Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Za dobro djeteta: ©Znanje

Prevela: Marina Kopjar

„Tko se bori protiv čudovišta, neka pazi da pritom i sam ne postane čudovište.“ Nietzsche, naravno. (str. 80.)

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Za dobro djeteta – Mikael i Frederik

Glavni tajnik Crvenog križa Georg Schmidt pronađen je mrtav, s neobičnim znakom urezanim u trbuh.

Na ogradi stubišta iznad ulaznih vrata i znaka Crvenog križa visio je izvor krvavih mrlja: zdepasti, korpulentni muškarac, oko prsa i ispod ruku zavezan najlonskim užetom. Oko vrata mu je bila stegnuta kravata zbog koje mu je prema naprijed obješena glava bila plava i nabrekla. (str. 13.)

Ubojstvo istražuju Mikael Dirk i Frederik Dahlin, policajci s privatnim problemima kojima je ovo prvi slučaj na kojemu rade kao partneri. Mikael je stariji, često loše volje i krije tajnu koja se jednostavno ne smije saznati. Frederik je čista suprotnost – malo mlađi, ali puno veseliji, optimist, sklon suvremenim načinima rješavanja zločina, no i on ima svoje muke.

Budući da je slučaj direktno povezan sa strankom na vlasti i samim premijerom, policija je pod povećalom i slučaj mora riješiti što prije.

Za dobro djeteta – Maria Just

Povjesničarka Maria Just radi u Muzeju policije i priprema izložbu kojom će prikazati sto godina neriješenih ubojstava u Danskoj.

Ponekad je imala osjećaj da joj je posao bio poput čitanja krimića od posljednje stranice prema naprijed. U većini slučajeva je od početka znala počinitelja. Posao joj je bio objasniti budućim naraštajima zašto je počinitelj tako postupio, u kakvim je okvirima djelovao i kakav je značaj njegovo ili njezino djelo imalo za budućnost. (str. 36.)

Kopajući po arhivima, slučajno nailazi na poveznicu između ubojstva glavnog tajnika Schmidta i dvostrukog ubojstva koje se dogodilo prije pedeset godina!
Uskoro biva uvučena u istragu koja se proteže od prošlosti do sadašnjosti, od onih na dnu društva do onih na samome vrhu.
Maria, Mikael i Frederik otkrivaju sramotnu tajnu danske povijesti koju neki silom žele potisnuti, a neki žele da se nikad ne zaboravi…

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Velika očekivanja

Od romana Za dobro djeteta imala sam stvarno velika očekivanja koja, moram priznati, nisu u potpunosti ostvarena. Za početak, naslov ne naveo na krivi trag jer nisam očekivala politički slučaj kakav je na kraju ispao. Roman je dosta debeo, preko 500 stranica, i prvih mi je 200 bilo dosadnjikavo. Slučaj ubojstva glavnog tajnika nije u meni pobudio nikakvo zanimanje, a i sam je stil pisanja nekako težak.

Međutim, taman negdje na polovici romana sve se počinje zaplitati i počinjemo nazirati kako je sve povezano. Antisemitizam, islamofobija, politika, nacizam, a sve za dobro djeteta. Ili se barem tako opravdavaju oni koji bi tu istu djecu trebali štititi.

Znate li sedam temeljnih načela Crvenog križa? …
Crveni križ djeluje u skladu s nizom obveznih globalnih načela; to su humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost.
(str. 444.)

Ovaj roman pokazuje da je istinita ona „Put do pakla popločan je dobrim namjerama“. Doduše, kad je riječ o politici, nikad ne možemo sa sigurnošću reći koliko su namjere bile dobre, a koliko je zapravo bila jaka potreba za samopromocijom i ulagivanjem većini.

Ono što još zamjeram romanu Za dobro djeteta, osim te dosadne prve polovice, jest i epilog koji je sjajan, no ne i potpun. Za dva od tri glavna lika saznajemo što se dogodilo. A treći?

Vjerujem da je ovo tek prvi roman o Mariji, Mikaelu i Frederiku i da ćemo u nastavku svakako saznati kamo je koji lik krenuo, ali eto, nedorečenost epiloga gledam kao minus.

Prljave tajne velikih majstora politike

Kad sam već navela što mi se nije svidjelo, red je da navedem i ono što jest.

Prljava tajna koju Danska skriva izvrstan je, jeziv i istinit temelj za pisanje romana. Žao mi je što autorice u bilješci na kraju nisu pobliže objasnile što se događalo između Danske i Grenlanda pedesetih godina 20. stoljeća jer je povijesna podloga prezanimljiva.

Sviđa mi se što je slučaj kompliciran i grana se na mnoštvo strana, no najbolje od svega je što pokazuje da i razvijene države, sve do jedne, kriju mračne tajne svoje povijesti i da ni jedna od njih nije čista i nedužna, kakvima se trude prikazati. Inače svi napadaju naš Balkan, no iz ovog romana, kao i iz mnoštva već pročitanih (Jo Spain, S našim blagoslovom, Joanna Goodman, Dom za neželjene djevojčice, Emily Gunnis, Djevojka iz pisma), saznajemo da smo svi jednako grešni i nepošteni, iznikli na boli i krvi onih najugroženijih – djece.

Line Holm i Stine Bolther: Za dobro djeteta

Ostali naslovi ovih autorica:

Stine Bolther spisateljica je i novinarka koja je gotovo 20 godina izvještavala o zločinima i kaznenim procesima.
Line Holm se bavi istraživačkim novinarstvom.
Za dobro djeteta njihov je prvi roman o povjesničarki Mariji Just.

Gdje kupiti roman Za dobro djeteta:

Znanje

Helene Flood: Terapeutkinja

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Terapeutkinja: ©Znanje

Postoje nedosljednosti u ljudskim pričama, male neistine, ne baš laži, prije prečaci, zbog kojih jedan čovjek na više mjesta, ili više ljudi na istom mjestu, priča priče koje se ne poklapaju sto posto. …
Ali fundamentalno različite priče. Međusobno isključivi opisi činjenica. To nije tako često. Čak ni u svijetu psihoterapije…
(str. 28./29.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Terapeutkinja

Mlada psihoterapeutkinja Sara i njezin suprug, perspektivni arhitekt Sigurd nedavno su se uselili u kuću njegova pokojnog djeda. Kućica se nalazi u otmjenoj, skupoj četvrti Osla no slijedi im dugotrajna i mukotrpna adaptacija.
Sarina se ordinacija nalazi iznad garaže i zapravo je jedina potpuno uređena prostorija u kući.

Jednog jutra, Sigurd ljubi Saru za pozdrav i odlazi na dogovoreni vikend s dečkima. Terapeutkinja dan provodi predvidljivo – sa strankama. Razgovara s mladom, depresivnom Verom, darkerom Christofferom te Trygveom, mladićem ovisnim o videoigrama.

Prima muževu poruku u kojoj javlja da je sretno stigao na vikendicu. Međutim, predvečer, zovu je Sigurdovi prijatelji koji tvrde kako se on nikad tamo nije pojavio. Sigurd nestaje.

Sara je potpuno zbunjena. Zar joj je suprug lagao? Nestanak je prijavljen policiji, no ona je pomalo nezainteresirana. A kada je napokon jasno da je riječ o zločinu, izgleda da je Sara prvoosumnjičena.

I ono što je čudno jest to da Annika demonstrira reakciju kakvu sam ja trebala imati. Dok sam ja prazna, odsutna i opsjednuta bizarnim detaljima (…), Annika prelazi na stvar. (…) A nitko nije volio Sigurda više nego ja; zašto onda ja ne plačem? (str. 94./95.)

Zatim, počinju se događati jezive stvari. Predmeti iz kuće nestaju, a zatim su ponovo tu. S tavana se usred noći čuju koraci. Sara se više ne može pouzdati ni u svoj razum ni u vlastito pamćenje, a čini se da joj nitko ne vjeruje.

Ono što treba znati jest kako razlučiti ono što nešto znači od svega ostalog. Ako se sve pamti, teže je izvući ono važno, ono što moramo upamtiti. (str. 6.)

Terapeutkinja i arhitekt – što može poći po zlu

Roman Terapeutkinja pun je neobičnih, živopisnih likova. Točno se vidi da autorica nije Amerikanka. Skandinavski stil pisanja pršti sa stranica pa ako volite romane koji će vas začuditi, iznenaditi i vezati za sebe čistim talentom autora, ovo je roman za vas.

Sara i Sigurd glavni su likovi, premda on uopće ne sudjeluje u radnji. Brak im je naoko stabilan, uzdrman ničim do dugom, napornom renovacijom kuće koja ih iscrpljuje i fizički i psihički i financijski. Potiho zamjeraju jedno drugom jer ne zarađuju više, a zbog kuće su na čekanju i neke njihove privatne želje. No brak im je čvrst, zar ne?

Helene Flood: Terapeutkinja

Usporedno s ružnom sadašnjošću, u kojoj Sigurd nestaje, a Sara ostaje zbunjena i u nevjerici, pratimo i njihovu prošlost. Kako su se upoznali, počeli živjeti skupa, preselili u Oslo… I počeli uočavati prve pukotine u svojoj vezi.

Svi žele da ih drugi vole i poštuju, to je vrlo ljudski, ali gore od mržnje jest kad vas ne vide. Kad vas ne vide onako kako želite da vas vide, dobro, to je jedno, ali kad vas uopće ne primjećuju da postojite? Ako viknete u šumi i nitko vam ne odgovori, jeste li uopće viknuli? (str. 194.)

Sara je lik koji mi se nimalo ne sviđa. Previše je slaba i zbunjena za moj ukus. No, okružje u koje ju spisateljica majstorski smješta izludilo bi svakoga, a kamoli ne nju – koja se po cijele dane bavi ljudskom psihom.

Tu su još i njezini neobični pacijenti, njen otac, sestra Annika, svekrva… U svakoga sumnjamo, nikome ne vjerujemo.

Čak ni Sari, iz čije perspektive patimo čitavu radnju i koja nam zapravo priča što se i kako dogodilo.

Što se ovdje zapravo događa?

Terapeutkinja je roman koji se ne ispušta iz ruku! Doduše, ne zbog pretjerano originalne priče, već zbog spisateljičine izuzetne vještine da svaku rečenicu napiše toliko napeto da se ne možemo prestati pitati – Što se to ovdje događa?!

Premda sam, vjerovali ili ne, kraj pogodila i prije nego sam ga pročitala, to ne umanjuje kvalitetu knjige. Ona i nije klasičan triler, vrlo nam je brzo jasno što se dogodilo. Nije niti krimić, gotovo da i nema spomena istrage i hvatanja zločinca.

Terapeutkinja zapravo secira brak i odnose među supružnicima. Saru i Sigurda pratimo do trena upoznavanja pa do kraja. Je li trebalo završiti tako kako je završilo? Tko je tu negativac i ima li ga uopće?

Isto tako, fokus nije stavljen na sam zločin ili zločinca. Kao što mu i samo ime kaže, u središtu je Sara, ne slučajno terapeutkinja. Sam njezin posao nuka nas da joj vjerujemo i da u nju sumnjamo. Žena koja cijeli dan kopa po mislima drugih – koliko je zapravo stabilna? Možemo li vjerovati njenim riječima? Jesu li to na tavanu doista koraci ili joj se pričinjava?

Moja preporuka – svakako pročitati! Ipak, nemojte imati prevelika očekivanja. Terapeutkinja nije nikakva revolucija u svijetu trilera. Uživat ćete, prije svega, u atmosferi nepoznatog, u osjećaju zbunjenosti i sasvim neobičnom a opet, u neku ruku, očekivanom kraju koji će vas potresti, ali i donijeti osjećaj dugo očekivanog olakšanja.

Sine mi da će doći dani nakon ovoga, tjedni nakon ovog tjedna, da će biti toliko vremena kad ću nastaviti dalje, biti terapeutkinja… To je najstrašnije. Doći će potpuno obični, sivi dani, kad će se od mene očekivati da radim kao da se ništa nije dogodilo. (str. 105.)

Helene Flood: Terapeutkinja

Ostali naslovi ove autorice:

Helene Flood psihologinja je specijalizirana za traume nasilja, reviktimizaciju te posttraumatski sram i krivnju. Terapeutkinja je njezin prvi roman.

Gdje kupiti roman Terapeutkinja:

Znanje

Jo Nesbø: Kraljevstvo

Nakladnik: Fokus Komunikacije d.o.o., Zagreb

Naslovnica knjige Kraljevstvo: © Fokus Komunkacije

Jo Nesbo Kraljevstvo

Kraljevstvo- nešto drugačije od Nesbøa

Kraljevstvo je odlična knjiga, a Nesbø je još jednom dokazao da može pisati uistinu sve, mijenjati tematike, čak i stil, ali njegova rječitost, osjećaj za atmosferu i likove koji uvijek nose neku iskonsku tugu, prepoznatljivi su u svakoj njegovoj knjizi. Ako volite Nesbøa, onda je svejedno napisao on krvavi krimić, obiteljsku sagu ili povijesni triler: sve što napiše jednostavno je savršeno. Moja jedina dilema bila je – želim li čitati isključivo nastavke u kojima je glavni lik Harry Hole, ili mi se i ovaj drugačiji Nesbø jednako sviđa. Nisam, ni sada nakon pročitane knjige, načisto s time. Sve u svemu, po mom sudu, Nesbø je napisao još jedan roman koji ćete pamtiti.

Slobodan kao ptica?

To mi ljudi tako kažemo jer nam se sviđa ta ideja. A zapravo se svi krećemo u istom prokletom krugu: mi smo ptice u kavezu, samo je taj kavez dovoljno velik.. str. 124.

Kraljevstvo

Kraljevstvo je golemo imanje isprepleteno pašnjacima i brdima, od kojih se na jednom smjestila kuća Opgardovih. Mama i tata Opgard s dva sina, Royem i Carlom, živjeli su izolirano, odvojeno od ostalih, na kraju Kozjeg puta i provalije Hukan u mjestu koje, samo po sebi, nije bilo veliko i naziva se Os. Svašta se događa u obitelji Opgardovih pod okriljem noći, ali, nisu izuzetak. Selo je prepuno moralno upitnih, nasilnih i patološki disfunkcionalnih obitelji. Kod Opgardovih, distancirana majka i otac po čijim zadanim postulatima obitelj živi, iznjedrili su dva vrlo različita, ali nevjerojatno povezana brata. Roy je, kao stariji brat, uvijek branio mlađeg Carla i podmetao za njega leđa. Carl je bio miliji dječak, fizički dopadljiviji od Roya, ali nesigurniji, bojažljiv u djetinjoj dobi i kao takav dobivao je više majčine ljubavi.

Ocu je također Carl bio “slaba točka”…

Mama je rekla da je Carl dobio više ljubavi jer mu je više ljubavi i trebalo. Možda je to bilo točno, ali nije rekla i onu drugu istinu: njega je bilo lakše voljeti. A ja sam ga volio više od svih. str. 157.

Roy i  Carl ostaju sami

Nakon neobjašnjive i nikad do kraja rasvijetljene pogibje roditelja, Roy i Carl ostaju na skrbi strica, ali zapravo žive sami. Roy osjeća odgovornost za brata i za preuzima brigu za opstanak zajedničkog domaćinstva. Zapošljava se u obližnjoj praonici i pumpi, a nakon stričeve smrti nastavlja voditi i stričev autoservis. Za to vrijeme Carl završava školu, postaje popularan i omiljen kod djevojaka i često upada u nevolje, iz kojih ga Roy u pravilu izvlači. Ali, Os Carlu nije dovoljan. Nakon prekida s djevojkom Mari, odlazi na studij u Ameriku i ostavlja Roya samog u Osu.

Ipak bilo je lijepo gledati i kako grle Carla na vratima, kako ga tapšu po leđima kao da se zgrcnuo i kako se cerekaju…

Sa mnom bi se samo rukovali.

Od svih razlika između mene i mog brata, ta je možda bila najveća. str. 42.

Carl se vraća

Prošlo je petnaest godina i Carl se vraća u društvu mlade supruge Shannon Alleyne Opgard, želeći svojim poduzetničkim idejama unaprijediti selo. Rječit, popularan, s vrlo promišljenom retorikom i originalnim idejama, ubrzo dobiva naklonost sela. Carlova je ideja izgraditi velebni hotel koji će u mjesto dovesti zimski turizam uz more popratnih sadržaja. Nagovori mještane da postanu dioničari  i ulože svoj novac zajedno s njim u izgradnju turističke meke. Ali, nisu svi tako optimistični. Carl se pri odlasku zamjerio nekim ljudima koji samo čekaju njegov krivi potez. Ni Roy nije baš sretan. Njegov je najveći cilj postati voditelj regionalne pumpe koja će biti u njegovom vlasništvu. Bratove ideje izgledaju mu kao megalomanski pothvat, a njegova žena u njemu budi podvojene i zbunjujuće osjećaje…

Pogledao sam ju iskosa. Nisam mogao odvratiti pogled od njezina lica pod tom mjesečinom…a ja sam vidio.. što sam ja vidio? Pticu kakva dotad nije sletjela na našu planinu? Shannon Alleyne Opgard pripadala je obitelji pjevica. Str. 144.

Jo Nesbo Kraljevstvo

Ubojstva im nisu strana

Os je mjesto koje izaziva niske strasti u čovjekovoj prirodi. Selo je to s izuzetno oštrim, stravično hladnim zimama, gdje se putevi zaleđuju, a ljudi su zatvoreni i mrzovoljni. Mnoge obitelji kriju tajne, a Opgardovi i više njih. Ni pogibja supružnika Opgard nije prošla nezapaženo. Stari policajac, a kasnije i njegov sin policajac, dolaze u blizinu Opgardovih, kao i bogati seoski poduzetnik-kamatar. Svi oni predstavljaju prijetnju za Opgardove. No, to nije nešto što Roy ne može riješiti. Nižu se ubojstva, Opgardi su sumnjivi, ali dokaza nema.

Sve do sada, Roy je cijeli život zaštićivao brata. Osjećaj odanosti, ljubavi, i dužnosti duboko su upisani u njegov genetski kod.  Hoće li štititi Carla i kada počne sumnjati u njega?…..

Pomilovala je ptičicu po leđima  ” Mužjak koji se žrtvuje za potomstvo, koji drži obitelj na okupu čak i kad ga partnerica vara s drugim. Stvarno rijetkost”. Str. 39.

Dojam o romanu Kraljevstvo

Kao što sam već rekla u uvodu, ovo je Nesbø koji se odmaknuo od svojih prethodnih romana. Može vam se sviđati ili ne (meni je Nož puno osobniji, topliji, s više elemenata s kojima se možete poistovjetiti), ali neosporna je spisateljska darovitost autora. Knjiga počinje sporijim tempom pa se radnja postepeno ubrzava i postaje vrlo slojevita, ali nekako zgusnuta, zagasita i tmurna tijekom cijele knjige.

Emocionalne traume iz djetinjstva i život u zabačenom, izoliranom selu, Nesbø je spojio do savršenstva vrlo smisleno. Na kraju, kad pročitate knjigu, shvaćate da ona predstavlja potvrdu onoga što zapravo znate: zlostavljana djeca, kao i oni koji su svjedočili tome, taj pečat nose cijeli život, a često izrastu u osobe slične svojim zlostavljačima.

Iako roman obiluje nasiljem, nije mi to smetalo jer je isto napisano u svrhu razumijevanja karakterizacije likova. Izvrsno mi je što su likovi jako svjesni i znaju kad rade loše stvari, ali rade ih zbog toga što moraju, jer je to za njih nužno i jer ne mogu pobjeći od svoje sudbine. Osjećaj dužnosti i osjećaj duboke emocionalne povezanosti među braćom, Nesbø je doveo do savršenstva i zbog toga ovaj roman, po meni, zaslužuje vrlo visoku ocjenu.

Imam samo tebe, Roy, rekao je. A ja samo tebe, pomislih. Dva brata u pustinji. str. 427.

 O autoru:

Jo Nesbø norveški je pisac, poznat po seriji romana o detektivu Harryju Holeu koji su mu donijeli brojne nagrade i svjetsku slavu. Za roman Šišmiš dodijeljene su mu prestižne nagrade Riverton (1997.) i Stakleni ključ (1998.) Za knjigu Snjegović filmska prava kupio je Hollywood, a film režira Martin Scorsese. Ekraniziran je i roman Lovci na glave. Posljednji, trinaesti Nesbøv roman je Kraljevstvo.

Osim pisanja, Nesbø aktivno se bavi i glazbom. Živi i djeluje u Oslu. Nekoliko je puta posjetio Hrvatsku i dao niz intervjua ljubiteljima knjiga o Harryu Holu.

Gdje kupiti roman Kraljevstvo:

Fokus

Ragnar Jónasson: Napuklina

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Napuklina: ©Znanje

Ragnar Jónasson: Napuklina

Napuklina

Treći slučaj mladog islandskog policajca Ari Thóra počinje karantenom. Ionako izolirano mjestašce Siglufjörður obuzima panika zbog teške zarazne bolesti koja je već uzela jednu žrtvu.

Nedugo nakon smrti bogatog Francuza donesena je odluka o radikalnoj mjeri stavljanja gradića u karantenu. Poduzeti su napori da se pronađu sve osobe koje su došle u kontakt s preminulim… (str. 12.)

Budući da su svi u svojim kućama i sve je zatvoreno, Ari Thór preuzima neobični slučaj otprije pedeset godina. Gospodin Hédinn ga moli da istraži smrt njegove tete koja se, prije pola stoljeća, otrovala otrovom za štakore. Do danas je ostalo nejasno je li u pitanju bilo ubojstvo, samoubojstvo ili nesretan slučaj.

U istraživanju davnog neriješenog slučaja Ari Thóru pomaže novinarka ĺsrún.

Na trenutak se zapitala ne doživljavaju li možda i ona i on cijelu tu priču kao svojevrsnu igru, zagonetku čije rješenje neće utjecati ni na njega ni na nju… Nisu li možda zaboravili na to da su ljudi o kojima razgovaraju bili stvarni muškarci i žene, osobe koje su se radovale i tugovale, a sad im, nakon pola stoljeća, Ari Thór i ona bezbrižno kopaju po životima… (str. 218.)

Isprva jednostavan slučaj za razbibrigu postaje sve kompliciraniji kad jedna za drugom na površinu počnu izlaziti pomno skrivane, novcem utišane tajne.

Za to vrijeme, u Reykjaviku, mladić Robert osjeća da je nadgledan… Njegova je djevojka, uz to, izgubila ključeve stana i Robertu se čini ne samo da ga netko promatra, već i da im je netko bio u stanu.

Neka prilika u crnome stajala je nasred vrta. Nije uspio razaznati je li muško ili žensko, ali bila je odjevena u crnu kabanicu, glava joj je bila prekrivena kapuljačom… (str. 56.)

Nakon što netko otme malo dijete, stvari će se morati dobro ubrzati kako bi svi izvukli živu glavu…

Napuklina – prvi sloj – karantena  

Iako inače volim posebno okrutne, stravične, jezive slučajeve koji mi ometaju miran san, roman Napuklina veoma mi se svidio premda nije takav. Možda je to moja sklonost Skandinavcima, ne znam, ali Ragnara Jónassona čitam otpočetka i sviđa mi se njegov stil pisanja. Kao i prethodna dva romana iz serije o Ari Thóru, i ovaj se triler gradi na atmosferi mračne zatvorenosti. Likovi su izolirani u svome gradiću, a ovaj put je ta samotnost pojačana i karantenom pod koju je gradić stavljen zbog pojave teške zarazne bolesti. 

Ragnar Jónasson: Napuklina

Druga žrtva virusa samo je pojačala strah stanovništva. … Sad je bilo jasno kakva im opasnost vreba pred vratima i nitko nije htio biti sljedeći. … Nakon bolničarkine smrti mediji su činili sve ne bi li što jače potpirili strahove, a vlasti su se trudile uvjeriti javnost da je situacija pod kontrolom i da je, uzmu li se u obzir sve okolnosti, pravi trijumf to da se nije zarazilo još više ljudi. (str. 40.)

Je li nam, nažalost, sve ovo iz citata poznato?

Itekako jest.

Dok se i sami borimo sa zaraznom bolešću, dok smo i sami osuđeni na svoja četiri zida, udaljenost od prijatelja i obitelji, na strah od zaraze, lako nam je razumjeti atmosferu u kojoj Ari Thór, u suradnji s novinarkom ĺsrún, istražuje stari, zaboravljeni slučaj.

Ovaj mi je sloj romana bio najzanimljiviji. I inače volim kad se likovi bave starim slučajevima i traže istinu u prošlosti, tako da je ovaj dio romana bio kao stvoren za mene! Premda sam, pretkraj, pogodila o čemu se radi, to davnom zločinu uopće nije umanjilo vrijednost, dapače! Jako sam željela vidjeti jesam li bila u pravu pa sam čak i pokrivala donji dio stranice dok sam čitala, kako mi oči ne bi bježale previše naprijed i tako „slučajno“ doznale rješenje.

Napuklina – drugi sloj – političke intrige

Kad se umiješa politika, dobro znamo da će tu biti i ostalih ilegalnih radnji.

Ovdje sve počinje ubojstvom. Nastavlja se uhođenjem. Dolazi do otmice…

Kako je moguće da su svi ti zločini povezani?

Lako, riječ je o osveti.

Jedino o čemu je izbjegavao razmišljati bio je osjećaj da njegova osveta možda ipak nije tako slatka kao što se nadao. Učinio je sve što je mogao da se osveti, ali nije se osjećao ništa bolje. Možda to nije ni očekivao. (str. 181.)

Bilo mi je jako zanimljivo čitati kako je autor uspio puno toga pomiješati u jedan roman, a da čitatelju uopće ne bude previše ili preteško za praćenje. Premda se stvarno puno toga događa, veze između zločina jasno su pokazane i mi čitatelji lako pratimo uzročno-posljedične veze.

Moram priznati kako sam bila iznenađena kada sam shvatila da jedna usputna rečenica u sebi krije tajnu cijelog ovog drugog sloja radnje koji mi je, premda sadržajno bogatiji, ipak bio manje zanimljiv od Ari Thórove potrage za istinom.

Ragnar Jónasson: Napuklina

Ostali naslovi ovog autora:

  • Snježno sljepilo
  • Zamračenje
  • Napuklina

Napuklina je treći roman iz ciklusa o mladom policajcu, bivšem studentu teologije Ari Thóru Arasonu.

Čitala sam sve naslove i ako inače volite skandinavske autore, voljet ćete i Ragnara Jónassona.

Meni se ova (zasad) trilogija jako sviđa iako slučajevi nisu toliko krvavi i strašni kako to inače volim. Ovi se trileri prvenstveno baziraju na atmosferi mraka, potmulog straha i jeze koja se rađa iz izoliranosti i zatvorenosti snijegom prekrivenih, ledom okovanih malih islandskih gradića.

Odjednom mu je postalo jasno zašto su mračne priče iz naroda stoljećima bile neodvojiv dio islandske kulture i zašto su Islanđani toliko vjerovali u njih. … – obuzima ga teška nelagoda. Ledena ruka samoće počiva mu na ramenu, od jeze mu se niz leđa spuštaju žmarci, a pred nepreglednom tamom koja ga okružuje najradije bi zatvorio oči. Sigurnost poznatog mraka koji bi mu se ukazao kad bi zaklopio vjeđe bila mu je draža od onoga što ga je možda čekalo u neznanoj noći. (str. 102.)

Gdje kupiti:

Znanje

Søren Sveistrup: Čovjek od kestena

Nakladnik: Fokus komunikacije d.o.o., Zagreb, 2020.

Naslovnica knjige Čovjek od kestena: ©Fokus

Søren Sveistrup Čovjek od kestena

Čovjek od kestena- dječja pjesmica koja izaziva jezu

Čovjek od kestena knjiga je koju čitate u jednom dahu i ne osjetite da ste pročitali skoro petsto stranica. Napet, brutalan, jezovit, sve su to pridjevi koje ćete koristiti čitajući ovo djelo i bit ćete u pravu. Čovjek od kestena vrhunski je triler koji vas zaokuplja, koji obožavate i koji vas istovremeno plaši. Inteligentan um serijskog ubojice koji je uvijek za jedan korak brži od istražitelja i atmosfera straha, jeze i nelagode koja vam ne da da mirno spavate čitajući ovu knjigu, pogotovo ako imate djecu, svrstava ovaj roman u sam vrh kriminalističkih romana objavljenih u posljednjih godinu-dvije. Iako prvijenac i po autorovim riječima dugo pisana, ova knjiga spada uz bok nedavno objavljenih djela najboljih skandinavskih autora.

Ako ste pronašli figuricu, nemate šanse. On dolazi po vas.

U knjizi Čovjek od kestena autor nas već u najavi (na poleđini knjige) upozorava da se radi o mračnom i jezovitom djelu. I uistinu, roman je takav. Serijski ubojica za žrtve bira osobe koje nemaju nikakve sličnosti, žive na udaljenim mjestima, rade različite poslove i različite su dobi. Jedina poveznica je da imaju djecu. Cijela priča započinje nestankom i opravdanom sumnjom u ubojstvo trinaestogodišnje Kristine, kćeri danske ministrice socijalne politike  Rose Hartung. Kristinino tijelo nikad nije pronađeno. To je bila tragedija koja je duboko obilježila Rosinu obitelj, nakon koje se više nikako nisu opravili. Ubojica je priznao zločin i s obzorom na to da se radi o psihički bolesnoj osobi kod koje je dijagnosticirana paranoidna šizofrenija, smješten je na odjelu strogo čuvane psihijatrijske ustanove. Ali, uz svaku sljedeću žrtvu, istražitelji pronalaze čovječuljka od kestena na kojem su otisci ubijene djevojke. Kako je to moguće?

Prije samo nekoliko dana bio je u istoj takvoj sobi za sastanke, s mapama drugih slučajeva, a sad se osjeća kao da ga je ubojica gurnuo u još jednu kafkijansku moru novih slučajeva koje mora pročitati. Dok prebrojava mape, postaje svjesniji da mora učiniti nešto posve drugo. Nešto novo, nepredvidivo. Ali ne zna kako. Str. 273.

Psihopat koji zna kako razmišljaju istražitelji

Igra izuzetno inteligentnog, ali ozbiljno poremećenog serijskog ubojice, s dvoje istražitelja, mlade Naie Thulin i otpadnika Marka Hessa (kojeg su po kazni poslali na rad natrag u postaju iz Europolovog sjedišta u Haagu) traje tijekom cijelog romana. Premda se istražitelji malo po malo primiču ubojici, nejasni su nam motivi koji pokreću ubojicu. Ubojica je brutalan, žrtve su unakažene i jasno je da se radi o velikom bijesu ili mržnji.  Kad Toulin i Hess shvate da je ključ ministrica Rosa Hartung, stvari se miču s mrtve točke. Nažalost, Thulin i Hess nemaju potporu kolega u samoj postaji, a i sami imaju specifičan odnos koji im više odmaže negoli pomaže.

Søren Sveistrup Čovjek od kestena



Dojam o djelu Čovjek od kestena

Čovjek od kestena izvrstan je roman, prava poslastica za ljubitelje skandinavskih trilera. Stil pisanja podsjeća malo na Nesboa ili Keplera, ali to ne umanjuje vrijednost romana, dapače. Jako su mi se svidjeli likovi istražitelja, mlada Naia koja se tek traži u policijskoj hijerarhiji i iskusni, ali neprilagođeni Mark Hess (podsjeća malo na Nesbovog  Harrya Hola). Autor suptilno psihološki nijansira likove žrtava, kao i ostale sporedne likove što daje jednu zaokruženu sliku romanu koji čitamo s guštom.

O autoru

Søren Sveistrup međunarodno je uspješan pisac i scenarist. Studirao je scenarij na Danskoj filmskoj školi i diplomirao povijest i književnost na Sveučilištu u Kopenhagenu. Njegova serija Ubojstvo nagrađivana je godišnjim nagradama profesionalnih organizacija i filmskih festivala te nagradom Britanske televizije BAFTA za najbolju stranu seriju. Surađivao je na scenariju za film Snjegović Joa Nesbøa. Prava za objavljivanje njegovog romana prvijenca Čovjek od kestena prodana su u 25 zemalja.

Gdje kupiti roman Čovjek od kestena:

Školska knjiga