Da sam ja manje ja šarmantna je, intuitivna i sentimentalna priča o ljubavima, raskidima, dolascima i odlascima, bolima koje nosimo nakon što jednom zatvorimo vrata.
Sitni niz zamršenih odnosa ispričanih iz perspektive četiri glavna lika podsjetio me na moju, tvoju, našu priču. Nesavršenosti kojima je protkan život obogaćuju nas, daju mogućnost da se razvijamo u svim smjerovima, jačaju nas, ali nekad nas i slome. Tako je i s protagonistima romana Ornele Šumelj-Prskalo. Autorica nam priča priču o životu nakon.
Obiteljska priča događa se nakon odlaska, preljuba, otkaza, putovanja, preseljenja, odvajanja i u konačnici, nakon smrti bliske osobe. Priča je to u kojoj se svi možemo prepoznati. To je najveća vrijednost ovog romana.
Ines, majka
Najprije upoznajemo Ines koja ostaje bez supruga nakon niza godina zajedničkog života u dvoje. Nespremna na iznenadni gubitak supruga, potpuno emocionalno prazna, Ines ponavlja ritmične radnje kuhanja, pospremanja, peglanja… U tišini. Sama sa sobom, izgubljena u vlastitoj tuzi, svaki dan pogledom među mnoštvom traži supruga. Svaki dah, korak i misao koje je Ines dijelila s voljenim muškarcem, sada su samo njezini. A ona više nije ista.
Ono što mi nitko nije rekao je da većina ljudi, pa i onih za koje smo mislili da su nam dobri prijatelji, neobično reagira na tugu. Kao da je tuga infektivna bolest, a nitko se ne želi zaraziti. str. 13.
Lucija, kćer
Lucija, u mazohističnoj vezi s oženjenim muškarcem, izmučena situacijom koja kontrolira nju, umjesto obrnuto, odlučuje povući radikalan rez. Daje otkaz, odlazi od života koji je guši i traži se pokušavajući naći mir u dalekoj zemlji, bježeći od kaotičnog života.
Vrativši se na “tvorničke postavke”, Lucija pokušava naći novi put. Ali to nije lako. I sama ima vlastite demone koji je progone.
Jako sam dobro znala da moram prestati i da će, u protivnom, ta mučna ambivalentnost trajati godinama, da nikad neću biti u potpunosti sretna i imati cijelu osobu koju želim jer mi nikad od početka nije ni pripadala. str. 35.
Vida, nevjesta
Vida je uvijek bila u sjeni ekstrovertnog supruga. Od malena je navikla biti servilna, svima na usluzi, željna svakome ugoditi. Uvijek je tražila vanjsku potvrdu da je dobra. Život u suprugovoj sjeni za Vidu je bilo savršeno normalan život. Sve dok nije, kao iz katapulta izbačena iz svemira na zemlju, iznenada uvidjela da je onaj kojeg voli ne zaslužuje. Vrišteći u tišini, Vida skuplja krhotine svog braka za kojeg je mislila da je savršen.
Uvijek mi se činilo da je naš brak lijep, kao savršena tapiserija.. Kao velika lopta za plažu koja se kotrlja na vjetru. Zato me i zapeklo kao meduza. str. 52.
Lovro, sin
Lovro je organizirani kaos. Omiljen u društvu, suprug, otac, prijatelj. Jedino mjesto gdje želi biti njegov je dom, uz suprugu Vidu i kćerku Stelu. Ali platit će cijenu nepromišljenosti nakon vesele uredske zabave. Zašto nije odlučio drugačije – pitanje je koje ga progoni poslije svega, kao mali kamenčić koji žulja u cipeli. Ali put koji je prešao s kamenčićem u cipeli već je predug. To je vrijeme koje ne može vratiti.
Istovremeno sam znao da će se od sada pa do kraja naših života sve u našoj vezi dijeliti na prije i poslije te noći. str. 99.
Dojam o djelu Da sam ja manje ja
Vida, Ines, Lucija i Lovro neraskidivo su vezani bračnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Nema tu isforsirane intimnosti ili bijesnih scena iz američkih filmova u kojima zavađeni supružnici histerično bacaju stvari jedno na drugo ili dramatično odlaze lupajući vratima.
Sve je fluidno, tečno, svakodnevno. Teme koje autorica obrađuje čitateljima su toliko bliske da se svatko od nas može pronaći u emocionalnom vrtuljku koji čine životi četiri glavna lika. Smrt supružnika, nevjere, odlasci, kompliciranost razdvajanja dvaju života ( što bi rekao Gibboni: Što je moje, što je tvoje…), borba s psihičkom bolesti, sve te teme toliko životne ne moramo potražiti nužno u sebi. Dovoljno je da se osvrnemo oko sebe i pogledamo među svoje voljene – prijatelje, znance, susjede.
Vrlo lijepo razrađene osobnosti svakog lika jako su me se dojmile. Predivni psihološki portreti glavnih protagonista toliko su nam bliski da ćemo u svakom od njih pronaći bar mali djelić sebe.
Stil i rečenice u knjizi
Autorica piše s takvom puninom i izražajnim koloritom da je naprosto užitak čitati ovaj roman. Predivne, duboke i misaone usporedbe jako su mi se svidjele.
U Lovrinoj je obitelji ljubav dolazila automatski kao vrećica šećera uz šalicu kave na tanjuriću u kafiću. str. 92.
Ono što možemo osjetiti u svakoj rečenici knjige Da sam ja manje ja emocije su vezane za ljubav, bliskost i povezanost među likovima i onda kada su im riječi gorke, pune ljutnje, bijesa i povrijeđenosti. Nekako osjećate da svaki od tih likova čezne biti dio puzzle koja se spaja s drugom, bez obzira na životne izazove i kušnje kroz koje prolaze. Svi su podjednako ranjivi i željni ljubavi.
Ako je namjera autorice bila da se čitatelj nakon čitanja njezine knjige duboko preispituje, onda je u potpunosti uspjela.
Pitanja koja sam ja sama sebi postavila nakon čitanja ove knjige su brojna, na primjer:
Da sam ja manje ja:
bih li u životu postupila drugačije?
bi li u mom životnom putovanju bilo više zajedništva ili više slobode?
bih li darovala srce nekome u posjed ili bih ga zadržala samo za sebe?
bih li bila vrjednija osoba, voljenija i produktivnija?
gdje bih bila tada, s kojim ljudima? I s kojim riječima?
bih li drugačije odgajala svoju djecu?
Da sam ja manje ja možda bi moj život bio posložen drugačije, možda bi bio bolji, a možda i ne, tko zna? Sve su to pitanja o tome kakva bih bila da sam ja manje ja. Ali nisam. Upravo sam onoliko ja koliko trebam biti.
Velika preporuka za ovu knjigu!
O autorici:
Riječka novinarka i književnica Ornela Šumelj-Prskalo, nakon plodne novinarske karijere, napisala je debitantski roman Da sam ja manje ja. Premda veza s novinarstvom nikad nije prekinuta, roman Da sam ja manje ja, višegeneracijska obiteljska saga, novi je spisateljski zamah u životu Ornele Šumelj-Prskalo. Autorica s obitelji živi u Rijeci.
Ako sam u ovom svom dugom životu nešto naučila, to je da u ljubavi otkrivamo tko želimo biti, a u ratu – tko jesmo. (str. 1.)
Slavujeva pjesma
Danas, neimenovana žena oprašta se od doma u kojemu je provela pola života.
Na tavanu pronalazi stari kovčeg prepun uspomena i prisjeća se prošlosti…
Francuska, 1939. godina. Vianne Mauriac oprašta se od voljenog supruga koji je mobiliziran i odlazi u rat. Sve joj se čini nevjerojatnim, cijela ta pošast koja je zahvatila Europu. Nacisti, kukasti križevi i tenkovi… Bila je uvjerena da to zlo nikada neće stići u njezin gradić.
No stiglo je. Vianne ostaje sama s kćeri, a u njezinu se kuću doseljava njemački časnik.
Njezin je ljubljeni grad nalikovao nekoć prelijepoj kurtizani, ostarjeloj i omršavjeloj, iznurenoj, napuštenoj. U manje od godinu dana, taj je veličanstveni grad bio otrgnut od svoje suštine beskonačnim topotom njemačkih čizama na ulicama, unakažen zastavama s kukastim križevima koje su se vijorile sa svakog spomenika. (str. 165.)
Viannina mlađa sestra Isabelle izbačena je iz još jedne škole. Dok s tisućama Parižana bježi od vojnika i rata, zaljubljuje se u mladog partizana koji joj slama srce. Brinući se malo ili nimalo za vlastiti život, divlja se Isabelle pridružuje Pokretu otpora. Zadatci koje obavlja isprva su lakši, ali kako se zahuktava rat, tako i Isabelle obavlja sve teže i teže poslove. Vrlo brzo, njezin je život, kao i životi svih onih koje voli, u velikoj opasnosti.
Kako će i koliko rat uništiti živote otuđenih sestara Vianne i Isabelle?
Ima li života nakon rata ili ga on nepovratno oštećuje, toliko da je, kada sve završi, nemoguće nastaviti dalje?
-Znaš li što sam shvatila u logorima? … Da mi ne mogu dotaknuti srce. Nisu uspjeli promijeniti moju dušu. Moje tijelo… to su slomili prvoga dana, ali ne i moje srce. Što god da ti je učinio, učinio je tvome tijelu. A tijelo će zacijeliti. (str. 460.)
Dvije sestre, dva različita života
Vianne i Isabelle oduvijek su različite. Još od djetinjstva, otkad im je umrla majka, a otac ih napustio iz nekih svojih razloga, sestre su se, umjesto zbližavanja, potpuno udaljile.
Vianne je poštovala pravila, a Isabelle ih je kršila. Čak i dok su bile djevojčice, dok su tugovale, drukčije su izražavale osjećaje. Vianne je utihnula nakon majčine smrti, … dok je Isabelle bjesnjela, bježala i tražila pažnju. Majka je obećala da će jednoga dana biti najbolje prijateljice. Sada se, više nego ikad, to činilo nevjerojatnim. (str. 98.)
I zato, kada u jeku rata neobuzdana Isabelle stiže na vrata Viannina pitomog kućerka, slutimo da će razlike ovih sestara biti jedan od glavnih pokretača radnje. Isabelle želi nešto napraviti, želi se boriti, no Vianne mora misliti na kćer i želi šutjeti, želi se skriti i biti nevidljiva do kraja rata. Kada se k njima doseljava nacistički vojnik, Isabelle je revoltirana. Vianne pak, svjesna da se zlo vrlo lako dogodi, prihvaća njega i svako zrnce dobrote koje joj ponudi. Shvaća da ljudi nisu samo dobri i zli te da postoji mnoštvo onoga između. Iako s ljubavlju i vječnim strahom očekuje suprugov povratak iz rata, mladi joj se vojnik sve češće uvlači u misli.
Gadne se stvari događaju, madame. Nemoguće stvari. Učio sam da budem vojnik, da se borim za svoju zemlju i da se moja obitelj ponosi mnome. Bio je to častan odabir. Što će misliti o nama kad se vratimo? Što će misliti o meni? (str. 278.)
Dirljiva priča o ljubavi i ratu
Iako nisam čitala puno romana ove autorice, shvaćam zašto je milijuni čitatelja toliko vole. I dok me prethodno pročitani roman Njezina bitka i nije nešto oduševio, Vučja djevojčica i ovaj sad, Slavujeva pjesma, jako su mi se svidjeli.
Slavujevoj pjesmi doista ne nalazim mana. Čak me malo podsjetila na moj najdraži ratni roman Aliceina mreža, a kad to kažem, onda znate da je stvarno i više nego dobar.
Priča o dvjema sestrama i načinima na koje pridonose ratu jako je emotivna i iako nećete plakati, nekoliko ćete puta progutati knedlu koja će vam se stvoriti u grlu. Radnja je dirljiva, ali zapravo, ne izvještačeno i zato je životna i sa svime što se događa lako se možemo povezati. Odnosno, lako se možemo zamisliti u cipelama naših glavnih junakinja, bilo da stremimo sigurnosti i šutnji kao Vianne, ili da smo ratoborni i neobuzdani, kao Isabelle.
Slavujeva pjesma, nezaobilazno, nosi i snažnu anti-ratnu poruku.
-Teško je zaboraviti… I nikad neću oprostiti. -Ali ljubav mora biti snažnija od mržnje. Ili za nas nema budućnosti. (str. 445.)
Ona nam govori ono što svi odavno znamo, ali uvijek se valja podsjetiti – rat ne utječe samo na vojnike. Rad dotiče sve. Žene koje čekaju očeve, muževe, braću da se vrate s fronta. Djecu koja gube djetinjstvo. One koji pomažu iz sjene. I one koji šute i samo se trude preživjeti.
E tu se sad, dakako, postavlja pitanje. Što smo sve spremni napraviti za domovinu? Što smo spremni napraviti za ljude koje volimo? I ono najvažnije – kome ćemo prije priteći u pomoć? Domovini ili voljenoj osobi? Jer ponekad… Ponekad to dvoje stoji na različitim stranama.
Najbolji dio – tajnovita žena s početka
Ono što je mene odmah uvuklo u priču je tajnovita žena koju susrećemo na početku i koja nam pripovijeda svoj život. Jasno nam je da je ona jedna od sestara, no koja? Želeći saznati tko nam priča strašnu priču o Drugom svjetskom ratu, počela sam čitati i… Nisam uspjela stati.
Slavujeva pjesma pročitana je učas. Pred očima su mi promicale pitoreskne slike francuskog sela, okrutnosti rata, prijateljstvo, obitelj, ljubav.
Neke priče nemaju sretan kraj. Čak ni one ljubavne. Možda pogotovo ove ljubavne. (str. 413.)
Roman na ponajbolji način ujedinjuje sve navedeno. Nema preživljavanja bez ljubavi, ona je glavni pokretač svega. Isprepliće se s tragedijom – jer što je rat doli tragedija? I tako ujedinjena, ta dva motiva pričaju nam emotivnu, tešku, napetu, toplu i predivnu priču o ljudima koji su dali najviše od sebe onda kada je to najviše trebalo.
Od mene preporuka!
I ako ste nježnijeg srca, svakako pripremite maramice!
Ostali naslovi ove autorice:
Kristin Hannah autorica je više od 20 hit romana koje obožavaju čitatelji diljem svijeta.
Kako se ne bih ponavljala, klikom na osvrt njezina prethodno objavljenog romana Vučja djevojčicadoći ćete i do popisa romana koje je ova plodna autorica dosad napisala.
Ljubav u teoriji ljupka je gorko-slatka ljubavna priča o dvoje znanstvenika s drugačijim znanstvenim opredjeljenjima. Teorijska fizičarka Elsie s dvadeset sedam godina radi kao znanstveni novak (što bi kod nas rekli, asistent) i nije zadovoljna svojim napredovanjem. Kad susretne Jacka Smitha, kemija između njih reže se nožem. Jedina je kvaka u tome što je Jack omraženi eksperimentalni fizičar.
Elsie
Elsie je jako usredotočena na to kako dobiti željeni posao u akademskoj zajednici. Posao koji trenutno radi dosadan je i ne ispunjava je, a uz to je slabo plaćen. Ocjenjivanje studenata i odgovaranje na bezbroj njihovih upita ne razvija njezinu karijeru, a ni mentor joj ne pomaže u napredovanju. Stoga Elsie, kako bi nadopunila osobni budžet, povremeno radi kao pratilja raznim muškarcima u svojstvu „lažne“ djevojke. Sve to ide neko vrijeme dok Elsie, angažirana da glumi djevojku njegova brata, ne upozna Jacka Smitha.
Prije tri tjedna bila sam druga osoba. Ne: prije tri tjedna bila sam beskonačan broj različitih osoba. str. 394.
Jack
Jack je već u mladim danima posvađao akademsku zajednicu teoretičara i eksperimentatora objavom članka u znanstvenom časopisu. Jack, jednako privlačan koliko i arogantan eksperimentalni fizičar, navodno je svom mentoru uništio karijeru potkopavajući ugled svih teoretičara svijeta. Elsie se svidi Jacku, ali on je oprezan u komunikaciji s njom jer je smatra bratovom djevojkom. S druge strane, čudno mu je Elsieno ponašanje. Djevojka se predstavlja kao knjižničarka, ali Jacku njezina priča ne drži vodu.
To je tek početak jednog uvrnutog mrzim-volim odnosa između glavnih protagonista.
Kemija
Jack i Elsie započinju „ratoborno“ prijateljstvo koje je stalno na ivici prekida. Očito je da privlače jedno drugo, ali njihova komunikacija vrlo je napeta. Uz to, Elsie jako želi posao na Jackovom akademskom odjelu, ali Jack na umu ima drugu kandidatkinju što Elsie dovodi do ludila. Stvari eskaliraju i dovode do niza Elsinih nespretnih, čak i problematičnih ponašanja. Ali Jack je tvrd orah izvana, a iznutra empatičan i skroz simpa lik.
Dobra si i zaista bi mi u timu trebao netko poput tebe. … Ali ja sam bolja. str. 278.
Dojam o knjizi
Roman Ljubav u teoriji tematski bih podijelila na dva dijela. U prvom dijelu upoznajemo Elsie, znanstvenu novakinju, nezadovoljnu svojim poslom, obitelji i životnim standardom. Čini se da je nezadovoljna baš svime, a dobrim je dijelom i sama za to kriva. Jer Elsie je komplicirana osoba koja ne izaziva baš simpatije. Dapače, ako smijem reći, lik Elsie mi se uopće nije svidio. Prevrtljiva je, povremeno licemjerna (u odnosu s prijateljicom), osoba koja se lažno predstavlja kako bi zaradila novac, sve me to odbijalo kod Elsie. Neke stvari možemo razumjeti. Obitelj koja nije zainteresirana za nju već je usmjerena na njezina dva problematična brata, dijabetes koji ima odmalena, stalna borba da bude priznata na svom poslu, manjak novca, sve je to utjecalo na Elsie. Ona se ne zna zauzeti za sebe, nema svoj stav ni samopoštovanje. Tolika nesigurnost stvara želju da se svidi svakome, da ugodi svakome, a sve ju je to pak učinilo običnom manipulatoricom.
U tim okolnostima, upoznaje starijeg brata svog omiljenog klijenta. Jack Smith voditelj je katedre za fiziku, mjestu na kojem je Elsie željela raditi cijeli život.
Jack mi se kao lik svidio puno više od Elsie. Njegov odnos sa zaposlenicima odjela, prisan odnos s bratom i vlastitom obitelji, pun poštovanja, puno govori o njemu kao liku. Nakon zbunjujućeg početka, njegov odnos prema Elsie pun je brige, privrženosti i empatije. Jack je čovjek koji ništa ne radi s figom u džepu. Iskren je i jednostavan.
Dobre stvari i malo kritike
Kemija između ova dva lika je vrlo opipljiva. Drugi dio knjige uglavnom je prikaz njihove veze naizmjenično obilježene emotivnim trenutcima i scenama seksa koje su napisane nekako isforsirano i nisu mi se svidjele. Dodala bih još kao primjedbu veliku količinu psovki koja se bespotrebno upotrebljava u knjizi.
Vrijednost knjige je što prikazuje život s usponima i padovima koji se događaju svima nama (kod Elsie su uglavnom padovi). Uz podosta nespretnih i nesretnih situacija te komičnih elemenata, knjiga je zabavna i brzo se čita.
O autoru:
Ali Hazelwood je neuroznanstvenica, a u slobodno vrijeme piše romantične komedije. Glavne junakinje njezinih romana pripadnice su, baš kao i ona, znanstvene zajednice. Ali Hazelwood radi kao profesorica, a uz romantične komedije koje piše iz hobija, objavljuje i recenzirane znanstvene članke o mozgu. Na hrvatski su do sada prevedeni romani Ljubavna hipoteza, Ljubav i neuroni i Ljubav u teoriji.
Nora O’Malley naizgled je sasvim obična tinejdžerica koja tog jutra dolazi u banku uplatiti novac. U pomalo je kompliciranom i trenutno vrlo napetom odnosu s vršnjacima Wesom i Iris, koji joj prave društvo. A tada, sve se dodatno zapliće kada u banku upadaju dvojica pljačkaša.
Nori je vrlo, ali vrlo brzo jasno da to ni po čemu nije obična pljačka te da razbojnici imaju neki drugi cilj.
Mama mi je običavala govoriti: Daš li čovjeku ono što želi, jest će ti iz ruke. To je još primjenjivije u slučaju pljačkaša banaka čiji se plan potpuno izjalovio. (str. 20.)
Kako joj je jasno – to je tajna. A ona započinje majkom kriminalkom koja je Noru cijelog djetinjstva učila samo dvije stvari – varati i krasti.
Ja, ja sam rođena da budem prevarantica. Stigla sam na ovaj svijet s laži na usnama, sposobnošću da se smješkam i očaram, baš kao i moja majka. Ljudi to zovu šaromom. Vrlo korisna vještina. Umjeti pročitati ljude i smjesta im se upravo zrcalno prilagoditi. To nije dar ni prokletstvo. To je oruđe. (str. 23.)
Izvodile su svoje prevare na bezbroj maštovitih načina i sada će Nora morati zaroniti duboko u svoju prošlost kako bi našla izlaz iz opasne situacije u kojoj se našla. I nije njoj do sebe – više od svega želi spasiti Iris i Wesa, dvoje od troje ljudi koje voli najviše na svijetu.
Prisjećajući se svih djevojčica koje je nekada bila, Nora u svega nekoliko sati saznaje tko je danas.
Ali, nije Nora jedina koja se drži prošlosti. Jedan mračan lik, dio njezina djetinjstva, vreba iz mraka i čeka pogrešan korak.
A ova bi pljačka mogla biti baš to – veliki pogrešan korak koji će Noru odvući natrag u pakao iz kojeg je došla i koji taji – gotovo svima koje voli.
Osvježavajuće i jako, jako pitko
Sva moja lica roman je koji sam dobila davno, ima skoro godina dana. Zašto ga nisam ranije uzela za čitanje? Nemam pojma, ali znam da sam ga pročitala u treptaju oka! Zabavan, lagan, osvježavajući – Sva moja lica roman je nepravedno zapostavljen! Uopće se ne sjećam da sam o njemu ikad išta pročitala, a evo, jako mi se svidio i imate moje preporuke!
Za početak, stil pisanja je odličan! Glavni je lik tinejdžerica Nora pa je i sam jezik potpuno prilagođen mladima. Nema nepotrebnih komplikacija, nema opisa. Nema lamentacija likova koje se protežu sa stranice na stranicu i čine da vam se sklapaju oči…
Toliko mrzim onu izreku što te ne ubije, čini te jačom. Kakvo sranje. Ponekad je ono što te ne ubije gore. Ponekad bi bilo bolje da te ubije. Ponekad te ono što te ne ubije tako slomi da se moraš neprekidno boriti kako bi preživio s onim što je ostalo. (str. 25.)
Čitava se radnja odvija u manje od 24 sata. Poglavlja su kratka, brzo se izmjenjuju, a pozornost nam drži (i ne pušta!) Norino skakanje u prošlost, u dane kada nije bila Nora. Kao što sam već rekla, Sva moja lica sva su Norina lica, jer ona je bila puno djevojčica. A neke od tih curica uvalile su se u prave probleme i naučile Noru svemu što ona danas zna.
Te djevojčice, koje se sastoje od svega tri riječi (vidjet ćete kad budete čitali) i koje jesu i nisu Nora, naučile su je hrabrosti, požrtvovnosti, laganju, šutnji, manipulaciji… Sve su to vještine koje se nadamo da nam nikad neće trebati, ali evo – ponekad se dogodi sasvim slučajna pljačka banke u kojoj nam sve to može dobro doći…
-Što ja obično govorim o nedaćama? -Ako si pametna, čine te boljom. (str. 215.)
Teške teme
Sva moja lica mješavina su obiteljske drame i trilera za mlade. Nakon svih onih ubijanja koja redovito čitam, ovaj mi je roman došao kao ogromno osvježenje. Pun humora i zafrkancije, on istodobno progovara o temama koje su bliske ne samo svijetu mladih, nego i onih malo starijih. Majka prevarantica i užasni očevi samo su neke od njih.
Na pristupačan, ali i dubok način, Sva moja lica pričaju nam o tome kako zlostavljanje nisu samo modrice i ozljede koje se vide na koži. Zlostavljanje je puno toga – manipulacija, laži, izvrtanje istine, ucjenjivanje, stav „pretrpi, preživjet ćeš“… Načini na koje roditelji uništavaju svoju djecu mnogobrojni su i svi podjednako okrutni. Ipak, ovaj roman nije obojen crnilom. Iz svake rečenice izbija nada i osmijeh. Volimo Noru, Wesa i Iris te navijamo za njih svim srcem. To troje mladih ljudi tako su lijepo portretirani – mladi, ali bogati iznutra i moramo biti na njihovoj strani, nema nam druge.
Sva moja lica uzbudljiv je roman koji ćete pročitati u hipu. Neobičan je, drugačiji, težak i optimističan istodobno pa se nadam da će i vama, kao i meni, nakon čitanja ostati sladak okus u ustima.
Svakako preporučujem – uvijek – a posebno za ove divne ljetne dane! Ova će vas priča osvježiti poput najfinijeg koktela!
P. S. Znam da je već hladno i čini se kao da ljeta nikada nije ni bilo. Ipak, ovaj sam osvrt pisala u vrijeme najvećih srpanjskih vrućina i zadnje mi se rečenice jako sviđaju, zato ih ostavljam. Iako nam sada više treba topao čaj, a ne osvježavajući koktel…
Ostali romani ove autorice:
Tess Sharpe kaže da su joj knjige spasile život dok je bila tinejdžerica, zato se danas u svojim romanima bavi baš temom odrastanja. Sva moja lica prvi su njen u nas preveden roman.
Nisam dosad još čitala ovako lagan, duhovit, ali i dubok roman. Ipak, budući da su tema tinejdžeri, navodim još neke YA romane koje sam čitala i za koje sam pisala osvrte:
Koliko ima do mora, pita se. U kojem je smjeru dom? str. 32.
Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Njih su, kao djecu, roditelji poslali dogovorenim udomiteljima u SAD kako bi ih zaštitili od ratne pošasti koja se nadvila nad Europom i koja se ubrzano približavala Londonu. Procjenjuje se da je na taj način oko 14 000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.
Molim te, piše, obećaj mi da ćeš poslati po mene čim budeš mogla, čim ovaj strašni rat bude gotov. Spremna sam za odlazak kući. str. 134.
Beatrix
Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odlučuju poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanaestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan te njihovi sinovi William i Gerald.
Obitelj Gregory
Dobrodošlica u dom imućne obitelji Gregory melem je za rane ozbiljnoj, introvertiranoj djevojčici. Nancy, koja je uvijek željela imati kćerku, ispunjava joj sve želje, Ethan joj strpljivo objašnjava sve i najmanje nepoznanice. Čak su i dva potpuno suprotna dječaka, smireni William i živahni Gerald, učinila sve da se malena, uplašena djevojčica brzo uklopi u njihov dom zbliživši se sa svim ukućanima. Beatrix za njih postaje samo Bea, članica njihove obitelji i osoba koju su zavoljeli.
London
Nakon dugih pet godina, ratna opasnost polako prestaje i Beatrix se mora vratiti kući. Za taj se dan pripremala godinama. Ali njezina obitelj više nije ista. Sjećanja na majku i oca pomalo su izblijedjela, a njezin život prepun je uspomena na obitelj koja ju je nesebično prihvatila.
Dvadesetak godina poslije
Upoznajemo Beu tridesetpetogodišnju ženu koja se prisjeća života u SAD-u i povrataka kući u svoju obitelj. Obje obitelji Bea smatra podjednako svojima. Sjećanje na život s Gregoryima prati je cijeli život i budi uspomene. Prekrasne godine bezbrižnosti, život u Bostonu i na otoku Mainu te prve ljubavi prekida povratak u poslijeratni London. Bea se mora suočiti s promjenama u obitelji i smrtima koje dolaze kao sastavni dio života.
Dojam o romanu A onda more
Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, knjiga o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga je to o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.
Djevojčica i dva dječaka odrastanjem postaju drugačije osobe, mijenjaju se i razvijaju. U svjetlu ratnih okolnosti i velike razdvojenosti kontinentima (naslov je savršeno pogođen), Bea postaje mlada žena koja odgajaju obje obitelji, a time je i njezin način gledanja na svijet oblikovan životnim okolnostima i ljudima koji su joj pružili dom.
Prekrasna obitelj koja je privremeno udomila Beu i dječaci William i Gerald koji postaju mladi ljudi prepuni oprosta i razumijevanja, učinili su da sjećanje na njezinu američku obitelj ostaje s njom dugo godina nakon što ih je napustila, a dio njezinog srca ostao je zauvijek tamo.
Dvije majke, dvije junakinje
Osim Beatrix, koja je glavni lik knjige, osvrnula bih se na likove dviju majki, Millie i Nancy. To su likovi koji su, po mom sudu, najbolje doneseni u knjizi.
Millie, prepuna strahova, popušta pred zahtjevima supruga i teška srca šalje kćerku u nepoznato, svakim se danom pitajući kakva je žena koja odgaja Beu. U Millie je cijeli buket različitih osjećaja: od zahvalnosti do zavisti, čak i ljubomore na ženu koja je Bei pružila dom. Sve su to normalne reakcije žene koja nije imala izbora. Dok je Bea u SAD-u na sigurnom, Millie volontira u razorenim skloništima ratnog Londona njegujući ranjenike.
Nancy, s druge strane Atlantika, željno je dočekala djevojčicu nakon dvoje muške djece. Odlučna je pružiti Bei svu ljubav i pažnju, baš kao vlastitom djetetu. Često se pita što radi Millie i kako se osjeća. U sebi misli da ona svoju djecu nikada ne bi pustila. A s druge strane, divi se Millienoj hrabrosti.
Ove dvije žene, majke, junakinje su ove knjige. Za obje dileme nema. Na prvom mjestu uvijek je dijete.
Velika preporuka za ovu divnu knjigu!
O autorici
Laura Spence-Ash američka je spisateljica. Njezina proza objavljivana je u časopisima One Story, New England Review, Crazyhorse… A onda more njezin je romaneskni prvijenac koji je promptno postao bestseler.
Tekstovi koje čitamo u predivnoj zbirci Prekrasne sitnice zapravo su anonimne online kolumne koje je pisala Cheryl Strayed, pod nazivom Dear Sugar. U tim su joj kolumnama ljudi slali pisma u kojima bi iznijeli neki svoj problem ili postavili pitanje, a Sugar bi im, u svom duhovitom gorko-slatkom stilu i odgovorila. Prekrasne sitnice su odabir najzanimljivijih, najpotresnijih, najzabavnijih, najšokantnijih pisama i naravno, Sugarinih odgovora.
A ti odgovori su kao melem na ranu – ne samo pošiljatelja pisma, već i svih nas čitatelja. Sugar svoje odgovore ne izmišlja. Ona ih izvlači iz vlastitog, teškog života i od limuna koje joj je život dao (a ti su limuni jako kiseli, da ne kažem gorki), svojim čitateljima nudi najslađu limunadu.
Njezini su savjeti duhoviti, topli i iznad svega iskreni.
Ne slušaj ljude koji ti govore da si do sada već trebala „preboljeti“ kćerinu smrt. Ljudi koji najglasnije grakću o takvim stvarima, gotovo nikada nisu morali ništa preboljeti. Ili barem ništa od onoga što uistinu sjebe um, zdrobi dušu i promijeni život. (str. 29.)
Jezik kojim se obraća svojim čitateljima jednostavan je, prepun mudrosti i šarma. Tu i tamo uleti psovka, ali izričaj nije vulgaran. Zamišljala sam Sugar kao sredovječnu ženu koja pijucka kavu, puši slim cigaretu, u kosi joj vikleri, na usnama ruž, a u ruci najmoćnije oružje i spas – olovka.
Dok sam čitala, čitavo sam vrijeme zamišljala onaj južnjački izgovor dok ljude tješi, ali i hrabri, oslovljavajući ih s „mili“, medena“ i sl. I još mi je bila simpatičnija.
Mnogo je toga zbog čega se možeš mučiti, mila. Mnogo je mučnih stvari u ovom životu. Nemoj dopustiti da muškarac koji te ne voli bude jedna od njih. (str. 182.)
Možemo reći da sam se zaljubila u Sugar od prve kolumne.
Drugačija u moru istih
Prekrasne sitnice uzela sam jer se ne moraju čitati odjednom. Prvih sam par pisama pročitala u pauzi između dva romana, ali onda više nisam mogla prestati s čitanjem! Svako je pismo drugačije od sljedećeg, a Sugarini su odgovori tako dirljivi i ljudski, tako mekani, slatki i istiniti. Ona svima savjetuje ono najlakše i najteže – slušaj sebe! Vjeruj sebi!
Vjeruj samoj sebi. To je Sugarino zlatno pravilo. Vjerovati sebi znači živjeti ono za što već znamo da je istinito. (str. 58.)
Nikad nikome ne prigovara, ne okrivljuje. Trudi se usmjeriti osobu na pravu stranu. Doista se trudi pomoći. A ljudi se za nju vezuju ne samo jer MORAJU čuti nekoga kako im govori istinu, bez uljepšavanja i izmotavanja. Ljudi se za nju vezuju jer svaki svoj savjet potkrijepi nekim užasnim detaljem iz svog života.
Vidjet ćete čitajući, Sugarin je život bio užas. Uopće nije bio sladak. Ali uspjela je. A ako može ona – između redaka čitamo – možemo i mi.
Ako se ona izvukla iz kaljuže u kojoj je bila, definitivno možemo i mi.
Teme o kojima ova simpatična, britka autorica piše brojne su i čitatelji se u njima mogu pronaći. Tu su ljubav, zlostavljanje, prijateljstvo, prevara, razvodi, brakovi, vjera, gubitak, smrt… Svatko je od nas nešto od toga doživio. I doista vjerujem da će svatko od nas, makar u jednom pismu, pronaći Sugarin savjet za svoju situaciju.
Svi ćemo, bar jednom, pronaći lijepu riječ i zrnce utjehe.
Za Prekrasne sitnice imate sve preporuke!
Savršen su poklon – i sebi i drugima!
Poklon za srce.
Dekica, topli čaj i utjeha u jednom.
U sljedeća ću dva odlomka prepričati dva pisma koja su me najviše takla.
Prekrasne sitnice – o prijateljstvu
Muškarac čije pismo Sugar uvrštava u Prekrasne sitnice javlja joj se s problemom – čuo je svoje najbolje prijatelje kako ga ogovaraju. Bolje rečeno, čuo je kako iza njegovih leđa komentiraju njegovu odluku da se vrati djevojci za koju su smatrali da nije dobra za njega.
Muškarac se osjećao izdanim, omalovaženim i isključenim iz tog prijateljstva.
Sugar mu je odgovorila, i moram reći da je i meni otvorila oči. Nije svako ogovaranje loše. Svi imamo mišljenje o svemu i normalno ga je prokomentirat s drugima, čisto da vidimo vara li nas osjećaj. Ponekad prijatelji komentiraju neki tvoj postupak s drugim prijateljem, a ne s tobom, jer te ne žele povrijediti. Nekad zajedno pronalaze način na koji bi pomogli. Nije sve crno-bijelo. Nemaju svi loše namjere.
…to što tvoji prijatelji imaju mišljenje ne znači da te ne vole ili ne cijene kao prijatelja ili da te inače ne smatraju jednim od najboljih ljudi koje poznaju. To može biti teško povjerovati u ovom trenutku, kad su tvoji osjećaji toliko bolni, ali je istina. (str. 72.)
Prekrasne sitnice – o Bogu
Pismo koje me rasplakalo jest pismo roditelja bolesnog djeteta. Ljudi se, s pravom, pitaju – ima li Boga? Kako može dopustiti da beba ima tumor?
Neću vam sve prepričati jer bih voljela da i vi doživite te emocije koje izviru iz pisma, ali parafrazirat ću Sugarin savjet koji svi znamo, ali rijetko osvijestimo. Bez kiše nema duge. Bez raspeća nema uskrsnuća. Bez zla nema dobra.
Kako naći pravo rješenje?
Prekrasne sitnice pune su predivnih citata. Mudre riječi sjaje sa svake stranice. Gotovo da sam mogla sve prepisati…
Isto tako, savjeti koje Sugar daje primjenjivi su i nama. Svaki problem ima svoje rješenje, svako pismo svoj koristan savjet. Za sebe bih, a možda evo i za vas, izdvojila ovaj.
Što učinite kad ne znate što vam je činiti u vezi nečega? Razgovaram s gospodinom Sugarom i s prijateljicama. Sastavljam popise. Pokušavam analizirati situaciju iz perspektive svojega „najboljeg jastva“: onog koje je velikodušno, razborito, spremno oprašta, puno je ljubavi… Duboko razmišljam o onome što ću za godinu dana poželjeti da sam učinila. (str. 209.)
Nadam se da ćete nekad zaviriti u ovu knjigu i možda u njoj naći odgovor na svoje pitanje.
Ostali naslovi ove autorice:
Cheryl Strayed autorica je bestselera Divljina: putovanje života na Stazi pacifičkih vrhova. Prekrasne sitnice zbirka su njezinih kolumni Dear Sugar koje je pisala za mrežnu stranicu The Rumpus.
Zadnja dva tjedna bompardiraju nas naslovima koji u sebi imaju inačicu “gotovo je ljeto” rečenice. Budući da ljeto, a čini se da to treba ponoviti većini portala, traje do 23. rujna, a mi se u Dalmaciji ponekad kupamo u moru i početkom jeseni, odlučile smo pokazati da LJETO NIJE GOTOVO. Odabrale smo deset knjiga koje imaju divne, ljetne naslovnice. Ljeto na naslovnicama – malo je toga ljepše i utješnije od njih, zar ne? More u svim svojim oblicima liječi, pogled na plažu opušta, a pomisao na sunce usrećuje! Zato sljedeći put, kad negdje pročitate da je “kraj ljeta”, izvucite jednu od ovih ljepotica!
Čitati ih možete bilo kad i bilo gdje, ljeto je ionako stanje uma. Sada u njima možemo uživati na plaži, uz more, rijeku ili jezero. Kad dođe zima, mogu nas grijati dozivajući sunčane, slane uspomene na ljeto.
Svjesne smo da ima toliko puno romana svih žanrova koji imaju ljeto na naslovnicama! Kako smo odabrale ovih deset? Smijat ćete se… Nismo imale nikakav kriterij. Prekopale smo police i što smo našle, to vam predstavljamo.
Valerie Perrin: Troje
Budući da ovaj Troje još nismo stigle pročitati, sadržaj koji stavljamo ovdje preuzele smo sa stranice izdavača. Roman smo odabrale ne samo zbog predivne ljetne naslovnice, nego i zbog hrpe vaših komentara na Facebooku u kojima oduševljeno hvalite njegovu radnju i emocije koje budi u čitateljima.
Nina Beau, Étienne Beaulieu i Adrien Bobin imaju deset godina kad se početkom rujna 1986. upoznaju u dvorištu osnovne škole. Povezuje ih podudarnost – početno slovo njihovih prezimena. No ubrzo postaju nerazdvojni. Zavjetuju se da će jednoga dana napustiti svoj gradić i zajedno otići na studij u Pariz, osnovati bend i nikada se ne razdvajati. No trideset jednu godinu poslije više se ne viđaju i ne razgovaraju. Godina je 2017. Iz jezera u La Comelleu izvučena je automobilska olupina u kojoj je tijelo. Čini se da postoji posebna veza između troje nerazdvojnih prijatelja iz djetinjstva i pronađene olupine…
T. J. Reid: Malibu gori
Djeca legendarnog pjevača Micka Rive i ove godine priređuju tradicionalnu zabavu za kraj ljeta. Ta zabava najvažniji je i najiščekivaniji događaj sezone i svi žele biti pozvani. A onda dolazi jedan neželjeni gost i sve kreće kvragu.
Malibu gori savršen je spoj obiteljske drame i povijesne fikcije. Nema toga što mi se nije svidjelo. Od samog uvoda, koji konstatira da „drugi dijelovi SAD-a imaju takve-i-takve-probleme, a Malibu jednostavno gori“, nisam mogla prestati čitati. I obje su paralelne priče jednako dobre. Ona u ajmo reći sadašnjosti, 1983., i ona u prošlosti, kada se June i Mick Riva tek zaljubljuju. Obje su podjednako zanimljive, bolne i lijepe. Obje postavljaju različita pitanja o važnosti obitelji, podrijetla i krvnih veza. O ljubavi, slobodi, samopoštovanju. O rješavanju problema i stalnoj borbi koja čini život. O tome tko smo i što nas definira. Ovaj je roman ultimativno ljetno štivo koje ćete sigurno voljeti!
Carley Fortune: Sva nova ljeta
Nekad davno, dok su još bili klinci, a onda i tinejdžeri, Perzefona Fraser i Sam Florek bili su nerazdvojni. Najprije najbolji prijatelji, a potom i zaljubljeni par. Jedni od onih ljudi koji svoju srodnu dušu pronađu vrlo, vrlo mladi. A onda se nešto dogodilo i ona je pobjegla natrag u grad, glavom bez obzira, i nikad se više nije osvrnula. Dvanaest godina poslije prisiljena je vratiti se u gradić koji nije zaboravila, i vidjeti muškarca kojeg nikad nije prestala voljeti.
Od romana Sva nova ljeta nisam imala nikakva očekivanja. Bolje rečeno, bila su stvarno niska, imajući na umu da je nekoliko blogera koje pratim reklo da ih je razočarao. Kad sam počela čitati – paf! Odmah sam zaronila u nostalgični svijet Percyna djetinjstva. Roman sam čitala na plaži i pokraj bazena i toliko se uklapao u cijeli taj trenutak mog života! Kupanje, plivanje, skakanje… Kod nje jezero, kod mene (uglavnom) more… Snažna, seksi ljubavna priča dvoje sramežljivih tinejdžera pa zbunjenih odraslih ljudi koji i znaju i ne znaju kako dalje… Uživala sam od prve do posljednje stranice!
Kiran Milwood Hargrave: Milosti
Badnjak je, 1617. godina, Norveška. Muškarci odlaze na more u ribolov, no u tren oka diže se oluja. Četrdesetak muškaraca gine na moru. More ih vraća u luku danima poslije. Na otoku Vardø ostaju samo žene. Na zabitom otočiću još uvijek, uz dominantno kršćanstvo, postoje ostaci starih vjerovanja. Još uvijek se ljudi pouzdaju u rune i tkalce vjetra, a jedna je žena otišla posebno daleko – obukla je hlače. Crkva šalje svog povjerenika da uvede red. Na otok pun žena stiže lovac na vještice.
Roman Milosti toliko mi se svidio da sam ga uvrstila na listu najboljih romana pročitanih u 2023. godini! Sve u njemu bilo mi je predivno! Poetski način na koji autorica piše, ljepota riječi i rečenica koje se isprepliću i pripovijedaju o izoliranosti, klaustrofobiji male zajednice, o zloći, ali i o nježnosti i ljubavi… Ako je lov na vještice tema o kojoj volite čitati, ako uživate u snažnim emocijama koje izazivaju nepravda, predrasude i strah od nepoznatog, uzmite Milosti. Vjerujem da nećete požaliti. One su snažno, iskreno, teško, istinski surovo štivo koje se uvlači u čitatelja i ne pušta ga na miru, čak i kad je zadnja korica odavno zatvorena.
Kristin Hannah: Njezina bitka
Jolene Zarkades vojnikinja je nesretnog djetinjstva, a Michael Zarkades odvjetnik koji se u posljednje udaljio od supruge. Roditelji su dviju djevojčica i sve bi im trebalo ići super, no čini se da im je brak pred raspadom. Tada, Jolene i njezina najbolja prijateljica Tami pozvane su na bojište – u Irak. Obje su pilotkinje i uvjeravaju svoje obitelji da će biti daleko od opasnosti. No, Tami ima nešto što Jolene nema – podršku obitelji. Kod Jolene je sasvim druga priča, Michael mrzi svaki spomen na vojsku i rat i odbija iti razgovarati o tome. Ipak, dužnost zove i Jolene odlazi, ostavljajući zbunjenog Michaela da nosi sva četiri kuta kuća. Tada se dogodi tragedija…
Njezina bitka još je jedan bestseler voljene Kristin Hannah, rado čitane autorice u čije se priče zaljubljuju čitatelji diljem svijeta. Iako me ovaj roman nije oduševio kao ostali njezini koje sam pročitala, pohvaljujem neobičan zaplet, likove o kojima ćete svakako razmišljati i stil pisanja koji – unatoč svim manama – ostaje klasična Hannah, predivan, lagan i liričan.
Gabrielle Zevin: Sutra, i sutra, i sutra
Sam je četrnaestogodišnjak, a Sadie nešto mlađa. Sadina je sestra u istoj bolnici u kojoj se liječi i Sam nakon teške prometne nesreće u kojoj mu je stradala majka, a on ostao trajni invalid. Dvoje mladih otkriva zajedničku strast: igranje videoigara. U tom digitalnom svijetu razvija se posebno prijateljstvo koje se naglo prekida, a slučajno se sreću osam godina kasnije kad su već odrasli.
Sutra, i sutra, i sutraroman je koji je dobio izvrsne kritike i dosta je izvanredan. Ovo je knjiga o razvoju videoindustrije, ali je i knjiga o ljubavi. Sadie i Sam uvijek prijatelji, dvoje ljudi koji se beskrajno vole, ali su toliko kompleksni karakteri da teško mogu biti zajedno. Zapravo se radi o velikoj ljubavnoj priči koja je na putu da se realizira, ali uvijek postoje zapreke.
Laura Spence-Ash: A onda more
Knjiga A onda more nastala je nakon što se autorica zainteresirala za članak objavljen 1998. u The New York Timesu, o skupini odraslih Britanaca koji su se vratili u SAD da bi posjetili obitelji i mjesta gdje su živjeli 1940. godine. Procjenjuje se da je na taj način oko 14.000 djece napustilo svoje domove tijekom Drugog svjetskog rata u Velikoj Britaniji.
Godina je 1940. Dok njemačke bombe padaju u neposrednoj blizini Londona, mlada radnička obitelj Millie i Reginalda Thompsona donosi tešku odluku. Svoju kćer Beatrix odluče poslati u SAD kako bi je zaštitili od ratnih zbivanja. Jedanestogodišnja Beatrix zajedno sa skupinom djece prelazi Atlantik gdje je čeka obitelj Gregory – Nancy i Ethan – te njihovi sinovi William i Gerald.
Iako se djelomično odvija tijekom Drugog svjetskog rata, priča nije tipična povijesna fikcija. Rekla bih da je A onda more prvo knjiga o odrastanju, o kompromisima koje život stavlja pred nas kako bismo zaštitili one koje volimo. Knjiga o obitelji. I knjiga o ljubavi. Ova dirljiva obiteljska saga kojoj je glavni lik djevojčica/mlada žena Beatrix, potresna je priča o gubitku, nadi i životu koji se događa od rođenja do smrti i svega između.
Louise Nealon: Djevojka koja je gledala zvijezde
Djevojka koja je gledala zvijezde roman je prvijenac mlade irske spisateljice. Priča govori o Debbie koja živi s majkom Maeve, plahom ženom fokusiranom na svoj mali svijet i snove te neobičnim ujakom koji živi u kamp kućici. Premda su svi likovi vrlo osebujni, očito je da ih veže velika ljubav. Život je to na obiteljskoj mliječnoj farmi četrdeset minuta i cijeli jedan svijet daleko od Dublina. Stoga je odlazak na Trinity College u Dublinu za Debbie tjelesni, psihološki i kulturološki šok. A onda se dogodi tragedija koja poremeti život čitave Debbiene male obitelji…
Roman mi se jako svidio zbog nespretne, zbrčkane, vrlo iskrene djevojke koja se ne snalazi u velikom sveučilišnom gradu. Priča je to puna osjećaja, u kojoj će se mnogi od nas pronaći. Ali ona nije samo laganica koju ćete progutati u jedno popodne. Puno je toga u njoj što plaši, rastužuje i boli…
Charlotte McConaghy: Posljednji let
Posljednji let prati mladu Franny koja je ornitologinja. Za bavljenje i proučavanje ptica ne treba joj nikakva diploma jer je ona u stvari ni nema. Treba joj samo neizmjerna ljubav prema pticama, a toga Franny ima u izobilju. Stvari na Zemlji nisu dobre. Kako je globalno zatopljenje raslo, a razina mora se dizala mnoge su životinjske i biljne vrste nestale. Franny je odlučna u praćenju posljednje migracije arktičkih čigri od Grenlanda na Antarktiku. Nakon što stigne na Grenland, nagovara lokalne ribare da je prime na brod. Kako vrijeme odmiče jasno je da Franny ima i druge razloge zbog kojih se otisnula na ovo daleko putovanje. Posljednji let njezina je životna priča.
Posljednji let jedna je od najljepših ljubavnih priča koju sam ikad pročitala. Upravo zato što je neobična, intimna, drugačija i ničemu slična, osvojila me na prvo čitanje. Još k tome, kad se sve to događa u svijetlu zemaljske kataklizme izumiranja većine životinjskih vrsta, knjiga dobiva jedan drugačiji, potpuno osobni pečat. Žena na rubu živčanog sloma koja se bori za spas malenih arktičkih čigri i priča o ljubavi koja traje i koja je veća od života, osvojit će zasigurno srca mnogih čitatelja.
Alison Espach: Bilješke o tvom iznenadnom nestanku
Šesnaestogodišnja Kathy bila je sve ono što je njezina trinaestogodišnja sestra Sally željela poslati. Lijepa, uspješna, elokventna, sveprisutna na školskim zabavama, zapamćena na priredbama. Kathy je bila zvjezdica koju su baš svi primjećivali. Za introvertnu, racionalnu i pouzdanu Sally nije bilo dileme. Sestra je njezina nit vodilja kroz život. No život nije idiličan. Život je grub, surov i neizbježan. Kad Kathy ode, Sallyin se život nastavlja.
Bilješke o tvom iznenadnom nestanku roman je nakon kojeg ostanete s pročitanom knjigom u ruci i razmišljate o tome kako nam jedan trenutak može obilježiti čitav život. I nakon što se on dogodi, više nikad ništa nije isto. Zatim razmišljate o tome kako je život niz sretnih trenutaka i samo jednog nesretnog koji nas određuje. Knjiga je izuzetno emotivna. Dirljiva i potresna istovremeno i na neobičan način lijepa.
Ljeto na naslovnicama – uhvaćena uspomena
Vrlo skoro, duge tople dane zamijenit će najprije kišica, zatim dugi rukavi, potpom kaputi i prve pahulje.
Ima li ljepše zahvale ljetu od čitanja – i to onih knjiga koje nismo stigli progutati dok smo bili na odmoru, na plaži, uz more… I ima li toplijeg podsjetnika na to godišnje doba od naslovnica na kojima se pliva, trči po pijesku ili zamišljeno gleda prema velikom morskom plavetnilu?
Ljeto može biti uhvaćeno bilo gdje, najčešće u našim mislima i srcima, ali zar nije krasno uzeti knjige i… Uroniti u ljeto na naslovnicama…
Budala je samo budala, ali budala u Bijeloj kući najopasnija je osoba na kugli zemaljskoj. str. 242.
Inspiracija za Nikada
U kratkoj crtici na početku knjige autor nam kazuje da je inspiracija za Nikada došla iz njegovog istraživanja o podrijetlu Prvog svjetskog rata za Pad divova, prvi tom njegove Trilogije stoljeća. Prvi svjetski rat bio je “rat koji nitko nije želio”, odnosno dogodio se zbog nespretnih i kratkovidnih odluka svjetskih sila. U Nikada vidimo svijet na rubu Trećeg svjetskog rata i svjetske vođe pred teškim odlukama zbog vrlo izvjesnog nuklearnog sukoba.
Afrika
Priča počinje u afričkoj pustinji Sahara, tisućama milja od onoga što će postati središte nadolazećeg nuklearnog sukoba. Abdul John Haddad, agent CIA-e, prerušen u trgovca cigaretama, pokušava saznati gdje su skrovišta moćne grupe krijumčara droge. Postupno otkriva da se pod krinkom krijumčara u nekim pustinjskim skrovištima krije i najopasniji odmetnik al-Farabi, odgovoran za brojne ekstremističke napade. Njegova veza iz Američkog veleposlanstva, Tamara, obavještava SAD o opasnom kriminalcu i ubojici koji se krije u pustinji. Lov je započeo.
Abdul se mora povući kako ga ne bi uhvatili. U bijegu mu pomaže lijepa udovica s malenim sinom koja se želi domoći Europe u želji za boljim životom.
Kina
U Kini, visoki dužnosnik Chang Kai, zamjenik ministra za međunarodnu obavještajnu službu, član elite Komunističke partije, pokušava biti glas razuma u vladi starih komunističkih tvrdokornih političara, od kojih je jedan i njegov otac.
Kaia ne doživljavaju ozbiljno zbog njegovog braka s poznatom glumicom koja često kritizira trenutnu političku strukturu.
SAD
U Sjedinjenim Državama, predsjednica Pauline Green pooštrava postojeće ekonomske sankcije protiv Sjeverne Koreje, nakon što je tamo korišteno kinesko oružje protiv američkih snaga koje nadgledaju sukobe između dviju Koreja. Kina ne ostaje dužna i glavni svjetski igrači iz Kine i Sjedinjenih Država pripremaju pozornicu za eskalaciju sukoba od kojih je najopasnija alarmantna prijetnja o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja.
Ja moram pružati podršku svima, pomislila je uz osjećaj samosažaljenja. Naravno da moram, ja sam predsjednica. str. 159.
Dojam o romanu Nikada
U romanu pratimo tri narativne niti. Prva se odvija u Africi, druga u Kini, a treća u SAD-u. Odvojene priče postepeno se spajaju i završavaju u strahovitom krešendu. Kako roman teče, stvari se pogoršavaju zapanjujućom brzinom, unatoč diplomatskim naporima, pregovorima i vještinama nekoliko predsjednika država.
Nikada je upozoravajuća priča o svijetu na rubu Trećeg svjetskog rata. Obveza supersila da štite svoje saveznike, čak i ako se dočepaju nuklearnog oružja, izaziva zebnju kod čitatelja, ali ga istovremeno i prosvjetljuje istinom o tome kako je tanka granica svjetskog mira.
U situaciji kad nijedna od strana ne želi ustuknuti, postaje sve teže riješiti sukob mirnim putem. Događaji postepeno izmiču kontroli i ne nazire se povoljan kraj ni za jednu stranu.
Osim zanimljivog geopolitičkog zapleta, istaknula bih likove u ovoj knjizi koji nisu glamurozni, savršeni ni besprijekorni u svakom pogledu (čak ni predsjednica SAD-a). Sve su to vrijedni ljudi koji su zapostavili privatne živote radeći za dobrobit nacije. I nikome od njih osobna korist ili ambicija nije na prvom mjestu.
Dajući predsjedničku ulogu ženi, Follett je lukavo dobio poene kod pripadnica ženskog spola, a dvije lijepe ljubavne priče koje se događaju u sjeni političkih zavrzlama dodatno će pridobiti ženski dio čitateljstva.
Knjiga bi, po mom mišljenju, mogla biti i nešto kraća, ali je zanimljiva. Najviše mi se svidio dio koji se odvija u Sahari.
O autoru
Ken Follett (1949) britanski je pisac trilera i povijesnih romana. Dosad je prodao više od 100 milijuna primjeraka svojih knjiga. Rođen je u Cardiffu. Kad je navršio deset godina, obitelj se preselila u London, u kojem je Follett studirao filozofiju i uključio se u politiku. Već 1978., kada mu je objavljen prvi roman “Eye of the Needle”, postao je međunarodno poznat, a i ostali njegovi romani postali su bestseleri.
Ovisnost je poput Jokera. Želi vidjeti svijet kako gori. (str. 137.)
Početak
Hej, zovem se Matthew, ali vi me možda poznajete pod drugim imenom. Prijatelji me zovu Matty. I trebao bih biti mrtav. (str. 13.)
Planetarno popularan i jedan od meni najdražih glumaca, Matthew Perry, umro je u svom domu 28. listopada 2023. godine. Malo je reći da sam bila šokirana i beskrajno, beskrajno tužna.
Pričalo se o predoziranju, čak i samoubojstvu, o različitim kombinacijama lijekova koje njegovo tijelo više nije moglo izdržati… Što je istina – vjerojatno nikad nećemo znati, no meni ona nije toliko bitna. Ostajem u čvrstom uvjerenju da se ovaj šarmantni šaljivac uspio riješiti ovisnosti i da mu se smrt prišuljala, točno onda kada je nije očekivao.
Vrlo brzo nakon tužne vijesti o odlasku voljenog Chandlera, objavljeni su njegovi memoari koje sam naprosto morala imati. Kupila sam ih u preprodaji, ali nekako su čekali, strpljivo stajali na polici dok nije došlo pravo vrijeme.
Stišali su se dojmovi oko Perryjeve smrti, potisnula sam nepovoljne osvrte na njegovu autobiografiju i bacila se na čitanje.
Dječak
Matthew Perry u svojoj nam autobiografiji, na duhovit, ali ranjiv način pripovijeda o svom životu od najranije dobi pa do onoga što su, čini se, bile njegove posljednje godine. Čim sam počela čitati steglo me oko srca… Znate ono kad se netko toliko trudi biti smiješan kako bi prikrio strah, usamljenost i još koješta loše? E, točno sam to osjetila u velikom broju Mattyjevih rečenica.
…to je strah od samog sebe; strah od vlastitih misli; strah da će me um prisiliti da posegnem za drogama, kao što je to učinio već toliko puta. Moj um želi me ubiti i ja sam svjestan toga. (str. 14.)
Njegovo djetinjstvo obilježila je razdvojenost njegovih roditelja. Prelijepa majka, očiju prilijepljenih za sebe kud god je prošla. Zbog nje se, kaže, uvijek zaljubljivao u najljepše žene. Otac, glumac, model, poznata ličnost. Isprva dalek, kasnije pomalo zavidan sinu na uspjehu.
Gledao sam kako mi otac pije šest votka s tonikom i vodi savršeno funkcionalan život pa sam smatrao da je to moguće. Smatrao sam da ću ii ja to moći. No nešto je čučalo u mojim sjenama i mojim genima, kao jeziva stvar u mraku, nešto što sam ja imao, a moj otac nije… Alkoholizam, ovisnost, zovite to kako želite, ja to zovem velika užasna stvar. (str. 53.)
Prijatelji…
Nakon selidbe iz Kanade, gdje je proveo djetinjstvo samo s majkom, seli se u L.A. k ocu. Svjestan je da L.A. nudi više mogućnosti za ispunjenje njegove najveće želje – postat će slavan jer slavni ljudi sve mogu i sve im se oprašta!
Svi su se elementi spojili u urnebesno smiješnu, koherentnu, moćnu cjelinu. I svi smo to znali. Serija će uspjeti i svima će zauvijek promijeniti živote. … Bilo je to sve što sam vjerovao da želim. Prijatelji poput nas ispunit će sve moje praznine. … Bit ću toliko slavan da će se sva bol koju sam nosio sa sobom otopiti poput snijega na suncu… (str. 97.)
Nakon nekoliko manjih uloga, napokon mu se osmjehnula sreća. Dobio je ulogu u seriji radnog naziva Prijatelji poput nas. Ona će postati jedan od najpoznatijih, najzabavnijih, najvoljenijih, najuspješnijih i sve ostalo naj sit-comova na svijetu – Prijatelji.
…nisam samo mislio da bih mogao glumiti Chandlera, ja sam bio Chandler. (str. 82.)
I dan-danas, milijuni ljudi provode svoje vrijeme pred ekranima gledajući zgode i nezgode šestero mladih, lijepih, duhovitih ljudi koji vraćaju vjeru u ljubav i sretan kraj.
Matthew Perry taj sretan kraj, nažalost, nije dočekao.
…ljubavnici…
Njegov ljubavni život nije nepoznanica. Vjerujem da svi znamo za vezu s tada najljepšom ženom svijeta, Juliom Roberts. Hodao je i s Yasmine Bleeth, zgodnom spasiteljicom iz serije Baywatch. (Ako ste obožavatelji serije, sjetit ćete se odmah kako je i Chandler bio lud za tom ljepoticom koja skakuće po plaži u crvenom kupaćem kostimu.)
Iz memoara saznajemo i za brojne druge veze. Neke je žene volio, neke su voljele njega, no svima je zajedničko jedno – nisu uspjeli.
…kad dobijem nekoga, moram ga ostaviti prije nego taj netko ostavi mene jer nisam dovoljno dobar i uskoro ću biti razotkriven, ali kad netko koga ja želim ne odabere mene, to samo dokazuje da nisam dovoljan i da su me razotkrili. Pismo – oni pobjeđuju, glava – ja gubim. (str. 127.)
Panično strahujući od odbijanja i napuštanja, bježao je od ljubavi. Tek nam je sada priznao da je više od svega želio ono što želi i većina… Suprugu, djecu, dom…
Bila je to jedna od rijetkih želja koju nije ostvario.
Ispriječila mu se velika užasna stvar. Ovisnost.
…i velika užasna stvar
Priznaje da je s prekomjernim alkoholom počeo još kao tinejdžer. Ostali to prerastu, on je, kako kaže, u sebi nosio neki gen za ovisnost. Uz alkohol se osjećao boljim. Osjećao se dovoljnim.
Alkohol mi je bio najbolji prijatelj jer nikada nije htio pričati o sebi. Jednostavno je uvijek bio uz mene… Ublažio mi je puno boli… Od alkohola su filmovi bili bolji, pjesme su bile bolje, ja sam bio bolji. (str. 71.)
Nema što nije isprobao, kaže. Alkohol, tablete. Tablete, alkohol. Tablete koje mu pomažu da se skine s drugih tableta. I tako ukrug.
Jedan od najdražih i najgorih citata koji upravo to opisuje jest ovaj:
Možete pratiti putanju moje ovisnosti ako gledate moju težinu iz sezone u sezonu – kad imam višak kilograma, u pitanju je alkohol. Kad sam mršav, u pitanju su tablete. Kad imam kozju bradicu, onda je u pitanju puno tableta. (str. 123.)
Nakon što sam ovo saznala, a to je bilo dosta prije čitanja Mattyjevih memoara, nikad više Prijatelje nisam gledala istim očima.
A onda, zdravlje mu je postalo toliko loše da je pao u višednevnu komu. Prema liječničkim prognozama, trebao je umrijeti. Ali nije, izvukao se. Iako cijelo vrijeme vjeruje u Boga, njegova se vjera tada učvršćuje. Shvaća da je pošteđen jer ima svrhu. Pomoći drugima da se izvuku iz pakla ovisnosti.
Kad me ljudi zamole da im pomognem u odvikavanju od alkohola, a ja to prihvatim i pritom promatram kako im se polako vraća sjaj u oči – u tome vidim Boga. (str. 195.)
Tako završavaju Perryjevi memoari. S nadom i vjerom u bolje, zdravije, svrhovitije sutra. Nama, nakon svega što se dogodilo, ostaje gorak okus u ustima.
Velika užasna stvar naposljetku ga je sustigla i progutala.
Naposljetku
Što reći na kraju svega? Mogu li vam uopće preporučiti nešto što nije fikcija i čiji dojam ovisi o vama samima, o tome tko ste i što ste sve proživjeli…
Ne znam pa, evo ovako…
Matthew Perry nije pisac, unatoč tome što se bavio pisanjem kazališnih komada. Vidi se to u nekim nelogičnostima i nedosljednosti radnje. Rečenice nisu literarno izbrušene, no ni ne trebaju biti. Htio nam se predstaviti, ostaviti još nešto, osim Chandlera, iza sebe. Ocjenjujem da je u tome uspio. Njegova mi priča nije bila dosadna. Bila mi je gorka. Tužna. Samotna.
Iz memoara se vidi koliko je ovisnost gospodarila njegovim životom, koliko je konzumirala i uništavala sve što je bilo dobro i sve što mu je bilo važno. Djetinje traume nije uspio zaliječiti na funkcionalan način. Odao se užicima koji su ga nakratko činili sretnim i manje usamljenim. Na trenutak bi zaboravio koliko se malo voli i cijeni…
Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar bili su mi jako emotivni. Bilo mi je jako žao otkriti da je najduhovitiji lik televizije zapravo izmučen i usamljen čovjek. Memoari završavaju optimizmom i nadom. Nadam se da je ovaj veliki zabavljač doista zadnje godine proveo miran, sretan i s osjećajem svrhe. Da je uspio održati zdravlje. I nadam da je, naposljetku, znao koliko je voljen.
Ostali naslovi ovog autora:
Matthew Langford Perry (1969.-2023.) bio je kanadsko-američki glumac, izvršni producent i dramski pisac. Planetarnu je popularnost i slavu stekao ulogom zafrkanta Chandlera u jednom od najvoljenijih sit-coma na svijetu, Prijateljima. Gotovo cijeli svoj odrasli život borio se s različitim ovisnostima. Ipak, naslijeđe koje nam je ostavio unoseći dio sebe u nezaboravnog Chandlera nikad neće izblijediti i ostat će upamćen kao jedan od najduhovitijih i najdobrodušnijih likova s TV-ekrana ikad.
Gdje kupiti memoare Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar:
Rosie Graham u problemima je do grla. Nedavno je dala otkaz kako bi se posvetila pisanju ljubavnih romana, no otada nije napisala ni retka. Osim toga, u njenom se stanu, bez šale, na stropu otvorila ogromna rupa kroz koju je vidjela stvari koje… Koje je bolje što prije potisnuti.
Rosie se tako useljava u stančić svoje najbolje prijateljice Line koja je trenutno na medenom mjesecu. Lina i Aaron presladak su par koji smo imali priliku upoznati u prethodnom romanu Elene Armas, Ljubavna obmana u Španjolskoj.
No vratimo se na Rosie koja, usput budi rečeno, nije rekla prijateljici da će se useliti pa je ova stan na korištenje dala svom bratiću Lucasu.
A Rosie i Lucas imaju prošlost… Toliko tajnu da Lucas za nju niti ne zna, ali Rosie itekako zna jer ju je sama izmaštala u svojoj glavi, pomalo ga uhodeći na društvenim mrežama. I možda je, ali samo možda i samo malo zaljubljena u tog predivno građenog surfera divljih kovrča i nevjerojatna osmijeha.
Uglavnom, taman dok se ona smješta u prijateljičinu garsonijeru, na vratima se pojavljuje Lucas.
Jer ovaj čovjek nije bio slučajni uljez, niti poremećena osoba koja je slučajno naišla na stan moje najbolje prijateljice. Taj čovjek zbog kojeg sam pozvala policiju bio je Linin bratić. (Rosie, str. 15.)
Ljubavni eksperiment počinje
Nakon nespretna početka, njih se dvoje dogovaraju da će sljedećih šest tjedana dijeliti stančić, ali ne samo to. Lucas odlučuje pomoći Rosie da probije spisateljsku blokadu izvodeći je na eksperimentalne spojeve koji će joj vratiti inspiraciju za pisanje novog hit-romana.
A rok je sve bliže – još samo osam tjedana – i svaki dan koji prođe bez ijedne napisane riječi i bez mogućnosti da doprem do onoga što je sve donedavno bilo u meni, čini da se osjećam kao da sve propada. Kao da ja propadam. (Rosie, str. 65.)
I tu bi priči bio kraj da se već od prvog susreta njih dvoje luđački ne privlače.
No, oboje imaju neke glupe zamisli o tome zašto ne bi trebali biti skupa.
Bio sam dobro koliko sam mogao biti. Jer ovo je moj novi život. Pritom nisam mislio na život u New Yorku, nego na ovo. Na buđenja u hladnom znoju, s bolnim i napetim mišićima koji su radili protiv mene, a donedavno sam bio na vrhuncu snage. (Lucas, str. 74.)
Hoće li pobijediti razum ili osjećaji lako je pretpostaviti, ali i simpatično za čitati pa zato Ljubavni eksperiment u Americi uzimamo u ruke kada nam treba štivo koje će nam ugrijati srce i opustiti živce.
Ljubavna obmana vs Ljubavni eksperiment
Ljubavni eksperiment u Americi nova je simpatična romantična komedija autorice Elene Armas. Njezin sam stil zavoljela čitajući Ljubavnu obmanu u Španjolskoj koja mi je bila jedan od najzabavnijih ikad pročitanih ljubavnih romana! Isto samo očekivala i od Ljubavne obmane koja, premda isto vrlo duhovita, nije dostigla svoju prethodnicu.
Znam da je glupo uspoređivati dva romana, ali vidjela sam da ih puno blogera uspoređuje pa, rekoh, kud svi Turci… Neki više vole Ljubavni eksperiment, ali ja se priklanjam onima koji su na strani Ljubavne obmane. Naime, Aaron i Lina bili su mi puno zanimljiviji par nego Rosie i Lucas. Bili su mi puno životniji i u njihovoj sam priči osjećala više kemije.
Možda će vaši dojmovi biti drugačiji pa, ako volite romantične komedijice, dajte šansu i Ljubavnom eksperimentu.
Nikad se ne zna, možda se i zaljubite.
Zabavna romantična komedija
Ljubavni eksperiment u Americi zabavan je roman, ali ne mogu reći da me u potpunosti osvojio. Kao što sam već rekla, glavni me likovi nisu uhvatili u svoju mrežu. Nekako, nisam se s njima povezala i možda su me mrvicu živcirali. Rosie je… A ne znam… Definitivno previše nešto. Prenježna, presmotana, pre-nešto.
Jer ja sam Rosie. Poznata sam po sabranosti. Ja planiram, racionaliziram, duboko udahnem i prilagodim se bez histerije. Ja sam pouzdana prijateljica i kći. (Rosie, str. 88.)
Lucas je toliko savršen da mi je to potpuno bezveze. Naprosto nisam povjerovala u to da je stvaran. I njih dvoje previše dramatiziraju oko svojih problema, ona pogotovo. Kao da su djeca. Ali ok, roman je, mašta je, razumijem.
Kao rođeni cinik, velike geste na kraju romana bile su mi smiješne i cringe i nisam ostala zadivljena. Možda mrvicu naživcirana.
Osim svega ovoga što sam nabrojala, a pri čemu bi se dalo zaključiti da mi se roman nije svidio, iznenadit će vas kad kažem da tome uopće nije tako.
Naime, Ljubavni eksperiment opustio me i zabavio. Lagan je za čitanje, recimo na plaži ili na nekim praznicima, kad se traži mozak na pašu. I ne smatram da svi likovi moraju biti kao pravi ljudi, dapače. Knjige i volimo jer nas vode na neko ljepše, bolje i jednostavnije mjesto.
A ima i lijepu poruku pa sam mu zato u svom dnevniku čitanja dala visoku četvorku.
Život je prekratak, previše krhak, da bismo čuvali tajne i živjeli u poluistinama. Makar mislili da time štitimo one koje volimo. Ili sebe. Svoje srce. Jer stvarnost je takva da bez iskrenosti, bez istine, nikada ne možemo istinski živjeti. (Rosie, str. 374.)
Svakako preporučujem, ali onima koji vole ljubiće. I onima kojima treba odmor od trilera. Za to je dušu dala!
Ostali naslovi ove autorice:
Elenu Armas hrvatsko je čitateljstvo upoznalo (i zaljubilo se u njeno pisanje) prijevodom njena prvijenca Ljubavna obmana u Španjolskoj.
We use cookies on our website to give you the most relevant experience by remembering your preferences and repeat visits. By clicking “Accept All”, you consent to the use of ALL the cookies. However, you may visit "Cookie Settings" to provide a controlled consent.
This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. These cookies ensure basic functionalities and security features of the website, anonymously.
Kolačić
Trajanje
Opis
cookielawinfo-checkbox-analytics
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Analytics".
cookielawinfo-checkbox-functional
11 months
The cookie is set by GDPR cookie consent to record the user consent for the cookies in the category "Functional".
cookielawinfo-checkbox-necessary
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookies is used to store the user consent for the cookies in the category "Necessary".
cookielawinfo-checkbox-others
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Other.
cookielawinfo-checkbox-performance
11 months
This cookie is set by GDPR Cookie Consent plugin. The cookie is used to store the user consent for the cookies in the category "Performance".
viewed_cookie_policy
11 months
The cookie is set by the GDPR Cookie Consent plugin and is used to store whether or not user has consented to the use of cookies. It does not store any personal data.
Functional cookies help to perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collect feedbacks, and other third-party features.
Performance cookies are used to understand and analyze the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.
Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.
Advertisement cookies are used to provide visitors with relevant ads and marketing campaigns. These cookies track visitors across websites and collect information to provide customized ads.
