Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica knjige S ljubavlju, Pamela: ©Znanje

Prevela Dunja Dernej

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

S mojom pričom
može se poistovjetiti –
djevojka iz male sredine
koja se nekako zapetljala
u vlastitom snu.
(str. 12.)

S ljubavlju, Pamela

Prvo na što svi pomislimo kad čujemo ime „Pamela Anderson“ jest – seks bomba. To i mora biti tako. Čitava njezina karijera stvorena je na stereotipu glupe sisate plavuše. U zvijezde je lansirana 1990-ih godina, u mega popularnoj seriji Baywatch u kojoj je glumila predivnu spasiteljicu s plaže koja cijeli dan u slow-motionu trčkara plažom, a grudi joj zaigrano, tek mrvicu sputane crvenim kupaćim kostimom, skakuću gore-dolje. Pamela Anderson jedna je i od najpoznatijih Playboyevih zečica i krasila je više od jedne duplerice.

Povijest se često izmjenjuje kako bi se od čudovišta napravili junaci. Ili obrnuto. S vremenom istina uvijek izađe na vidjelo. (str. 17.)

U memoarima S ljubavlju, Pamela ova nam glumica i aktivistica pokušava iznijeti svoju pravu priču. Pokušava nam pokazati da je više od svoga tijela i pruža nam istinitu priču o svom životu i uspjehu.

Od traumatičnog djetinjstva, preko Playboyeve vile do povratka na rodni otok Vancouver, Pamela prozom, ali i začuđujuće zanimljivom poezijom, oslikava svoj život i postupke koji su je doveli upravo ondje gdje danas jest.

I,
bit ćete dobro.
Da je bar to meni netko rekao.
I da jesu
da sam
im bar vjerovala.
(str. 14.)

Uvodna pjesma

Prije čitanja, o Pamelinoj sam autobiografiji čula sve najbolje. Čula sam da je ovom knjigom dokazala da nije priglupa plavuša, da je dokazala da je pametna i sposobna te da se u njoj krije puno više od osrednje glumice s izvanrednim tijelom. Pisalo se da je S ljubavlju, Pamela emotivna proza i još emotivnija poezija. Da ova seks bomba zna i pisati. Da je užitak za čitanje.

Znala sam da imam čudnije talente od ljepote… (str. 87.)

Osim toga, moja je prijateljica bila oduševljena njezinim dokumentarcem Pamela’s garden of Eden. Rekla mi je da je otkrila jednu potpuno novu Pamelu, sasvim drugačiju od one kakvom je mediji prikazuju, a javnost doživljava.

Zato sam, dakako, bila ekstra uzbuđena kada sam napokon našla vremena za čitanje. I počelo je, priznajem, jako JAKO dobro. Uvodna pjesma u kojoj sažima čitavo svoje postojanje veoma mi se svidjela i priznajem – i ja sam pomislila sve ono s početka ovog ulomka. Da, Pamela zna pisati! Da, ovo je tako dobro i pitko i emotivno.

A onda… Više nije bilo takvo.

Biti slavna osoba bilo je poput
Neobične bolesti
Koju ne možeš isprati.
(str. 121.)

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

… i sve ono kasnije

Osim te uvodne pjesme, malo mi se toga zapravo svidjelo. Nije stvar u tome da su ovi memoari loši. Dapače, vrlo se lako i brzo čitaju. Na samom početku, u poglavljima koja se bave njezinim djetinjstvom, čitatelj doista uživa. Rečenice su jednostavne, slikovite, pomalo naivne. Svakako čudne, ali još ih prihvaćate. Mislite (ja sam mislila) – piše iz perspektive djeteta. Opisuje ono što ju je ranilo, nepovratno oštetilo.

Nisam nikome mnogo govorila o svom kućnom životu. To je bilo osjetljivo i duboko sam u sebi razumjela da nam je jednostavno takva sudbina. Bila sam zahvalna na onome što imamo. Ne bih mogla preživjeti svoj odrasli život bez snage koju sam rano naučila skupiti. (str. 39.)

A onda Pamela odraste. A rečenice su i dalje… Ha, držat ću se riječi „naivne“. I tu mi je sve postalo pomalo iritantno. Možda kvaliteta memoara S ljubavlju, Pamela naprosto ovisi o čitatelju. Ja sam realna. Cinična na način koji i mene samu ponekad živcira. Nisam žena s ljubičastim oblacima u očima. I kad Pamela opisuje svoj uspjeh, svoje poziranje za Playboy, posjet Playboyevoj vili, a to zvuči kao šetnja po rajskoj cvjetnoj livadi, kao životni san svake djevojčice… Ma daj me nemoj! Nemojte me krivo shvatiti, neka svatko radi što hoće, ali nemojmo se zavaravati. Kad vas polugole fotografira čitava svita, teško da samo zatvorite oči i prestanete biti sramežljivi. A tako ste STRAAAAŠNO sramežljivi i bojažljivi.

Nemojmo se zavaravati.

Nitko od nas ne zna Pamelin stvarni život, daleko od toga. Ali svi znamo glavne dijelove koje su mediji itekako dobro popratili. Ona nam sama daje nov pogled na sve to, dodaje i neke situacije koje javnosti nisu poznate, ali nekako mi to sve zvuči suhoparno i bez emocija. Određeni su dijelovi kao ravna crta na onom aparatu koji mjeri otkucaje srca.

Htjela bih reći još samo nešto što me živciralo pa ću se onda okrenuti k onom što mi se ipak svidjelo. Dakle, moj dojam nije da je Pamela ovom knjigom pokazala koliko je pametna i koliko zna pisati. Meni se čini da ona većim dijelom samo lupeta i TRUDI se da to zvuči super pametno, dojmljivo i emotivno, ali previše truda ima kontraefekt. Nisam povjerovala. Neke su rečenice toliko isforsirane da su mi se oči okretale oko glave od silnog kolutanja.

Nisam bila sigurna koliko puta srce može biti slomljeno. Valjda koliko god je puta potrebno. (str. 234.)

Volite li memoare?

Ajmo sad na pozitivno.

Dijelovi koji su u stihu zanimljivi su i imaju duha. Najviše sam citata izvukla baš iz tih dijelova. Fora mi je što tu i tamo iz teksta izvire humor pa mi se čini da bi Pamela, u stvarnosti, mogla biti simpa i duhovita žena.

Sviđa mi se njezina silna ljubav prema sinovima, za koju se stvarno vidi da je iskonska, duboka i prava. Jako je lijepo što s ljubavlju i poštovanjem piše o bivšem suprugu Tommyju Leeju. I sama priznaje da su muškarci njezina propast, ali i to da je njega od svih voljela najviše.

Muškarci su moja propast. I probala sam ih svakakve. Zajednički nazivnik sam ja. Shvaćam da ratujem samo sa sobom kad se radi o ljubavi. (str. 244.)

Oprostite na tome što sam pisala puno, razvezala sam, možda nepotrebno.

Pamela Anderson: S ljubavlju, Pamela

Na kraju, pitam vas – volite li memoare? Ako da, nemojte se plašiti mojih riječi, uzmite knjigu S ljubavlju, Pamela. Možda se ugodno iznenadite. Čini mi se da bi ona mogla biti jedna od  knjiga uz koje će mnogi provesti ljeto. Mislim da je dobar izbor za plažu, sunce i more.

Završavam ovaj osvrt riječima kojima je ona završila svoje memoare.

Čini se da ništa nije nemoguće.
Samo nas izbjegava.
Niste sami u ovome.
Nastavite tražiti.
Uvijek postoji planina za penjanje.
S ljubavlju,
Pamela
(str. 261.)

Ostali naslovi ove autorice:

Pamela Anderson (1967.) američka je glumica najpoznatija po ulozi C.J. Parker u hit-seriji Baywatch. Svoj poprilično turbulentan život pokušala je javnosti približiti autobiografijom S ljubavlju, Pamela, no svi će poznavatelji njezina lika i djela lako uočiti da je podosta toga i preskočila.

Mislim da je neke dijelove bolje ostaviti neizrečene…
Neka ostanu nemoćni.
(str. 231.)

Udavala se šest puta, no često ističe da je njezina najveća ljubav njezin prvi suprug Tommy Lee Jones, s kojim je, u trogodišnjem braku, dobila dvojicu sinova na koje je silno ponosna.

U novije vrijeme, Pamela se kani glume, a više se posvećuje zaštiti prirode.

Veoma je popularan i njezin dokumentarac Pamela’s garden of Eden, u kojem pratimo njezin život na otoku Vancouver, gdje se bavi restauracijom imanja koje je naslijedila od svoje bake.
Evo i trailera:

Osim toga, na temelju njezina života, snimljena je i serija Pam&Tommy za koju sama Pamela nema riječi hvale. Smatra da je ona nastala samo kako bi ljude podsjetila na kućni seks-video koji su ona i Tommy snimili i koji ih je, kako kaže, vjerojatno i koštao braka.

Gdje kupiti knjigu S ljubavlju, Pamela:

Znanje

Volite li čitati biografije i autobiografije, na blogu Mala od knjiga nećete se baš usrećiti, ali evo. Čitala sam fiktivnu biografiju još jedne plave seks-bombe, Marilyn Monroe, dakako, pa virnite na osvrt romana Plavuša, autorice Joyce Carol Oates.

Koelgica je čitala Šerbedžijinu autobiografsku prozu Poslije kiše.

Christie Tate: Grupa

Kako su jedan terapeut i grupa neznanaca spasili moj život

Nakladnik: Znanje, 2022.

Naslovnica romana Grupa: ©Znanje

Prevela: Mirjana Čanić Kukilo

Christie Tate: Grupa

Glatka površina srca

Christie Tate studentica je prava, upravo proglašena najboljom na svojoj godini. To je ne sprječava da se satima vozika bez cilja priželjkujući si smrt i moleći za nju.

Budućnost je preda mnom blistala poput bakina ulaštena srebra. Imala sam sve razloge da budem optimistična. Ali osjećaj gađenja prema samoj sebi zbog vlastite zakočenosti – bila sam predaleko od drugih ljudi, eonima daleko od ljubavne veze – zaglavio je u svakoj stanici mojega tijela. Postojao je nekakav razlog zašto mi je srce bilo toliko glatko. Nisam znala što je to bilo, ali osjećala sam kako pulsira dok sam tonula u san i priželjkivala sa se ne probudim. (str. 9./10.)

Saznajemo ponešto o njezinom poremećaju u prehrani s kojim se bori od djetinjstva, o čežnji za ljubavlju, intimnošću i prihvaćanjem, o usamljenosti koja je pritišće tolikom snagom da Christie ponekad ne može ni disati. Ne zna što i kako dalje. Ni ima li uopće dalje.

Tako sam uvijek zamišljala površinu svog srca – glatku, sklisku, netaknutu. Ništa za što biste se mogli uhvatiti. Neizbrazdanu. Nitko se nije mogao pričvrstiti za mene čim bi pritisnula neizbježna životna toplina. Sumnjala sam da metafora seže još dublje – da se plašim ukaljati svoje srce zarezivanjem koje prirodno nastaje među ljudima, neizbježnim nalijetanjem na tuđe želje, zahtjeve, sitničavost, sklonosti i sve one svakodnevne pregovore koji čine odnos. Zarezivanje je bilo potrebno za povezivanje, a moje srce nije imalo brazde. (str. 7.)

Grupa

Tada Christie saznaje za doktora Rosena i njegovu psihoterapijsku grupu. Rosen je osobenjak neortodoksnih metoda liječenja i Christie se na njih teško navikava. Pogotovo na bezuvjetnu iskrenost na kojoj psihoterapeut inzistira.

„Ako ozbiljno misliš ostvariti intimne odnose – postati stvarna osoba, kako si rekla – trebaš osjetiti svaku emociju koju potiskuješ otkako si bila dijete. Usamljenost, tjeskobu, bijes, užas.“ …
„U redu. Pristajem. … Još jedno pitanje. Što će mi se dogoditi kad počnem s grupom?“
„Sve će tvoje tajne isplivati.“
(str. 28./29.)

No, malo pomalo, doktor Rosen i njegova grupa neznanaca počinju polako ulaziti u Christieno srce.

„Gladan čovjek nije gladan dok ne uzme prvi zalogaj“, rekao je. … „To je metafora. Kad pustiš grupu unutra – zagrizeš taj prvi zalogaj – tek ćeš tada osjetiti koliko si bila usamljena.“ (str. 27.)

U grupi svi znaju sve o svima – nema tajni jer su one toksične. Prateći Christien život, ali i živote članova njezine grupe, suočavamo se s usponima i padovima međuljudskih odnosa. Neki su odnosi smiješni, neki tužni. Christie s nama dijeli sve – možemo vidjeti njezinu dušu – sve one katastrofalne ljubavne veze, sva poniženja koja je činila u ime ljubavi, sve teške riječi koje joj je netko nekad uputio, a koje su ostavile veći trag nego su trebale.

Prostorija je bila poput akvarija. Nisi se imao kamo sakriti od šest pari očiju u krugu. Mogli su čitati moje tijelo. Procjenjivati. Donositi zaključke. Mogli su me vidjeti.(str. 34.)

Christie misli da se nikad neće oporaviti od svoje sjebanosti. No, nije računala na doktora Rosena i grupu – oni će je naučiti kako prihvatiti sebe i kako ostvariti značajne odnose. Ponajprije onaj najvažniji – sa samom sobom.

Christie Tate: Grupa

Lektira za (mlade) žene

Ova me knjiga fascinirala od prve stranice. Pisana kao najbolja fikcija, istodobno i zabavna i uznemirujuća, tjera vas da pogledate duboko u sebe, iskopate svoje traume i izliječite ih, a sve to u samo tristotinjak stranica! Nisam sigurna mogu li vam opisati kako su Christieni memoari utjecali na mene, ali svakako ću vam objasniti zašto jesu.

Naime, nikad prije nisam bila svjesna koliko žene mogu mrziti vlastito tijelo. Način na koji Christie mrzi vlastito tijelo, snaga kojom prezire samu sebe dotakne vas na nekoj iskonskoj razini koju mogu razumjeti samo žene. Samo onaj tko odmalena sluša razne kritike nebitnih ljudi na račun svog tijela može razumjeti dubinu njezina samoprijezira. Samo žena može razumjeti kako na psihu utječe kad ti učiteljica baleta kaže da uvučeš trbuh da se ne vidi, ili kada ti roditelji kažu da zatomiš osjećaje i napokon se ponašaš normalno, ili kad te mladići, koji želiš da te vole, gledaju samo kao par hodajućih sisa.

Grupa mi je pomogla osvijestiti i neke svoje traume i dala hrabrosti za rješavanje nekih svojih problemčića. Na primjer, Grupa mi je rekla da je sasvim u redu reći da nešto NEĆU. NEĆU raditi ono što mi se ne sviđa jer NE MORAM.

Mi žene toliko smo opterećene onim što moramo. Nitko nam nikada ne kaže da NE MORAMO.

Ok, možda je vama netko i rekao, meni svakako nije. Moraš biti mršava. Moraš biti nasmijana. Moraš imati odličan uspjeh. Moraš davati 110% sebe. Moraš se udati. Moraš biti majka. Moraš imati čistu kuću.

E pa, cure drage, NE MORAM. MI NE MORAMO.

I, ono najbolje od svega, i dalje smo vrijedne ljubavi, vrijedne poštovanja.

Ne moramo biti savršene da bismo bile voljene.

Grupa, jedan od knjiških topova ove godine

Kad me neka knjiga baš baš oduševi, teško nalazim riječi kojima bih je dovoljno nahvalila. O Grupi ću samo reći da mi svakako ulazi u top deset knjiga koje sam pročitala u 2022. godini. Eto, toliko mi je bila dobra.

Dok je budete čitali, vjerojatno će vam na nekim dijelovima Christie i njezina slabost ići na živce, znam da meni jesu. Ipak, imajući na umu da je ona stvarna osoba, osoba koja je bila toliko oštećena da nije vjerovala da će ikada imati jedino što priželjkuje, ljubav i obitelj, mislim da nam ne može nego dati snage i hrabrosti da i mi krenemo naprijed, unatoč svemu onom što nas na tom putu stopira.

Grupa me naučila da se osjećaji ne smiju držati u sebi jer nađu način na koji će izići – samoozljeđivanjem, povraćanjem, ili nečim trećim. Naučila me da vrijedim, takva kakva jesam. Da će biti bolje. Da razgovor pomaže. Da svoje sreće i tuge ne možemo preživjeti sami. Treba nam grupa. Bili to prijatelji ili neznanci, na kraju krajeva, nije toliko ni važno.

Christie Tate: Grupa

Ostali naslovi ove autorice:

Christie Tate američka je odvjetnica, spisateljica i esejistica, a Grupa su njezini debitantski memoari koji su odmah postali bestseler.

Gdje kupiti memoare Grupa:

Znanje