Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o.

Naslovnica romana Klub istražitelja ubojstava četvrtkom: © Puls, Egmont d.o.o.

Ubiti je lako. Obično je najteže sakriti truplo. Tako te obično ulove.

No, ja sam imao sreće da nabasam na pravo mjesto. Zapravo, savršeno mjesto. (prolog)

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

U umirovljeničkom naselju Coopers Chase događa se nešto neobično. Glavni su akteri sedamdesetogodišnjaci i osamdesetogodišnjaci, naravno. Oni su Joyce- bivša bolničarka, Elizabeth – bivša… oh, o tome se ne govori, ali ona je žena koja ima poznanika koji ima poznanika i tako dalje; Ron – bivši sindikalist i Ibrahim – bivši psihijatar.

-Dakle, ako niste prijatelji, što ste? …

-Pa… Kao prvo, mi jesmo prijatelji, naravno, samo što ovoj ekipi treba dugo da to shvati. A drugo… Mi smo Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. (str. 18.)

I tako se ova grupa simpatičnih, ekscentričnih umirovljenika svakog četvrtka okuplja i istražuje neriješena ubojstva – spisi, fotografije i izvješća nabavljeni su načinom za koji je bolje ne pitati.

No, onda se u Coopers Chaseu dogodi nešto uzbudljivo – pravo ubojstvo!

Ovoga jutra Klub istražitelja ubojstava ima pravi slučaj. Ne samo požutjele listove zamrljanih tiskanih slova iz nekog drugog vremena. Pravi slučaj, pravo truplo i, negdje u svijetu, pravi ubojica. (str. 43.)

Klub istražitelja ubojstava baca se na rješavanje zagonetke. Naravno, u suradnji s policijom, premda viši istražitelj Hudson i redarstvenica Donna nisu načisto s time surađuju li oni s umirovljenicima ili umirovljenici s njima.

Kako god bilo, suradnja se nastavlja legalnim i manje legalnim načinima otkrivanja informacija, nabavljanja dokumenata, ispitivanja sumnjivaca.

A onda umire još netko. Otkrivaju se tajne kojima, za ne povjerovati, obiluje umirovljeničko naselje! Naša ponešto usporena, ali genijalna četvorka iz Kluba oduševljena je razvojem događaja, ne jer ljudi umiru, razumije se, nego jer se napokon ludo zabavljaju!

Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. (Joyce, str. 202.)

Najzabavniji lov na ubojicu ikad!

Nema riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovaj roman!

Lov na ubojicu nikad nije bio opušteniji i zabavniji!

Djedice i bakice su šou, ne znam tko mi je simpatičniji. Je li to Joyce, naizgled prostodušna i naivna ženica s izraženim darom zapažanja i odličnim smislom za humor? Možda Elizabeth, stari zmaj prošlosti toliko mutne i poznanstava toliko sumnjivih da je bolje uopće ne pitati? Možda Ibrahim, psihijatar s moći slušanja, ali i izvlačenja tajni ili Ron – stari živčenjak toplog srca?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Svi oni nose neke skrivene tajne koje otkrivamo ne samo pametnim, ali urnebesnim dijalozima, već i međusobnom promatranjem. Ova se četvorka izvrsno poznaje, no ima tu i dubina koje su poznate samo likovima koji ih u sebi nose. Svi se oni bore s nekim samo njima znanim demonima koji se nama možda čine bezazleni. U tome je i ljepota – Klub istražitelja ubojstava zbir je nesavršenih, pomaknutih likova koji mogu, ali i ne moraju biti mi.

Vjerojatnije ovo drugo jer rijetki među nama imaju love za mirno, ali luksuzno umirovljeničko naselje u kojem se održavaju satovi zumbe i pilatesa, s bazenom, teretanom i Sobom za slagalice i, oh, dakako, Klubom istražitelja ubojstava!

Naravno, vidio mi se i viši istražitelj Hudson, debeljuškasti lovac na ubojice sa sklonošću čokoladama i stavom „od ponedjeljka ću“.

Ron je zatim upitao višeg istražitelja Hudsona ponosi li se sobom, a viši istražitelj Hudson odvratio je kako je predebeo, razveden muškarac od pedeset i jedne godine te da se doista ne ponosi sobom. … Željela sam mu reći da nije predebeo, ali zapravo malo jest, a ja kao bolničarka smatram da istinu ne treba uljepšavati… (Joyce, str. 140./141.)

Svidjela mi se i redarstvenica Donna, simpa cura koja ne može odoljeti lošim dečkima i luckastim starcima. I koja ima šesto čulo kada je riječ o spajanju potencijalnih ljubavnih parova!

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom – crnohumorni krimić koji treba imati na polici!

Premda sama tema romana naoko nije smiješna (jer može li ubojstvo biti smiješno), crni humor kojim je protkana, autoironija glavnih likova i cinični pogled na svijet tjeraju nas na neprestano smijuckanje.

Pogledajte rečenicu:

Kada je Ibrahim ostale umirio rekavši kako samo moraju raščistiti put, ali da su dobrodošli ostati vani i gledati događanja, nastao je pravi egzodus. Ne baš brz egzodus, jer znate da je u našoj dobi ustajanje iz ležaljki ravno vojnoj operaciji. Jednom kad legneš, ostaješ cijeli dan. (Joyce, str. 141)

I kako se ne nasmijati? To je točno onaj britki britanski humor koji nas veseli, ali koji nikad ne prelazi u parodiju.

Još ću vam reći da je Klub istražitelja ubojstava i topla ljudska priča koja nas tjera da kontroverze poput eutanazije, života nakon partnerove smrti i zabranjenih ljubavnih veza gledamo otvorenijeg srca, spremniji za oprost i razumijevanje.

I koji nas potiče da zagrlimo svoje roditelje, bake i djedove.

Koji pokazuje da je ljubav pokretač svega – ljubav prema partneru, roditelju, djetetu.

I iz kojeg vidimo da poneki ubojica, možda, ipak zaslužuje ostati izvan rešetaka, daleko od ruke pravde. Jer pravda je možda ponekad upravo to – sloboda.

Trebam li reći još što ili ste već odjurili po svoj primjerak? ?

Ostali naslovi ovog autora:

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom prvi je roman Richarda Osmana. I zasad najbolji. ?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Gdje kupiti roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom:

web shop Znanje

Samantha Downing: Moja voljena žena

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.

Naslovnica romana Moja voljena žena: ©Mozaik knjiga

Samantha Downing: Moja voljena žena

Zurim u nju. U svoju dragu suprugu.

-To je poremećeno – kažem.

Ona podigne obrvu. Prije nego što stigne išta reći, položim joj prst na usne.

-I briljantno – kažem.

str. 73.

Moja voljena žena

Dugogodišnji bračni par više srednje klase ima, u najmanju ruku, neobičan hobi – ubijaju žene. Sve je počelo slučajnim ubojstvom:

Svaki bih put razmišljao kako je taj dan bio sjajan, kako smo združili snage i učinili što je trebalo kako bismo se zaštitili. Zaštitili našu obitelj. Bilo je to sjajno.

I tako seksi.

str. 119.

Zatim, još jednim slučajnim ubojstvom i onda, na kraju, dovelo ih je do odabira, promatranja i naposljetku, ubojstva svojih žrtvi.

Dok su u očima sugrađana uglađen i atraktivan par, brižni roditelji dvoje djece, unutar zajedničkog ludila oni su ubojice.

No, iako se čini da sve rade zajedno i da jedno pred drugim nemaju tajni, sve kreće nizbrdo kada se otkrije da tome ipak nije tako.

Tko je luđi među parom poremećenih ubojica?

Možemo li uopće s njima suosjećati?

Može li ubojica biti pozitivac?

Ovo je roman koji nećete moći ispustiti iz ruku.

Znam to – jer ja nisam mogla.

U sve dane života svoga

Moja voljena žena izvrstan je triler koji pomiče granice – napisan je kao rijetko koji dosad, iz perspektive ubojice. Naš pripovjedač je suprug, kojemu do kraja romana ne saznajemo ime.

Ljepšoj polovici ovog psiho-para saznajemo ime. Ona je Millicent, vitka, visoka, crvenokosa, prelijepa.

Izvana oni djeluju kao sasvim običan par. Svako se toliko bore s kućnim budžetom jer žive mrvicu iznad svojih mogućnosti, imaju poslove, klince tinejdžere. Imaju prijatelje parove, jedu organsko i život je dosadnjikav, pomalo kolotečina.

Ispod te uglancane, svakodnevne vanjštine, Millicent i suprug nisu slični ni jednom paru kojeg ste dosad upoznali.

Samantha Downing: Moja voljena žena

Budući da nam samo suprug pripovijeda, događaje gledamo isključivo njegovim očima. Saznajemo da se zaljubio u Millicent i njenu sjajnu riđu kosu čim ju je vidio i od tada je ostao opčinjen njome.

Kad sam se vratio, moji su snovi o putovanju bili ostvareni, ali ništa ih nije zamijenilo – sve dok nisam ugledao Millicent. Doimala se kao da tek započinje vlastiti san. U tom sam trenutku poželio biti njegov dio.

str. 17.

Suprug voli svoju ženu, bezrezervno joj vjeruje i sretan je što su pronašli još jedan način da se dublje povežu.

Ipak, pukotine na tom sjajnom bračnom oklopu itekako postoje – naziremo ih već u prvom poglavlju kad se suprug bunovan ustaje iz kreveta žene koja nije moja voljena žena.

Vidimo ih u tajnama koje se malo pomalo počinju otkrivati i naziremo u odgoju njihove djece.

Djece koja su, čini se, itekako djeca svojih roditelja.

Moja voljena žena – sinonim za uvrnuto

Ovo je uvrnuta priča, prepuna crnog humora i bizarnih situacija. Iako radnja teče od svog čudnog početka prema još čudnijem kraju, česta su vraćanja u prošlost koja nam naizgled pojašnjavaju kako su naši vrli supružnici došli do toga gdje su sad.

A kraj? Ooooo, kraj je to o kojem ćete razmišljati.

Iako je možda sve vodilo prema takvom kraju, ja sam ga doista previdjela i baš sam se iznenadila pročitavši ga. No nije samo kraj šokantan. Cijela je priča puna neobičnih zapleta, naglih obrata, pomalo patoloških situacija iz kojih likovi dolaze i u koje upadaju.

Život s Millicent oduvijek je takav. Život ide kako bi trebao, bude povremeno neka rupa na cesti, ali većinom se vozi glatko i mirno. A onda se odjednom tlo pretvori u ponor dovoljno širok da proguta sve. Ponekad je to u ponoru dobro, gotovo sjajno; ponekad nije.

str. 223.

Čini mi se da je glavna poenta ovog romana izdaja – nikad ne smijemo izdati svog bračnog druga.

I ona malo manje jasna, ali definitivno prisutna, trebamo dobro paziti za koga se vjenčajemo.

Samantha Downing: Moja voljena žena

Moja voljena žena roman je veoma originalne fabule, jednostavno napisane, prepune napetosti i neke groteskne atmosfere koja se iščitava od prve do zadnje stranice.

Uživala sam u čitanju i ova morbidna priča doista me je držala budnom do kasno u noć, naprosto nisam mogla odložiti knjigu i dočekati sutra da nastavim čitati.

Vjerujem da će se i vama svidjeti, pogotovo ako ste već pomalo siti klasičnih trilera i who-did-it krimića. Rijetko ćete koju situaciju moći predvidjeti i to će vas u potpunosti zaokupiti.

Ovo je prava poslastica za sve nas književne sladokusce!

Ostali naslovi ove autorice:

Moja voljena žena prvi je roman autorice Samanthe Downing kojim je postigla velik uspjeh u cijelome svijetu.

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Nakladnik: Znanje, 2020.

Naslovnica romana Moja sestra, serijski ubojica: ©Znanje

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Jeste li već čuli ovaj? Dvije cure ušetaju u prostoriju. Prostorija se nalazi u stanu. Stan je na trećem katu. U prostoriji je mrtvo tijelo odrasla muškarca. Kako će prenijeti tijelo u prizemlje, a da ih nitko ne vidi?

Prvo treba prikupiti zalihe.

Drugo, brišu krv.

Treće, pretvore ga u mumiju.

Četvrto, rješavaju se tijela.

Peto, izbjeljuju.  

str. 11.-14.

Moja sestra, serijski ubojica

Korede je mlada žena koja radi u bolnici i potajno je zaljubljena u kolegu liječnika Tadea.

I pomalo joj je već dosta svega jer – njezina prekrasna mlađa sestra Ayoola ima nezgodnu naviku, ubija svoje dečke. I naravno, Korede joj uvijek pomaže ukloniti nered. Ipak joj je starija sestra.

Korede je i malo ogorčena – zašto nju muči krivnja dok Ayoola spava snom pravednika, pjeva, pleše i… Dovodi kući nove dečke.

Ona i ne naslućuje moju prisutnost – okrenuta mi je leđima i njiše bokovima u jednu stranu pa u drugu, bosa joj stopala miluju krzneni bijeli sag dok se kreće amo-tamo. … Prije nekoliko dana bacile smo čovjeka u more, a gle je sad, pleše.

Naslanjam se na dovratnik i promatram je, nastojeći i ne uspijevajući shvatiti kako njezin um funkcionira.

str. 37.

Možda bi starija sestra sve to stoički i podnosila, ali mlađa se sekica zagleda u Tadea. I on u nju.

Ayooli nitko ne može odoljeti.

Ne mogu odrediti točan trenutak kad sam shvatila da je Ayoola prekrasna, a ja…nisam. Međutim, znam da sam bila svjesna svojih nedostataka mnogo prije toga.

str. 63.

Korede je na sto muka. Što sad?

Kako riješiti tu neobičnu situaciju?

Uz koga stati – muškarca koji ti se sviđa ili sestru?

Je li to u krvi? … a moja je krv i njezina.

str. 122.

Svoje dileme, tajne i probleme povjerava jednoj jedinoj osobi – pacijentu za kojeg je zadužena, koji leži u komi, bez nade da će se ikad probuditi.

Ljepotica i ružno pače

Čim sam pročitala sažetak ovog romana, znala sam da će mi se svidjeti. Ali, nisam znala koliko! Već od prve stranice, ova vas luda knjiga tjera na čitanje. Prepuna crnog humora i apsurdnih situacija, privezat će vas za sebe!

Na omotu je roman Moja sestra, serijski ubojica opisan kao suvremeni noir, obiteljska crnohumorna drama. On to doista i jest, neobičan, mračan, napet i zabavan. Ovakvu ćete knjigu rijetko susresti dvaput!

Poglavlja su kratka i brzo se čitaju. Nema nepotrebnih opisa ni pripovijedanja. Ovdje je sve – pravo u glavu! Svoju nam priču pripovijeda starija, ružnija sestra Korede (to kaže ona, ne ja). Ayoolu opisuje kao Barbie, a sebe kao vudu lutku. Način na koji Korede vidi svijet je gorko-smiješan. Svjesna je da griješi kad pomaže sestri, kad je pokriva u zločinima, kad joj ide niz dlaku. Unatoč tome, svejedno, pod punom sviješću i zdrave pameti tu je za svoju sestru jer je, ma koliko joj ova išla na živce, bezuvjetno voli.

Povezane sponama koje se ne mogu prekinuti, Korede se uvijek odaziva na svaki Ayoolin poziv, iako zna zašto ju zove. Prvi put. Drugi put. Treći put…

Čak je i Korede svjesna kako se nazivaju ubojice s tri žrtve ili više…

Starija sestra oduvijek je štitila mlađu. Ali nije da Ayoolu treba štititi – svojom magnetskom privlačnošću i senzualnom ljepotom, svi plešu onako kako ona svira. Majka, muškarci, liječnik Tade. I Korede, dakako.

Sad si velika sestra, Korede. A velike seke paze na male seke.

str. 149.
Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Klasična mala obitelj. Ili ipak ne…

Ayoola je do zla boga iritantan lik. Možda zato što priču gledamo očima starije sestre. Ayoola je toliko bezbrižna da je to neprobavljivo. Dok Korede manijakalno čisti svaku prostoriju na koju naiđe jer od stresa ne može ni spavati ni funkcionirati, Ayoola izlazi, lijepi svakojake slike po društvenim mrežama i, općenito, ne izgleda kao da ju puno nervira način na koji završavaju sve njezine veze.

Njihova majka je neobična – godine je provela u paklu braka, a opet joj nije jasno zašto joj se kćeri ne udaju. Od starije je kćeri odustala, čak i Korede to zna. No nije od mlađe! Svakog mladića kojeg Ayoola dovede kući majka gleda kroz prizmu mogućeg braka. I iako Ayoola ne zna ništa nego biti lijepa i nije ju briga ni za koga osim za sebe, majka ne odustaje od želje da uda bar jednu kći. Svakog mladića dočekuje s velikim osmijehom i hrpom laži o Ayoolinim vještinama domaćice.

Tetka Taiwo također je puna savjeta o tome kako uhvatiti i zadržati muškarca, iako je tetka Taiwo i sama kao kakav muškarac.

Znate, muškarci su vrlo prevrtljivi. Dajte mu što želi i sve će učiniti za vas. Održavajte kosu dugačkom i sjajnom, uložite u dobre tkanine, kuhajte mu, šaljite mu hranu u kuću ili u ured. Laskajte mu pred prijateljima i budite dobri s njima, radi njega. Budite ponizne pred njegovim roditeljima i zovite ih u posebnim prigodama. Ako to budete radile, u tren oka će vam staviti prsten na ruku.

str. 92. – 93.

Pitate se što je s ocem naših dviju (anti)junakinja? Prepuštam vam otkrivanje tog lika, on je poslastica sam za sebe.

Kako se izvući s ubojstvom?

Ayoola ima opravdanje za svaki svoj postupak, bilo to opravdanje istina ili laž. I svi joj vjeruju. Čak i kad laže, a to je većina vremena, ljudi joj apsolutno i potpuno vjeruju. Samo zato jer je prelijepa. Jer ne vjeruju da se u njezinim okicama krije ma i tračak pakosti i zla.

Možda i ne krije, čitatelji to ne saznaju. Možda je samo poglupa, kakvom se čini većinu vremena. Ili je nevjerojatno lukava, može i to biti…

Saznajemo samo da ona radi to što radi, da se iz svega lako izvuče te da, čak i pred kraj, kad mislimo da je napokon dolijala, spretno izmigolji iz ruku pravde.

Jednim dijelom zato jer je pravda ovakva:

Policija u Lagosu nije ni upola toliko učinkovita. Oni čiji je zadatak da čuvaju naše ulice sigurnima većinu vremena provode izvlačeći novac od širega građanstva kako bi podebljali svoje mršave plaće. Nema šanse da su nas već nanjušili.

str. 29.

Drugim dijelom jer je Ayoola prelijepa i svjesna da će svi vjerovati njoj prije nego ikom drugom.

Mogu li se lijepi ljudi izvući s ubojstvom? Ubojstvima?

Dopuštamo li im, na nesvjesnoj razini, bezosjećajnost i sebičnost?

Mogu li se doista lijepi ljudi lakše provući kroz život?

Oprašta li im se stvarno više nego nama običnim smrtnicima?

Pitanja je puno.

A odgovori koje nudi ovaj roman nisu ono što bismo očekivali.

Osim ako ne očekujete satiru.

U tom slučaju, baš ćete to i dobiti!

Oyinkan Braithwaite: Moja sestra, serijski ubojica

Ostali naslovi ove autorice:

Oyinkan Braithwaite nigerijska je spisateljica koja je za svoj debitantski roman Moja sestra, serijski ubojica osvojila nagradu LA Timesa za najbolji krimić/triler.

Gdje kupiti:

Znanje