Nakladnik: Mozaik knjiga, 2013.
Naslovnica knjige Snjeguljica mora umrijeti: ©Mozaik knjiga
Katkada mu je nedostajao njezin smijeh pa bi se rastužio. Naravno, znao je da je mrtva, ali mu je bilo jednostavnije praviti se da to ne zna. Nikad se nije prestao nadati njezinu osmijehu.
str. 8.
Slučaj Snjeguljica
Kako je moguće da jedna jedina, nevažna odluka izazove takve strašne posljedice? … Njegove misli odlutaše zavojitim stazama iz sadašnjosti u svijet snova i sjećanja. Bijela kao snijeg, crvena kao krv, crna kao ebanovina…
str. 93.
Četvrti slučaj Pije Kirchhoff i Olivera von Bodensteina počinje izlaskom tridesetogodišnjeg Tobiasa Sartoriusa iz zatvora, gdje je odslužio desetogodišnju kaznu zbog ubojstva dviju tinejdžerki- svoje bivše i tadašnje djevojke. Tobias je osuđen iako tijela žrtava nisu pronađena i sada se vraća u rodno mjesto, gradić Altenhain, koji još uvijek itekako pamti nestanak i smrt djevojaka.
Istodobno, s mosta je, na prometnu cestu, gurnuta sredovječna žena. Istražujući nju, Oliver i Pia dolaze u Altenhain. Nitko ništa ne govori, ali to ne sluti na dobro jer – svi nešto znaju.
Raspitivanje u cvjećarnici bilo je jednako bezuspješno kao i ono u dječjem vrtiću i u tajništvu osnovne škole. … Cijelo selo udružilo se protiv njih, vježbajući sicilijanski zakon šutnje, kako bi zaštitilo svojega čovjeka. (str. 88.)
A onda, nestaje još jedna tinejdžerica, Tobiasova novostečena prijateljica.
U kakvoj su vezi žena bačena s mosta i Tobias?
Kako to da se Tobias ne sjeća noći u kojoj je ubio i sakrio tijela dviju djevojaka?
Kako to da Pia jedina uočava nelogičnosti u istrazi koja se zbila prije deset godina?
I zašto je Oliver odjednom tako uzrujan i neusredotočen?
Pitanja je mnogo.
Uživat ćete tražeći odgovore.
Likovi
Od samog početka, uživala sam u čitanju ovog romana. Slučaj je zanimljiv, napet i jeziv, a svako poglavlje završava tako da vas tjera na daljnje čitanje. Ponekad mi je bilo teško ostaviti knjigu za sutra, jedva sam čekala nastaviti čitati.
Pia i Oliver dobar su istražiteljski par, za promjenu nisu zaljubljeni i svako vodi svoj privatni život, manje ili više zanimljiv. I na ovom nas planu čekaju promjene koje, priznajem, nisam slutila u prethodnim romanima i veoma su me iznenadile. Međutim, spisateljica je vrlo dobro rastumačila privatne živote likova pa nam se ono što se dogodilo zaista čini kao jedini logičan potez.
Osim glavnih likova, koji se ipak razvijaju u više romana, i sporedni su likovi interesantni i životni. Tinejdžerica neprilagođena mjestašcu u kojem živi, slavna glumica još uvijek zaljubljena u mladića s kojim je odrasla, autistični dječak u kojem se skriva više nego što itko naslućuje, lokalni poduzetnik koji gradić drži u šaci…
Kolektivna krivnja
Atmosfera radnje nešto je što također moram spomenuti. Spisateljica je odlično opisala zatvorenost male zajednice, gdje svi znaju sve i štite jedni druge, a kako su ujedinjeni u ljubavi, tako su ujedinjeni i u mržnji. Klaustrofobiju Altenheina gotovo možemo opipati – nitko ništa ne zna, nitko ništa ne govori, a na kraju…
Kolektivna krivnja također ostavlja pomalo jeziv dojam na čitatelja. Svatko je za nešto kriv. U malim zajednicama, nitko nije nevin i nitko se neće izvući čist.
Istaknula bih još jednu stranu ovog romana koja mi se svidjela – govoreći svojim likovima, spisateljica se bavi brojnim suvremenim problemima kao što su otuđenost obitelji, osuda mjesta u kojem živimo, raspadi brakova koji se izvana čine čvrsti te dijete s (uvjetno rečeno) poteškoćom koje se, umjesto ljubavlju i podrškom, šopa lijekovima.
Negativaca je više, isprva mislimo da je jedan, onda da je drugi i uz brojne preokrete napokon dolazimo do ubojice koji, kad razmislim, nije posve neočekivan, ali svakako je zanimljiv, vođen prilično realnim motivom. A što smo ono rekli o motivima?
Ostali naslovi ove autorice:
Nevoljena žena
Prijatelji do groba
Duboke rane
Snjeguljica mora umrijeti
Pročitala sam sve gore navedene romane i iako slučajevi nisu vezani jedan na drugi, privatni životi likova mijenjaju se i razvijaju iz romana u roman, tako da ipak preporučujem čitanje po redu.
Europa vs. Amerika
Premda su gore navedeni romani žanrovski kriminalistički romani, stil pisanja odudara od stila američkih krimi-romana na koje smo navikli. Vidi se da ovaj roman pripada europskoj (njemačkoj) književnosti, manje je nasilja, prizori nisu toliko krvavi i općenito, atmosfera je drugačija nego u američkim romanima, što ne znači da radnja nije napeta i da nas ne drži u neizvjesnosti. Baš naprotiv, svi romani ove spisateljice, Snjeguljica mora umrijeti pogotovo, odlikuju se odličnim slučajem koji možda neće lediti krv u žilama, ali svakako će vam izazvati trnce jeze, pogotovo ako čitate dok je mrak i… Dok ste sami.