Jenn Granneman: Tajni životi introverta

Nakladnik: Poetika j.d.o.o.

Naslovnica knjige Tajni životi introverta: ©Poetika

Prevoditelj: Marija Perišić

enn Granneman Tajni život introverta

Tajni životi introverta

Cijeli se život ponašam kao ekstrovert i onda mi je pod ruku došla ova knjiga koja mi je otvorila oči.

Zbog javnog posla i spletom životnih okolnosti, naučila sam funkcionirati kao ekstrovert, ali to nije odlika mog stvarnog temperamenta. Shvatila sam da sam izvježbani ekstrovert koji je u biti introvert. Kako sam to shvatila? Čitajući knjigu Tajni životi introverta, autorice Jenn Granneman.

Kao da sam cijeli život čitala pogrešan scenarij, igrajući ulogu osobe za kakvu sam mislila da trebam biti-a ne osobe kakva doista jesam. str. 9.

Ekstroverti i introverti – koja je razlika

Dijeleći vlastita iskustva, autorica pokazuje prirodu introverta u svim područjima života, od posla, preko društvenog života, do ljubavnih i obiteljskih odnosa.

Objašnjava nam razliku između ekstroverta i introverta na prihvatljiv i vrlo zanimljiv način. Kao introvert koji je to osvijestio na vlastitom iskustvu, Jenn Granneman daje osobne primjere, kao i ispovijesti sebi sličnih ljudi o tome kako su spoznali tko su i kako su naučili prihvatiti ono što jesu. U tom smislu, autorica nam već u uvodu nudi čak dvadeset i dva znaka za prepoznavanje introvertnosti kod ljudi. Ako se pronalazite u većini tih znakova (a ja sam kod sebe prepoznala čak dvadeset od dvadeset i dva), nesumnjivo pripadate u introvertnu skupinu ljudi.

Jenn Granneman sama je provela, kao i koristila, već provedena istraživanja kako bi razumjela podjednako i introverte i ekstroverte. Rezultati istraživanja uistinu su zanimljivi.

Ekstroverti imaju aktivniji dopaminski sustav nagrađivanja nego introverti. Jednostavnije rečeno, društvena pozornost, društveni status, novac, hrana i seksualne prilike uzbudljivije su ekstrovertima nego introvertima. Introverte, s druge strane, potencijalne nagrade u njihovoj okoline ne ispunjavaju toliko. Njima su stimulacije koje ekstroverte ispunjavaju zadovoljstvom (npr. glasan rock koncert, prepun bar navečer ili svadba s tristo ljudi na kojoj se rukujete i upoznajete s mnoštvom neznanaca) zamorne ili dosadne.

Nije da to introverti ne mogu podnijeti. Možda se neko vrijeme i zabave, ali ubrzo se iscrpe i samo žele otrčati kući, u svoju oazu mira i tišine.

Temperament i osobnost

Nadalje, autorica objašnjava distinkciju između temperamenta i osobnosti.

Introvertnost je temperament, a ne osobnost. Temperament su urođene osobine koje oblikuju naš pristup svijetu, a osobnost se definira kao obrazac ponašanja, misli i emocija koji vas čine pojedincem. str. 11.

Autorica je provela niz istraživanja s introvertima želeći utvrditi koje ih aktivnosti opskrbljuju energijom i nagrađuju. Svi su odreda rekli da vole biti sami sa sobom u miru, ili u manjem društvu prijatelja u kojem doista uživaju.

Volim se družiti s jednom ili dvjema osobama koje mi se sviđaju u okružju bez mnogo pritisaka. Marissa, str. 29.

Volim ići na trčanje, slušati omiljenu glazbu i promatrati okolinu. Shanna, str. 29.

Uvijek se osjećam nagrađeno kad pročitam dobru knjigu. Doista je čudesno kad možeš zaviriti u nečiji um. Austin, str. 29.

Vaša osobnost i temperament zajedno stvaraju ono što jeste. Ili recimo to ovako: oblikuju vas i priroda i odgoj. str. 33.

Poglavlja

Autorica nam je predočila razliku između introverta i ekstroverta brojnim zanimljivim poglavljima. Neka od njih su: Molim vas samo me pustite na miru, Šutimo zajedno, Introverti i karijera, U introvertovom unutarnjem svijetu, Rješavanje problema na poslu…

Razlika koja se najviše uočava između introverta i ekstroverta je različitost u komunikaciji, odnosno načinima komunikacije.

Ekstroverti uživaju u banalnom čavrljanju: Bok, kako si? Što radiš?, dok ih pravi odgovor ne zanima. More svakodnevnih, banalnih i nevažnih čavrljanja (kod nas bi rekli tračanja) o različitim temama – vremenu, susjedima, politici ili poskupljenjima, ekstroverti odrade svaki dan i zbog toga se osjećaju ispunjeno i energično. Introverti postavljaju manje pitanja, ali su ta pitanja “dublja”. Obično su fokusirani na jednu ili dvije teme koje ih uistinu zanimaju.

Introverti su često introspektivni, zamišljeni i samorefleksivni. Skloni sanjarenju i prepuštanju unutrašnjem svijetu mašte. Ponekad su malo usporeniji i treba im vremena da se pokrenu, ali kad krenu, u pravilu završe posao do kraja.

Jako dobro pišu i to nije problem, ali im je teško uobličiti misli u riječi. I dok ekstroverti govore kao navijeni, introverti duboko obrađuju informacije, analiziraju ih iz svih kutova, ne razmišljaju naglas kao ekstroverti.

To je stoga što introverti daju prednost dugoročnom pamćenju pred radnim pamćenjem. Izvlačenju informacija iz dugoročnog pamćenja teže je pristupiti jer vam obično treba ključ. On dolazi u obliku misli, asocijacija, osjeta mirisa, slike, zvuka ili osjećaja. Čini se da pisane vijuge kod introverta rade bolje.

Istina je da i introverti mogu naučiti vještinu vođenja razgovora ako rade javni posao jer ljudi u pravilu vole govoriti o sebi, pogotovo ekstroverti.

Tako, ako želite biti bolji u sklapanju prijateljstva ili održavanju razgovora, vježbajte vještine potrebne da to ostvarite. Ali birajte i dalje društvene događanja na kojima se pojavljujete.

Jenn Granneman Tajni život introverta

Zaključak autorice

Briljantni fizičar Stephen Hawking jednom je rekao: Tihe osobe imaju najglasnije umove. str. 47.

Autorica zaključuje: Budite ono što jeste. Ako volite petak navečer ostati kod kuće čitati knjigu ili gledati Netflix, učinite to. Ne opirite se svojoj introvertnoj prirodi nego surađujte s njom.

O autoru

Jenn Granneman novinarka je, autorica i osnivačica Introvert, Dear, najveće zajednice introverta na svijetu te suosnivačica platforme Higly Sensitive Refuge, posvećene visokoj osjetljivosti. Autorica je knjige Tajni životi introverta i suradnica brojnih online i tiskanih publikacija poput Psychology Today, Forbes i The Huffington Post.

Gdje kupiti:

Poetika

Volite li čitati priručnike, svakako virnite u naše osvrte priručnika Toksična pozitivnost, Grupa, Osjećajte se lakše.

Emilia Hart: Weywardice

Nakladnik: Stilus knjiga, 2024.

Naslovnica romana Weywardice: ©Stilus knjiga

Preveo Dražen Čulić

Emilia Hart: Weywardice

Vještica. Riječ klizi niz usne kao zmija, silazi s jezika gusta i crna kao katran. … tu su riječ izmislili muškarci, riječ koja daje moć onima koji je izgovaraju, ne onima koje opisuje. Riječ koja podiže vješala i lomače, žive žene pretvara u trupla.
(Altha, str. 149.)

Weywardice, 1619. – Altha

Altha je u zatvoru, optužena za ubojstvo muškarca kojeg je pregazilo krdo vlastitih krava. Sa svih strana optužuju je da je vještica. Uglavnom muškarci.
Jer Altha je, baš poput svoje majke, neobična žena. Danas bi se reklo – liječnica. No ona je puno više od toga. Kao i mnoge Weywardice prije nje, Altha ima poseban odnos s prirodom. Ona je može čuti i osjetiti. Zauzvrat, i priroda sluša nju. Posebno vrane.

Nije da tvrdim kako ja znam mnogo o dušama. Nisam učena žena, znam samo ono čemu me naučila majka, kao što je nju naučila njezina. Ali znam razlikovati dobro od zla, svjetlo od tame.
I poznajem vraga.
Vidjela sam ga.
(Altha, str. 127.)

Weywardice, 1942. – Violet

Violet raste u domu punom hladnoće i otuđenosti, čvrsto stegnuta uzdama doličnosti koje drži njezin bešćutni otac. Željna znanja, učenja, slobode, Violet čezne za tim da ode što dalje od grandioznog dvorca u kojem živi. Proganjaju je šaputanja sluga o tome kako joj je majka bila čudakinja koja je prije smrti poludjela toliko da ju se moralo držati zaključanom. Peku je pogledi svih koje susretne jer je i ona, čini se, na majku. Bliža s prirodom nego će ijedan muškarac njezine krvi ikada biti.

Za oca je kljova – i sve drugo u Hallu njoj slično – bila samo trofej. Plemenite životinje ne treba proučavati ili štovati, nego ih samo pobijediti.
Njih dvoje nikada neće razumjeti jedno drugo.
(Violet, str. 72.)

Weywardice, 2019. – Kate

Kate od pratetke koju je jedva poznavala nasljeđuje seljačku kolibicu u zabačenom mjestašcu Crows Beck.

… i ugledala je selo, Crows Beck, s druge strane padine. Krasan pogled. Ali nešto u njemu ju je rastužilo. Kao da gleda u zatvor. Divan, zeleni zatvor, ptice pjevaju i vretenca svjetlucaju, teče jantarni potočić, ali ipak je to zatvor. (Kate, str. 20.)

Kad nema druge nego usred noći pobjeći od nasilnog partnera, Kate se skrije upravo u tu kolibicu. Dugo potiskivan dio njezina bića procvjeta okružen prirodom i neobičnom aurom pokojne pratetke, no nevolje za Kate nisu gotove. Ljubomorni joj je muškarac na tragu jer sa sobom je, bježeći, ponijela nešto njegovo.

Emilia Hart: Weywardice

Jesu li sve žene vještice?

Roman Weywardice toliko je dobar da vam, iskreno, ni ne treba moja preporuka. Dovoljno je pogledati naslovnicu i pročitati sažetak i već znate da vas čeka poslastica! Ipak, možda ćete pomisliti da ste pročitali već dovoljno romana o snažnim ženama i vješticama (i upitati se kako je moguće da se ta dva motiva uvijek isprepliću, čak toliko da su gotovo postali sinonimi – makar u književnosti). Možda ćete zaključiti da se na tu temu ništa novo nema za reći, ali vjerujte mi, Weywardice su nešto posebno.

Čitala sam određen broj romana na ovu temu. Tu su Vještičji sat Chrisa Bohjaliana, Milosti Kiran Milwood Hargrave i Rogus Ivane Šojat. I svi su fantastični, no Weywardice se odlikuju posebnim stilom pisanja koji i ono najružnije lako prikazuje na poetičan način.

Radnjom dominiraju mračni motivi – vještice, napitci, vrane, dvorac i nasilje. A opet, priča je toliko lijepa i teško je povjerovati da je ovo roman prvijenac autorice Emilije Hart. Čak i kad se događaju gadne stvari, autorica ih oslikava riječima iz kojih, iza užasa, i dalje osjetimo sunce kako sja, čujemo pjesmu ptica i osjetimo miris zemlje koja nas okružuje.

Poglavlja su kratka, no vrlo efektna i teško ćete prestati čitati, jednom kad vas priča uvuče u sebe i kad se zalaufate. A tek pa sve počne sjedati na svoje mjesto… Jamčim vam roman koji ćete stvarno pamtiti!

Vau, kakva priča!

Istog trenutka kad sam raspakirala paket koji nam je poslala ekipica iz Stilusa, znala sam, ma znala sam da su Weywardice priča koja će rasturiti! Odmah sam je uzela na čitanje jer tako lijepe korice moraju u sebi skrivati još ljepšu i bogatiju priču! I doista je bilo tako. Weywardice su sve ono obećano na naslovnici! I „Trijumfalno!“ i „Bestseler“.

Već od uvodnog citata koji tumači naslov romana, jasno vam je da u ruke uzimate nešto dirljivo, sudbonosno i strašno i  predivno.
A onda počinje…

Priča triju žena koje dijele istu krv, istu magiju i sudbinu očarava od prvog retka. I ne zna se čija je bolja, Althina, Violetina ili Kateina. Isprva su sve nejasne. Pitamo se što se događa i kako su njih tri povezane. Ali onda, poput rijeke koja na svom putu prema moru nema ni jednu jedinu prepreku (osim jedne jedine pogreške u prijevodu koja me ekstra naživcirala), predivna storija o Weywardicama nastavlja teći, otkrivajući sve njihove tajne, moći, spletke, želje i strahove.

Mnogo toga izdaleka izgleda drukčije. Istina je kao ružnoća: mora joj se prići blizu da bi je se vidjelo. (Altha, str. 175.)

Oduševljena sam, a i to je malo reći!
Ne postoje riječi kojima bih vam dovoljno nahvalila i preporučila ovaj roman. Mogu vam samo reći da ga MORATE pročitati! Mogu vam reći još i da stranice kriju puno boli i straha, ali i povezanosti i rasta. Weywardice su posveta ženama, ali i ne samo njima. Ovo je priča za sve one koji vjeruju u poštovanje, ljubav, hrabrost, snagu i prirodu.

Emilia Hart: Weywardice

Ostali naslovi ove autorice:

Weywardice su prvi roman talentirane autorice Emilie Hart.

Suvišno je i reći da uzbuđeno čekamo njezine buduće romane!

Gdje kupiti roman Weywardice:

Stilus knjiga

Lionel Shriver: Moramo razgovarati o Kevinu

Nakladnik: Mozaik knjiga, 2024.

Naslovnica knjige Moramo razgovarati o Kevinu: ©Mozaik

Prevoditelj: Vesna Valenčić

Lionel Shriver Moramo razgovarati o Kevinu

Uvod

Nakon pokolja u školi Columbine 1999. godine, kada je ubijeno više mladih, oči javnosti posebno su bile usmjerene na psihički portret počinitelja. Stvarnu je situaciju iskoristila autorica Lionel Shriver napisavši ovu turobnu i vrlo uznemirujuću priču, roman Moramo razgovarati o Kevinu. Priča nije odmah naišla na pozitivan odjek čitatelja i kritike. Tema romana je teška, a uz to, glavna junakinja naizgled dosta hladno i pomalo distancirano pripovijeda događaje. Ali nakon što je prema ovoj knjizi snimljen i film, autorica je dobila zasluženo priznanje.

Roman Moramo razgovarati o Kevinu donosi potresnu priču o Evi, majci tinejdžera ubojice. Eva se pokušava pomiriti s neopisivim užasom što ga je izazvao njezin sin ubivši hladnokrvno svoje školske kolege.

Ma kakav bio okidač, nikad nije ušao u moj sustav i zato sam se osjećala prevarenom. str. 45.

Evina priča

Eva Khatchadourian piše pisma naslovljena na supruga Franklina u kojima ga obavještava o stanju njihova sina Kevina. On se nalazi u maloljetničkom zatvoru nakon što je nekoliko dana prije svog šesnaestog rođendana pucao i hladnokrvno ubio desetero svojih školskih kolega. To nisu jedine Kevinove žrtve. U nizu tih pisama, Eva secira crtice svojeg života od Kevinovog rođenja do tragičnog događaja. Suočena s ruševinama svog života, obilježena na svakom koraku kao majka višestrukog ubojice, Evi ne preostaje ništa drugo nego razmišljati gdje su kao obitelj pogriješili. Bavi se uzrocima, odlukama koje su kao roditelji donosili i posljedicama koje su nastale nakon Kevinovog suludog čina. Osamljena, između krivnje, mržnje i olakšanja, Eva pisanjem pisama pokušava sačuvati vlastiti um.

Nije istina da sam bila podvojena u vezi s majčinstvom. Ti si želio dijete. Kad se sve uzme u obzir, ja nisam. str. 81.

On je ubojica. To je predivno nedvosmisleno. I najbolje od svega- duboko sam udahnula- pobjegao je od mene. str. 220.

Franklin

Franklin je blag, dobrodušan tip koji ne primjećuje ništa loše u Kevinovim provalama bijesa, zlostavljanju druge djece, neposluhu i drskosti. Sve to smatra dijelom odrastanja. On brani Kevina od svih optužbi.  Čak i kad im se rodi kćerka Celia, a suprotnost između dvoje djece zapanjujuća je, Franklin ne vidi ništa čudno. Celia je tankoćutna, pasivna i pomalo turobna, a Eva je zadivljena kako su se ona i djevojčica prirodno povezale, za razliku od nje i Kevina. Franklinov odnos prema Celiji nije ništa bolji nego prema Kevinu. On jednostavno ne primjećuje stvari ni osobe oko sebe. Na jednoj površnoj razini svoju obitelj smatra normalnom dobrostojećom američkom obitelji. U međuvremenu, Kevin izrasta u jezivo opakog adolescenta čiji je jedini hobi streličarstvo. Nadolazeća katastrofa možda je iznenađenje za Franklina, ali nikako nije za Evu.

Izvještavanje je imalo željeni učinak: ti si se više bojao za njega, a ja sam se više bojala njega. str .416.

Kevin

Što uopće reći o Kevinu?
S nepunih 16 godina, Kevin Khatchadourian krenuo je u ubilački pohod. Sada živi u ustanovi za maloljetnike, gdje ga majka Eva redovito posjećuje, malo po dužnosti, malo po krivnji.

Kevin je od rođenja izrazito problematično dijete, željno pažnje koju ne dobiva ni s jedne strane i sa  stalnom potrebom za potvrđivanjem. Urođena zloća, pakost koju čitatelj s gnušanjem prepoznaje u Kevinovom sociopatskom liku mogla se pojaviti iz različitih razloga. Je li u pitanju genetika, okruženje, neadekvatan odgoj, hladna majka i permisivni, blagi otac nemoguće je odrediti.

Eva Khatchadourian imala je posao koji ju je ispunjavao i financijsku neovisnost. Kao turistički vodič i autorica uspješnih putopisa već je bila afirmirana u svom poslu kada je srela Franklina. Njihov brak doimao se zadovoljavajući sve do rođenja djeteta.

Činjenica je da Eva od početka nije željela Kevina. Taj nedostatak trenutačne majčinske ljubavi pogoršan je Kevinovim odbijanjem njezine dojke. A zatim, kako raste, Kevin odbija i sve drugo. Odbija razgovarati dok ne navrši tri godine ili odlaziti samostalno na WC dok ne navrši šest godina, namećući vlastitu volju ispred svih. Franklin, blag, sveamerički tip o kojem Eva govori s ljubavlju, ali snishodljivo, ne primjećuje ništa loše.

U takvoj promašenoj viziji braka, obitelji i života, događaji neumitno klize između krivnje i empatije, odmazde i oprosta, sve dok ne dođu do očekivanog kraja.

Kako se moje teorije o njegovoj suštinskoj naravi ne bi doimale previše bombastičnima, sažmimo ih sve u samo jednu riječ:  pakost. str. 342.

Veći dio proteklih šesnaest godina pokušala sam kazniti Kevina. Što god bih mu oduzela, uopće mu nije bilo važno. str. 190.

Lionel Shriver Moramo razgovarati o Kevinu

Američka kultura i smisao života

Roman je prava slika suvremenog (ne samo američkog) načina života gdje se sve može nabaviti, sve vam je dostupno i pristupačno, sve je na dohvat ruke, sve je dozvoljeno bez inhibicija ili zadrške. Zemlja je to u kojoj je sve na prodaju i sve se može kupiti skroz legalno (pogotovo oružje), samo ne smisao života. Kao prilog američkoj kulturi koja stvara djecu ubojice, netko bi rekao da je ovaj roman o odgoju ili nedostatku istog, roman o majčinstvu koje to nije, dok bi ga drugi, možda, okarakterizirali kao roman o osveti. I svi bi bili u pravu.

Majka koja nikad nije htjela biti majka i otac koji je želio sina kao ispunjenje američkog sna, odgojili su teško odgojivog dječaka nižući roditeljske propuste. Čitatelj pomalo uviđa komplicirane odnose u obitelji i postepeno mijenja percepciju tko je zlostavljač, a tko žrtva. Situacija u kojoj zapravo svi u obitelji manipuliraju jedni drugima rađa ozračje guranja stvari pod tepih kod oca i stvaranja patološkog bijesa i mržnje majke prema sinu. Slabost oca, tolerancija, da ne kažem sljepoća oca na Kevinova ponašanja i mržnja i otuđenje majke koja u završnoj introspekciji priznaje da je bila zlostavljačica, predstavljaju toliku ekspanziju odnosa i poremećaja koje je nemoguće shvatiti zdravim razumom.

Dojam o djelu

Na samom početku čitanja romana radnja ide sporo, pitate s o čemu se tu radi. Zašto tolika analiza jednog života, jednog odgoja, jednog odrastanja i onda shvaćate da nijedan akter u romanu nije “zdrav”, odnosno svi su na svoj način poremećeni, a njihovi životi toliko su duboko u emotivnom kaosu da sve vodi upravo ovakvom kraju.

Autorica nam vještom dinamikom pripovijedanja, kroz Evine oči, otkriva sloj po sloj života američke obitelji, majke, oca i sina, balansirajući između prošlosti i sadašnjosti, skokovito, a onda opet linearno, secirajući mjesta i učestalosti događaja. 

Roman Moramo razgovarati o Kevinu mračan je, ali briljantan uvid u ljudski um i devijacije koje samo mozak može proizvesti. Kevin, sin koji je cijelog svog odrastanja posebno okrutan prema majci, podgrijavajući njezinu krivnju i napadajući njezinu tjeskobu, odlučuje da joj neće fizički nauditi jer treba publiku za svoj nasilan čin. Time osuđuje Evu na zatvoreni krug patnje cijeloga života.

Knjiga je izvrsna i užasna istovremeno. Duboko uznemirujuća i jeziva da mislite da je takvo što nemoguće. Ali događa se. Ne samo u Americi već i u našem susjedstvu. Možda sutra i kod nas. I dok se pitamo koliki je u svemu tome utjecaj genetike, a koliki utjecaj odgoja, možda je važnije pitanje: Što mi kao društvo možemo učiniti da spriječimo ovako nešto? I činimo li uopće dovoljno? Pravi je odgovor da smo već zakasnili.

O autoru

Lionel Shriver američka je autorica i novinarka koja živi u Ujedinjenom Kraljevstvu. U bogatoj karijeri objavila je 20 romana koji su prevedeni na gotovo 30 jezika. Moramo razgovarati o Kevinu moćan je i iskren roman o neizbježnom zlu i snazi čovječnosti, a donosi potresnu priču o Evi, majci tinejdžera ubojice koja se pokušava pomiriti s neopisivim užasom što ga je izazvao njezin sin. Da je riječ o izuzetnom romanu, dokazuje to što se prodao u milijunskoj nakladi, kao i brojne adaptacije. Najveću slavu postigla je filmska ekranizacija s Tildom Swinton i Ezrom Millerom u glavnim ulogama.

Roman Moramo razgovarati o Kevinu, koji nam donosi Mozaik knjiga u prijevodu Vesne Valenčić, osvojio je brojna priznanja poput nagrade Orange za fikciju i nagradu pisaca Commonwealtha te je odabran za Dvoranu slavnih Nagrade Orange. 

Gdje kupiti:

Mozaik knjiga

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Nakladnik: Znanje, 2024.

Naslovnica romana Porculanska lutka: ©Znanje

Prevela Mirta Jambrović

Kristen Loesch: Porculanska lutka

U nekom dalekom kraljevstvu, u nekoj davnoj zemlji, živjela djevojčica što izgledaše baš kao njezina porculanska lutka. Ista hrđavozlatna kosa. Iste crne oči. Čak i majka te djevojčice jedva razlikovaše nju i lutku. … ni ona više nije umjela razlikovati sebe i nju. Toliko dugo da više nije bila sigurna je li ona djevojčica; je li ona ta koja je stvarna. (str. 1./2.)

Porculanska lutka, 1991.

Rosie je doktorandica na Oxfordu. Ima pomalo uštogljenog zaručnika Richarda, majku alkoholičarku i pažljivo skrivenu, duboko zakopanu krvavu prošlost.

Naime, Rosie i njezina majka ne tako davno pobjegle su iz Rusije pred mecima mafijaškog ubojice i otada su prisiljene skrivati se. Ili nisu? Rosie, pravim imenom Raisa, više ni sama ne zna što je istina, a što laž. A kad majka umre i ostavi joj bilježnicu punu bajki koje više zastrašuju nego smiruju, Raisa poželi otkriti nešto više o svojoj prošlosti.

…uvijek sam mrzila njezine priče. Nakon što mama zaviri u čašicu, jedino one postaju življe, dok se sve ostalo na njoj prigušuje. Neobične male vinjete, bajke u malom, često s prizvukom noćnih mora. (str. 11.)

Aleksej Ivanov, proslavljeni povjesničar i disidentski pisac, vraća se u rodnu Rusiju. Potrebni su mu suradnici pa se Rosie javlja na njegov oglas. Uskoro s njim odlazi u Rusiju, odlučna ne samo otkriti tko je ona, već i tko je ubojica zbog kojeg je ostala bez voljenog oca i sestre.

„Počet će boljeti“, kaže, „povratak kući. Zato što ćeš tada susresti nekadašnju sebe. A jedna mora ubiti drugu.“ (str. 58.)

Porculanska lutka, davnije

Mlada Tonja živi kao ptica u zlatnom kavezu. Bogata je, ili joj je barem muž Dimitrij bogat. No stvari u njihovom braku nisu onakve kakvima bi trebale biti.

Nema kamo otići, nigdje ne mora biti.
Je li ovo sloboda? Ili prostran kavez?
(str. 31.)

Jednog dana, zorom tražeći utjehu od rijeke Neve, začuje gorljiv glas mladog boljševika Valentina Andrejeva. Ruska revolucija donosi prevrat cijeloj zemlji, no Tonja, Valentin i Dimitrij zahvaćeni su njome na sasvim drugi način.

Rosie istražuje svoj život, Tonjin život i život svih onih ljudi koji povezuju njih dvije. Ako su uopće ikako i povezane jer ono što će Rosie saznati poljuljat će do temelja sve ono što je znala i čega se sjećala. Istina je negdje u majčinim mračnim pričama, na zidovima nekoć bogataškog stana, u ruskoj zemlji natopljenoj krvlju.

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ljubav na prvi pogled

Već na prvi pogled, prije čitanja, Porculanska lutka osvaja predivnom, prelijepom naslovnicom. Toliko je lijepa da odmah želite započeti s čitanjem, ali i kratki sadržaj i više nego obećava. Tako da, čim sam u ruke dobila ovu ljepoticu, odlučeno je – ona se čita sljedeća!

I doista, Porculanska lutka lijepa je i iznutra koliko izvana! Priča je predivna – mračna, a čarobna. Prelijeva se iz prošlosti u sadašnjost i obrnuto. Svatko je netko drugi i svi su nekako povezani. Čitanje ovog romana je poput odgonetavanja najzapetljanijeg obiteljskog stabla. Ako ste ljubitelj takvog nečega, voljet ćete ovaj roman.

Na neki mi je način draže kad je očito da je nešto loše: krv posvuda, majka jeca, policija se dovikuje, a otisci cipela mafijaškog ubojice po cijelome su stanu.
No ovo ne podnosim. Kad znaš da nešto nije kako treba, ali ne možeš dokučiti što.
(str. 114.)

Čitajući ovaj roman, kao i Ženski krug dame Tan prije njega, shvatila sam da sam veliki obožavatelj obiteljskih saga. Povijesnih romana koji se čitaju poput najboljeg trilera. Raskošnih priča koje bubre životom, tugom i radošću, ljubavlju i iskonskom mržnjom. Čini mi se da me ovakva štiva zapravo oduševljavaju više nego ono što sam mislila da volim najviše – trileri. Tako da, Porculanska lutka u meni je pobudila onaj iskonski užitak u čitanju, kad jedva čekate doći do kraja i, u isto vrijeme, nikad ne želite završiti. A onda neminovno dođe kraj i…

Nešto nedostaje.

Petica, ali…

U svom dnevniku čitanja dala sam ovom neobičnom romanu peticu, no, kao što vidi iz prethodne rečenice, kraj nije iste kvalitete kao i ostatak priče. Odnosno, završetak je mrvicu zbrčkan i imam dojam da ga je autorica napisala na brzinu, zaboravljajući bolje povezati niti koje su nas uporno i čvrsto vukle na čitanje. Ni godine mi nisu sjele pa mi je zato kraj bio pomalo neuvjerljiv.

Ipak, nemojte dopustiti da moje riječi ili ovaj zbrzan kraj utječu na vašu odluku i da vas, ne daj Bože, odgovore od čitanja. Porculanska lutka vrijedna je vašeg vremena. Pronaći ćete tu prelijepu ljubavnu priču, izdaju, okrutnost i licemjerje. Nevinu pogrešku koja vodi u težak život i još goru smrt.

Meni su se, više od svega, svidjele bajke. Kad Raisa iz majčine bilježnice čita tamne, zloslutne retke pitajući se što se u njima krije, gotovo se naježite. Onda pretkraj, kad se Tonja prisjeti istine o sebi, kad je miris vrati u dane koje je duboko potisnula, vrtjet ćete glavom u nevjerici.

Bez obzira na to jeste li naslutili rasplet ili vas je potpuno iznenadio, vjerujem da će Porculanska lutka biti jedan od romana koji ćete pamtiti i koji će se naći na mnogim listama najboljih romana pročitanih u 2024. godini.

… sjeti se da u ovoj zemlji ne biraš između dobra i zla, nego između života i smrti. (str. 212.)

Kristen Loesch: Porculanska lutka

Ostali naslovi ove autorice:

Porculanska lutka debitantski je roman autorice Kristen Loesch.

Gdje kupiti roman Porculanska lutka:

Znanje

Jochen Gutsch/Maxim Leo:  Frankie – Životna filozofija jednog mačka

Nakladnik: Sonatina, 2023.

Naslovnica knjige Frankie: © Sonatina

Prevoditelj: Dalibor Joler

Jochen Gutsh/Maxim Leo Frankie

Frankie ili u podnaslovu Životna filozofija jednog mačka šarmantna je priča o prijateljstvu jednog  čovjeka i jednog mačka. U pozadini priče pitanje je o smislu života. Priču nam priča mačak Frankie, ljudskim rječnikom prepunim ljubavi, humora i pomalo filozofiranja. Nije tajna da nam životinje mogu uljepšati život, a da nam mogu ukazati na život vrijedan življenja pobrinuo se briljantni mačak Frenkie. Knjiga prekrasne naslovnice privući će vas odmah s izloga.

Frenkie pronalazi Golda

Richard Gold umoran je od života. Supruga mu je preminula, ostao je sam u praznom stanu i ne vidi kako dalje. Najbolje da okonča ovaj bezvrijedan, besprizoran život. I taman kada priprema omču za provođenje svog nauma u djelo, spazi na prozoru mačka koji ga začuđeno promatra. Gold se ne osjeća dobro dok ga mačak gleda. Odgodit će planirano za dan, dva, samo da se pobrine o mačku.

U životu sam zaista imao sreće. Puno sam spavao, a nekoliko ljudi čak me je i voljelo i tako to. Velika je to sreća. str. 157.

Frankie se useljava

Frankie je već nekoliko puta pokušao biti nečiji mačak. Ali nikako da mu se posreći. Ili ga potjeraju ili mu gazda premine (kao što je stara gospođa kod koje je prethodno bio). Osjeća da bi mu kod Golda moglo biti dobro. Uostalom on ne traži mnogo: redoviti obrok, gledanje televizije i kutak za spavanje. Richard Gold ne zna što bi s mačkom koji ima svoje prohtjeve. Za trenutak pomisli da je od silnog jada zbog svog promašenog života, a i ponešto alkohola zacijelo poludio. Pa on razgovara s mačkom! Ne samo to, mora se i brinuti o njemu jer se mačak slučajno ozlijedio. A tada na scenu stupa gospođica iz veterinarske ambulante.

To je dobro Frankie. Jer si sad ti njegov smisao života. Samo što on to još ne zna.str.118

Dojam o djelu

Dirljiva je ovo priča o prijateljstvu čovjeka i životinje. Obojica neprilagođeni, neshvaćeni i na neki način “luzeri”. Samo što to za razliku od čovjeka, mačka puno ne pogađa. Frankie vidi život drugačije od čovjeka. Ne muči ga razmišljanje o tome što bi bila svrha života. On jednostavno – živi. Njegova filozofija je jednostavna: naći ugodan dom u kojem imaš pristojan obrok i kutak za spavanje. Ako te pritom još netko voli i mazi kud ćeš više!

Pojednostavljena bit života zapravo je zamka za nepažljivog čitatelja. Razdraganost i bezbrižnost mačka s jedne strane te depresija i želja za okončanjem života sa druge strane zapravo su razlike između onih koji misle da je čaša napola puna u odnosu na one kojima misle da je čaša napola prazna.

Negativna emocija koja traje dugo vremena rađa depresiju, jednu od najprisutnijih bolesti suvremenog čovjeka. Uz to, naša je kultura pretežno pesimistična, oslonjena na isticanje pogrešaka i problema. Prepuna je zabrana koje smo postavili sami sebi kao odrasli ljudi.

I za moj ukus ljudi prečesto govore što ne smiješ raditi. A uopće nije zabavno kad nešto ne radiš. str.72.

Jochen Gutsh/Maxum Leo Frankie

Kućni ljubimci

Činjenica je da su mnogi ljudi, premda, u samačkim domaćinstvima živahni i čili, puni energije i vitalnosti upravo zahvaljujući brizi za kućnim ljubimcima, psima, macama, papigicama i drugima. Duguju to, sigurna sam, životinjicama koje nam daju puno ljubavi. I ne rade to zbog toga što nešto očekuju zauzvrat. Iscjeljuju nas samim svojim postojanjem.

Na tom je tragu i ova knjiga. Bizarno prijateljstvo između dva prijatelja jednom je našlo dom, a drugom produljilo život. Priča o čovjeku koji je izgubio smisao života i mačku koji mu je pomogao da ga ponovno nađe osvojit će vas svojom toplinom i duhovitošću na prvo čitanje.

Preporuka

Ako želite pročitati još nekoliko lijepih priča o prijateljstvu čovjeka i životinje pročitajte recenzije:

Mačak koji je poučavao zen

Putni zapisi jednog mačka

Nalin  svijet

Duša je, kako bih to rekao: besmrtni dio tebe. Tvoji osjećaji, misli, iskustva. Kvintesencija tvojeg bitka.str.54.

O autorima

Jochen Gutsch, rođen u Berlinu 1971., novinar je u Spiegelu. Za svoj rad dobio je nagradu Theodor Wolff i nagradu Henri Nannen. Zajedno s Maximom Leom napisao je nekoliko bestselera, uključujući It’s Just a Phase, Rabbit. Knjiga je više od godinu dana bila na listi bestselera SPIEGEL-a i po njoj je snimljen film.

Maxim Leo, rođen 1970., novinar je Berliner Zeitunga. Godine 2006. dobio je nagradu Theodor Wolff, a 2011. godine nagrađen je Europskom nagradom za knjigu za obiteljsku priču Drži svoje srce spremno. Maxim Leo živi u Berlinu sa suprugom i dvoje djece.

Gdje kupiti:

Sonatina

Božana Ćosić: Meta

Nakladnik: Prof&Graf, 2022.

Naslovnica romana Meta: ©Prof&Graf

…tvoj prst je na okidaču. Gledaš kroz crni optički ciljnik. Meta je tu. Ne čovjek – meta. Zamisliš je bezličnom. Ne vidiš ništa od subjekta, tek sjenu. (str. 9.)

Božana Ćosić: Meta

Meta

Siena je mlada djevojka koju je u djetinjstvu pogodila ogromna obiteljska tragedija. Kako bi pobjegla od prošlosti i utišala nemila sjećanja, životari odajući se neurednom životu, piću i paradi nepoznatih muškaraca kojima se ujutro ne sjeća ni imena.

Moja lutanja sve više su uzimala svoj danak. Nije ovo bilo prvi put da sam se probudila uz lika čijeg se imena ne sjećam a kamoli ičega drugog. Ako ću biti iskrena prema sebi, moram si priznati da ne znam ni broj ovakvih svitanja. (str. 13.)

Čitav život preokrene joj se naglavce kad joj priđe Tony, zagonetni muškarac koji svako jutro pije kavu u kafiću u kojem Siena radi. Tony joj nudi nevjerojatan posao i pet godina kasnije, Siena je dobro uvježbani, hladnokrvni plaćeni ubojica.

Prvo sam bila obična, živjela sam običan, miran život. Potom sam u treptaju oka izgubila svako normalno poimanje života. Postala sam neodgovorna, hodajući užas od cure. A onda sam postala hladnokrvna ubojica. Beskrupulozna. (str. 107.)

Takav život donosi mnogo novca, velik stan i skupu garderobu, ali i mnoštvo odricanja i bježanja od vlastite savjesti.

Ispočetka, nije bilo lako. Grozota zvana savjest, proganjala me danju i noću. S vremenom, savjest sam pohranila negdje duboko u sebi.
Iako me ispočetka kopkalo, nikada nisam istraživala zbog čega je netko zaslužio smrt. Vjerovala sam da je svatko od njih … zaslužio umrijeti.
(str. 78.)

Sve bi to Siena nekako i potisnula te preživjela da jednoga dana njezina meta ne postaje muškarac s kojim je, kao tinejdžerica, bila u ljubavnoj vezi.

Kako bi spasila Adriana kojega, čini se, još uvijek ludo voli, Siena se odlučuje na riskantan potez. Međutim, svi kriju tajne, čak i oni… Posebno oni koje najviše volimo.

Božana Ćosić: Meta

Prvi susret

Roman Meta prvi mi je susret s talentiranom domaćom autoricom Božanom Ćosić, ali svakako nije posljednji. Naime, kad sam u jednoj objavi na fejsu pitala pratitelje da mi preporuče nekog domaćeg/regionalnog autora, ovu je autoricu preporučilo više od polovice komentara. Naravno da sam je odmah stavila na listu i evo – Meta je pročitana!

Fabula je jako dobro zamišljena, sviđa mi je i pomalo mi je žao što roman nije duži. Naime, da roman umjesto 180 ima 300 stranica, dobili bismo puni uvid u Sienin, Adrianov i Tonyjev karakter. Nedostajalo mi je mrvicu više opisa njihovih unutarnjih stanja i razmišljanja da ih mogu lakše razumjeti i povezati se s njima.

Nisam ni snažna ni hrabra. Jebeno sam u rasulu. I zato mi ništa od ovoga nije jasno. Ja sam … oštećena. (str. 27.)

Moja meta

Sve ostalo jako mi se svidjelo. Stil pisanja je lagan, lepršav, brz i na trenutke jako duhovit. Roman se čita u jednom dahu, u jednom popodnevu. I to ne samo zbog triler dijela, u kojem pratimo Sienu ubojicu i želimo otkriti što se dogodilo njezinoj obitelji, već i zbog onog ljubavnog dijela, gdje okrećemo stranice želeći saznati hoće li se Siena i Adrian, njezina ljubav iz mladosti, opet spetljati.

Ono što mi je bilo najbolje i zbog čega sam se vraćala na početak jest veliko finale romana! Ne da nisam očekivala, nego mi nije niti palo na pamet sve ono što što se pretkraj izdogađalo! Ako svi Božanini romani imaju ovakve preokrete, nije ni čudo što je čitatelji jako vole! I u meni je dobila novu obožavateljicu, a pročitala sam tek jedan roman.

Voljela bih da sam roman Meta čitala ljeti, jer je idealno ljetno štivo! Intrigantno, zabavno, lagano i vuče na okretanje stranica! Točno se mogu zamisliti kako ovog ljeta nosim Metu na plažu i svijet gledam preko ruba sunčanih naočala, gotovo kao da sam i ja na zadatku, a moja meta negdje u plićaku, brčka se i ništa ne sluti.

Božana Ćosić: Meta

Ostali naslovi ove autorice:

Božana Ćosić rođena je 1980. godine u Slavonskom Brodu. Suradnica je izdavačke kuće Prof&Graf te urednica književnog web portala Stella.

Do sada je objavila:

  • Kriminalistički roman Točka nestajanja
  • ljubavni roman Neosvojiva vriština
  • distopiju Krvava kiša
  • triler Alternativni svijet
  • ljubavno-avanturistički roman Otok Providenca
  • ljubavne trilere Između ljubavi i mržnje, Zvijer, Meta
  • psihološki triler Prije svitanja
  • zbirku kratkih priča Tajanstveni svijet priča
  • fiktivne dnevničke zapise Dnevnik (ne)obične djevojke
  • slikovnicu Sreća je veća kada se dijeli.

Autoricu možete pratiti na Facebooku i Instagramu.

Gdje kupiti roman Meta:

IK Prof&Graf

A možete se javiti i samoj autorici na nekoj od gore spomenutih društvenih mreža.

Volite li otkrivati nove domaće autore, ne propustite Saru Škrobo i njezin predobar fantasy roman Saten i dragulji: Bijeg. Ako ste više za ljubić koji će vam slomiti srce, tu su Reina Reed i Komadić raja.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica romana Krvni izdajnik: ©Znanje

Prevela Ana Briški Đurđevac

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Krvni izdajnik

Neočekivani užasni događaji u koje se Kiva uplela na kraju drugog romana Zlatni kavez rezultirali su strašnim posljedicama. I po Kivu, koja je opet prisiljena otići na najgore od svih mjesta. I po njezine voljene, koji joj nikad neće oprostiti ono što je napravila.

Izdala je Jarena.
Nikad joj neće oprostiti.
Ona nikad neće oprostiti samoj sebi.
Ljudi poput nje nisu zavrijedili oprost.
Zavrijedili su smrt.
(str. 34.)

Kraljevstva su na rubu rata, a Kiva i njezini nekadašnji prijatelji moraju krenuti u misiju koja bi ih mogla koštati života. Ipak, ako prežive, njihova misija donijet će im toliko željeno pomirenje i oprost.

… Kiva nije mogla zanemariti strah da će ih dočekati neka nova komplikacija koja im neće dati da ostvare svoj cilj. Govorila je samoj sebi da je paranoična, … ali taj ju je osjećaj nastavljao pratiti. (str. 274.)

Ono za čime tragaju Kiva i Jaren jako je dobro skriveno, okruženo magijom, neprijateljima i smrtonosnim izazovima.

Ljudi koji su nekad bili prijatelji, sada to nisu. Koji su nekad bili kraljevi i kraljice, danas su zatočenici. I naravno, nekad omraženi, ima i onih koji su danas prijatelji.

Svi zaslužuju da se netko bori za njih, čak i onda – posebno onda – kad se ne mogu boriti sami za sebe. Ti si to za mene jednom učinila. (str. 51.)

Hoće li Kiva i Jaren uspjeti pronaći magične predmete za kojima tragaju? Hoće li kobne posljedice Kivine izdaje biti poništene? I kome će se ona na kraju prikloniti, obitelji ili ljubavi? Odanosti ili neprijatelju?

U svijetu Wenderalla, ništa nije onakvo kakvim se čini.

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Finale fantastične trilogije

Trilogija Zatvorska vidarica oduševila me na prvo čitanje! Naravno, prvi dio, Zatvorska vidarica, ostaje mi omiljen, premda ni ova preostala dva nastavka ne zaostaju. Ako ćemo iskreno, čini mi se da je drugi nastavak, Zlatni kavez, nekako najslabiji, najsporiji, ali Krvni izdajnik polako se vraća na pravu stazu.

Navest ću najprije ono što mi je smetalo, ali napominjem još jedan put da obožavam ovu trilogiju i da ima počasno mjesto na mojim policama.

Dakle, smetala mi je samo jedna stvar. Čini mi se da je autorica silom htjela zbiti hrpetinu radnje u jedan roman. Neke situacije jednostavno se događaju, bez nekog detaljnijeg tumačenja. Čitamo, čitamo – i hop – nešto se dogodilo. Onda sve dalje ide super, uživamo, uživjeli smo se kad opet – hop – dogodilo se nešto drugo.

Eto, nisam sigurna jesam li dobro objasnila, ali to me malo nerviralo. Takve je stvari trebalo ili izbaciti ili dodati još stotinjak stranica. Ja se ne bih bunila…

Svidjelo mi se SVE ostalo!

Ne znam zašto sam tako slaba na magijski svijet Wenderalla, ali jesam.

Krvni izdajnik, finale trilogije, zaokružuje čitavu priču. Daje nam rješenje svih pitanja, zadovoljenje osjećaja za pravdu i kakav-takav sretan kraj!

Njezina magija bila je dar, a ne oružje. Nije se imala čega plašiti; bila je dio nje, stvarna i životvorna poput krvi u njezinim žilama. Ona će odlučiti što će s njom, samo ona i nitko drugi.
I odlučila je da će je upotrebljavati za dobro.
(str. 182.)

Krvni izdajnik – magija u najboljem obliku

Ne znam što ova fantasy trilogija ima, a druge nemaju, ali od mene imate velike preporuke! Ako volite ovaj žanr, svakako uzmite Zatvorsku vidaricu i počnite! Jamčim vam, čeka vas nezaboravna avantura! Svijet magije u kojem žive Kiva, Jaren i njihove obitelji predivan je i strašan u isto vrijeme. Nema tu vila i pjesmica. Tu su pobunjenici, droge, nasilje, smrt, bodeži i smrtna magija. Sama nas spisateljica na početku upozorava da su, s obzirom na temu, neki dijelovi uznemirujući. Iako zamišljena kao trilogija za mlade (YA), u njoj su itekako odrasle teme.

Ti si ono što odlučiš biti, Kiva. Bilo dobra ili zla, to je tvoja odluka. Tvoja je magija oruđe – ti njome upravljaš, a ne ona tobom. Ne može te pretvoriti u nešto što ne želiš biti. … Ne moraš se plašiti svoje magije.
Prošlost, sadašnjost, budućnost – uvijek će je upotrebljavati za dobro.
(str. 169.)

Sviđa mi se što u svakom nastavku, pa tako i u romanu Krvni izdajnik, uvijek imamo iznenađujuće, šokantne preobrate! Većinu njih ne da nisam očekivala, nego nisam na njih ni pomislila i uvijek bih ostala paf. Dakako, zatim bih se vraćala unatrag i opet iščitavala već pročitano u lovu na tragove i ako to nije kompliment knjizi, onda ne znam što je!

Krvni izdajnik je, bez obzira na svoje sitne mane, u meni izazvao onaj vau-efekt koji ne dobijem često. Baš zato, znam da ću pamtiti ne samo radnju, nego i osjećaje koji su se u meni kovitlali dok sam čitala.

Ovo je najbolja fantasy trilogija koju sam u životu pročitala (zasad) i od srca vam je preporučujem!

Lynette Noni: Krvni izdajnik

Ostali naslovi ove autorice:

  • Lynette Noni studirala je novinarstvo, psihologiju i akademsko pisanje. Nakon toga, upustila se u avanturu pisanja fantastike, a danas je nagrađivana autorica serijala The Medoran Chronicles i Whisper.
  • Nama je najpoznatija po popularnoj, hvaljenoj trilogiji o zatvorskoj vidarici Kivi, koju čine romani:
  • Zatvorska vidarica
  • Zlatni kavez
  • Krvni izdajnik.

Gdje kupiti roman Krvni izdajnik:

Znanje

Hideo Yokoyama: Sedamnaest

Nakladnik: Znanje, 2023.

Naslovnica knjige Sedamnaest: ©Znanje

prevoditelji: Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Ovo nije knjiga o avionskoj katastrofi. Ovo je knjiga o funkcioniranju ljudi za vrijeme i nakon avionske katastrofe. Hideo Yokoyama, autor koji je dugo radio kao istraživački novinar, napisao je roman kojem je okosnica stvarni događaj. Nesreća leta 123 Japan Airlinesa stvarno se dogodila 12. kolovoza 1985. godine. Tom je prilikom poginulo 524 putnika i smatra se da je to jedna od najgorih avionskih katastrofa u povijesti.

Redakcija

U redakciji lokalnog lista North Kanto Timesu uvijek je užurbano. Tako je bilo i tog kobnog dana 12. kolovoza 1985. godine. Kazumasa Yuuki, iskusni novinar, završava zadnje vijesti i šalje ih na prijelom i tisak unaprijed se radujući slobodnom danu koji planira provesti u planinarenju. Međutim, svi planovi staju po primitku užasne vijesti. Golemi avion nestao je s radara i vjerojatno se srušio stotinjak kilometara sjeverozapadno od Tokija.

Mi smo lokalne novine. Ne možemo zaostajati za drugim tiskom kad je riječ o informacijama o ovoj nesreći. Upotrijebio sam sav prostor koji sam mogao. I to planiram činiti i dalje. str. 233.

Čija je ingerencija?

Vijesti o avionskoj nesreće dolaze sa svih strana, ali Yuuki ne zna je li se nesreća dogodila u njihovoj teritorijalnoj jedinici, prefekturi Gunmi. Kad sazna da je to ipak ondje, odluči poslati nekoliko mlađih kolega iz redakcije na mjesto događaja. Yuukijeva odgovornost je ogromna jer i druge novine žele prve objaviti vijesti. S druge strane, Yuuki osjeća strašan pritisak od šefova koji kreiraju uredsku politiku i koji su pijuni politike i vodećeg establišmenta.

Suludi tempo

Kako pristižu strašne vijesti s terena, u redakciji nastaje eruptivna atmosfera. Nitko ne ide kući, nema praznog hoda, krade se par sati sna u redakciji. Yuuki kratko javlja supruzi i sinu da ostaje na poslu do daljnjeg. Događaju se napetosti i svađe u samoj redakciji zbog različitog viđenja izvještavanja s poprišta događaja. U jednoj  uznemirujućoj sceni, par mlađih novinara riskira svoje živote izvještavajući s mjesta nesreće. Bešćutni urednik odbija produžiti rok za objavljivanje njihove priče u jutarnjim novinama.

Uz sve što se događa u redakciji, sustiže ga i vijest da je prijatelj s kojim se trebao popeti na planinu pretrpio moždani udar. Leži u vegetativnom stanju u jednoj od bolnica. Yuuki puca po svim šavovima: emotivno i fizički.

Dojam o djelu Sedamnaest

Sedamnaest  je izuzetno zanimljiv roman. Najavljen je kao triler, ali to nije. To je roman koji prodire u samu srž novinarskog zanata. Događanja u redakciji, novinarska i ljudska etika koja je, dolaskom svake nove vijesti, na kušnji i koju ne može slijediti svaki novinar, u žiži su ovog romana. Borba za moć, atmosfera visokog pritiska i uredska politiku koja nije autonomna već ovisi o nalozima s vrha, skupo je koštala nekoliko najobjektivnijih i najsavjesnijih novinara. Među njima je i Kazumasu Yuuki.

Ne saznajemo mnogo o novinarima u redakciji. Osim njihovih imena i položaja, ništa ne znamo o njihovim privatnim životima.

Obitelj ili posao

Dapače, ni o samom Kazumasa Yuukiju ne saznajemo puno. Postoji, doduše, dugačak popis likova na početku knjige s njihovim ulogama u radnji. Yuukijevu suprugu autor spominje samo sporadično, ali zato saznajemo da sa sinom ima težak, zategnut odnos.

Sedamnaest godina Yuuki pokušava ostvariti dobar odnos sa sinom. To mu nikako ne uspijeva. Ali zato je jako prisan sa sinom kolege s kojim se trebao popeti na tu jednu visoku stijenu, uspon kojeg se bojao cijeli život.

Planina Tsuitate

Zašto se Yuuki toliko željno želi popeti na planinu Tsuitate, na jednoj od najtežih planinarskih ruta? Ne zna on to ni sam. Planina je za njega pomirenje sa sobom, pomirenje sa sinom, približavnje obitelji. Popet će se da siđe.

Penjem se da bih sišao. Uvijek se pitao koje je značenje te zagonetke. str. 4.

Hideo Yokoyama Sedamnaest

Popeti se na planinu za Yuukija je svojevrsni zavjet da će ubuduće stvari raditi drugačije. Ali u trenutku kada donosi tu odluku, on zna da ne može drugačije. Yuukijev genetski kod duboko je utkan u njegov svjetonazor po kojem je posao na prvom mjestu, a zatim obitelj. Yuuki nije u tome iznimka već samo slijedi načelo koje je zadano u Zemlji Izlazećeg Sunca.

Yuukijevo radno mjesto njegovo je svetište. Njegova kuća, stan, dnevni boravak. Ljudi s kojima radi njegova su obitelj.

Bio je sretan. Imao je osjećaj kao da je dobio očeve i braću i dom, sve odjednom. Ovo je mjesto imalo sve. Bilo je puni paket. str. 192.

Promijeniti perspektivu

Yuukiju je trebalo sedamnaest godina da promijeni perspektivu i stavi obitelj na prvo mjesto. Iako ga je to koštalo onoga što je najviše volio, a to je stvaranje vijesti. Yuuki je shvatio da mora zamijeniti prioritete kako bi vratio obitelj. Za to mu je trebalo vrijeme. Čitavih sedamnaest godina.

Nikad nije zaboravio onaj adrenalinski tjedan kada je kao vođa tima odlučivao o tome što i kojim redom treba saznati cijeli svijet. Prisjećanje na taj najstresniji događaj u svom životu pomoglo mu je da se sedamnaest godina kasnije popne na najviši uspon, simbol njegovog najvećeg straha, ovaj put zajedno s sinom.

Uvijek je bježao na ovaj način. Uvijek je govorio sebi da će idući put učiniti nešto po tom pitanju. Da su oni otac i sin koji žive pod istim krovom i da će imati dovoljno vremena. str. 272.

Sedamnaest je izvrstan pregled stvaranja novinarstva u osamdesetima i priča o malom čovjeku od kojeg se u određenom trenutku očekuje da bude junak koji će moći odraditi sve, od suosjećanja do dužnosti da se priča ispriča.

S ovim autorom već smo se susreli u romanu Slučaj 6-4. Ako vas zanima pročitajte recenziju.

Nakon svega pročitanog dopustite mi jednu digresiju: Bože, hvala ti što nisam Japanac!

O autoru

Hideo Yokoyama (1957.) najuspješniji je japanski književnik u novije vrijeme. Prije nego što se posvetio pisanju, bavio se istraživačkim novinarstvom. Kao književni autor debitirao je 1998. zbirkom policijskih priča Season of Shadows, dok je romanom Half Solved stekao je status jednog od najutjecajnijih japanskih autora. Svojim šestim romanom Slučaj 6-4 (2012.) postao je svjetska književna zvijezda. Samo u Japanu prodan je u više od milijun primjeraka. Autor je dobio mnoga međunarodna priznanja i nagrade. Osebujan piščev stil zrcali se u minucioznom psihološkom portretiranju likova, a takav pristup slijedi i u hit trileru Sedamnaest.

Gdje kupiti:

Znanje

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Nakladnik: Stilus, 2024.

Naslovnica romana Ženski krug dame Tan: ©Stilus

Preveo Dražen Čulić

Veliki liječnik Sun Simiao zapisao je: „Žene je deset puna teže liječiti od muškaraca“. … Moja je rođakinja sjajno liječila žene jer je s njima dijelila gubitke i radosti koje ovaj svijet nudi ženama. (str. 9.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ženski krug dame Tan – povijesni okvir

Dvije stvari treba znati prije čitanja samog romana. Prva je da doista postoji knjiga Raznovrsni zapisi žene liječnice koju je sastavila Tan Yunxsian, upravo ona dama Tan iz naslova. To nam u svojoj bilješci govori sama autorica, i već na početku znate da će Ženski krug dame Tan biti fascinantan roman koji nećete zaboraviti.

Druga stvar koju je dobro znati jest običaj vezanja stopala, poznat kao lotosova stopala. Kad djevojčica iz imućne obitelji, ili iz one obitelji koja svojoj kćeri priželjkuje dobru (bogatu) udaju, napuni pet godina, počinje povezivanje stopala. To uglavnom rade majke ili sluškinje, ako su majke previše meka srca i osjetljive na bol djece.

Što manja stopala, to je vrijednost žene veća.

Iskreno, pojma nisam imala da se to radi kako bi žena bila privlačna mužu. Mada, kad razmislim, sasvim je logično…

On spušta moje stopalo na svoj dlan. Gladi svilu. Divi se vezu… Prinosi moje stopalo u papuči do nosa da može uživati u mirisu. Uglavnom je onako kako su mi uvijek govorili. Moja su stopala fizički dokaz bola koji sam podnijela da mu omogućim zadovoljstvo do kojeg mu je toliko stalo. (str. 121.)

U romanu postoji nekoliko opisa povezivanja stopala koji su zadivljujući i zastrašujući u isto vrijeme. Puno sam toga naučila i sam običaj zainteresirao me toliko da sam ga i dodatno istraživala. Slike su u najmanju ruku šokantne. Teško mi je i zamisliti da su to žene svojevoljno radile, ali – žene puno toga rade za ljepotu i privlačnost…

Ženski krug dame Tan

Život žene u Kini 15. stoljeća dijeli se na četiri razdoblja. Mliječni dani – djetinjstvo. Dani podignute kose – djevojaštvo i priprema za udaju. Dani riže i soli – razdoblje rađanja i majčinstva te dana tihog sjedenja – starost, udovištvo i čekanje ponovnog sjedinjenja s mužem u smrti.

Prije tisuću godina u prošlosti, za tisuću godina u budućnosti – ma gdje živjeli ili koliko bogati bili – četiri su faze ženskog života iste… Ti si mala djevojčica, još si u mliječnim danima. Kada navršiš petnaest godina, ući ćeš u dane podignute kose. (str. 13.)

Tan Yunxian upoznajemo u njezinim mliječnim danima i slijedimo je do dana tihog sjedenja. Neobičan je to i tegoban put, kako za nju, tako i za nas. Jer za sve žene tog doba vrijede pravila konfucionizma.

Bile životinje ili žene, vlasništvo smo muškarca. Mi žene postojimo da bismo mu dale nasljednike, da ga hranimo, odijevamo i zabavljamo. Nemoj to nikada zaboraviti. (str. 16.)

Mladu Tan Yunxian baka i djed liječnici, napredni ugledni članovi društva, uče svojim vještinama. Pogotovo baka koja se specijalizirala za liječenje ženskih bolesti jer liječiti ženu deset je puta teže nego liječiti muškarca. Kad se Yunxian uda za bogata mladića iz fine obitelji, svekrva joj zabranjuje liječenje žena. Djevojka se mora usredotočiti na ispunjenje svoje najvažnije uloge – mora roditi sina. No, toliko željeni sin nikako ne dolazi…

Nemam prijatelja, boležljiva sam. Svekrva mi je zabranila … pomagati ženama i djevojčicama iz ove kuće. Većinu tih udaraca mogu preživjeti, ali neću prestati biti ono što sam i tko sam – čak i ako to znači skrivati se i liječiti potajno. (str. 125.)

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Saga o ženi

… shvatim da sam rodila djevojčicu – užasno razočaranje za obitelj, udarac za liječnika i njegov ugled, neuspjeh za mene. Sljedeće što me oneraspoloži jest spoznaja da ću sve to morati opet proživljavati. I opet. Dok ne rodim sina.
(str. 137.)

Ovaj je roman saga o jednoj ženi. On je životni put žene koja je imala blagoslov i prokletstvo biti rođena u utjecajnoj obitelji. Svi zakoni koje je dama Tan morala ispoštovati, sve žrtve koje je morala podnijeti, sve uvrede koje je morala prešutjeti i tajne koje je morala sačuvati vuku nas dalje, tjeraju nas da okrećemo stranicu za stranicom premda ovo nije ni triler ni krimić. Iako, imamo sumnjivu smrt. Imamo i trovanje. Podmetanja, laži, prevare, ljubavnike i ljubavnice.

Ženski krug dame Tan najbolje je od svih žanrova.

Toliko bih vam toga mogla i željela reći, ali kontroliram se kako vam ne bih upropastila čisti užitak čitanja ove ljepotice.

Najbolja knjiga u ožujku 2024.

Moj čitateljski ožujak bio je slab – samo pet knjiga. Međutim, Ženski krug dame Tan već je od prvih rečenica postao ono najposebnije, najdojmljivije i sve naj-naj što ću pročitati u tom mjesecu. I ne samo to nego i, čini mi se, bit će jedan od top deset romana u 2024. godini.

Pročitala sam negdje da je ova priča čudesna i ona doista jest takva! Premda pratimo jedan život od prvih do gotovo posljednjih dana, Ženski krug nije ni na trenutak dosadan. Svaka je rečenica prelijepa. Svako poglavlje u sebi nosi neki dio iznimnog života liječnice 15. stoljeća, žene koja je pomirila tradiciju i suvremenost. Svaki događaj pršti od emocija i nemoćni smo pred životnošću onoga što čitamo. Od prve sam stranice, a iskreno se nadam da će tako biti i vama, utonula u tradiciju Kine, u boli i tugu tih žena, ali i u njihovo prijateljstvo, odanost i međusobnu ljubav i poštovanje.

Imala sam sreću u životu, od djetinjstva su me okruživale žene koje su pazile na mene. Sada je na meni red da taj krug proširim… (str. 313.)

Nadam se da svaka od nas žena, baš poput dame Tan, ima svoj ženski krug koji na nas pazi, koji nas uči, gura dalje i ne pušta nas da padnemo, na koliko blizu tog pada bile.

Lisa See: Ženski krug dame Tan

Ostali naslovi ove autorice:          

Lisa See autorica je sljedećih romana:

  • Sniježnica i tajna lepeza
  • Djevojke iz Šangaja
  • San o sreći
  • Otok morskih žena.

U knjizi On Gold Mountain donosi priču o životu svoje kinesko-američke obitelji.

Gdje kupiti roman Ženski krug dame Tan:

Stilus

Clare Chambers: Sitna zadovoljstva

Nakladnik: Petrine knjige

Naslovnica knjige Sitna zadovoljstva: ©Petrine knjige

Prevoditelj: Dado Čakalo

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

No, romansa ne bi trebala biti utočište samo mladih, zar ne? Žudnja za odobravanjem i ljubavlju nikad ne zamire. str. 170.

Knjiga Sitna zadovoljstva sve nam govori svojim naslovom. Život su sitna zadovoljstva. Priča je to o svakodnevnim ljudima, običnim junacima koji svoje osjećaje ne otkrivaju tek tako. Oni su samozatajni stanovnici londonskog predgrađa u kojima je vrhunac uzbuđenja pojaviti se kao vijest u lokalnim novinama. Priča o dvije žene i jednom muškarcu nije priča o ljubavnom trokutu, već priča o obiteljskom životu običnih ljudi, žaljenju za propuštenim prilikama i moralnim dvojbama koje se u današnje vrijeme čine pomalo arhaičnima.

U prologu, roman započinje tragedijom. Velika željeznička nesreća, druga po redu po broju poginulih putnika u Velikoj Britaniji, dogodila se u Londonu 5. prosinca 1952. godine. Tog kobnog dana magla koja se nadvila nad gradom bila je takva da se nije vidio prst pred nosom. U sudaru dvaju vlakova poginulo je 120 ljudi.

Jean

Jean Swinney četrdesetogodišnja je novinarka lokalnog glasila. Živi sa zahtjevnom i čangrizavom majkom. Nerealizirana u emocionalnom životu, Jean gradi popularnost kod čitatelja kao istraživačka novinarka. Urednik je šalje na neobičan zadatak. Neka mlada žena imenom Gretchen Tilbury tvrdi da je svoju kćerku Margaret rodila kao djevica. Jean zaintrigira tvrdnja i odluči posjetiti Gretchen želeći otkriti radi li se o čudu ili prevari.

Gretchen

Gretchen je vrlo ugodna mlada žena. Krojačica po zanimanju, živi s kćerkom i postarijim suprugom Howardom. Jean se svidi njihov skromni dom koji odiše zajedništvom i mirom. Gretchen obrazloži Jean kako je uvjerena da je zatrudnjela partenogenezom (tzv. bezgrešnim začećem) jer je u dobi od 19 godina, kad je Margaret začeta, ležala u bolnici koju vode redovnice, prikovana za krevet zbog teške reumatske bolesti. Gretchen pristaje na sve medicinske postupke kako bi potvrdili njezino uvjerenje.

Howard

Howard je vrijedan zlatar koji većinu dana provodi u svojoj radnji. Prihvatio je Margaret kao svoje dijete i voli je. Brak s Gretchen mirna je luka bez potresa. Jean otkriva da joj sve više odgovara njihovo društvo, a neutaživa Jeanina želja za majčinstvom realizira se kroz odnos s Margaret. Howard poziva Jean na obiteljske izlete. Shvaća da ga druženja s Jean sve više ispunjavaju.

Kako Jean počinje istraživati Gretchenin život u mladosti, odnosi u obitelji se malo po malo, vrlo suptilno i skoro neprimjetno, počinju mijenjati.

Volim ga, pomisli čudeći se samoj sebi. Nismo to htjeli sad je tako. str. 160.

Dojam o djelu Sitna zadovoljstva

Ovo je jedna od onih knjiga nakon koje se stvarno osjećate ispunjeno i zadovoljno. Možda zbog činjenice da se radi o običnim ljudima poput nas, likovima kakve srećete na ulicama svaki dan, likovima koji žive u našem susjedstvu i rade svakodnevne, uobičajene poslove. Nema tu zgodnih, nabildanih muškaraca ni filmskih ljepotica. Knjiga je zbog toga vrlo autentična.

Jean, koja nikad nije postala majka, osjeća žal za propuštenim prilikama sada kada je već četrdesetogodišnjakinja. Njezin je život lišen svakog uzbuđenja. Stoga jedva dočeka istražiti neobičnu priču mlade Gretchen. Dok se Jean posvećuje istraživanju slučaja i pronalaženju istine, shvaća da se i ona mijenja.

Knjiga ima određeni etos kako u opisima jugoistočnog predgrađa Londona, izgledima kuća i okućnica, tako i u načinu života ljudi. Lijepo isprepletena priča  sa središnjom radnjom u vremenu koje nekoliko mjeseci prethodi velikoj tragediji koja se dogodila 1957.godine toliko me osvojila da sam o njoj razmišljala još dugo nakon čitanja.

Premda je lik Gretchen naizgled intrigantan, meni se najviše svidio lik Jean. Jean je lik koji je ukalupljen rodnim očekivanjima sredine prema ženi bez muža i djeteta. To su parametri koje je definiralo društvo kojim dominiraju muškarci.

Jean čak i nije svjesna što joj nedostaje dok ne upozna obitelj Tilbury. Dolaskom u tu obitelj, ona neočekivano spoznaje vrijednost prijateljstva, otkriva ljubav i polako se usudi nadati sreći.

Sitna zadovoljstva mali su trenutci koje čuvamo u srcu i kojih se sjećamo sa sjetom. Prekrasna je to knjiga o prijateljstvu, ljubavi i transformaciji jedne žene čiji  je život dobio nenadanu priliku da okusi sreću. Misterij koji je bio početna premisa odjednom više nije bitan. Konzervativizam društva u to vrijeme usko je  povezan sa sviješću o prosudbi drugih. Jeanin pojam moralnosti i samožrtvovanja nadilazi sve okvire male patrijahalne zajednice.

I kad vam se čini da sve u knjizi sjeda na svoje mjesto, dolazi kobni 5. prosinca 1952. godine.

Clare Chambers Sitna zadovoljstva

O autorici:

Clare Chambers rođena je u jugoistočnom Londonu 1966. Studirala je engleski na koledžu Hertford u Oxfordu, a godinu dana nakon diplome provela je na Novom Zelandu, gdje je napisala svoj prvi roman, kad joj je bilo dvadeset pet. Od tada je napisala još osam romana.

Osim pisanja fikcije, Clare radi kao slobodna urednica, učiteljica kreativnog pisanja i honorarna školska administratorica. Njezin posljednji roman Sitna zadovoljstva smješten je u predgrađe Londona 1957. godine i govori o ženi koja tvrdi da je majka, a djevica.

Gdje kupiti knjigu Sitna zadovoljstva:

Petrine knjige