Laura Purcell: Korzet

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Korzet: ©Znanje

U klesanju ženskog tijela leži posebna ljepota. Ono mlitavo meso učvrsti se i preobrazi u nešto drugo. Kada je gol, ženski trup je želatinozan krajolik, različitih nijansi. Ali stavite ga u korzet i dobit ćete snagu i oblik. Dobit ćete svojevrstan oklop. … Drži sve vaše rasute dijelove na mjestu. Nema na svijetu takvog odjevnog predmeta kao što je korzet. (Ruth, str. 2016.)

Laura Purcell: Korzet

Korzet

Pomalo dokona dvadeset petogodišnja bogatašica Dorothea voli dvije stvari –  dobra djela i frenologiju. To je naslijedila od pokojne majke, koja se s protestantizma preobratila na katoličanstvo i zbog toga bila izopćena iz visokog društva.

Dotty, dakle, te svoje dvije ljubavi ujedinjuje u dobrotvornom radu sa zatvorenicama.

U tim svojim posjetima vidjela sam mnogo nesretnih žena. Očajnih, usamljenih, gladnih utjehe. Ali nikad nisam upoznala zločinku kao što je bila ona.
(Dorothea, str. 3.)

Tako susreće Ruth, siromašnu šesnaestogodišnju krojačicu optuženu za ubojstvo svoje gazdarice. Ona je, naravno, želi utješiti i navesti na pokajanje, no čak i više od toga, želi joj izmjeriti lubanju i vidjeti je li Ruthina ubojita ćud u njoj upisana.

Frenologija je jedina disciplina koja može objasniti obrasce ponašanja u ovih žena. One su rođene s nagonom da ubiju. Sve je to ondje, ispisano im je na lubanji. Ako se na vrijeme ne poduzmu mjere opreza … one će se predati porocima. Naše društvo griješi što zanemaruje ovu elementarnu znanost. (Dorothea, str. 3./4.)

Dok čeka suđenje, Ruth Dorothei priča svoju mučnu životnu priču i priznaje ne samo jedan – nego brojne zločine koje je počinila – šijući. Ruth vjeruje da može u svoje šavove ušiti ubojite, nasilne misli koje će u najstrašnijim mukama ubiti svoga vlasnika.

„Iglom ne možeš nikome nauditi, Ruth.“ Ruth je lagano nakrivila glavu i pogledala me. A ja sam osjetila kako se ježim, od glave do pete.
„Mislite?“
(Dorothea, str. 11.)

Isprva sumnjičava, Dotty sve dublje i dublje tone u Ruthinu nadnaravnu priču punu boli, grozota, ubojstava, mržnje i šavova. Jer, svu svoju nesreću, jad i bijedu Ruth ušiva u korzete i haljine.

Kako se priča bliži kraju, Dorothea će početi povezivati konce koji svima izmiču. Je li Ruth manijakalna ubojica ili žrtva tragičnih okolnosti? I koja je šansa da njeni korzeti doista, DOISTA ubijaju?

Dorothea

Gotički roman Korzet smješten je u London 19. stoljeća i njegov smrad, bijeda i prljavština izvire iz svake stranice. Baš zato još su očitije razlike između dvije mlade žene koje nam pričaju priču.

Prva je Dorothea, bogata, privlačna, lijepa… Godinama na granici između djevojke i usidjelice, uporno odbija sve udvarače koje joj otac nameće. Zanima je znanost, bolje rečeno, frenologija. Mjestimice djeluje praznoglavo, ograničeno, sputano pravilima ponašanja i društvenim očekivanjima od jedne gospođice. Poglavlja koja nam ona pripovijeda lepršava su, čak i smiješna.

Plosnat nos, plosnat um, kaže se u narodu. Doista, pomislih u tom trenutku, ubilačke misli rijetko more one lijepe i pomodne. (Dorothea, str. 7.)

Jednostavnost života u novcu izvire iz svake rečenice. No i Dorothea ima svoje skrivene tajne i boli, a vjerujte mi, i pametnija je nego to njeni frivolni komentari daju naslutiti.

Život dame u visokom društvu sigurno se može usporediti sa stajanjem u močvari. Prati vas osjećaj kao da tonete, polako ali sigurno. (Dorothea, str. 209.)

Laura Purcell: Korzet

Ruth

Ruth je sušta suprotnost. Ona nije ni glupa ni priprosta, samo neobrazovana. Sva njena nesreća proizlazi iz toga što se rodila kao žensko – da je kojim slučajem bila dječak, nikad se ne bi latila igle i šivanja i sve bi bilo drugačije. Tako, naravno ona misli, jer šivanje vidi kao uzrok svih svojih zala. A u šivanju je bila izvrsna.

Možete živjeti život kroz šivanje; to je ono što ljudi ne shvaćaju. Možete provlačiti iglu kroz tkaninu s bilo kojom emocijom svojstvenom ljudskom srcu, a konac će tu emociju upijati. Možete šivati s nježnošću, možete šivanjem odagnati tjeskobu i prizvati mir… Ali bolje je čekati mržnju. Polaganu, odmjerenu mržnju. Nitko ne može vidjeti da je ondje, da vam vrije u vršcima prstiju, osim vas i igle.
(Ruth, str. 12.)

Njezine osobne tragedije vežu se jedna za drugu. Propast obitelji, prisilan rad, grozomorne scene kojima je svjedočila i jezivi događaji u kojima je sudjelovala igraju se s njezinom krhkom sviješću i ona počinje kriviti sebe, svoje misli i svoju iglu za sve.

Kad otkrije svoju sposobnost ušivanja mržnje u odjeću, nekim se ljudima želi osvetiti, a sredstvo osvete su igla i tkanina. Pri kraju priče čiji mahniti kraj neminovno juri prema čitatelju, Ruth stvara najljepši korzet ikad.

Tog dana zaklela sam se da ću stvoriti nešto snažno poput svog bijesa. Izradit ću nešto više od korzeta, nešto više od običnog odjevnog predmeta. Sašit ću nešto što nijedna sila na svijetu neće moći slomiti. (Ruth, str. 49.)

Korzet – dvije žene, jedna priča

Još otkad sam pročitala Nijeme pratitelje, veliki sam fan Laure Purcell i jedva sam čekala primiti Korzet u svoje ruke! Znala sam otprilike što očekivati i nisam se prevarila, Korzet je uistinu jedinstven, maštovit, dirljiv i mjestimice brutalan roman! Meni nije bio nešto posebno jeziv, no atmosfera nadnaravnog koja lebdi oko Ruth te nedoumica oko toga koliko je njezinih riječi zapravo istina, dovoljne su da se čitatelj osjeti pomalo nelagodno.

Samo vas patnja može natjerati da shvatite što je u životu dobro. (Ruth, str. 171.)

Korzet sam pročitala u manje od dva dana, nisam se mogla zaustaviti! Priča je toliko nova i neobična, uvuče vas u sebe. Očajnički želimo saznati je li Ruth odgovorna za sve te smrti, hoće li biti osuđena na smrt vješanjem. Krije li se doista tajna njezine ćudi u mjerama i izbočinama njene lubanje? Kako će Dorothea riješiti svoje probleme? Hoće li povjerovati Ruth i stati na njezinu stranu?

Kako se kraj približava, priče ove dvije žene isprepliću se više nego što smo mogli i naslutiti. Odjeci Ruthine užasne priče u Dotty bude davno potisnuta sjećanja.
I znate kako inače, kad na knjizi piše da je kraj šokantan i neočekivan, već na pola pogodimo sve? Vjerujte mi, ovdje to nije slučaj! Ne da nisam naslutila kraj, nego nisam bila ni blizu! Na granici između fantazije i zbilje, Laura Purcell ispisala je finale toliko dojmljivo da ćete se nekoliko puta na njega vraćati!

Korzet je roman koji se svakako mora naći na vašoj listi za čitanje jer ima sve – fantastičnu, potresnu priču, izvrsno okarakterizirane likove, mnoštvo tajni, laži i kraj koji briše granice između dobra i zla!

Laura Purcell: Korzet

Ostali naslovi ove autorice:

Laura Purcell radila je u knjižari gdje se rodila njena ljubav prema pisanju. Osim romana Korzet, kod nas je preveden još i roman Nijemi pratitelji koji sam čitala davno, a još ga se sjećam do u tančine. I za njega imate toplu preporuku! Sličan je Korzetu – također je gotički roman, glavni je lik mlada žena, a ima elemenata nadnaravnog koji se mogu, ali i ne moraju racionalno objasniti. Nijemi pratitelji su, makar meni, bili puno jeziviji od romana Korzet i nisam ga mogla čitati noću, dok sam bila sama u kući.

Gdje kupiti roman Korzet:

Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Zatvorska vidarica: ©Znanje

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica

Kiva Meridan sedamnaestogodišnja je vidarica zatvora Zalindov, gdje se nalazi već deset godina.

Prizori, zvukovi, mirisi… sve joj je izblijedjelo u sjećanju. Sjećala se samo onoga što je osjećala.
Strah.
Tuga.
Beznađe.
(str. 46.)

Kada u zatvor dolazi Tilda, za koju se vjeruje da je kraljica pobunjenika, Kiva dobiva tajnu, šifriranu naredbu – ne dopusti da umre. No, Tilda je osuđena na zloglasno, smrtonosno Suđenje kušnjom.

Četiri elementarna zadatka – koji se nazivaju kušnjama – kojima se određuje krivnja osobe: Suđenje zrakom, Suđenje vatrom, Suđenje vodom, Suđenje zemljom. … Ako osoba preživi, smatra se nevinom. …
Nitko nikad nije preživio cijelo Suđenje kušnjom…
(str. 71./72.)

Svjesna da će okrutno suđenje ubiti Tildu, koja je previše bolesna čak i da se probudi, Kiva ne vidi drugog načina da je održi na životu, osim ovoga – preuzet će njezinu kaznu i suđenje.

Drhtavo uzdahnuvši, Kiva se uspravi i pogleda preko stražara u maskiranog princa i princezu te izrekne glasno jedine riječi koje su Tildu mogle održati na životu.
-Zovem se Kiva Meridan i preuzimam njezinu kaznu. –
(str. 108.)

A ako preživi, i Kiva i Tilda išetat će iz Zalindova, sasvim slobodne.

Ali Suđenje kušnjom nije jedini izazov s kojim se Kiva suočava. U zatvoru bukti neizlječiva epidemija a ona, kao vidarica, odlučuje pronaći lijek. Dakako, za pronalazak lijeka najprije treba pronaći uzrok bolesti pa se Kiva baca u istraživanje.

U zatvor dolazi i novi zatvorenik, Jaren, koji skriva više nego se na prvi pogled čini.

Čini se da Kivine kušnje tek počinju.

Prvi dio trilogije Zatvorska vidarica

Zatvorska vidarica prvi je dio istoimene trilogije i malo je reći da jedva čekam prijevod ostala dva dijela! Inače nisam baš ljubitelj fantastične književnosti (osim kad je riječ o Harry Potteru i Gospodaru prstenova), ali ovaj me roman oduševio! Već od prve stranice utonula sam u magijski svijet – dovoljno realan da imamo dojam da negdje postoji, dovoljno fantastičan da nam mašta radi sto na sat!

Zatvorska vidarica zove na čitanje već prvim pogledom na prekrasnu naslovnicu. Svaka čast ljudima koji su je oblikovali! A zatim… Šifre, pobunjenici, tajanstvena epidemija, novi zatvorenik, kraljica pobunjenika… Stranice se same čitaju!

Mnogo je toga što trebaš znati, ali trebaš zapamtiti jednu stvar: u Zalindovu možeš vjerovati samo sebi. (str. 56.)

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

I premda su glavni likovi Kiva i Jaren stariji tinejdžeri, roman mogu čitati svi uzrasti – od osmog razreda naviše! Budući da ima dosta brutalnih dijelova, jer Zalindov je ipak poznat kao zatvor smrti, kao i aluzija na različite načine na koje stražari muče zatvorenike i zatvorenice, ne bih ga baš rado dala petašu, mada će, oni ozbiljniji i već navikli na ovakva djela, definitivno ostati začarani.

Kako nema apsolutno ništa što mi se nije svidjelo, navest ću vam još nekoliko mamaca koji bi vas trebali povući na stranu zatvorske vidarice, u slučaju da se još dvoumite oko zaranjanja unutar okrutnih zidova Zalindova i tajanstveni svijet Kivine zatvorske ambulante.

…Kivi je bilo stalo hoće li živjeti ili umrijeti te je shvatila da će uz poslušnost vjerojatno ostati na ovoj strani vječnog svijeta. Igrala je igru, davno izabravši da će žrtvovati dušu da spasi život. Ostali su joj zatvorenici zamjerali zbog toga. Posebice pobunjenici. A ipak, i dalje je disala, dok su mnogi od njih bili mrtvi.
(str. 184.)

Drugi svijet za pet!

Lynette Noni talentirana je pripovjedačica o čemu svjedoče njeni megapopularni fantastični serijali. Tom talentu svjedočimo i mi – premda je Zatvorska vidarica roman od 400 stranica i sve se vrijeme događa na istom mjestu – moglo se dogoditi da radnja skrene u dosadu i postane naporna. Vjerujte, to ovdje nije slučaj. Sve što se događa savršeno je smisleno, logično; svaka rečenica ima svoje mjesto i svoj značaj, a ako ste imalo poput mene, nakon čitanja ćete se vraćati na neke dijelove jer ćete, tek kad iščitate zadnje slovo, shvatiti koliko je toga rečeno u natruhama, zagonetkama, insinuacijama…

Drugi svijet koji Noni stvara nije čaroban – to nije svijet iz bajke! On je ogrezao u pobunu, nepravdu, siromaštvo, zlo, prljavštinu. Svijet zatvora smrti sve je samo ne čudesan. Ipak, tragovi magije svuda su oko nas. Magija se odvija negdje vani, dok teče u venama kraljevske obitelji koja može manipulirati četirima elementima – zrakom, vatrom, vodom i zemljom.

A onda, kraj! Naravno, budući da je ovo prvi komad slagalice, jasno je da završava cliffhangerom. Ali kakvim, hej! Ne znam kako nisam uspjela predvidjeti ni jedan jedini dio raspleta! Dakle, zadnjih me dvadeset stranica izulo iz cipela! Kad gledam unatrag, vidim da sam neke stvari trebala i pogoditi, ali eto, doista nisam i zadnje sam stranice čitala nekoliko puta da vidim je li sve to stvarno tako!

-Koja je tvoja tajna? Za preživljavanje, mislim? – …
– Pomaže ako ima nešto za što živiš. Za što se boriš. Prizemlji te, daje ti razlog da ustaneš svako jutro. Daje ti razlog da želiš preživjeti. A ta želja nekad čini razliku. Jer jednom kad ovdje odustaneš, – pokaže na svoje srce, – onda je isto kao da si mrtav. –
(str. 53.)

Ako volite fantastiku, druge svjetove, magiju – a sve u doba nekakvog maglovitog srednjeg vijeka – obožavat ćete roman Zatvorska vidarica.

Lynette Noni: Zatvorska vidarica

Ostali naslovi ove autorice:

Lynette Noni nagrađivana je autorica fantastičnog serijala The Medoran Chronicles te duologije Whisper. Kod nas je, zasad, preveden samo prvi dio istoimene trilogije, Zatvorska vidarica.
O samoj autorici više možete saznati na njezinoj web-stranici, a možete je pratiti i na društvenim mrežama.

Gdje kupiti roman Zatvorska vidarica:

Znanje

Volite li famntasy romane, koji su usput i trilogije, bacite oko na trilogiju o grišama Leigh Bardugo te onu Tomi Adeyemi.

Stephen King: Institut

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Institut: ©Znanje

Sinulo mu je, gotovo poput kakvog ukazanja, da čovjek mora neko vrijeme provesti zatočen da bi spoznao što je zapravo sloboda. (str. 303.)

Stephen King: Institut

Institut – noćni čuvar

Pukom slučajnošću, u gradić DuPray dolazi bivši policajac Tim Jameison i zapošljava se kao noćni čuvar u policijskoj postaji. Naumio je u New York, ali ne žuri mu se. U DuPrayu će, daleko od svih, malo razbistriti glavu i zaboraviti na razlog zbog kojeg je dobio otkaz.

Kako su dani u tome južnjačkom gradiću odmicali, tako je Tim Jameison sve više upadao u rutinu koja mu je donosila mir. Nipošto nije kanio ostatak života provesti u DuPrayu, ali mogao se zamisliti da je ondje još uvijek u božićno vrijeme …. možda čak i do sljedećeg ljeta. Nije bila riječ o kulturnoj oazi i bilo mu je posve jasno zašto klinci uglavnom izbezumljeno žele pobjeći iz te jednobojne bezličnosti, ali Tim je u tome uživao. Bio je siguran da će se i to s vremenom promijeniti, no za sada mu je bilo dobro. (str. 31.)

Institut – genijalni dječak

Luke Ellis čudo je od djeteta, dvanaestogodišnji genijalac koji će uskoro upisati fakultet. Osim što je izuzetno pametan, Luke ima i jedan skriveni talent – ponekad mislima može pomicati predmete, no ne teže od podloška za pizzu, praznog. Luke, dakle, ima sposobnost telekineze.

Jedne noći, u njegov dom upadaju ljudi u crnom. Roditelje ubiju, a njega otimaju i odvode duboko u šume države Maine, u Institut.

Suze su krenule, jer ga je bilo strah i bio je gladan, no najviše jer je čeznuo za domom. … Ovo nije ljetni kamp, a nije ni školski izlet. Ovo je noćna mora, a on samo želi da završi. (str. 145.)

Institut već desetljećima otima djecu s darovima telekineze i telepatije te strašnim, bolnim i grubim testiranjima pokušava pojačati njihove urođene sposobnosti.

No ta zastrašujuća ustanova nije samo Prednja polovica – mjesto na kojem se obavljaju prisilna testiranja. Institut je i Stražnja polovica, u kojoj nemilosrdni zaposlenici koriste dječje umove za ostvarivanje ciljeva koji, pod svaku cijenu, moraju ostati tajni.

… znam da ostaješ u Prednjoj polovici dok god na tebi rade ispitivanja. Ne znam što se zbiva u Stražnjoj polovici i ne želim doznati. Ali znam da je u Stražnjoj polovici kao u mrtvačnici – klinci onamo odlaze, ali odande ne izlaze. (str. 78.)

Sprijateljivši se s drugom djecom, Luke odlučuje pobjeći.
Ali, pobjeći iz Instituta je nemoguće.
Ili?

…ali sada mu se činilo da više nije dovoljno samo pobjeći odavde. To nešto čvrsto tražilo je više od toga. Željelo prokazati cijelu tu kliku koja otima i muči djecu… Razoriti taj Institut tako da im se uruši na glavu… Znao je da je to tek bespomoćna fantazija puna mržnje jednoga dvanaestogodišnjeg dječaka, ali to je svejedno i dalje želio i ako postoji bilo kakav način da to ostvari, to će svakako i učiniti. (str. 164.)

Stephen King: Institut

Svijet poremećenih vrijednosti

Institut, najnovije književno ostvarenje jednog od mojih omiljenih autora, ima preko 600 stranica i to mu je jedina mana! Da ima ovu radnju, a 150 stranica manje, bio bi odličan! Ovako mi je jako dobar, ali mislim da je radnja previše razvučena… Odnosno, prva polovina romana je razvučena. Druga polovina je ajme! Nisam mogla prestati čitati! Kad se priča o Timu i priča o Lukeu napokon povežu, kreće luda vožnja koja ne prestaje do samog epiloga.

Institut nije klasični Kingov horor, više je na tragu njegovih novijih djela poput Uspavanih ljepotica. Naglasak nije toliko na zastrašivanju čitatelja, koliko na poruci koju nosi. Strava se gradi na neljudskim uvjetima u kojima se drže zatočena djeca, na liječnicima, medicinskim sestrama i ostalom osoblju Instituta koji su oguglali na dječju patnju, kojima su oni samo posao. A neki, oni sa psihopatskim sklonostima ili psihičkim poremećajima, u tome čak i uživaju.

Čitav svijet odraslih u ovom je romanu zapravo svijet neprijatelja, jer djeca, ograničena na svoj uski prostor Instituta, nikome ne mogu vjerovati. Odrasli pozitivci dolaze tek kasnije, iz vanjskog svijeta.
Institut je svijet poremećenih vrijednosti, gdje djeca nisu bića koja se voli i štiti, već sredstva kojima se dolazi do željenog cilja. Bez obzira na posljedice koje to za njih ima.

Ali bili su korisni … Onako kako dobro dođe omot čokoladice Hershey, dok s njega ne poližeš i posljednji trag čokolade. Potom ga možeš baciti. (str. 421.)

Svijet djece svijet je dobra. Premda neobično nadareni, žele biti obični. Oni to i jesu, u jednu ruku. Obična djeca s običnim željama. Žele biti prihvaćeni i voljeni, imati prijatelje. Neki će za to žrtvovati sve, pa čak i život.

Moralna dvojba

Ono što djeca u Institutu rade neka ostane tajna. Znamo da je to nešto loše, nešto zbog čega gube razum i postaju zombiji. Ipak, kad zatvorimo posljednju stranicu, nešto će se u nama kolebati.

Opravdava li smrt jednog djeteta živote stotina, tisuća, milijuna?

Možemo li razumjeti okrutne, ponekad čak i sadističke znanstvenike ako se ispostavi da su imali dobar razlog?

To je ono što volim kod Kinga! Kod njega nikad ništa nije crno-bijelo! Mogli smo razumjeti Carrie, čak i Annie Wilkes. Ako zanemarimo osjećaje i povedemo se razumom, i Institut dobiva smisao! Koliko je opravdano njegovo postojanje ovisi samo o perspektivi. Mislimo li da je opravdano žrtvovati jednoga za mogući boljitak skupine. U toj misli leži sva jezivost romana Institut. U ljudskom karakteru, u njihovoj sposobnosti da naude jedni drugima, čak i onim najmanjima. Strava ovog romana nije u nadnaravnoj priči koju King ispreda iz svog nepresušnog vrela fantastike i fantazije, već u tome što bi ona mogla biti istinita. Mogla bi biti i stvarna. U nekim dijelovima našeg planeta – vjerojatno i jest.

Stephen King: Institut

Ostali naslovi ovog autora:

Dosad ste na blogu Mala od knjiga mogli pročitati recenzije sljedećih Kingovih romana: Tajne Salema, Carrie, Uljez, Misery te Isijavanje.
Klik na Uljeza odvest će vas ne samo do recenzije tog romana, već i do popisića ostalih njegovih romana na koje možete baciti oko, ako već niste. Kažem popisića, jer King je autor preko pedeset romana i vjerujte, nisam ih navela ni četvrtinu!

Gdje kupiti roman Institut:

Znanje

Stacey Halls: Familijari

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Familijari: ©Znanje

Stacey Halls- Familijari

… jesi li čula za takozvane familijare, duhove koji služe vješticama?

…Ukratko, to je vrag pod maskom. Drugim riječima, to je instrument kojim vrag pokušava proširiti svoje kraljevstvo.  … ta natprirodna bića mogu se pojaviti u bilo kakvom obličju – možda kao životinje, kao djeca… A pojave se svaki put kad vještica poželi da oni odrade nešto za nju. Familijari su uvijek znak da je vještica u blizini.

str. 18.

Familijari

Sedamnaestogodišnja Fleetwood Shuttleworth bogata je gospodarica velebnog zdanja Gawthorpe Hall. Trudna je – i to četvrti put. Nažalost, Fleetwood još nije uspjela trudnoću iznijeti do kraja.

Među suprugovim spisima pronalazi liječnikovo pismo u kojem stoji da će ona, ukoliko rodi još jedanput, sasvim sigurno umrijeti.

Ako je vjerovati liječniku – a nema sumnje u to da jest – dijete je raslo kao divlji kesten u svojoj šiljastoj i zelenoj ljusci, a na koncu će me rasporiti. … Čim zanesu, žene u svojoj utrobi nose i život i smrt…

str. 22.

Fleetwood je užasnuta i prestrašena – boji se za svoj život i život svoga nerođenog djeteta. No, ona se boji i ostaviti svog supruga bez nasljednika.

Slušala sam o travarkama koje vam daju šalicu nečega od čega prokrvarite i trbuh vam ponovo postane ravan. Ako postoje trave koje istjeraju dijete van, zar ne bi trebale postojati i one druge, koje natjeraju dijete da ostane unutra i učine da ono živi?

str. 35.

Jašući šumom, Fleetwood upoznaje mladu ženu Alice Gray koja se predstavlja kao primalja.

Dvije se djevojke sprijateljuju i odjednom, njihove su sudbine čvrsto vezane – Fleetwoodin je život u Aliceinim rukama, ali i obrnuto, jer u Engleskoj počinje lov na vještice.

A Aliceino se ime nađe na jednom popisu…

Pendle Hill, 17. stoljeće

Ako je vrag siromaštvo, glad i tuga, da, mislim kako oni poznaju vraga.

str. 319.

Radnja ovog čarobnog romana smještena je u Englesku, točnije, u mjestašce Pendle Hill, u 1612. godinu.

Spisateljica sama kaže da je za svoju priču iskoristila istinit događaj – hvatanje i vješanje vještica iz Pendle Hilla. Neobičan slučaj u njoj je pobudio brojna pitanja, a kako nije uspijevala na njih saznati odgovor, pokušala ga je napisati sama.

Stacey Halls- Familijari

Koliko su stvarna imena likova, svjedoči nam ne samo autorica romana Familijari, nego i dokumenti na kojima se jasno vide ta imena. Fotografiju dokumenta koji prilažem preuzela sam sa stranice na linku. Na ovoj stranici možete saznati još informacija o vješticama iz Pendle Hilla, pročitati o njihovom suđenju te vidjeti fotografiju kolibe za koju se smatra da je pripadala vještici.

Savjetujem da link otvorite nakon čitanja romana, budući da ćete na njemu naći reference na stvarne povijesne događaje koji se javljaju i u romanu, pa da si ne kvarite doživljaj i napetost.

Magnetna privlačnost romana Familijari

Ovaj će vas roman privući na prvi pogled – ne samo svojim neobičnim, magičnim naslovom, nego i divno oblikovanom naslovnicom. Promotrite ju nekoliko puta, prije, za vrijeme i nakon čitanja – svaki ćete put na njoj vidjeti neki novi motiv, povezan s radnjom, koji će vas oduševiti.

Već neko vrijeme nisam pročitala knjigu koja bi me istinski osvojila. Onda sam naletjela na Familijare i ostala paf – i inače sam ljubitelj povijesnih drama, a još kad su pomiješane s magijom, ljubavlju i prstohvatom misterije, znam da će rezultat biti očaravajući.

Snaga ove prekrasne priče nije samo u fabuli, ona leži i u krasno nijansiranim odnosima među likovima – pratimo razvoj prijateljstva između mlade prestrašene trudnice i siromašne pametne primalje koje ovise jedna o drugoj.

Nekoliko noći poslije toga, probudila sam se s istim osjećajem. Alice je ponovno stajala, poput duha, osvijetljena mjesečinom. Isto se događalo i narednih noći. Svaki put bilo je uznemirujuće jer sam imala dojam da me štiti od nečega i činilo se da ni ona sama ne zna od čega.

str. 169.
Stacey Halls- Familijari

Dok Fleetwood vjeruje da ovu trudnoću neće preživjeti bez Aliceinih trava i pripravaka, Alice isto tako vjeruje da se neće živa izvući iz tamnice, ne bez Fleetwoodine pomoći.

Uživala sam u cijelom procesu odrastanja mlade gospodarice – nemogućnost iznošenja trudnoće bila joj je najveći, i jedini, problem. Vjerovala je da ima muža koji je obožava, iskrene prijatelje i život pred sobom, a sve će to doći na kušnju kraljevim lovom na vještice.

… nema potrebe biti zabrinut zbog stvari koje su izvan naše kontrole. Postoji toliko toga drugoga što smo smogli učiniti, a nismo… Toliko molbi koje smo mogli uputiti, toliko pomoći koju smo mogli pružiti.

str. 318./319.

Fleetwood postaje snažnija, pozornija, pametnija – ona odrasta pred našim očima.

… mužem i ženom

Fleetwoodin muž Richard čezne za nasljednikom, a čini se da mu ih ona ne može dati. U vremenu u kojem su muškarci sve, a žene samo ukras i sredstvo za dobivanje sinova, dakako da mu odgovara priglupa supruga. No, razvojem njezina lika, logično je da se razvija i njegov. Isprva simpatičan i muž prepun ljubavi, Richard malo-pomalo napreduje i postaje nam sve manje i manje drag.

Richard me pogledao, a u očima mu je zasjao tračak zloće. Vidjela sam taj isti tračak u njegovim očima i kući moje majke, kad je prvi put u našem braku odredio što ću činiti dalje. I sada je uvježbavao svoj autoritet, kao da su mu to mišići, iskušavajući i moje i svoje granice.

str. 227.

Sam kraj romana neće vam se u potpunosti svidjeti, ali on je jedini kraj koji je logičan i proizlazi iz priče. Pitat ćete se jesu li likovi doista dobili što su zaslužili. Neki su zaslužili više, neki ni toliko. A opet, sve će se savršeno složiti, kao puzzle od tisuću komada – svaki komadić ima svoj djelić slike i mjesto koje je samo i isključivo njegovo.

Stacey Halls- Familijari

Ostali naslovi ove autorice:

Autorici Stacey Halls Familijari su prvi roman – priznaje da ju je oduvijek privlačila legenda o vješticama iz Pendle Hilla i čim je posjetila to brdašce, u njezinoj se glavi rodila priča.

Radujem se novim naslovima ove autorice!

Gdje kupiti:

Znanje

Bridget Collins: Uvez

Nakladnik: Stilus, 2019.

Naslovnica romana Uvez: ©Stilus

Bridget Collins: Uvez

Uvez

Mladi Emmett Farmer, nakon bolesti kojoj ne zna uzroka ni lijeka, dolazi raditi kod knjigoveže kao šegrt.

Usprkos maglovitim noćnim morama, sjećao sam se više nego što misle; znao sam za urlike i priviđenja, dane tijekom kojih nisam prestajao plakati ili nikoga nisam prepoznavao i onu noć kada sam golim rukama razbio prozor. …na zapešćima još uvijek imam tragove jer su me morali vezati.

str. 3.

Knjigoveže su prezira vrijedni, tako svi tvrde. Knjige se ne smiju čitati, pošteni ljudi to ne rade. Emmett je to naučio na teži način – kao znatiželjno dijete na sajmu je kupio knjigu i njen mu se sadržaj veoma svidio, no kad ga je otac uhvatio u čitanju, pobjesnio je i bacio knjigu.

Bio je to vrlo skroman štand, običan drveni stol s nogama koji je čuvao muškarac nemirnih očiju, ali krcat knjigama. Tada sam ih prvi put vidio. Nisam znao što su.

str. 13.

Emmett otada nije čitao. A sada, otac ga praktički tjera da šegrtuje u knjigovežnici. Zašto?

Knjigovežnica je s ceste izgledala kao da gori. Sunce je zalazilo za našim leđima, a crvenozlatni plamen posljednjih zraka zrcalio se u prozorima. Pod tamnim slamnatim krovom svako je okno bilo poput vatrena pravokutnika, odveć mirnog da bi plamtio, ali toliko jarkog da sam pomislio kako od vrućine osjetim žarenje u dlanovima. Nato su mi kosti zadrhtale; činilo mi se kao da sam to već vidio u snu.

str. 18.

Stara knjigoveža Seredith na glasu je kao vještica, tako i izgleda, a počesto se tako i ponaša. Emmett osjeća da ga ona odnekud poznaje, ali nije mu jasno otkud. Seredith tvrdi da je Emmettu suđeno biti knjigovežom te da posjeduje za to potreban dar.

A onda, jedan dan, u knjigovežnicu dolazi Lucian Darney…

Uvez – što gore, to bolje

Knjigoveže imaju poseban dar – uvesti vaše uspomene u uvez – knjigu. Ako vam se dogodilo nešto strašno, ako vam je slomljeno srce, ako se zbog nečeg sramite… Što god želite zaboraviti – možete.

… i poslije ćeš biti upravo onakav kakav si bio. … bez uspomena na razočaranje svoje obitelji, bez uspomene na slomljeno srce. Bit ćeš, kako bi se reklo … ponovo čitav.

str. 294./295.

Sve knjige koje kruže upravo su to, uspomene pravih, ponekad još uvijek živih ljudi. Kupuju ih i čitaju samo oni beskrupulozni, koji uživaju u ljudskoj patnji ili se slade činjenicom da znaju najniže strasti i najgore tajne svojih sugrađana.

Svatko tko je makar jednom uvezan više nije isti.

Kažeš li im da su uvezani, ponekad te čuju, iako… Samo otprilike prvu godinu, dok im se um prilagodi, ali opasno je to razdoblje, moraš paziti… … Ali pitam se… Mislim da, duboko u duši, znaju da nešto nedostaje.

str. 107.

Sasvim slučajno, Emmett jednom nailazi na knjigu čiji je naslov Emmett Farmer. Odmah mu je jasno – uvezan je. Zašto? Što je to napravio toliko strašno da je htio zauvijek zaboraviti? Kakva je to tajna vrijedna gubitka jednog dijela sebe?

Bridget Collins: Uvez

Što nas čini nama?

Ovaj fantastični gotički roman ispričan je u sadašnjosti i u prošlosti. Dva su pripovjedača, i oba otkrivaju svoje uvezane tajne, uvezana sjećanja. U nevjerojatnu priču o zaboravu skrivena je priča o ljubavi. Ljubavi koja je uvezana, ali je dovoljno jaka da se izbavi, da se vrati u život, da se ponovo osjeti. Ne želim vas navoditi na pogrešan trag pa ovdje prestajem s referiranjem na fabulu romana.

Nevjerojatna premisa otvara čitatelju brojna pitanja. Tko smo ako nemamo svoju prošlost? Postojimo li uopće ako nemamo uspomene? Koliki su dio nas naša sjećanja?

Hoćemo li biti sretniji ako zaboravimo sve svoje boli, pogreške, sramote? Ili je bolje svega se sjećati, znati da smo to preboljeli, da smo uspjeli i krenuli dalje?

I još, što bismo sve napravili kada bismo znali da nećemo biti uhvaćeni? Da nas oni koje povrijedimo neće odati, već će… Zaboraviti? Uz malu naknadicu knjigoveži, svi naši problemi mogli bi se izbrisati. Pristajemo li na to?

Uvez je uvez!

Trgovina lažnjacima je u porastu, znaš? … Nikada ih nisam vidio – dobro – koliko znam, ali znatiželjan sam. Može li se prepoznati razlika? Zovu ih romani.

str. 164.

Zanimljiv, u neku ruku ironičan dio je priča o romanima (pročitajte ovu riječ s dozom prezira). Romani su knjige, uvezi, ali priča unutar njih je izmišljena! Tada su rijetkost i nerado se čitaju. Nastali su jer je teško doći do pravih uspomena, pravih priča.

Ipak, između pravog uveza i lažnjaka uvijek postoji razlika koja se može osjetiti pri čitanju – u pravi uvez čitatelj naprosto utone, postane dio tih uspomena koje čita, vidi ih pred sobom i osjeća kao da sudjeluje u priči.

U tom slučaju, Uvez je pravi uvez! Dok čitate ovaj roman, doista utonete u priču. Spisateljica ima dar ispripovijedati događaje tako zorno da vam se odvijaju pred očima. Emocije likova toliko su jake i iskrene da se doista možemo poistovjetiti s njima.

Sreća

Zamislite da vam se sve vrati. Kćerino vjenčanje. Prvi put kada ste u ruke primili sina. Divlji zumbuli.

str. 459.

Predivna poenta dolazi na kraju romana – bez uspomena smo prazni, nismo mi.

Recept za sreću je jednostavan. Trebaju nam samo naše uspomene. Na dane kada smo bili sretni. Kada smo živjeli punim plućima. Kada smo bili voljeni i kada smo voljeli.

Uspomena na to oduzme mi dah. Nisam znao da je sreća toliko jednostavna.

str. 460.
Bridget Collins: Uvez

Ostali naslovi ove autorice:

Bridget Collins autorica je sedam romana za mlade, ali Uvez je njezin prvi roman za odrasle.

Gdje kupiti:

Web shop knjižare Hoću knjigu

Kristian Novak: Črna mati zemla

Nakladnik: OceanMore, 2017.

Naslovnica romana Črna mati zemla: ©OceanMore

Kristian Nova: Črna mati zemla

Kada jednom pogledaš u bezdan, nosiš ga u sebi čitavoga života.

str. 173.

Ljepota užasa

Roman Črna mati zemla roman je kakav se pročita jednom, eventualno dvaput u životu. Načitala sam se svega, hvala Bogu, ali ovakav roman jednom i tko zna kad opet. Za ovu sam ga objavu ponovo pročitala. Priznajem, bojala sam se. Što ako mi na drugo čitanje ne bude toliko dobar? Što ako me razočara? Kao da se to može dogoditi! Moji su strahovi bili bezrazložni i potpuno neutemeljeni. Črna mati je jednako dobra kao i prvi put, pa i bolja.

Črna mati zemla je teška, mučna, mračna. Od nje vas boli, negdje duboko u vama, nešto što niste ni znali da u vama postoji.

Nekoliko sam puta morala odložiti knjigu sa strane, udahnuti, prošetati.

Toliko je jaka, intenzivna.

Mislila sam da se taj osjećaj neće ponoviti, ali jest, možda još i jači. Jer, sad sam znala što me čeka. A opet, bila sam potpuno nepripremljena na ljepotu užasa ovog romana.

Črna mati zemla

Roman počinje slutnjom nečega mračnog i ljepljivog – od sredine svibnja do kraja lipnja 1991. godine, u jednom se malom međimurskom selu dogodilo osam samoubojstava. Naizgled nepovezanih, obavijenih velom starih međimurskih legendi, prekrivenih ratnim zbivanjima i na koncu, zaboravljenih.

Tek poneka vijest o pucnjavi i barikadama mogla je proći u našu malu enklavu užasa. Nije bilo potrebno uvoziti strah, imali smo ga dovoljno i bili smo mu poslušni.

str. 228.

Matija Dolenčec urbani  je Zagrepčanin, muškarac na pragu tridesetih, u sretnoj vezi s Dinom Gajski. Naprasno prekidaju kada ona otkriva da on laže o svojoj prošlosti.

Nitko ne bi razumio koliko je savršena sreća u ljubavi zapravo bezizlazna situacija. Kao čekaonica na putu u onaj skriveni dio svijeta rezerviran za besmislene stvari. … Velike se ljubavi ili rasplinu ili postanu jako nezgodne.

str. 57.

Matija tvrdi da laže nesvjesno – on se zapravo ne sjeća ničega iz razdoblja prije preseljenja u Zagreb, dok je još živio u malom međimurskom selu između Mure i Drave.

Ljudi su u stanju napraviti baš sve kako bi preživjeli. Jest će govna, krasti, lagati, ubiti, izdati prijatelja. Ja sam samo morao zaboraviti da bih preživio.

str. 17.

Tražeći svoje uspomene, Matija slijedom neobičnih okolnosti nabasa na riječ loidnatub.

Uspomene se naprasno vrate, jedna gora od druge. Jedna mračnija, teža, bolnija od druge.

Što mrak čini mračnijim?

Nemoguće je ispričati priču o neobičnim, dijelom i doista jezivim događajima moga djetinjstva, a ne početi s legendom koja je preživjela među stanovnicima gornjega Međimurja.

str. 95.

Ne znam kako je Novak uspio stvoriti ovo remek-djelo hrvatske književnosti.

Mogu samo reći da je djetinjstvo proveo u malom međimurskom mjestu te da je tamo vjerojatno i čuo sve legende i vjerovanja koja čine dobar dio Črne mati.

Prepričat ću vam, ukratko, legendu koja je obilježila život Matije Dolenčeca i bila u neku ruku pokretač tragičnih događaja njegova djetinjstva.

U Međimurju se priča da je Bog, nakon stvaranja svijeta, svojoj djeci ljudima razdijelio sve, no sebi je  ostavio najljepši dio, okružen zelenim brežuljcima, plodnim poljima i pitomim rijekama. Njegova najponiznija i najmarljivija djeca podsjete ga da njima ništa nije dao i on im da dio svoga. Otada se taj prostor zove Međimurje.

No, među mirne i gostoljubive Međimurce dojašu divljaci, i malo pomalo, svirepi i zli kakvi su bili, istrijebe gotovo sve domaće. Bog se naljuti i jedne noći među divljake pošalje anđele koji im sasijeku glave.

Neki kažu da je te noći bačeno prokletstvo na te šume. Ljudi, osobito oni stariji, pričaju da još uvijek, kada se ujesen digne večernja magla s one murske strane, u daljini vide kako se pale svjetla na rubovima šume. Govore da su to svečari, bezglava tijela koja ustaju iz svojih neobilježenih grobova. Te sablasti nijemo šeću šumom sa svijećama u rukama i čekaju dan osvete.

str. 97.

Malom je Matiji ovu legendu pripovijedala baka i ona mu se zavukla duboko u glavu. U očima petogodišnjeg djeteta bila je istina i sve u njoj potpuno moguće – njegova slijepa vjera u ovu legendu koštat će ga prijatelja i pokrenuti lavinu nezaustavljive, nevjerojatne strave.

Rasplet legende koji saznajemo krajem romana udarit će vas ravno u srce.

Kristian Nova: Črna mati zemla

Aćomas

Matija ostaje sam, izoliran od ostale djece.

Što se mene tiče, čeznuo sam za prijateljstvom i možda samim time otvorio džep u koji se ono moglo upisati, samo sebe obećati. Tih sam dana naime stekao dva zaista neobična poznanstva, onakva kakva obilježe život.

str. 143.

U njegov život ulaze Hešto i Pujto. Isprva saveznici, uskoro se premeću u Matijine glavne strahove.

Kaj si mislijo ka z nami moreš delati kaj očeš? Ka nas moreš hititi vum s hiže? Ve buš vidijo kaj je pekel. Ve buš vidijo kaj je črna mati zemla. Mij bumo ti pokazali.

str. 151.

Istina ili laž?

Gledao sam kulisu od ljudi i bilo je nečega statičnoga u tom prizoru, nečega vječnoga što je opravdavalo nelagodu koja će me, tada to nisam znao, pratiti cijeloga života. Bila je to slutnja da je sve što vidim lažno.

str. 99.

Matija je tek petogodišnjak, ali razmišlja kao veliki. Nikako se ne miri s očevom smrti i na razne ga, slatko-gorke načine, pokušava vratiti u život svoje obitelji. Njegova vjera u to da je sve što vidi laž, bit će pokretač brojnih nemilih događaja.

Črna mati zemla u dušama

Na trenutke zreliji od svoje okoline, Matija uočava brojne stvari koje odrasli jednostavno ne vide. U njegovom malom srcu skrile su se brojne tajne, neke je načuo od odraslih, neke je shvatio sam, neke su mu došapnuli Hešto i Pujto.

Sve one u sebi nose dio mraka koji je stisnuo Matijinu dušu tolikom snagom da je morao zaboraviti.

Shvatio sam zašto je zemlja blizu moga sela uvijek tako prokleto tamna, gotovo crna. Črna mati zemla. Svaki puta kada padne noć, gust mrak ulazi u zemlju. Ali zemlja ne može u sebe upiti još puno. Bilo je izvjesno da će za neko vrijeme mrak ostati iznad zemlje i da više nikad neće svanuti dan.

str. 135.

Romanom defiliraju različiti likovi, a ono što o njima samo slutimo nije nimalo ugodno.

Izrečeno kompliciranom kajkavštinom, ono što bi nam na standardu možda pobjeglo ovako napisano ostaje nam pred očima. Ukopavamo se u te grube, oštre rečenice. Lijepe se za nas i ne puštaju.

I danima nakon čitanja, kao zaštitnu mantru, ponavljala sam rečenicu Bauk i bogme, bauk i bogme, prejkprokleti Nac!

Kristian Nova: Črna mati zemla

Pekel na zemlji

-Kaj da smo došli z črne kmice. Nej sem si mijslila ka bi v našemo malomo selo bilo dosta mesta za cejli pekel.

-Pekel zijde i v jenoga človeka.

str. 232.

Sartre bi rekao: Pakao, to su drugi.

Črna mati zemla kaže: Pakao, to smo mi.

Ostali naslovi ovog autora:

  • Obješeni
  • Črna mati zemla
  • Ciganin, ali najljepši

Roman Obješeni nisam čitala, ali Ciganina dakako, jesam, i za njega vam također dajem najtoplije preporuke.

Ako volite čitati domaće (hrvatske) autore, bacite oko i naš našu objavu povodom Mjeseca hrvatske knjige. Tamo smo predstavile svojih najdražih 15 suvremenih hrvatskih autora.

Črna mati zemla dramatizirana je 2017. godine i izvedena u ZKM-u.

Kristian Novak ima i svoju web stranicu, posjetite je ako vas zanima više o njemu i njegovom stvaralaštvu.

Možete saznati više o nastanku romana Črna mati zemla, pročitati kritike i recenzije te proslov romana.

Gdje kupiti:

Oceanmore