Kategorija: Puls

Objavljeno

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o., 2021.

Naslovnica romana Izgubljena ljekarna: © Puls, Egmont d.o.o.

Sve što se unese u tijelo, iz njega ukloni, izazove ili potisne nešto. (Nella, str. 246.)

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Izgubljena ljekarna – Nella

Negdje u mračnim, skrivenim dijelovima Londona 18. stoljeća, postoji ljekarna. No, ona je više nego što se čini na prvi pogled – nije to samo ljekarna. Ljekarnica Nella tu ne prodaje samo lijekove za ženske bolesti. Jer, nekada ženama zatreba i više od običnog biljnog uvarka – zatreba im – otrov!

Jednoga dana Nelli na vrata dolazi dvanaestogodišnja Eliza, sluškinja koju je gazdarica zamolila da kupi otrov kojim će ubiti supruga.

Doći će u zoru – žena čije sam pismo držala u rukama, žena čije ime još nisam znala. …
Prešla sam prstima po tinti njezinih riječi zamišljajući kakav ju je očaj potaknuo potražiti nekoga poput mene. Ne samo ljekarnicu, nego i ubojicu. Majstoricu prikrivanja. (Nella, str. 9.)

Nella osjeća da će se Elizinim dolaskom sve promijeniti.

-Drago dijete, posrijedi je… – oklijevala je razmišljajući što će reći. – Još nikada nisam osjetila ovo što osjećam.
Počela sam drhtati, kao da je hladnoća upravo ušla u sobu. – Kakav osjećaj?
-Osjećaj da će nešto strašno, strašno poći po zlu. (Eliza, str. 148.)

Izgubljena ljekarna – Caroline

U sadašnjosti, Caroline dolazi u London kako bi bila sama. Puno je toga o čemu treba razmišljati – suprugova izdaja, trudnoća koju nikako da ostvari, posao koji je ne ispunjava… Igrom slučaja, pridružuje se muljacima, ljudima koji, iz zabave, u mulju Temze traže ostatke prošlosti. Caroline pronalazi staklenu bočicu s gravurom medvjeda i ne može, a da se ne zapita – što je nekoć bilo u toj bočici?

Uzela sam bočicu i nagnula se naprijed želeći je vratiti na njezino mjesto, ali je sentimentalan, čeznutljiv dio mene to odbio. Osjetila sam čudnu povezanost s onim tko je zadnji držao tu bočicu u rukama – prirodno srodstvo s osobom čiji su se prsti zadnji otisnuli na staklu kao što su to moji sada činili. Kakvu su tinkturu pripremili u toj nebeski plavoj bočici? (Caroline, str. 46.)

Želeći otkriti tajnu bočice, ali i zaboraviti na nevolje koje je muče, Caroline se baca u istraživanje.

Nellin i njezin glas vrlo će se brzo ukrstiti i ispričati nam divnu storiju o izgubljenoj ljekarni, izdaji, slomljenom srcu, prijateljstvu. Priču o lijeku i otrovu.

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ženski glasovi kao vodiči

Prije nego sam pročitala sam roman Izgubljena ljekarna, bacila sam oko na recenzije i iznenadila se kad sam vidjela da nisu hvalospjevi. Tako da nisam previše očekivala i ostala sam jako ugodno iznenađena!

Za početak, sviđa mi se čitava atmosfera mističnog Londona, sobica skrivena unutar sobe, u kojoj se, umjesto lijekova, kuhaju najgori i najsmrtonosniji otrovi. Način na koji autorica piše odmah me uvukao u radnju, a kratka poglavlja ispripovijedana glasom triju žena drže nas prikovanima uza se i tjeraju nas na čitanje.

Nella i Eliza naše su vodičke kroz prošlost – vode nas gradom smrdljivim od jutarnjih izlučevina koje se bacaju kroz prozor dok nas zaglušuje topot konjskih kopita, žamor prolaznika i žuborenje rijeke. One govore o muškoj pohoti, izdaji, osveti, bespomoćnosti… Daju nam naslutiti neku tajnu, nešto zakopano davno u Nellinoj prošlosti i mi, poput arheologa istraživača, kopamo sve dublje i dublje, čitamo sve brže i brže, kako bismo potpuno ogolili ljekarničin život, razumjeli njene postupke i unatoč nečasnom zanatu kojim se bavi, stali na njezinu stranu.

…izdaja je razlog zbog kojeg sam i počela izdavati otrove – zbog kojeg sam počela čuvati tajne tih žena… Najbolja ljekarnica je ona koja duboko poznaje očaj svoje klijentice, očaj tijela ili očaj srca. (Nella, str. 76.)

Caroline nas vodi kroz sadašnjost, ali ni njena priča nije ništa vedrija od one Nelline. I Caroline je izgubljena u svijetu vlastitih i tuđih želja, toliko da više ne zna tko je zapravo. Pronalazak tajanstvene plave bočice podsjetit će je na ono što je nekad bila i neće se predati dok ne sazna sve o sobičku koji je, nakon više od dvjesto godina, postao izgubljena ljekarna.

Osveta, otrov, opasno dobar roman?

Osim opskurne atmosfere kojom je obavijen London i triju pripovjedačica koje ispredaju očaravajuću priču, sviđa mi se i to što se Izgubljena ljekarna može čitati kao neka vrsta ženskog pisma, kao oda ženama, ženskim mukama, bolima, patnji.

Ljekarna je bila samo za žene. Otrovi su samo za žene – ali nikad da im naude, već da im pomognu. Otrov nikad ne smije biti upotrijebljen kako bi naudio drugoj ženi.

Uz jednu davnu iznimku, u moju radnju za otrove nikada nije kročio ni jedan muškarac. Pomagala sam samo ženama. Moja majka čvrsto se držala tog načela, usađujući mi od rane dobi važnost pružanja sigurnog utočišta – mjesta za ozdravljenje – za žene. …posvetila se pružanju utočišta ženama, mjesta na kojem mogu biti ranjive i otvorene u pogledu svojih bolesti, bez muškog pohotnog promatranja. (Nella, str. 27.)

Koliko su god muškarci odgovorni za sve ženske nevolje, toliko će se one sa svime uspjeti izboriti, iz svega izaći povrijeđene, slomljene – ali ipak jače. I zajedno. Rodit će se neraskidiva prijateljstva. Donosit će se teške odluke. Ali žene će rasti, mijenjati se, zagledati se u svoju nutrinu i ispunjavati svoje želje. Izgubljena ljekarna pokazat će nam kako žene mogu pomoći jedna drugoj, biti jedna uz drugu, izvlačiti se iz nevolja i – zašto ne – spašavati živote jedna drugoj.

Premda Izgubljena ljekarna nije ni triler ni krimić, a oni su mi ipak najdraži, jako mi se svidjela jer je emotivna, napeta, pametna, lagana za čitanje, ali ne i površna. Miješa ljubav i mržnju, lijek i otrov, prošlost i sadašnjost… Stvarno sam uživala u čitanju i, nakon zadnje stranice, s pravom si postavila pitanje: Prije nego su se pojavili prvi toksikolozi i mogućnost detekcije otrova, koliko je supruga, braće i očeva doista na onaj svijet otputovalo zbog bolesti srca, jetre, želuca, a koliko zbog vještih prstića svojih ženskih ukućana?

Sarah Penner: Izgubljena ljekarna

Ostali naslovi ove autorice:

Izgubljena ljekarna roman je prvijenac autorice Sarah Penner, a roman The London seanse society u Americi izlazi 2023. godine. Više o samoj autorici, ali i ovim romanima, možete saznati na njezinoj web stranici.

Gdje kupiti roman Izgubljena ljekarna:

Egmont Puls, web shop Znanje

Objavljeno

Penelope Ward: Mrski cimer

Nakladnik: Znanje, 2021.

Naslovnica romana Mrski cimer: ©Znanje

Penelope Ward: Mrski cimer

Mrski cimer

Amelia i Justin u djetinjstvu su bili najbolji prijatelji, no nešto se dogodilo i Amelia je naprasno pobjegla, ostavivši ga bez riječi. Justin joj to nikad nije oprostio i deset je godina prošlo, a da se nisu ni čuli ni vidjeli.

Sada, Ameliji umire baka i ostavlja joj kuću na otoku. No, postoji caka – pola kuće pripada njoj, a pola Justinu.

Kada se njih dvoje tamo nađu, Amelia je iznenađena, ali i očarana njegovim seksi izgledom.

Justin je stajao ispred mene i kunem se da sam imala dojam kako je dječaka kojeg sam poznavala progutala istesana masa mišića. … Ljutnja na njegovu licu bila je očita i nekako je zbog nje izgledao još privlačnije. Samo što bi bilo puno bolje da ta ljutnja nije bila usmjerena prema meni. (str. 20.)

Neugodno je iznenađena i njegovom lijepom djevojkom Jade te količinom mržnje koju, čini se, Justin osjeća prema njoj, svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.

Prekasno je, Amelia. … nemoj pokušavati doprijeti do mene jer nas dvoje nećemo biti prijatelji. Kvariš mi raspoloženje, a ne želim provesti cijelo ljeto usrano raspoložen. Samo smo cimeri. Ništa više. … Prestani sa sranjima i sagledaj stvari kakve stvarno jesu. ne značimo ništa jedno drugome. (str. 34.)

Budući da se ni Amelia ni Justin ne žele odreći svog dijela kuće, nađu se u svojevrsnom cimerstvu – koje iz dana u dan postaje sve teže i sve gore.

Jer, iako se isprva činilo da se ne mogu podnijeti, privlačnost među njima ne može se zanemariti.

Kad Jade ode natrag u New York i ostavi ih same, iskre počinju frcati i čini se da vatra koja je gorjela u djetinjstvu tinja još uvijek.

A onda Amelia saznaje nešto što bi čitav njihov odnos moglo ne samo promijeniti, već potpuno onemogućiti.

Kako će završiti ova vruća, a opet dirljiva priča?

Volite li ljubavne romane?

Svaki put iznova pišem da nisam ljubiteljica ljubavnih romana – a sve zato da, ako vi jeste, ne shvatite moje riječi ozbiljno. Usput, Bog me obilno podario (kaznio?) cinizmom pa se nikako ne mogu uživjeti u tu knjišku romantiku, erotiku, sve te velike i kićene riječi mahom prekrasnih, mišićavih glavnih likova.

Tiho smo pili iz iste čaše, dodajući ju jedno drugome i gledajući se u tišini. …bilo je to totalno napaljujuće. Osjećala sam se krivom zbog takvih osjećaja, no to je jednostavno izvan moje kontrole. Kao što je rekao, iskušenje je normalna stvar, zar ne? No činjenica da ne mogu i neću te osjećaje provesti u djelo, samo ih je činila još jačima. Budući da mi je bio nedostupan, ti su me osjećaji potpuno obuzimali. (str. 98.)

Uh, sad kad smo to riješili, bacam se na osvrt. Navest ću što mi se svidjelo, a što nije pa vi lijepo romančić pročitajte – i javite mi kakvi su vaši dojmovi.

Penelope Ward: Mrski cimer

Nabildani lik – minus jedino u mojoj glavi

Inače ne volim to što ljubavni romani kao glavne likove imaju fizički savršene muškarce. Dakako da je to nekolicini žena realnost, ali meni bogme nije. Pretpostavljam ni većini. Voljela bih naići na roman u kojem će glavni lik biti običan muškarac. Možda s trbuščićem. Ili makar normalne visine. Ovako mi je to, nekako… Ne znam… Naivno. I još nešto – jako je seksistički određivati muškarca veličinom penisa. Isto kao što ja ne bih voljela da se mene mjeri veličinom grudi ili stražnjice, tako mi je izuzetno plitko da se privlačnost muškarca mjeri njegovim „golemim“ penisom.

Ako zanemarimo pretjerivanje u fizičkom izgledu, Justin je super lik. Pomalo nagao, ali simpatičan, iskren i normalan. Stvarno ne znam kako se uspio zaljubiti u curu kao što je Amelia. Naporna je, nesigurna, dosadna i totalno bezobrazna i nepoštena prema njemu. Da sam ja Justin, sigurno je ne bih trpjela.

…stvar je u tome da mi ili vjeruješ ili mi ne vjeruješ. Kod povjerenja nema sredine. Ne možeš nekome vjerovati djelomično. Povjerenja ili ima ili nema. (str. 279./280.)

Kao što vidite, ciničan pogled na svijet zadaje mi probleme u recenziranju ljubavnih romana.

Jednostavno, ne vjerujem im.

Volim i ja s vremena na vrijeme pročitati dobar ljubić i ne smatram ih nižom vrstom literature, ali nekako mi se čini da se sami autori baš trude prikazati ih takvima.

A sad – zašto sam uživala u čitanju

Mrski cimer roman je koji pročitate u doslovno dva popodneva. Priča je dobro zamišljena – sviđa mi se to što su glavni likovi, na neki način, prisiljeni živjeti skupa. Onda cijeli taj odnos ljubavi i mržnje, vatre i leda, tjera vas na čitanje. Jednostavno, želite znati što će se sljedeće dogoditi i kako će priča naposljetku završiti.

Spisateljica je pokušala u radnju uplesti i par ozbiljnih tema i to je pohvalno. Neću vam otkrivati o čemu se radi, ali moglo bi vas iznenaditi jer je to nešto što ne definitivno ne očekujemo usred ljubavne priče.

Naravno, ni erotski dio nije na odmet, mada su mi neke situacije bile više smiješne nego seksi. Justin i Amelia likovi su koji imaju kemiju od samog početka i stvarno golica maštu čitanje o prerastanju njihova prijateljstva u nešto više.

Bilo pogrešno ili ne, ne možemo birati tko će nam biti privlačan. Ni meni se ne sviđa što te toliko želim. Teško mi je čak i sjediti sada pokraj tebe. No željeti nekoga i pretvoriti tu želju u stvarnost dvije su različite stvari. (str. 126.)

U svakom slučaju, ako ste ljubitelj ovakvih romana, definitivno ćete uživati. Čak i ako niste, ovo je pravi roman za izlazak iz comfort zone jer ćete se zabaviti, nasmijati, a možda čak i malo zacrvenjeti.

Penelope Ward: Mrski cimer

Ostali romani ove autorice:

Penelope Ward dosad je objavila više od dvadeset romana i svi su veliki hitovi.

Znanje je zasad objavilo njezine samostalne romane Mrski cimer, Zabranjeno voće i Neodoljivi susjed, te romane koje je napisala u suradnji s prijateljicom Vi Keeland, također spisateljicom: Gospodin Uobraženi, Gospodin Bogatun, Uobraženi gad, Skrivene poruke.

Do sada smo recenzirale mnogo ljubavno-erotskih romana, i povijesnih i suvremenih. Ako volite povijesne ljubiće – tu su serijal Maiden Lane autorice Elizabeth Hoyt te serijal o obitelji Hathaway autorice Lise Kleypas.

Što se tiče suvremenih ljubavnih romana, virnite u trilogiju Sarah Morgan o zgodnoj braći O’Neil, nećete se pokajati.

Gdje kupiti roman Mrski cimer:

Znanje

Objavljeno

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Nakladnik: Puls, Egmont d.o.o.

Naslovnica romana Klub istražitelja ubojstava četvrtkom: © Puls, Egmont d.o.o.

Ubiti je lako. Obično je najteže sakriti truplo. Tako te obično ulove.

No, ja sam imao sreće da nabasam na pravo mjesto. Zapravo, savršeno mjesto. (prolog)

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

U umirovljeničkom naselju Coopers Chase događa se nešto neobično. Glavni su akteri sedamdesetogodišnjaci i osamdesetogodišnjaci, naravno. Oni su Joyce- bivša bolničarka, Elizabeth – bivša… oh, o tome se ne govori, ali ona je žena koja ima poznanika koji ima poznanika i tako dalje; Ron – bivši sindikalist i Ibrahim – bivši psihijatar.

-Dakle, ako niste prijatelji, što ste? …

-Pa… Kao prvo, mi jesmo prijatelji, naravno, samo što ovoj ekipi treba dugo da to shvati. A drugo… Mi smo Klub istražitelja ubojstava četvrtkom. (str. 18.)

I tako se ova grupa simpatičnih, ekscentričnih umirovljenika svakog četvrtka okuplja i istražuje neriješena ubojstva – spisi, fotografije i izvješća nabavljeni su načinom za koji je bolje ne pitati.

No, onda se u Coopers Chaseu dogodi nešto uzbudljivo – pravo ubojstvo!

Ovoga jutra Klub istražitelja ubojstava ima pravi slučaj. Ne samo požutjele listove zamrljanih tiskanih slova iz nekog drugog vremena. Pravi slučaj, pravo truplo i, negdje u svijetu, pravi ubojica. (str. 43.)

Klub istražitelja ubojstava baca se na rješavanje zagonetke. Naravno, u suradnji s policijom, premda viši istražitelj Hudson i redarstvenica Donna nisu načisto s time surađuju li oni s umirovljenicima ili umirovljenici s njima.

Kako god bilo, suradnja se nastavlja legalnim i manje legalnim načinima otkrivanja informacija, nabavljanja dokumenata, ispitivanja sumnjivaca.

A onda umire još netko. Otkrivaju se tajne kojima, za ne povjerovati, obiluje umirovljeničko naselje! Naša ponešto usporena, ali genijalna četvorka iz Kluba oduševljena je razvojem događaja, ne jer ljudi umiru, razumije se, nego jer se napokon ludo zabavljaju!

Vladalo je veselo ozračje, a razumijem i zašto. Svima nam je jasno da smo članovi bande i da se događa nešto neobično. Jasno nam je, također, da činimo nešto ilegalno, ali prestari smo da bismo se time zamarali. Možda se opiremo nadolazećoj tami, ali to je pjesnički rečeno, a život nije pjesništvo. (Joyce, str. 202.)

Najzabavniji lov na ubojicu ikad!

Nema riječi kojima bih mogla dovoljno nahvaliti ovaj roman!

Lov na ubojicu nikad nije bio opušteniji i zabavniji!

Djedice i bakice su šou, ne znam tko mi je simpatičniji. Je li to Joyce, naizgled prostodušna i naivna ženica s izraženim darom zapažanja i odličnim smislom za humor? Možda Elizabeth, stari zmaj prošlosti toliko mutne i poznanstava toliko sumnjivih da je bolje uopće ne pitati? Možda Ibrahim, psihijatar s moći slušanja, ali i izvlačenja tajni ili Ron – stari živčenjak toplog srca?

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Svi oni nose neke skrivene tajne koje otkrivamo ne samo pametnim, ali urnebesnim dijalozima, već i međusobnom promatranjem. Ova se četvorka izvrsno poznaje, no ima tu i dubina koje su poznate samo likovima koji ih u sebi nose. Svi se oni bore s nekim samo njima znanim demonima koji se nama možda čine bezazleni. U tome je i ljepota – Klub istražitelja ubojstava zbir je nesavršenih, pomaknutih likova koji mogu, ali i ne moraju biti mi.

Vjerojatnije ovo drugo jer rijetki među nama imaju love za mirno, ali luksuzno umirovljeničko naselje u kojem se održavaju satovi zumbe i pilatesa, s bazenom, teretanom i Sobom za slagalice i, oh, dakako, Klubom istražitelja ubojstava!

Naravno, vidio mi se i viši istražitelj Hudson, debeljuškasti lovac na ubojice sa sklonošću čokoladama i stavom „od ponedjeljka ću“.

Ron je zatim upitao višeg istražitelja Hudsona ponosi li se sobom, a viši istražitelj Hudson odvratio je kako je predebeo, razveden muškarac od pedeset i jedne godine te da se doista ne ponosi sobom. … Željela sam mu reći da nije predebeo, ali zapravo malo jest, a ja kao bolničarka smatram da istinu ne treba uljepšavati… (Joyce, str. 140./141.)

Svidjela mi se i redarstvenica Donna, simpa cura koja ne može odoljeti lošim dečkima i luckastim starcima. I koja ima šesto čulo kada je riječ o spajanju potencijalnih ljubavnih parova!

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom – crnohumorni krimić koji treba imati na polici!

Premda sama tema romana naoko nije smiješna (jer može li ubojstvo biti smiješno), crni humor kojim je protkana, autoironija glavnih likova i cinični pogled na svijet tjeraju nas na neprestano smijuckanje.

Pogledajte rečenicu:

Kada je Ibrahim ostale umirio rekavši kako samo moraju raščistiti put, ali da su dobrodošli ostati vani i gledati događanja, nastao je pravi egzodus. Ne baš brz egzodus, jer znate da je u našoj dobi ustajanje iz ležaljki ravno vojnoj operaciji. Jednom kad legneš, ostaješ cijeli dan. (Joyce, str. 141)

I kako se ne nasmijati? To je točno onaj britki britanski humor koji nas veseli, ali koji nikad ne prelazi u parodiju.

Još ću vam reći da je Klub istražitelja ubojstava i topla ljudska priča koja nas tjera da kontroverze poput eutanazije, života nakon partnerove smrti i zabranjenih ljubavnih veza gledamo otvorenijeg srca, spremniji za oprost i razumijevanje.

I koji nas potiče da zagrlimo svoje roditelje, bake i djedove.

Koji pokazuje da je ljubav pokretač svega – ljubav prema partneru, roditelju, djetetu.

I iz kojeg vidimo da poneki ubojica, možda, ipak zaslužuje ostati izvan rešetaka, daleko od ruke pravde. Jer pravda je možda ponekad upravo to – sloboda.

Trebam li reći još što ili ste već odjurili po svoj primjerak? 😊

Ostali naslovi ovog autora:

Klub istražitelja ubojstava četvrtkom prvi je roman Richarda Osmana. I zasad najbolji. 😊

Richard Osman: Klub istražitelja ubojstava četvrtkom

Gdje kupiti roman Klub istražitelja ubojstava četvrtkom:

web shop Znanje