Beth O’Leary: Zamjena

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Zamjena: ©Znanje

Beth O'Leary: Zamjena

Zamjena

Nakon katastrofe koja joj se dogodi na poslu, Leena Cotton prisiljena je uzeti dva mjeseca godišnjeg.

Do razmišljam o svim tim satima mira, tišine i vremena za razmišljanje, imam dojam da mi propada dno utrobe. Treba mi svrha, projekt, nešto. Ako ne nastavim plivati, voda će me povući i od same pomisli koža mi se naježi u panici. (str. 29.)

No, ona nije tip koji bi mogao provoditi vrijeme odmarajući se. Dok je u posjetu baki Eileen, na pamet joj pada odlična ideja – njih će dvije zamijeniti živote!

„Bako… što ako se zamijenimo?“ upitam. „Što ako ja ovdje pripazim na tvoje projekte, a ti odeš u moj stan u Londonu, a ja ostanem ovdje?“
Baka me pogleda. „Zamjena?“
„Zamijenimo mjesta. Ti radiš što si željela u Londonu! Okušaš se u spojevima, doživiš svoju pustolovinu… A ja ću doći ovamo. Zamijenit ću grad selom na neko vrijeme, pokušati – pokušati shvatiti sve što se dogodilo…“
(str. 50.)

I tako baka odlazi u London, tražeći ljubav i pustolovinu koje se morala odreći dok je bila mlada.

A unuka ostaje na selu, voditi ono što je trebao biti dosadan, seoski, bakin život.

No, nije sve onako kako se na prvi pogled čini, zar ne?

Leena

Leena je skoro-tridesetogodišnjakinja koja ne može preboljeti tragediju koja je zadesila njezinu obitelj prije godinu dana. Kad zabrlja na poslu, koji joj je centar svijeta, prisiljena je promijeniti perspektivu i preispitati prioritete. Zamisao da se zamijeni s bakom učini joj je simpatičnom – odmorit će se u bakinoj seoskoj kućici i usput zabaviti bakinim svakodnevnim obvezama. Ali, čini se da Leena nije dobro promislila. Bakini živopisni prijatelji zadaju joj više muke nego je voljna priznati, a tu je i zgodni susjed Jackson zbog kojeg će početi preispitivati svoju ljubavnu vezu s Ethanom, čovjekom kojem je posao na prvom mjestu, baš kao i Leeni donedavno.

„Nisam baš tip za najgore scenarije“, kaže Jackson. …
„Kad se dogode, nosiš se s njima. I obično te dopadne onaj koji ti nije pao na pamet, pa čemu se onda brinuti?“
(str. 195.)

Život u ruralnoj sredini promijenit će Leenin život naglavce. No – nabolje.

Ovi ljudi. Toliko su okrutni, i toliko brižni. Kad sam stigla ovamo, mislila sam da su njihovi životi nebitni i smiješni, ali bila sam u krivu. Najveći su ljudi koje poznajem. (str. 275.)

Beth O'Leary: Zamjena

Eileen

Eileen je na pragu osamdesete. Nedavno ju je ostavio muž koji, ako ćemo biti iskreni, nikad i nije bio ljubav njezina života. Eileen sada želi pronaći upravo to – ljubav! Budući da malo jorkširsko selo baš i nije krcato neženjama starijima od sedamdeset, Eileen pristaje na unukinu zamisao i na dva se mjeseca seli u London. Grad je to koji ju je privlačio još dok je bila djevojka i u kojem je trebala živjeti – dok se nije dogodila nezgodica…

I Eileen je pretrpjela obiteljsku tragediju, no s njom se nosi bolje od svoje unuke. Vrijeme provodi brinući se za kćer Marian, pišući popise projekata i svađajući se s mrzovoljnim susjedom Arnoldom kojoj joj možda jest, a možda nije otrovao zeca.

Eileen je živahna stara dama koja se, u Londonu, hvata ukoštac s Leeninim šarmantnim, no totalno zbunjenim susjedima, spojevima preko interneta i, zašto ne, neobaveznim seksom koji je definitivno preskočila dok je bila mlada.

Kad pomislim na nju, uvijek je zamišljam kao apsolutnu silu prirode koja pokorava svijet svojoj volji. Ne mogu zamisliti da postoji mladolikija starija gospođa od nje na čitavom svijetu. Njezina bezgranična energija nikad nije pokazala znakove presušivanja, čak i po ulasku u rane sedamdesete – stvarno je izvanredna za svoju dob. (str. 48.)

Zamjena bake i unuke – što može poći po krivu?

Odmah ću vam na početku priznati, prethodni roman Beth O’Leary, Slučajni cimeri, nikako mi se nije svidio. Koliko god sam se u recenziji trudila pronaći neke pozitivne strane, istina je da mi je bio banalan, bljutav i smiješan, ali ne pozitivno smiješan. I Zamjenu nikad ne bih svojevoljno čitala, no izdavačka mi ju je kuća poslala i ajde, što ću… Uzela sam ju puna predrasuda.

Međutim, Zamjena je jedno sto puta bolja od Slučajnih cimera! Iako i u njoj ima glupih, nepotrebno nerealno romantičnih scena, uživala sam u čitanju i likovi mi nisu išli na živce, što se za Cimere nikako ne može reći!

Zamjena je presimpatičan, šarmantan, topao i smiješan (u najboljem smislu te riječi) roman koji bih preporučila svakome tko voli romantične komedije i luckaste stare ljude. Baka Eileen je ta koja ovaj roman čini duhovitim – njezin popis mjesnih neženja natjerao me da se zahihoćem naglas – a ja nisam žena koja hihoće, ni naglas ni u sebi! Eileen je hrabra, odlučna pronaći ljubav i pozne je godine u tome ne sprječavaju! Osim toga, voljna je pomoći svima oko sebe i eileenizirati ih.

Leena je pomalo dosadnjikava, ali ipak simpatična, dobrodušna je i slična baki – voli se svugdje petljati, no s najboljim namjerama. I ona će, neočekivano, pronaći ljubav tamo gdje joj se najmanje nadala.

Osim dvije imenjakinje, roman čine i ostali osebujni likovi, među kojima se najviše ističe bakina ekipa penzionera koji se vole petljati u tuđe živote, zatvarajući pritom oči pred svojim. No, prijatelji služe za to da si govore istinu – jedni će drugima biti povećalo, podrška, utjeha.

Beth O'Leary: Zamjena

Ljetni hit

Neću reći da Zamjena nema niti jednu manu, ali nisu velike i svakako se mogu oprostiti. Ima nekoliko likova i situacija koji su čisti klišej i za koje točno znamo kako će se odvijati i završiti, ali sve u svemu, nisam razočarana. Imala sam mala očekivanja i zato sam dobila puno više. I inače sam slaba na stare ljude bez dlake na jeziku pa su mi oni tako najbolji dio priče. Nisam ih doživjela kao stare spletkaroše i dosadnjakoviće koji se u sve miješaju, već kao zanimljive ljude koji žele da svi budu sretni.

Eto, mislim da je Zamjena savršeno štivo za ljetne dane, za čitanje na plaži ili bazenu, uz kavu ili koktelčić. Lagana je, pitka, zanimljiva, duhovita i topla, s neizbježnim sretnim krajem.

Sve što ljeto traži od knjige, zar ne?   

Ostali naslovi ove autorice:

Beth O’Leary svoj je prvijenac Slučajni cimeri napisala u vlaku, putujući na posao. Nakon što je njime postigla svjetski uspjeh, postala je spisateljica na puno radno vrijeme.

Gdje kupiti roman Zamjena:

Znanje

Beth O’Leary: Slučajni cimeri

Nakladnik: Znanje, 2019.

Naslovnica romana Slučajni cimeri: ©Znanje

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri

Velika spavaća soba u sunčanom stanu… Stan (i soba/krevet) dijeli se s dvadeset sedmogodišnjim djelatnikom palijativne skrbi koji radi noću i vikendom je izvan grada. … Ostalo vrijeme stan je potpuno prazan!

str. 7.

Ovim oglasom počinje avantura Tiffy i Leona. On daje oglas. Ona, nemajući izbora nakon ružnog prekida nakon kojeg biva izbačena iz stana, pristaje na takav aranžman.

Dijele stan – i krevet! Ali, nikad se ne vide.

Tako je to bar zamišljeno.

Naravno, Tiffy i Leon počinju komunicirati, i to – porukama na post-it papirićima.

Hej, Leone,

dobro, u redu – pečem kad sam u panici. Kada sam tužna ili mi je teško, pečenje je moja terapija. …

Tiffy x

Hej, Tiffy,

žao mi je zbog tvog bivšeg. Pretpostavljam po reakcijama tvojih prijatelja da ne misle da je dobar za tebe – misliš li i ti tako? …

Leon

str. 65./66.

Jedna stvar vodi drugoj i, uskoro, postavlja se pitanje, hoće li naši junaci uskoro početi dijeliti krevet ZAPRAVO?

Tiffy – cimer broj jedan

Tiffy je luckasta pomoćna urednica u izdavačkoj kući, neobičnog ukusa za odjeću. Seli se k Leonu jer nema drugog izbora – dugogodišnji ju je momak upravo izbacio iz stana i ne samo to! Mora mu vratiti i dug koji će dodatno opteretiti njezin ionako tanak budžet.

A stanarina kod Leona je jedino što si može priuštiti.

 …znam da smo se Justin i ja svađali, ali uvijek bismo se pomirili i nakon svađe sve je bilo romantičnije tako da se svađe nisu ni računale. Nije bilo poput svađa drugih parova – jednostavno je to bio dio predivne, lude vožnje u lunaparku koja je bila naša veza.

str. 75.

Uvjerena je da je Justin bio pravi za nju, ali kako vrijeme prolazi, shvaća da tu ipak nešto nije bilo kako treba.

Na to mišljenje utječe i ona epizoda s Leonom. U kupaonici. Pod tušem…

Ostavljam vam da sami popunite praznine.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Leon – cimer broj dva

Leon je samozatajan i tih, uvijek radi noćne smjene u hospiciju gdje se sprijateljuje sa svojim pacijentima. Želi im pomoći ne samo brinući se samo za njihovo fizičko, već i za emocionalno zdravlje.

Hitno mu je potreban novac i zato smišlja neobičan plan s izdavanjem stana.

U vezi je s pomalo uštogljenom Kay i smatra da nema ništa loše u tom da krevet dijeli s drugom djevojkom – dok god ju ne vidi.

Ne sviđa mi se to – provjeravanje, slanje poruka o vlakovima, potreba da se u svakom trenutku zna gdje je druga osoba i što radi. Ali… nerazumno je s moje strane. Ne smijem joj prigovarati. Kay ionako već misli da sam „obvezofob“. To joj je trenutno najdraži izraz.

str. 112.

Naravno, uvjeren je da Tiffy i nije nešto privlačna, no onda je ugleda i svima je jasno u kojem smjeru kreću stvari. Osim njima.

Male životne lekcije

Moj tata voli reći: „Život nije jednostavan“. To mu je jedan od omiljenih aforizama.

Ja smatram da je netočan. Život je često jednostavan, ali ne primjećuješ to sve dok se nevjerojatno ne zakomplicira, kao kad nisi zahvalan za zdravlje sve dok se ne razboliš…

str. 181.

Slučajni cimeri romantična je komedijica koja će vas opustiti i zabaviti. Nešto ćete čak i naučiti, na primjer, da treba cijeniti život dok je jednostavan. Isto tako, ni nećemo znati da je život jednostavan dok ne shvatimo da nam se sve zakompliciralo… Eto, takav je život.

Naučit ćemo i ovo o tipovima o baru, a to nam svima dobro dođe:

Pijanac Broj Jedan je izražajna vrsta. … Svaki pokret je prenaglašen, čak i obični koraci… Pijanac Broj Jedan od hodanja učini svadbeno kolo.

Pijanac Broj Dva prevarantska je vrsta. Lice mu je nepomično dok te sluša kao da će nedostatak izraza dočarati koliko je trijezan… Njegovi pokušaji da ti bulji u sise puno su manje suptilni nego što on misli.

str. 19.

Naravno, ovaj roman ima i svoju dublju stranu, a ona nas uči o vrstama zlostavljanja, o tome da nije sramota tražiti pomoć te da u zatvorima ne leže isključivo kriminalci.

Isto tako, vidjet ćemo da za ljubav nikad nije kasno, čak ni kad imamo devedeset i ležimo na odjelu palijativne skrbi.

Beth O'Leary: Slučajni cimeri

Slučajni cimeri – dojam

Čitala sam neke recenzije o ovoj romantičnoj komediji prije čitanja i svi su pisali kako im se jako svidjela. Pa rekoh – da se i ja malo odmorim od trilera i razno-raznih psihopata (stvarnih i književnih)… Slučajni cimeri su mi se svidjeli, ali ne toliko koliko ostalima, čini se. Priča je zanimljiva, situacije su pomalo komične, ima i nekoliko emotivnih, životnih dijelova.

No…

Doista ne volim kad su likovi toliko savršeni da postaju klišej. Mislim, Leon se penje po oluku da dođe do Tiffy. Daj, molim te! Dobro, znam da ima ultra-romantičnih muškaraca, ali nije li to nekako više neugodno i smiješno nego privlačno?

Ne znam, nekako mi glavni likovi nisu realni.

Ostali su likovi dobro osmišljeni – ostavljaju nam u ustima neki gorko-slatki okus, baš kao da su pravi ljudi iz našeg susjedstva.

Dakle, ako želite nešto lagano i simpatično samo naprijed, roman je klasična romantična komedija čiji vas kraj neće iznevjeriti.

I nemojte se previše nervirati na bljutavim savršeno ljubavnim dijelovima. Bijeg od stvarnosti je ono što nam svima treba!

Ostali naslovi ove autorice:

Slučajni cimeri roman je prvijenac autorice Beth O’Leary. Recenziju za njen drugi roman, Zamjena, možete pročitati klikom na naslov.

Gdje kupiti roman Slučajni cimeri:

Znanje