku kaznu za njezino ubojstvo.
Ostale su samo rupice od pribadača i potamnjeli četvrtasti obrisi kao jedini vidljivi tragovi onoga što je nekad bila najljepša priča o prijateljstvu kojoj je Fanny imala priliku svjedočiti, a koja je sada nepovratno završila. str. 149.
Dojam o djelu Ljeto kad je nestala Sarah Leroy
Jesu li prijateljstva iz mladosti uistinu najčvršća prijateljstva koja postoje?
Sudeći po romanu Ljeto kada je nestala Sarah Leroy, jesu.
Sarah je nestala, nikad nije pronađena, ali zbog sumnje u njezino ubojstvo jedan je mladić u zatvoru gotovo dvadeset godina. Je li pravda zadovoljena? Pitanje je to za mlilijun dolara.
To je uvod u ovu dirljivu priču o odrastanju kojoj pečat daje žensko prijateljstvo. Nekoliko djevojaka, nazvavši se Odčaranima, splelo je toliko jake, nerazmrsive niti prijateljstva u koje ne može proniknuti ni policija, ni obitelji, ni znatiželja i podozrivost malog mjesta u kojem svi sve promatraju i sve znaju.
Odčarane su djevojke koje znaju bit ženskog prijateljstva: solidarnost da podmetnu leđa za drugog kada to treba, vjera da je pravda viši cilj i zavjet šutnje godinama koju ne bi prekinuli ni pod prijetnjom smrću. Ljeto kada je nestala Sarah Leroy istražuje samu bit ženskih prijateljstava u mladenačkoj dobi, sve njihove uspone i padove, ljutnje, svađe, radosti, tuge i pomirenja.
Priča je složenija nego što se čini na prvi pogled. Čak u prvih pedesetak stranica ide dosta sporo i malo vas uljuljka i uspava tako da ne očekujete velike potrese u nastavku. A oni se stvarno događaju i onda kada ih čitatelj nije svjestan. Radnja se postepeno zahuktava naizgled bez velikih potresa, ali izaziva tjeskobu i neodređeni nemir kod čitatelja kad otkrije davno prešućene tajne kojima nema svjedoka, osim otvorene morske pučine koja je lijek na ranu glavne junakinje.
Moram se osvrnuti i na muške likove u knjizi. Lik Sarinog oca ostao je nedorečen i nedovoljno poentiran. Mozda on to i ne zaslužuje, ali svejedno, o njemu smo trebali znati nešto više. Ostali muški likovi zbog svojih djela nose teret krivnje, tjeskobe i nepovjerenja prema drugima, formirani na osnovu proživljenog u mladosti.
Roman ukazuje na vršnjačko i seksualno nasilje koje je pokretač traume i patnje glavnih likova. I opet, kao i mnogim situacijama do sada, sustav zakazuje, škola ne prepoznaje traumu, obitelji probleme stavljaju pod tepih, a mlada osoba nema se kome povjeriti. Osim možda prijateljicama.
O autorici
Ljeto kad je nestala Sarah Leroy hvaljeni je roman francuske spisateljice Marie Vareille. Suptilno i s istinskim osjećajem za stvaranje napetosti, Marie Vareille na kriminalističkom zapletu gradi zadivljujuće dojmljivu i dirljivu priču o odrastanju, obiteljskim traumama i posljedicama njihova prešućivanja te snazi prijateljstva. Roman je ovjenčan priznanjima francuske čitateljske publike među kojima su Prix des Lecteurs U (2023.) te Prix de la Librairie Lamartine (2023.). Na hrvatski jezik vjerno ga je prenijela Sandra Karić.
Kako bi vam skratile muke pri odabiru štiva za godišnji odmor, vaše Male napravile su popis deset romana koje ne smijete propustiti! Što čitamo ovog ljeta, pitate se? Svašta, ekipa, svašta. Od ljubavnih romana koji će dodatno začiniti ionako vruće dane, preko trilera i krimića koji će vas prikovati uza se, pa sve do smiješnih zgoda i emotivnih odnosa unutar obitelji.
Bilo da ste negdje na obali, da se brčkate u bazenu ili tek sjedite na kauču sa šalicom kave u ruci, uronite u svoju knjigu i uživajte! Nadamo se da će se na ovom popisu pronaći nešto baš za vas!
AI generated
Alex Aster: Ljeto u gradu
Objavu “Što čitamo ovog ljeta” bilo bi gotovo blasfemično početi bilo čim drugim osim očitim – ljetnim ljubavnom romanom!
Elle ima dvadeset i sedam godina i ludo je uspješna filmska scenaristica. Poslom odlazi u New York gdje se smjesti u bogataški stan koji se trenutno preuređuje i sve bi bilo donekle super, da joj prvi i jedini susjed na tom katu nije Parker Warren, prezgodni milijarder s kojim Elle ima neke neriješene račune iz prošlosti. Spleteom okolnosti, dogovore se da će, dok je Elle u gradu, glumiti da su par. Što može poći po zlu, zar ne?
Ovaj je ljubić divan! Šarmantan i zabavan, potpuno nevulgaran. Prava pravcata slow-burn romansa, ali puna strasti, bliskosti i ljubavi! Nadam se da ćete se, baš poput mene, zaljubiti u ove likove! Znate ćete, naravno, da je sve to samo moderna bajka. Da se takve stvari ne događaju. Ipak, unatoč svemu tome, smiješit ćete se kao ludi i u iščekivanju okretati stranice. Da vam ljeto bude vrelije, osmijeh veći, srce ubrzanije – čitajte Ljeto u gradu!
Serijal o detektivu Lucasu Davenportu počinje 1989. i prati detektiva minneapolske policije koji istražuje serijske ubojice. Serijal sadrži više od 30 knjiga. Prva knjiga je Pravila lova. Lucas je netipičan istražitelj koji ne igra po pravilima struke i ima određenu dozu neposluha i nonšalancije prema nadređenima što ga stavlja u kategoriju policajca koji radi po svom nahođenju i intuiciji.
Pravila lova krimić je koji ne zahtjeva veliki mentalni napor u čitanju, a Lucas Davenport je dovoljno zanimljiv lik da knjiga drži pažnju čitatelja. U ovom romanu Lucas istražuje ubojicu žena koji ne ostavlja nikakve tragove, pomno bira trenutak i žrtve, ali ostavlja svoj potpis na žrtvama, s porukama za istražitelje, uvjeren u svoju nedodirljivost. Policajci mu daju ime Mahniti.
Ako ste voljeli trilogiju Crvena kraljica, svidjet će vam se novi bestseler Juana Gómez-Jurada Sve gori. Savez triju naizgled nespojivih žena uzdrmat će svijet u kojem uvijek pobjeđuju isti. Radnja prati tri žene: majku koja želi spasiti kćeri, ratnu veteranku i ekscentričnu vješticu. Zajedno se bore protiv korupcije i moćnika, ali ne bez žrtava.
Sve gori mračan je, emocionalno nabijen roman s crno humornim dosjetkama koji daju svježinu romanu. Iako je malo deblji (oko 460 stranica), vrlo brzo se čita pa nećete ni osjetiti kako listate stranice jer će vas zaokupiti eksplozivna radnja nalik na moderan akcijski triler.
Silom domaćica je izvrsna komedija koja će vas nasmijati svakom novom splitskom”bazom”. Eda Vujević poznata je splitska novinarka i književnica. Silom domaćica zbirka je kolumni objavljivanih u Slobodnoj Dalmaciji, koja pričaju o svakodnevnom životu splitske obitelji. Eda je, inače, majka repera Vojka V koji je kao sin jedinac bio “prisiljen” napisati recenziju. To je, naravno, šala, ali da je osim Vojka i Eda duhovita i britka, uvjerila sam se čitajući ovu knjigu.
Bez filtera i s puno duha donijela je autorica svakodnevicu svoje obitelji koju čine suprug (Zakoniti), sin (Jedinac), nevistica i unuk (princ Prijestolonasljednik). Između ostalog, saznat ćete što sve treba napraviti kad nešto “zašteka” u stanu i zašto je “zovi čovika” najvažnija rečenica u prosječnom hrvatskom kućanstvu.
Ponekad nam u životu treba samo dobra komedija, a Silom domaćica upravo je to.
Puno je razloga zašto mi se svidjela ova knjiga. Radi se o ljubavnoj priči koja to zapravo nije. Susret dvoje ljudi koji se nikako nije trebao dogoditi ostao je u natruhama sjećanja jednog i drugog protagonista čitavih dvadeset godina . I dok su i on i ona nastavili svoje živote, čekanje onog trenutka kada će se ponovno sresti obilježilo je njihove živote.
Ona, kći balkanskog mafijaškog bosa, pronicljivog i inteligentnog, poznatog policiji, ali nikad procesuiranog; i on, novinar, policajac, špijun ili agent, svakako nešto od toga, susreću se u trenutku kada on dolazi na njezino imanje intervjuirati njezina oca. Kratka romansa dvoje ljudi na suprotnim stranama, svjesnih da su prepreke njihovoj vezi prevelike, toliko je lijepo, toplo i jednostavno napisana da me baš osvojila.
Autorica piše pod pseudonimom Ana Maya, i sama je zagonetna. Jedino što je odaje je dobro poznavanje prilika u bivšoj državi pa nagađamo da je s ovih, balkanskih prostora.
Da objava “Što čitamo ovog ljeta” ne bi bila samo nabrajanje laganog štiva, evo i nešto za ozbiljnije čitače. Plivač je fascinantna životna i sportska drama Alfreda Nakachea, vrhunskog sportaša, koji je predstavljao Francusku na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936., a potom i u Londonu 1948. godine. Tragičan život višestrukog prvaka Francuske i europskog rekordera u ovom biografskom, gotovo dokumentarnom romanu, odlično je prenio novinar Pierre Assouline.
Između tih dvaju sportskih trijumfa, Alfred se suočio s najtežim životnim iskušenjem. Zavidan na Nakacheaove sportske uspjehe, najveći rival, Jacques Cartonnet, koji se pridružio francuskim kolaboracionistima, prokazuje Alfreda kao Židova i člana pokreta otpora. Nakache je deportiran sa suprugom Paule i kćeri Annie najprije u jedan, a zatim i u nekoliko različitih logora smrti. Od Auschwitza do Buchenwalda, kroz strahote marša smrti, preživio je zahvaljujući iznimnoj snazi volje i sportskom duhu.
Ovo je roman koji morate pročitati jer je sama Nakacheova sudbina dramatičnija od bilo kakve fikcije. Dobio je nadimak „Plivač iz Auschwitza“.
Simon i Vicky naizgled su savršen bračni par. On je profesor prava na ugledom sveučilištu, a ona radi u prihvatilištu za žene, žrtve nasilja. S tom pretpostavkom bacamo se na čitanje ovog izvrsnog trilera koji mi je pravo osvježenje u moru uvijek istih romana, istih zapleta, istih preokreta. Ono što ću sad reći neka vam bude misao vodila tijekom čitanja – i Simon i Vicky lažu.
Pogledaj pažljivije neka ovog ljeta bude obavezna stavka na vašem popisu za čitanje! Vjerujte mi, uživat ćete! Likovi su super jer su užasni, ali simpatični pa čak donekle i navijate za njih. Ali pisac, fascinantno, u neku ruku upravlja i osjećajima čitatelja. Vidite, čak i kad ne volite neki lik, kad vam se čini patetičan i cmoljav, to ima svoje razloge. Apsolutno sam oduševljena ovim romanom jer me podsjeća na trilere i krimiće koje sam čitala kad sam bila mlađa i koji su bili toliko dobro napisani da vam se u glavi stvori „BUM“ kad napokon dođete do kraja.
Troje je roman koji je još uvijek i na mome popisu “što čitamo ovog ljeta”. Sadržaj ću preuzeti sa stranice izdavača, a ispod ću vam ukratko reći zašto, iako ga još nisam pročitala, smatram da je ovo top roman za ljeto. Odnosno, za bilo kad, jer ako ste dosad čitali Valerie Perrin, onda znate koliko je super sve što ona napiše!
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole u La Comelleu, gradiću u francuskoj provinciji. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju, ne razgovaraju, glazbena pratnja njihove priče iznenada je utihnula…
Ovaj sam roman stavila na svoju ljetnu listu ponajprije zbog naslovnice, a onda i zato što ima jako puno stranica i jednostavno trebam biti na godišnjem odmoru da bih ga pročitala pažljivo kako zaslužuje. Već sam komentirala Troje s vama na društvenim mrežama i rekli ste mi da vam je to čak najbolji roman ove autorice, stoga se izuzetno veselim čitanju!
Ah, Kristin Hannah… Jedna od mojih omiljenih autorica. Kako bismo se malo odmaknuli od laganog štiva, Troje i Između sestara donijet će nam emocije i dubinu koju trebamo. Premda ni ja još nisam pročitala ovu priču, vjerujem da će se (ne samo naslovnicom), savršeno uklopiti u ljetne dane na plaži, kada je sunce nisko, a nebo prošarano najljepšim bojama sutona.
O čemu se radi? Prije mnogo godina Meghann Dontess donijela je pogrešnu odluku kojom je sve izgubila, uključujući i ljubav sestre Claire. Danas je Meghann uspješna odvjetnica koja ne vjeruje u intimnost – sve dok ne upozna onog jednog posebnog muškarca koji je može navesti da promijeni mišljenje. Claire Cavenaugh zaljubljuje se prvi put u životu. Kako se približava dan vjenčanja, ona se priprema suočiti s odlučnom starijom sestrom. Kad se nađu nakon gotovo dva desetljeća razdvojenosti, te dvije žene koje vjeruju da nemaju ništa zajedničko, pokušat će postati ono što nikada nisu bile: obitelj. P.S. Pripremimo maramice.
Ovaj serijal prati ajmo reći braću Eaton, mrzovoljne seksi kauboje, sportaše i tako to. Prvi nam roman nosi Rhett Eaton i njegova takozvana dadilja Summer. Drugi nastavak, meni najdraži, čine najstariji brat Cade i – ovaj put – prava dadilja njegova sina, Willa. A treći dio nose Jasper, nešto kao posvojeni sin Eatonovih i nježna balerina Sloane.
Dakle, vau! Nakon što mi se jako svidio prvi nastavak, Bez premca, jedva sam čekala da i ostatak serijala uvali svoje zgodne kaubojske guze na moju policu! Bez srca i Bez dahadobila sam istodobno i čitala ih jedan za drugim i eto! Baš sam sretna, jako su mi se svidjeli, uživala sam u čitanju! Istodobno, jako sam tužna jer sljedeća dva nastavka još nisu prevedena, a imam ogromna očekivanja.
Uglavnom, imam osjećaj da će cijeli serijal biti top i baš se radujem! Već dugo nisam našla ljubavne romane koji su po mome guštu, pogotovo ne one suvremene. I baš mi je drago da sam naišla na ove kauboje! Ovo je točno ono što nam treba da vrući ljetni dani postaju još vrući!
I, jeste li bacili ono na naš popis? Kako vam se čini? Ima li nešto što i vas privlači, nešto što će se definitivno naći i na vašem čitateljskom meniju?
Ako je vaša lista ljetnog štiva već napravljena, pišite nam preporuke, dobrih knjiga nikad dosta!
A između čitanja – kupanje, sladoled, večernje šetnje, roštilji i pokoji zalazak sunca s knjigom u ruci. Zvuči kao plan, zar ne?
Doktorica Carolyn Hove sasvim slučajno radi obdukciju tijela muškarca koji je, kako se čini, poginuo u prometnoj nesreći. Međutim, ono što otkrije nikako ne ide u prilog toj tezi. Zato nazove duo koji se bavi takvim zagonetkama, detektiva Jedinice za ultranasilne zločine LAPD-a Roberta Huntera i njegova partnera Carlosa Garciju.
Kapetanica ugleda iskru u Hunterovim očima. On je gledao partnera. Garcia je taj pogled dobro poznavao. Slegne ramenima. „Slab sam na misterije, znaš to.“ (str. 23.)
Njih dvojica počinju čeprkati po onome što bi mogao biti slučaj – čini se da Los Angelesom hara ubojica koji ubojstva prikriva tako da ih prikaže kao nesreću. I dok se dvojac bavi klasičnim pitanjima – zašto, kako, tko i otkada, uskoro dolazi još jedna žrtva, opet otkrivena sasvim slučajno.
Još kad se otkrije i da su žrtve brutalno mučene, jedno je jasno – riječ je o serijskom ubojici. Ali kako ga pronaći? Prepredeni ubojica skriva se naočigled svima.
Da su ga htjeli kazniti, prebili bi ga, polomili noge i otišli. Ali netko se potrudio mučiti i inscenirati smrt, zasad, na papiru, sasvim prosječnog čovjeka. To se događa samo u filmovima, ne u stvarnom životu. (str. 66./67.)
Hunter i Garcia počinju intenzivnu istragu koja uključuje undercover rad koji bi, kako se čini, jednoga od njih mogao koštati glave…
Hunter nije vjerovao u predosjećaje, šesto čulo, proricanja, predznake… kako god ih tko zvao. Ali uvijek je vjerovao svom instinktu. On ga je više puta odveo pravim putem i spasio mu život češće nego što je mogao izbrojiti. U ovom mu je trenutku njegov instinkt vrištao da se dogodilo nešto loše. (str. 314.)
Ova priča temelji se na…
Upravo tako, dragi moji! Ova se priča temelji na istinitim događajima! Namjerno vam nisam puno toga napisala u sadržaju kako biste u novu, jezivu priču Chrisa Cartera uronili prazne glave i bez očekivanja. Kako biste je osjetili od glave do pete i uživjeli se u brutalna ubojstva i luđački lov na ubojicu.
„I to me vraća na ono moje pitanje – zašto je bio mučen na takav način?“ Hunter podigne naočale na glavu. „Uobičajen odgovor zašto se nekoga muči.“ Stane brojiti na brste. „Da bi dobio informacije; da bi prisilio žrtvu da učini nešto što ne želi; kao osvetu; kao kaznu; da se izvuče novac; ili čisti i jednostavni sadizam…“ (str. 36.)
Već znate da je Carter jedan od mojih omiljenih autora trilera i da ću najvjerojatnije nahvaliti sve što napiše. Tako je i ovaj put – ljubav se nastavlja.
Nakon Genesis, koja je imala… uf… prilično grafički opisana strašna ubojstva, U predvorju smrti ipak je malo nježnija prema čitateljima osjetljivijeg želuca, ali vjerujte mi, kvaliteta je na nivou. Kada bih morala birati, ne znam za koji bih se roman odlučila kao za onaj omiljeniji…
Nije očekivao odgovor na svoje pitanje – Gdje sam to…– ali ipak ga je dobio. Nije bio sam u prostoriji. Iz tame, tik iza njega, začuo se hrapav šapat: „U paklu!“ (str. 72)
Preporuka
Dakle, ako volite dobar triler koji vam neće dati spavati, to je to! Carter i inače ima takve romane; izmjenjuju se kratka poglavlja, a svaki prati svoju nit radnje i jednostavno vas vuku na čitanje! Sami sebi kažete, još samo malo, još samo malo, a to obično znači da ukućani spavaju, vi čitate, a odnekud se pojavljuju i sumnjivi zvukovi…
U predvorju smrti čitala sam dok sam bila na putovanju i to vam govori dovoljno! Iako sam bila mrtva umorna od šetnje po najprije Veneciji, a zatim i Firenci, čitanje nije patilo. Čim bih ušla u sobu i otuširala se, knjiga i ja dobili bismo svoju uru-dvije.
Najviše mi se, kao i dosad, svidio motiv ubojice. Preformulirat ću. Kod ovog nam autora nije toliko bitno tko je ubojica, nego zašto je ubojica. I iz karakterizacije negativca vidimo kako je autor stručnjak za forenzičku psihologiju i kako s lakoćom ulazi u glave svojih negativaca. Kao i kod Genesis, i ovdje ubojica ima odličan motiv i kad ga saznamo, zateknemo se, onako… Ne kao da ga branimo, Bože sačuvaj, ali kao da ga donekle razumijemo.
Od mene preporuke!
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Dan po dan, mjesec po mjesec, ispratili smo još jednu čitalačku godinu. Susreli smo se s poznatim, već provjerenim autorima, ali i upoznali neke potpuno nove, nama nepoznate, intrigantne autore. Knjige koje smo čitali u prethodnoj godini slučajno ili namjerno, odmakle su se od opuštenijih tema, toplih i sigurnih okruženja i raspleta koji obećavaju happy end. Dapače, autori koje smo čitali svojom su iskrenošću i literarnom hrabrošću donijeli novo iskustvo doživljaja knjige. Ponosne smo što se u ovih naših TOP 10 knjiga u 2025. godini našlo i dvoje hrvatskih autora.
Počet ćemo s autoricom kojoj je sve što napiše vrlo dobro ili izvrsno! Budući da se nismo mogle dogovoriti oko toga koji od navedena dva naslova uvrstiti na ovaj popis, uvrstile smo oba.
Sigurna kuća toliko je važan roman da o njemu neprestano treba govoriti i stalno ga preporučivati. Priča je klasična, stara koliko i ljudi. Ali – ovdje imamo jedan neobičan, dramatičan plot-twist. Nije muž taj koji je ubio ženu. Ovdje je žena ubila muža. LAda Lončar nalazi se u kaznionici i priča nam svoju priču. Govori nam o podmuklom zlostavljanju koje je trpjela godinama, sve dok nešto u njoj nije puklo. Sigurna kuća trebala bi biti obavezna lektira, a ako ne u školi, onda makar u životu. Žene moraju znati što NIJE ljubav. Muškarci moraju znati što NIJE ljubav. Društvo mora znati da onaj tko pozdravi na stubištu nije bezgrešan. Svi mi imamo tajne. Samo nečije uništavaju ne onoga tko ih nosi, nego onoga na kome se lome.
Knjiga 365 rečenicatoliko me dotakla da sam danima plakala… Sastoji se, kao što naslov kaže, od 365 rečenica – svaki dan napisana je jedna. One su zbir autoričinih životnih iskustava, a toliko su dirljive, emotivne, bogate i nezaboravne. U njima se svi možemo prepoznati, možemo i doista osjetiti. Nisam mogla odoljeti uvrštavanju ove divne zbirke u top 10 pročitanih u 2025. godini!
Na svojoj si se koži uvjerila kako ništa, ali baš ništa, toj sudbini nije sveto. str. 151.
Roman Majmunovo okomozaik je sastavljen od djelića koji na kraju čine gadnu, ali veličanstvenu sliku! Toliko me oduševio da sam ga nakon čitanja i sanjala, a atmosfera koja se prelijeva sa stranice u stranicu toliko je teška, gusta i konačna da će vam se zavrtjeti u glavi. Sve se događa u bliskoj budućnosti, toliko bliskoj da na trenutke osjećamo da je već tu. Ljudi su otuđeni, razlike između bogatih i siromašnih ogromne su, priroda je uništena, zrak je zagađen… A kad dođete do kraja… Bože… Evo, ne znam što bih vam rekla o kraju. Toliko je efektan da sam čitala, u nevjerici vrtjela glavom, vraćala se unatrag, čitala opet, otvarala usta poput ribe na suhom… Nakon ovog romana treba vam odmor, ali nema wellnessa koji bi vam izbacio iz glave sliku iz majmunovog oka!
Ne mogu dovoljno ishvaliti ovakvu vrstu književnosti!
Za Backmanove Pobjednike još nisam objavila osvrt, ali to nije i ne može biti razlog njihova neuvrštavanja na ovu listu! Trilogija Medvedgrad jedna je od najboljih trilogija koje sam ikada pročitala! Sva su tri dijela podjednako savršena, i premda je ovaj zadnji bucko od 660 stranica, uživala sam u svakoj. Isplakala sam se kao rijetko kad. Romani su toliko nabijeni emocijama, a stil pisanja… Bože, Backmanove rečenice teku kao rijeka i ulijevaju vam se ravno u srce. Ako bih se ikad bavila pisanjem, pisala bih baš ovako! Toliko je života u njegovim riječima, a likovi su međusobno povezani kao korijenje stabala neke stoljetne šume.
Neke nas knjige doista prate vječno, a ovo je jedna od njih.
Otok morskih žena toliko je divan da ću ga svima preporučivati, valjda dok sam živa. Definitivno se nalazi na mojoj listi najdražih romana ikad*, ali vjerujte mi, kad sam tek počela čitati, nisam mislila da će se na njoj naći. Isprva mi je bilo dosta teško pohvatati imena i sve te izraze otoka Jejua. To sam savladala, ali onda mi se priča učinila nekako obična. Isprva me nije vukla (znate onaj osjećaj kad vas priča vuče?). Ali bila sam uporna. Znala sam da roman koji toliko ljudi voli mora u sebi imati nešto posebno. I doista ima. Odjednom, našla sam se uronjena u živote likova onako kako su haenyeo uronjene u more. Na pojedinim stranicama nisam mogla disati… A na kraju, kad se sve niti raspletu… Gomila se različitih osjećaja kovitlala u meni. Nisam mogla prihvatiti da je sve gotovo…
Ako još niste, svakako pročitajte Otok morskih žena. Nikad ga nećete zaboraviti, ostat će zauvijek s vama.
Kakav bi ovo bio popis pročitanih romana u 2025. godini da na njemu bar netko nekoga krvnički ne ubije? A tko ubija bolje od moje omiljene autorice Karin Slaughter?
Lažni svjedokroman je koji sam progutala u svega par večeri i nikako ga nisam mogla prestati čitati. Radnja je toliko zanimljiva i toliko užasna u isto vrijeme (klasična Slaughter, tko zna na što mislim, zna). Sadašnjost i prošlost neraskidivo su povezane u gadno klupko još gadnijih zločina. Iako ima gotovo petsto stranica, ovo je jedan od onih romana koji se čitaju brzo, lako i napeto, tako da su sva osjetila uključena. Ako ne volite (detaljne) opise nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog), onda ovo možda i nije roman za vas. Ali, ako želite pročitati trilerčinu koja će vam se uvući u misli i koja vas neće puštati iz stiska dok ne pročitate zadnju stranicu, a onda će vas držati još malo, čisto da vam se bolje ureže u kosti, Lažni svjedok štivo je za vas.
Brutalan, snažan i bolan kao šaka u lice. I jednako tako ostavlja trag.
Ah, Žuta! Roman oko kojeg se lome koplja u knjiškoj zajednici po bespućima društvenih mreža… Neki ga mrze, neki ga nisu uspjeli pročitati do kraja. A neki, poput mene, uživali su od početka do kraja! Roman Žuta toliko mi se svidio da ga nisam ispuštala iz ruke! Pročitala sam ga u svega dva dana i na kraju mi je bilo žao što sam već gotova. Priča je toliko slojevita i mogla bih vam o njoj napisati i više tisuća riječi, ali ne želim biti dosadna i naporna pa evo, svega stotinjak i gotovo. Čitala sam ga u ljetno vrijeme, na plaži, i nakon svakog poglavlja pogledala bih muža (koji je čitao Zagora; zar nismo prava čitateljska obitelj?) i rekla mu: Ova je knjiga tako jeb*** dobra!
Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče. Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!
Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži!
Voda pamti. Ljudi su ti koji zaboravljaju. Ovo su rečenice u kojima je sažeta radnja knjige I nebom teku rijeke. Voda kao globalna povezanost među narodima, različitim svjetonazorima, prilikama, okolnostima i životima, vodi nas različitim putevima nekoliko zapanjujućih priča povezanih jednom običnom kapljicom vode. Autorica, prateći malu kapljicu koja meandrira stoljećima, povezuje različita vremenska razdoblja i likove. Poveznica triju glavnih likova u knjizi s jednim od najranijih ikad pronađenih književnih djela, Epom o Gilgamešu, toliko je maestralno napravljena da čitajući roman shvaćate kako su upravo oni rubni, obespravljeni i marginalizirani likovi glavni nositelji sjećanja koje prenosi voda.
Knjiga koja me možda najviše onako ljudski, bolno, i intimno takla u 2025. godini je Tužni tigar.
Tužni tigar autobiografski je zapis francuske književnice Neige Sinno. Ona je odlučila napisati bolne, najintimnije trenutke svog odrastanja, kada je u dobi od sedam do dvanaest-trinaest godina bila sustavno seksualno zlostavljana od strane svog očuha. Kad se netko ovako ogoli, kako je to učinila autorica Tužnog tigra Neige Sinno, te pred noge čitatelja doslovno baci ovakvu jednu knjigu otkrivši najemotivnije, najranjivije i najstrašnije trenutke svojih mladih godina, ne možete osjećati ništa nego duboko poštovanje.
Ovo je roman o krivnji. I to ne bilo kakvoj, već onoj iskonskoj, koja izjeda čovjeka, ne da mu mira, ne da mu spavati, progoni ga svake minute njegova života. I koliko je god ta krivnja stjecajem okolnosti kolektivna, toliko je i osobna, individualna.
U blizini Trogira more izbacuje tijelo nepoznatog utopljenika. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva. Na nagovor stare prijateljice, Goran odluči istražiti okolnosti događaja koje su dovele do pronalaska nepoznatog utopljenika. Identitet utopljenika vodi ga u različite krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.
Usta puna mora dokazuju da prešućene činjenice i zločini kad-tad isplivaju na svjetlo dana jer spokoj nije opcija ondje gdje grižnja savjesti vlada, a krivnja izjeda.
Top 10 za kraj
Ovaj presjek Top 10 knjiga u 2025. mogao je biti puno dulji, ali negdje smo se morali zaustaviti. Pročitane u 2025. godini, ovih deset ljepotica one su koje smo najbolje zapamtile, koje su nam se “urezale u kosti” potaknuvši bujicu osjećaja… Od nostalgije, empatije, ganuća do suza i beskrajnog poštovanja prema ovim autorima.
Ako vas ovaj naš popis potakne da pročitate samo jednu knjigu koju smo stavili na njega, naša je misija izvršena.
U surovom svijetu vrhunskog sporta nema mjesta za greške. Nema mjesta ni za ljubavnu vezu ako je ona zapreka postizanju vrhunskih rezultata. Favoriti su briljantna sportska drama koje ima jedno jedino geslo, a to je – Biti prvi.
Katharina
Katharina Shaw ima jedan jedini san, biti na olimpijskom pobjedničkom postolju u umjetničkom klizanju na ledu. Ona nema financijskih mogućnosti, naslijeđenih nekretnina niti sponzora. Jedino što ima jest stara obiteljska kuća, nestabilni brat i Heath Rocha, kojeg su udomili njezini roditelji. Klizanje za Katharinu i Heatha postaje postaje bijeg iz svakodnevnice, a uporna vježba i opipljiva kemija među njima prerasta u talent koji plijeni pažnju javnosti.
Akademija
Katharina i Heath bespoštednim radom i odricanjima uspijevaju sudjelovati na svim važnijim natjecanjima i na taj način privlače pažnju Sheile Lin, umirovljene olimpijske prvakinje koja im nudi treniranje na svojoj akademiji. To ih lansira u konkurentni svijet profesionalnog sporta u kojem nema prijateljstava ni emocija, već samo bespoštedna borba, rivalstvo i spletke među natjecateljima.
Favoriti, prvaci
Katarina i Heath postaju plesni, a zatim i intimni partneri. Njihova je želja biti u timu koji će predstavljati SAD na predstojećim Olimpijskim igrama. Ali i drugi imaju te aspiracije. Na primjer, djeca njihove šefice, blizanci i elitni klizači Bella i Garrett Lin. Tenzije, stres i netrpeljivost među natjecateljima samo su uvod u katastrofu kojoj je svjedočio cijeli sportski svijet.
Gledaj me i sada, pomislila sam. Gledaj kako pobjeđujem. Bez tebe. str. 231.
Dojam o romanu Favoriti
Favoriti su surova knjiga koja nam daje poprilično jasnu sliku o pozadini profesionalnog sporta. Premda se ovdje radi o klizanju na ledu, ništa bolje nije ni u ostalim individualnim sportovima. Knjiga prodire u intimni svijet i razmišljanja sportaša koji su predstavljeni kao vrlo egoistični i vrlo sebični pojedinci usmjereni samo na jedan cilj. A to je biti na tronu i biti prvi. Drugo, treće i ostala mjesta smatraju se neuspjehom.
U knjizi, osim dramskog raspleta u kojem su glavni likovi klizački par Katharina i Heath, simultano pratimo i neautorizirani dokumentarac koji se pojavljuje na desetu godišnjicu njihova posljednjeg nastupa i koji baca posebno svjetlo na lice i naličje zlatne medalje.
Jako mi je bio zanimljiv ovaj uvid u surovi svijet profesionalnog sporta. Komentari samih natjecatelja u dokumentarcu djeluju vrlo istinito i autentično pa se pitate je li to uistinu tako u profesionalnom sportu. Ako je i pola od ovoga istina, onda nam ostaje samo žaliti te sportaše. Niti jedan uspjeh, novac ili zlatne medalje ne mogu zamijeniti ono što je najvažnije. A to su ljudskost i humanost. Toga u knjizi nema. Tek na kraju, kad su njihove karijere već odavno završene, pojavljuje se trunka prijateljstva među nekadašnjim rivalima.
Ljubavna priča koja se provlači cijelom knjigom u sjeni je želje za uspjehom i sportskim postignućima.
Roman Favoriti epska je ljubavna priča smještena u blještav, ali nemilosrdan svijet vrhunskog sporta. S jedne strane roman izaziva divljenje, a s druge žaljenje za ljudima koji su u težnji za savršenstvom izgubili svoju čovječnost.
Njegova ljubav prema meni nije ga dovoljno motivirala da dosegne svoj puni potencijal. Ali njegova mržnja? Zahvaljujući njoj postao je sposoban za sve. str. 219.
O autorici
Layne Fargo piše mračne, dramatične priče koje podržavaju ženska prava – i ženske pogreške. Autorica je romana They Never Learn i Temper. Prije nego što je postala spisateljica s punim radnim vremenom, radila je kao dramaturginja, knjižničarka i menadžerica upravljanja znanjem u jednoj korporaciji, a još se uvijek voli izgubiti u grozničavom istraživanju određene teme.
Roman Favoriti njezina je prva knjiga prevedena na hrvatski jezik.
Još jedan roman koji nam pruža uvid u svijet vrhunskih sportaša i sporta, u ovom slučaju tenisa, jest i Povratak Carrie Soto autorice Taylor Jenkins Reid. U Zemlji zimeRae Medows pratimo težak i okrutan svijet gimnastike.
Kad detektiv Robert Hunter iz Jedinice za ultranasilne zločine biva pozvan na najnovije mjesto zločina, jasno mu je da ima posla s manijakom.
„Detektive Hunteru… Vjerujete li da postoji sotona? … Razlog zbog kojeg vas to pitam, detektive Hunteru, jest taj što, ako ne vjerujete… možda se predomislite kad dođete ovamo.“ (str. 20.)
Mlada je žena ubijena na toliko brutalan način da su i Robert i njegov partner Garcia sigurni da imaju posla s psihopatom i, vrlo vjerojatno, serijskim ubojicom.
Dobro je poznata činjenica da serijski ubojice s vremenom sve više razrađuju svoje metode, eskalirajući kako postaju sve sigurniji u sebe. Prvi zločini, bili oni umorstva ili ne, obično su pomalo neuredni… uglavnom impulzivni i loše isplanirani. Vrlo, vrlo rijetko bi neki ubojica prešao izravno iz faze „bez umorstva“ do nečeg sofisticiranog i dobro isplaniranog poput onoga što su vidjeli u onoj kući. Kad bi se to dogodilo, obično je bio pokazatelj teške poremećenosti kod počinitelja. (str. 36.)
Uskoro se dogodi drugo, pa i treće ubojstvo. Detektiv Hunter shvaća da ima posla s ekstremno discipliniranim, ekstremno okrutnim i isto tako nasilnim serijskim ubojicom koji ni pred čim ne preže kako bi ostvario svoj cilj.
Koji je to cilj detektivima je još uvijek nepoznato, ali svjesni su da ubojicu moraju što prije zaustaviti jer zločini postaju sve gori, teži, stravičniji…
Tad je napokon shvatila da nije sama u kući. Skriveno u tami njezina hodnika, između vrata i okvira, smiješilo joj se nečije lice. (str. 13.)
Ubojica bira različite žrtve, muči ih, sakati i lišava života na drugačije načine. Ipak jedno mu je isto – modus operandi.
Jedan – strah. Dva – hvatanje. Tri – poruka/poema. Četiri – mučenje. Pet – umorstvo. Šest – priprema scene. Sedam – posljedice. (str. 327.)
Od početnog straha do završnih posljedica, okrutni psihopat sije strah ulicama Los Angelesa. A onda detektiv Hunter uočava uzorak…
Novo, novo, novo
Genesis je najnoviji roman Chrisa Cartera, dvanaesti iz serijala o detektivu Robertu Hunteru. Ako dosad niste čitali, a nemate ništa protiv krvoločnog nasilja od kojeg se ledi krv u žilama, navalite!
Hunter se morao složiti. Kao dio Jedinice za UZN (ultranasilne zločine) losanđeleske policije, on i Garcia progonili su ubojice čija okrutnost kao da nije bila od ovoga svijeta. Ovaj ubojica nadmašio je sve njih. (str. 233.)
Slučajevi detektiva Huntera uvelike su slični onima koje opisuje i Karin Slaughter, samo kod nje imamo još taj fini sloj emocija koji ovdje ipak izostaje. U ovom se serijalu ne vezujemo pretjerano uz likove, no uživamo u istrazi i Hunterovom lovu na ubojicu.
Nije vjerovao u predosjećaj, proročanstva, viđenje budućnosti ili kako su već ljudi to željeli nazivati. Nije vjerovao ni u to da će, posjetivši sam mjesto zločina, nekako dobiti vizije onoga što se zapravo dogodilo na tom mjestu. Ono u što jest vjerovao, za što je znao da postoji, bilo je zlo… ono ljudske vrste… A zlo je katkad ostavljalo za sobom tragove. (str. 42.)
Otkad sam prvi put (prije više od deset godina) pročitala prvi nastavak iz serijala, Ubojica Krucifiks, znala sam da ću ga čitati do se god bude objavljivao.
Zašto ga volim, pitate se? Zato što volim da su trileri takvi. Užasni, nasilni. Volim da me šokiraju i ostave u tišini. Volim se prestrašiti i zapisati o smislu življenja među ljudima koji su sposobni za najgore opačine…
Genesis – i ljubav se nastavlja
Ako vam treba još uvjeravanja, reći ću i da su poglavlja kratka i vrlo efektna. Brzo se čitaju, lako ih je razumjeti. Završavaju točno kada je najbolje i tjeraju vas dalje i dalje i dalje. Priču pratimo iz Hunterove perspektive, tu i tamo iz ubojičine te iz perspektive žrtvi – a upravo su ta poglavlja najjezivija. Znamo da će im se nešto loše dogoditi, nešto gore od lošega. A ni mi ni oni sami ništa ne mogu promijeniti. Smrt je njihova sudbina.
Moram vas upozoriti, ako se grozite ili gadite zornih opisa mučenja i smrti, ova priča onda nije za vas. Ako pak uživate u dobrom ubojstvu (mislim ovo na najnormalniji mogući način, ja sam jedna od tih), Genesis je štivo za vas!
Čitala sam je na plaži i ujutro uz kavu i savršeno mi je odgovarala u vrućim, ljetnim danima. Ne mogu reći sad baš da me opustila, nije za to ni napisana, ali uvukla me u svijet istrage, u igru mačke i miša. Autor izvrsno ulazi u glavu ubojice i detaljno nam obrazlaže razloge svih tih zastrašujućih, pomalo i morbidnih smrti. Kraj je predobar, svako je slovce na mjestu. I najbolje od svega, sve to nasilje, nažalost, sjeda na svoje mjesto i dobiva smisao.
Moramo se zapitati, što bismo mi napravili na mjestu ubojice? Možemo li opravdati sve to zlo? Rađa li doista zlo još veće zlo ili postoji način da se krug zatvori?
Pročitajte Genesis, razmislite.
Uživajte u jedinstvenom doživljaju romana Chrisa Cartera.
Ostali naslovi ovog autora
Chris Carter jedan je od mojih omiljenih autora trilera. Rođen je 1965. godine u Brazilu, a nakon srednje škole preselio se u SAD gdje je studirao forenzičku psihologiju. Radio je kao kriminalistički psiholog za državno odvjetništvo i u njegovim se romanima itekako vidi da znao o čemu govori kad opisuje nasilne zločine i psihologiju zločinaca.
Bavio se i glazbom te nakon što je tako proputovao svijet, posvetio se pisanju knjiga. Njegov serijal o detektivu Robertu Hunteru postigao je svjetski uspjeh, a broji sljedeće nastavke:
Roman Oni koje nitko ne posjećuje sentimentalno je putovanje duše u kojem Valérie Perrin opisuje posljedice ljubavi koja se nije mogla realizirati, žal za tom neostvarenom ljubavi na jedan snažan, stoički način i vraćanje u prošlost kako bi se još jednom proživjela. Roman se sastoji od dvije nepovezane, ali jednako tragične priče.
Justine
Dvadesetjednogodišnja Justine i njezin bratić Jules od djetinjstva žive s bakom i djedom u Millyju, selu u Burgundiji. Justine je njegovateljica u domu za starije osobe Hortenzija. Mlada Justine ulaže sebe, ne brojeći sate, u svoj posao pomoćne medicinske sestre kako bi pomagala korisnicima. Ponajviše se zbližila s Hélene, gotovo stogodišnjom stanovnicom doma koja joj prepričava svoje uspomene iz mladosti. Nevjerojatnu Héleninu životnu priču Justine zapisuje u bilježnicu kako bi sačuvala priču od zaborava jer osjeća da se Héleni polako približava kraj.
Znate, kada izgubite osobu koju ste voljeli najviše na svijetu, ona umire svaki dan iznova. str. 61.
Hélene
Kao mlada djevojka, Hélene misli da nikad neće moći naučiti čitati. Slova joj se miješaju, a riječi plešu svoj vlastiti ples. Nesretna Hélene u nekom trenutku sreće mladog Luciena koji je uči Brailleovom pismu (brajici), a najvažnije od svega, uči je kako živjeti sa svojim ograničenjima.
I dok se mijenjaju poglavlja između prošlosti i sadašnjosti, kad Hélene i Luciena razdvoji rat, uz godine izgubljene zbog amnezije, dobivamo uvid u zapanjujuću ljubavnu priču koja je povremeno izvan realizma, ali svojim emocionalnim intenzitetom pomiče granice.
Svi smo mi nečiji Michelangelo, problem je samo što tog nekog trebamo sresti. str. 68.
Justinina priča
Justine i bratić joj Jules kao djeca izgubili su roditelje i povjereni su na odgoj baki i djedu. Oko pogibje njihovih roditelja digao se zid šutnje o kojem baka i djed ne žele razgovarati. Justine cijeli život osjeća da joj nešto nedostaje i ne želi se vezivati ni za koga zbog straha da tog nekog ne izgubi. Ne želi mu čak znati ni ime. Veza s Hélene pomaže Justine da drugačije počne gledati na svoj život.
Stariji je od mene. Ima oko dvadeset i sedam godina i ime mu je Ne sjećam Se Kako se Zove. str. 52.
Dojam o djelu
Kad pročitate ovu knjigu, zatvorite ju i ostanite u tišini neko vrijeme, kontemplirajući i lagano snatreći. Tako sam barem ja. Može li se uopće išta drugo reći doli: Koja knjiga!
Već me se roman Svježa voda za cvijeće jako dojmio, ali čini mi se da mi je ovaj roman još i draži.
Roman govori o dvije tragične priče, prepun je trauma i odluka donesenih u trenucima kada su one bile jedini mogući izbor jer su donesene iz čiste ljubavi, prepun patnji onih drugih, koji su ostali slomljenih srca. Sve to skupljeno je na ovim stranicama i iako se čini da roman u osnovi govori o nesrećama, ustvari je divan.
Jako me se dojmio vrlo empatičan i uvjerljiv način na koji Perrin oslikava stanovnike staračkog doma Hortenzija. Možda i stoga što sam i sama imala roditelja u jednom od takvih domova, mislim da je njezin prikaz života u domu vrlo uvjerljiv i realističan. Pronicljivost i opažanja nekih likova, prošarane bljeskovima surovog humora, čitala sam s toplinom i smiješkom. A način dovođenja rodbine koja žuri u starački dom nakon lažnih obavijesti da su neki od staraca upravo umrli, naprosto je maestralan.
A sad o Hélene. Jaka, jaka žena. Premda se njena priča čini melodramatičnom iz više razloga, ponekad se čini i pomalo sudbinska (gavran čuvar koji obitava malo kod jednog, malo kod drugog ljubavnika asocirao me na Čehova).
Priča o Justine bila mi je nekako realnija. Mlada cura, bez roditelja, s djedom i bakom koji su pomalo daleki, distancirani, rijeko pokazuju emocije. Justine osjeća da joj je davno nešto oduzeto zbog čega se osjeća emocionalno zakinuta. I nikome se ne želi previše davati. Boji se da će je svaka veza raniti. Kad se sve kockice na kraju slože, jasno vam je zbog čega.
Velika preporuka za ovu prekrasnu knjigu!
Svi mi imamo dva života, jedan u kojem kažemo ono o čemu razmišljamo i onaj u kojem to prešutimo. str. 109.
O autorici:
Valérie Perrin rođena je 1967. u Remiremontu, u Francuskoj. Odrasla je u Burgundiji i nastanila se u Parizu 1986. Njezin roman Oni koje nitko ne posjećuje (2015.) osvojio je nagradu Booksellers Choice Award. Njezin prvijenac na engleskom jeziku, Svježa voda za cvijeće (Europa, 2020.) preveden je na preko trideset jezika. Figaro Littéraire proglasio je Perrin jednim od deset najprodavanijih autora u Francuskoj 2019., a u Italiji je Svježa voda za cvijeće bila najprodavanija knjiga 2020. godine. Perrin sada živi u Normandiji. Osvrt na njezin roman Trojepročitajte klikom na link u naslovu.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
