Nakladnik: Znanje, 2020.
Naslovnica romana Sjeme razdora: ©Znanje
Uvijek mislimo da želimo doznati tajne, ali zaboravljamo pritom da one dolaze sa svojim vlastitim teretom, teškim poput mlinskog kamena. Ako čovjek ne pazi, ta ga težina može slomiti.
str. 88.
Sjeme razdora
Šestero prijatelja okuplja se nakon dvadeset pet godina. Domaćica Ali i suprug Mike ponosni su što prijateljima mogu pokazati koliko su uspješni – dvoje krasne djece, skupa kuća, karijere… Sve što čovjek može poželjeti!
No večer pijanog prisjećanja na studentske dane pretvori se u katastrofu kada Karen, jedna od njih i Alina najbolja prijateljica, utetura u kuću sva dezorijentirana i u modricama.
Karen je izrekla ime, pa se srušila na koljena, dramatično, kao da su je noge izdale. Kosa joj je bila sva u klupku, zapetljana kao da ju je netko čupao. Niz bedro joj je curio tanak mlaz krvi…
str. 4.
Karen optužuje Alinog supruga Mikea za silovanje!
Iako se Ali bavi žrtvama silovanja i duboko vjeruje u to da žene nikad lažno ne optužuju kada je riječ o takvom zločinu, sada je rastrgana. Kome vjerovati? Najboljoj prijateljici ili voljenom suprugu?
Bila sam zarobljena u sredini, bez mogućnosti da im pomognem. Morala sam se nadati čudu, nekom rješenju ove situacije u kojem neću izgubiti ni jedno od njih dvoje.
str. 71.
Grupa od šestero prijatelja nepovratno je razdvojena. I dok policija istražuje silovanje, na površinu izlaze brojne tajne.
Što ovu grupu zapravo drži na okupu?
Kakve veze imaju s ubojstvom koje se dogodilo dvadeset i pet godina prije?
I tko laže, Karen ili Mike?
Prije nego saznamo odgovor na to pitanje, otkrit ćemo još puno, puno toga.
Ovaj je roman vrtuljak tajni koji se ne propušta!
Sjeme razdora – on kaže # ona kaže
Upravo mi je sinulo da se tu zaista radilo o njezinoj riječi protiv njegove. Iako sam toliko toga znala o silovanju, tek sam sada toga postala svjesna. Isti čin između njih dvoje mogao se protumačiti kao dobrovoljni čin ili zločin, ovisno o kutu gledanja.
str. 73.
Temeljni sukob ovog romana je silovanje. Je li se doista dogodilo? Dokazi su tako-tako…
Hoćemo li vjerovati ženi koja je bila pijana ili muškarcu koji se ničeg ne sjeća?
Silovanje se ne može opravdati – to tvrdite i vi i ja. Ipak, da se nađemo u cipelama glavnog lika, predsjednice organizacije koja pomaže žrtvama seksualnog nasilja Ali, i da je za to grozno djelo optužen naš suprug, otac naše djece, bismo li vjerovale? Možemo li doista nekoga poznavati toliko dobro da spremno možemo reći: Ne, on to nikad ne bi mogao napraviti!
Trebamo li zaista uvijek i bespogovorno vjerovati žrtvi? Postoji li u takvim slučajevima mogućnost zabune?
Jer, silovanje se definitivno dogodilo. Pitanje je – tko ga je počinio? Onaj u koga prstom upire žrtva ili…
Na zaista izvrstan, životan način Sjeme razdora dotiče se ovog delikatnog problema. Na čiju stranu stati? Kakvi smo ljudi ako osuđujemo žrtvu, ako propitkujemo njezinu odjeću i ponašanje?
Kakva je to ljubav ako nema povjerenja među partnerima, ako smo spremni otprve povjerovati da je čovjek našeg života silovatelj?
Naravno, spisateljica u priču unosi puno karakternih nijansi, pozadinskih pričica i tajni pa ni jedan lik nije crno-bijeli. Svatko nosi svoju sjenu krivnje. Razumijemo svakoga i nikoga.
Na strani smo žrtve. Na strani smo optuženoga.
Ništa nije onakvo kakvim se čini na prvi pogled.
Kada je zasađeno sjeme razdora?
Retrospekcija je ubojita. Da sam tada znala ono što se već počelo događati, što će nas uskoro potpuno obuzeti, možda bih ostala još nekoliko trenutaka stajati na suncu, upijajući sve one stvari koje samo što nisam izgubila. Ali nisam, otišla sam.
str. 16.
Ali, Mike, Karen, Bill, Jodi i Callum neraskidivo su povezani zločinom koji se dogodio dok su studirali.
Netko je nešto napravio.
Netko je lagao.
Netko je nešto prešutio.
Sve ono što oni danas jesu začeto je prije dvadeset pet godina i raslo je, sve do katastrofalne večeri okupljanja.
Svaki njihov potez uvjetovan je onime što se dogodilo na fakultetu. Kako je to moguće?
Pa… Laž, bijeg, šutnja, suptilna ucjena i vrijeme. Puno vremena.
Nakon čitanja
Sjeme razdora roman je koji mi se veoma svidio i uživala sam u čitanju. Naravno, odmah sam znala da nije sve onakvo kakvim se prikazuje, ali rasplet doista nisam ni naslutila. Tema je stvarno teška. Ne samo silovanje kao takvo, već i ta strašna optužba. Situacija se poigrava svime što odmalena učimo – žrtva je uvijek u pravu, za krivca opravdanja nema.
I likovi su odlično ostvareni. Ali kao uštogljena domaćica kojoj je stalo samo do dojma koji ostavljaju ona i njezina obitelj dizat će vam tlak i ići na živce. Slaba je i naivna, toliko željna savršenstva da ne vidi koliko je ono klimavo i lažno.
Karen je njezin antipod – naglašeno seksualna, s djetetom nepoznatog oca, siromašna i pomalo raskalašena. Ni nju nećete voljeti, unatoč nevoljama koje će je zadesiti.
Kako su te dvije različite žene postale najbolje prijateljice? Što ih je povezalo? Što su zbog prijateljstva žrtvovale? Na što su zažmirile? Koliko su jedna drugu zapravo ranile i uništile?
Sjeme razdora kompleksna je priča ispričana tako je razumijete, da uživate u napetosti, u otkrivanju tajni i lovu na krivca. Priča je to o ljubavi, ali najmanje onoj među partnerima.
Mi mislimo da razumijemo ljubav – da je ona jednostavna, poput tople kupke. Da je po svojoj prirodi dobra, pozitivna stvar, znak da smo ljudi na mjestu. … No, ono što ne razumijemo jest da je ljubav veoma prevrtljiva. Ne znamo koliko se lako okrene na mračnu stranu, hladnu i mrtvu…
str. 140.
Priča je to o prijateljstvu i izdaji.
O tajnama, lažima, šutnji.
O ubojstvu, silovanju.
O tome što smo spremni napraviti da ostvarimo savršenu sliku sebe koju imamo u glavi.
Doista, koliko smo daleko spremni ići?
Ostali naslovi ove autorice:
Clare McGowan autorica je desetak trilera, a Sjeme razdora prvi je koji je preveden kod nas. Osim toga, autorica je i brojnih ljubavnih i chick-lit romana koje piše pod pseudonimom Eva Woods. Kod nas je preveden jedan, Kako biti sretan.